Golman Ibrahim Šehić nije upitan. Ono što je pružio u bh. reprezentaciji, niko ne može osporiti i ono što predstoji, svakako, ne bi trebalo utjecati na njegov status.&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/177/asmir-begovic">Asmir Begović</a>&nbsp;vraća se u reprezentaciju i delegacija stručnog štaba bh. nacionalnog tima putuje u Milano, gdje će se sastati s golmanom tamošnjeg velikana.I nije u ovom trenutku najbitnije hoće li Begović braniti za reprezentaciju ili će to biti Šehić. Bitnije je da je Bajevićev tim odlučio ispraviti jednu od nepravdi iz mandata Roberta Prosinečkog.Begović je izostavljen iz bh. nacionalnog tima, možda kad mu je i bilo najteže u karijeri, ali je ostao dio ekipe. Nikada nikoga nije blatio, a uvijek je bio podrška našim igračima. Bosanskohercegovački tim povratkom Begovića može samo dobiti. Ako treba, na travnjaku, ali i u svlačionici, jer se radi o vrhunskom sportisti i čovjeku.
Asmir Begović rođen je 20. juna 1987. godine u Trebinju. Karijeru je počeo u Kanadi, gdje je izbjegao s roditeljima, da bi poslije igrao za Portsmut, Stouk, Čelzi i Bornmut. Prošlu polusezonu branio je kao posuđen igrač u Karabagu, a nedavno je stigao u Milan. Za reprezentaciju BiH branio je 61 utakmicu.

Može pomoći na travnjaku, ali i u svlačionici

Asmir Begović: Povratak otpisanog

Stanje elementarne nepogode u <a href="https://avaz.ba/tag/18/mostar">Mostaru</a> je posljednji put proglašeno 2012. godine, kad je najveći grad na Neretvi danima bio okovan snijegom i ledom.&nbsp;&nbsp; Te je godine prestalo funkcionirati i Gradsko vijeće Mostara, jer je visoki predstavnik u BiH Valentin Incko (Inzko) koncem novembra zamrznuo mandate vijećnicima.
A tu je odluku, da, ipak, podsjetimo, donio zato što je Mostar te 2012. ostao bez izbora zbog izostanka političkog dogovora o provedbi odluke Ustavnog suda BiH koja se odnosila na izmjene dijela Izbornog zakona u vezi sa Mostarom i Statutom Grada.
Stoga ne treba čuditi što su gradske vlasti, uprkos činjenici da je bura poharala Mostar i pričinila znatnu štetu isto kao lanjskog februara, okrenule glavu od građana i prepustili ih same sebi. Jer, za svoje odluke nemaju kome odgovarati.
Nažalost, u ovom lijepom gradu godinama se apatično živi, jer stvari su i dalje iste. U 12 gradskih preduzeća na kormilu su, uglavnom, isti oni ljudi koji su postavljeni onda kad su u Mostaru posljednji put provedeni izbori - 2008. godine. Većina njih, s davno isteklim mandatima, već je odavno zrela za penziju, a na čelu su preduzeća bez upravljačkih struktura, jer članove skupština imenuje Gradsko vijeće.
To što su imovinski predmeti građana godinama blokirani, nikoga ne zanima, kao ni to što nije moguće provesti usvojene regulacione planove. Na koncu, dovoljno je prošetati užom gradskom jezgrom, u kojoj su na svakom koraku zgrade i objekti koji 25 godina poslije rata još čekaju na obnovu. Kao aveti prošlosti, nažalost, tako su i danas “dokaz” turistima da su boravili u ratnoj zoni.
Iako su se mnogi, nakon posljednje odluke Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura u vezi sa Mostarom, nadali oživljavanju političke scene u ovom gradu, koja će iznjedriti rješenje za Mostar, to se nije dogodilo. Nikakvih potresa i i promjena do sada nije bilo. Ostaje nada da će političko proljeće biti optimističnije. Jer, Parlamentarnoj skupštini BiH počinje teći rok da izmijeni Izborni zakon, kako je to Sud u Strazburu i presudio. A, ako ne, na potezu je, onda, Ustavni sud BiH da provede pravdu za zločin koji je učinjen Mostaru.

