Ni hitna telefonska, ni redovna sjednica, ni cijelo ljeto, ni godina nisu bili dovoljni Vijeću ministara BiH da usaglasi tekst Reformske agende i pošalje ga u Brisel. Tako bi ova zemlja uhvatila priključak za ostalim državama kandidatima za članstvo i počela koristiti značajnu finansijsku pomoć koja joj stoji na raspolaganju, a politički akteri u vlasti pokazali bi da su im na prvom mjestu građani zbog kojih su spremni svađe i razlike ostaviti po strani, te evropski put bez kojeg ostajemo u ćorsokaku i izolaciji.
Ipak, besmisleni politički stavovi, inat i međusobne optužbe ponovo su izbili u prvi plan, a Vijeće ministara je još jednom pokazalo da će nacionalne i entitetske šavove biti veoma teško ponovo spojiti. Za tako nešto nema političkog umijeća ni snage, a možda ni volje, koje nije nedostajalo prilikom donošenja odluka o imenovanjima ili raspodjeli novca.
Obrazlažući poteze kojima je evropski put BiH praktično zaustavljen, ministri iz RS tvrde da institucije ovog entiteta nastoje učiniti “vidljivim” u svim procesima, iako je bivši entitetski predsjednik nevidljiv pred zakonom još od pravosnažne presude Suda BiH kojom mu je zabranjeno vršenje ove dužnosti. S druge strane, njihove kolege iz FBiH, osim čuđenja i optužbi koje sežu i do Moskve, izgovora i opravdanja u medijima i na društvenim mrežama, nemaju ništa drugo za ponuditi.
Podsjetimo, lideri stranaka koje nas drže na dnu, jedni druge su odabrali za partnere. Ne tako davno pred kamerama su zagrljeni pozirali, građanima obećavali bolji život i tvrdili da baš oko evropskih integracija nemaju nesporazuma. Pri tome su imali značajnu podršku i snažan vjetar u leđa, kako medija, tako i svih intelektualaca koji su svjesni šta bi članstvo u EU značilo ovoj zemlji. Zato danas i odgovornost moraju podijeliti. Odgovornost za izgubljeno vrijeme, iznevjerena očekivanja i lažna obećanja, ali i potpuni gubitak nade. Jer, ako nisu u stanju dogovoriti ni spisak reformi, kako ih tek planiraju provesti?!
