Da političari u Bosni i Hercegovini rade sve za malo popularnosti i u svrhe dnevne politike, pokazala je i izjava ministra odbrane Zukana Heleza o postojanju vojnih kampova za obuku na području Republike Srpske.
Iako nije ponudio nikakve valjane argumente, osim da je vidio neke fotografije koje će pokazati medijima, ali „ih ne može poslati“, što samo po sebi nema nikakvog smisla, on je na taj način pokazao samo neozbiljnost, i to ne prvi put.
Iako je to posao kojim se treba isključivo baviti OSA, Helez uživa da u svakom gostovanju spominje neke „obavještajne“ podatke, kojima samo sebi daje na važnosti.
Naravno, nije riječ o nikakvim obavještajnim podacima, a, nakon što je OSA uputila demanti na izjavu da postoje takvi obavještajni kampovi, očekuje se da Helez, kao i prošli put, kaže da nije mislio na našu obavještajnu službu. No, teško je povjerovati da bi bilo kakve strane obavještajne službe odavale podatke jednom ministru mimo procedura, što se, uostalom, u normalnim državama i kažnjava.
Jedina namjera ovakvih lupetanja gluposti vjerovatno je bila da poslije toga kaže sam sebi: „Dodik ne zna kako će sa mnom, nagovorio sam mu se.“
Građani od tog njegovog uznemirenja javnosti, zbog rečenice „nagovorio sam se Dodiku“, ništa neće imati. Naprotiv, mogli bi imati štetu, s obzirom na to da je BiH na korak od otvaranja pregovora za članstvo u Evropskoj uniji.
Dok se iz RS plasira lažna priča o više od stotinu paradžemata i potencijalnom leglu islamizma u BiH, iz FBiH se trebala smiriti retorika te diplomatski raditi na ublažavanju štete koju proizvodi Dodik. Sigurno je da na ovaj način, dok se priča o kampovima i islamizmu, BiH u EU neće biti poželjna.
Osim štete na evropskom putu, Helez će se sada morati brinuti i o samom sebi, jer će ove tvrdnje morati dokazati i državnim tužiocima.