Parlamentu BiH počinje teći rok nakon odluke Suda iz Strazbura

Mostar čeka proljeće

Pokušaj demokrata da opozovu američkog predsjednika <a href="https://avaz.ba/tag/375/donald-trump">Donalda Trampa</a> (Trump) zbog zloupotrebe položaja i opstrukcija Kongresa pala je u vodu. Kako se i očekivalo, Senat, u kojem Trampovi republikanci imaju tijesnu, ali dovoljnu većinu, oslobodio je predsjednika.
Time je višemjesečnom procesu došao kraj, a kampanja za predsjedničke izbore, koji će se održati u novembru, kao da tek počinje. Demokrati su izgubili najvažniju bitku pred izbore, jer je Tramp odlukom Senata dobio vjetar u leđa u pravom trenutku.
Suđenje, za koje analitičari kažu da je bilo bez suđenja i svjedoka, privedeno je kraju.
I posljednja anketa o popularnosti američkog predsjednika ide mu u korist. On, kako rezultati pokazuju, trenutno ima najvišu podršku otkako je preuzeo mandat predsjednika.
No, na američkim glasačima sada je da krajem godine donesu konačnu presudu. Na njima je da odluče hoće li Trampu dati drugi mandat, odnosno hoće li mu produžiti apsolutnu moć. Jedna stvar je sigurna, da će s njim dijeliti političku, kako trenutno stvari stoje, svijetlu sudbinu.

Višemjesečnom procesu bez dokaza i svjedoka došao kraj

Donald Tramp: Presuda za novi mandat

Kako se istraga u predmetu “<a href="https://avaz.ba/tag/78733/pero">Pero</a>”, koja se odnosi na nezakonito izdavanje lažnih diploma u Federaciji, bliži kraju, tako navidjelo izlaze i brojne nezakonitosti.&nbsp; Pitanje je samo dana kad će Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) pokucati na vrata na desetine novih osumnjičenih koji su godinama bili dio ove organizirane grupe. Bili i šutjeli, procente uzimali, pare brojali.
Jedan po jedan, od ukupno za sada 74 osumnjičena, u Tužilaštvu Unsko-sanskog kantona “progovorili” su o svojim vezama s organizatorima izdavanja lažnih dokumenata. Većina ih je priznala, mali broj odbio je saradnju. No, dokazi Tužilaštva, audiosnimci, potvrđuju jedno. Riječ je o velikom kriminalu s ciljem što brže zarade. Milioni maraka zgrnuti su, rekli bismo, preko noći.
Što više novca, to brža diploma. To je bio moto čelnih ljudi u Cazinu, koji su razradili shemu enormne zarade. Diplome su se štancale, pare trošile, a nadležni su zatvarali oči.
Dokaz tome je da su pala i dva službenika SIPA-e, koji su uhapšenima pokušavali javiti da su pod istragom. No, još je poraznija činjenica da su brojni univerzitetski profesori i direktori škola bili posrednici u ovim nedjelima, ali i istražitelji u MUP-ovima.
Iako su znali u šta se upliću, pojedini profesori uzimali su po 500 maraka kako bi doveli kandidate da po ubrzanom postupku postanu diplomirani ekonomisti, inžinjeri, pravnici...
Porazna je činjenica da su među ovim polaznicima i brojni policijski službenici. Neki su bili spremni dati 15.000 KM kako bi za mjesec dobili odgovarajuću stručnu spremu. Bilo je onih i bez osnovne, srednje škole. Svi su preko noći postali i električari i saobraćajci, policajci...
Država, osim što je ostala bez novca, dobila je nestručan kadar. Dobila je tempirane bombe u poslu koji obavljaju.
Dok stručnjaci idu iz države, u njoj ostaju (ne)časni ljudi i lažni studenti. Dokle, vidjet ćemo ubrzo.

Diplome su se štancale, pare trošile, a nadležni su zatvarali oči

(Ne)časni ljudi

Osobe sa područja općine Konjic koje su oboljele od malignih oboljenja, dijele sudbinu mnogih građana u BiH, koji se svakodnevno suočavaju s različitim vrstama karcinoma.

Na putu do ozdravljenja pacijenti nailaze na brojne probleme i poteškoće, a tu tešku i iscrpljujuću borbu svojim sugrađanima odlučila je barem donekle olakšati novinarka Amra Mušinović-Husić, na čiju je inicijativu osnovano Udruženja osoba oboljelih od malignih oboljenja sa područja konjičke općine. Kao predsjednica Udruženja, Mušinović-Husić namjerava pomoći oboljelim osobama kroz pružanje psihosocijalne podrške i organiziranjem okupacionih terapija s doktorima specijalistima.&nbsp; 
Kad se tek suoče s dijagnozom, pacijenti ne znaju, kaže, na koji način proći kroz postupak komisijske procjene zdravstvenog stanja, kako ostvariti novčane naknade, jednokratne novčane pomoći, ortopedska pomagala...
Sve to, ističe Mušinović-Husić, sada će pacijentima biti olakšano kroz rada Udruženja, jer će iz prve ruke moći dobiti korisne informacije i savjete.

Iz ličnog iskustva zna koliko je ta vrsta podrške važna oboljelima i zato će dati sve od sebe da im pruži razumijevanje i pomoć.&nbsp; 
Ova mlada Konjičanka odavno pomaže oboljelima, poznata je po organiziranju humanitarnih akcija pa je tako, u saradnji s Udruženjem “Srce za djecu koja boluju od raka” iz Sarajeva, organizirala doniranje kose u Konjicu za akciju “Moja kosa, tvoja kosa”.

Amra Mušinović-Husić rođena je 1984. godine u Konjic. Diplomirala je žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i trenutno je zaposlena na Radiju Konjic.&nbsp;

Iz ličnog iskustva zna koliko je ta vrsta podrške važna oboljelima

Mušinović-Husić: Uvijek prva u akcijama

Amra Mušinović-Husić: Humana novinarka

Dok skoro svakodnevno slušamo o tome kako su plaće sve manje, a troškovi sve veći, vlasti uglavnom šute. Aktuelna je priča o odlascima, ali ni tu nema velike sekiracije. Krcati autobusi zauvijek odnose generacije, ali ni za to nikoga nije briga.&nbsp; Ostaju da boluju majke, očevi, prijatelji, a <a href="https://avaz.ba/tag/44894/odlasci">odlazak radne snage</a> zabrinjava i poslodavce. Prepuni su oglasi, konkursi se samo redaju. Vape za zidarima, tesarima građevinarima… traže se stručnjaci svih profila, nema medicinskog kadra, nedostaje zanatlija, pekara, ljekara, apotekara... 
Ovih dana javljaju se ugostitelji, koji vape za radnicima, konobarima, kuharima... Prvi je problem što ih na tržištu odavno nema dovoljno, a drugi što, uz rijetke izuzetke, većina neće da radi za male plaće. Zna se da je u ugostiteljstvu posao težak, radi se dugo, teško, riječ je i o napornom poslu. Slobodni vikendi su rijetki, praznici još rjeđi. Treći je problem što su neke turističke zemlje, pa i one u našem susjedstvu, već prethodnih sezona kaparisale naše ugostitelje pa ih već rezervirali za posao čim sunce grane.
Ovdje se svi dovijaju kako umiju, znaju i mogu pa se često desi da radnici rade nacrno, plaće se ne isplaćuju redovno, nema govora da se može pomišljati na napredovanje ili unapređenje.&nbsp;
Radnici sa prostora bivše Jugoslavije za Njemačku su među najprihvatljivijima, najobrazovanijima, najvrednijima, a kažu i najsposobnijima. Njima su otvorena sva vrata i u drugim zemljama Evrope. Zato su prazni veliki gradovi, sela su odavno ostala pusta.&nbsp;Od kukanja niko nije zaradio ništa, ali naša svakodnevna jadikovka pokušava biti alarm (ako već nije kasno) za usnule odgovorne, nadležne i one koji trebaju vršiti pritisak na vlasti. Nekoliko kratkoročnih mjera može donijeti dugoročne rezultate. Za početak, da dobijemo makar mali signal da je do tvrdih ušiju odgovornih stiglo meko upozorenje da ovako više ne može.&nbsp;

Krcati autobusi zauvijek odnose generacije, ali ni za to nikoga nije briga

Trbuhom za kruhom

Rusmir Ljutvijević oduševio je bosanskohercegovačku javnost nakon što je odlučio da djecu sa posebnim potrebama besplatno prevozi na preglede. Inače, jedini je <a href="https://avaz.ba/tag/2701/taksista">taksista</a> u Zenici koji se odlučio na ovaj humani gest.&nbsp; Budući da je i sam roditelj djeteta sa posebnim potrebama, koje je jedini slučaj u Zeničko-dobojskom kantonu s dijagnozom “shank 3gen phelan mc dermid” oboljenja mozga, najbolje razumije roditelje koji često nemaju novca da odvezu dijete na potrebne preglede.
Kaže, čini to iz zahvalnosti Bogu, ali i da pomogne djeci sa posebnim potrebama. U njegovoj plemenitoj misiji ne zanima ga koliko će potrošiti goriva, a sve to radi od srca. I dok mnogi gledaju da uštede gorivo i da što više zarade, ovom Zeničaninu to je najmanje bitno.
Za njegov gest već su saznali roditelji, koji su vidno oduševljeni njegovim gestom, naročito zato što se često dovedu u situaciju da nemaju marku-dvije kako bi svoje dijete odvezli u stacionar ili Polikliniku.
Pokazujuću društvenu odgovornost, ali i da roditelji djece sa posebnim potrebama nisu sami, Ljutvijević je naišao na salve pohvala u gradu, ali i korisnika društvenih mreža u našoj zemlji, koji su ga sa pravom nazvali ambasadorom humanosti.
Rusmir Ljutvijević rođen je 5. aprila 1986. godine u Zenici, po zanimanju je vozač, a svojevremeno se bavio ragbijem te nastupao i za reprezentaciju BiH.

Zenički taksista besplatno prevozi djecu sa posebnim potrebama

Rusmir Ljutvijević: Ambasador humanosti

Imate milione maraka na računu. Želite se baviti <a href="https://avaz.ba/tag/3024/biznis">biznisom</a>. S odličnom idejom, odlučite osnovati firmu. Na Novom Zelandu to možete uraditi za dan. U Sloveniji za osam. U Bosni i Hercegovini, međutim, potreban vam je čak 81 dan.&nbsp;&nbsp; Eksperti Svjetske banke izračunali su da je za taj poduhvat neophodno i 13 procedura te brdo papira. Pri tome vas, kao ping-pong lopticu, šalju od šaltera do šaltera.
Sve tako dok, u konačnici, ne odustanete. Oni drugi, nešto uporniji, i kada uspiju izaći nakraj s birokratijom, udare u zid u trenutku kada firma počne da radi. Stotine poreza i parafiskalnih nameta ugase biznis. Malo se tu doda i korupcije pa ga unište u korijenu.&nbsp;
I zbog toga je naša ekonomija među najslabijima u Evropi i na dnu svjetske ljestvice.
Ništa, dakle, napisano nije nepoznato. Svi u ovoj državi to znamo. Hiljade su ljudi koji su lično iskusili žestinu bh. birokratije. Mnoge je, na kraju, i otjerala iz zemlje.
I ponavljati ovaj problem postalo je dosadno. Svakog dana čujemo vapaje ekonomista koji od vlasti traže da pojednostave procedure osnivanja firmi. Međunarodni eksperti trube na uho vlasti da to urade. Svjetska banka piše poražavajuće izvještaje, upozoravaju. A naši, neće pa neće.
Sve djeluje kao da su se općine, kantoni i entiteti zainatili ekonomiji – nećeš uspjeti. Nažalost, dobro im ide za rukom.
Domaći investitori ne smiju osnivati biznise i ulagati, a strani neće. Upravo zbog te činjenice ne treba prestati ukazivati na rak-ranu ekonomskog sistema BiH. Eksperti moraju ponavljati vlasti – pojednostavite procedure, pomozite biznismenima i stavite im se na raspolaganje.
Na nama je da čekamo kad će im iz zadnjice doći u glavu.

Sve djeluje kao da su se općine, kantoni i entiteti zainatili ekonomiji – nećeš uspjeti

Žestina birokratije

<a href="https://avaz.ba/tag/65402/hasan-hasanovic">Hasan Hasanović</a>, kustos i prevodilac u Memorijalnom centru Potočari, imao je čast da na glavnoj ceremoniji obilježavanja Dana sjećanja na Holokaust, na poziv Vlade Škotske, Međureligijskog vijeća i organizacije “Remembering Srebrenica”, u ime Memorijalnog centra govori o genocidu nad Bošnjacima Srebrenice. 
Hasanović, koji je u “koloni smrti” u julu 1995. izgubio brata blizanca i oca te veliki broj rođaka, govorio je u parlamentu Škotske, ali i na drugim mjestima u toj zemlji, o ličnoj, ali i kolektivnoj tragediji srebreničkih Bošnjaka, njihovim naporima da, pored svega šta su preživjeli, grade život u kome neće biti mržnje prema drugme i drugačijem. Njegove govore slušale su hiljade ljudi. 
Hasanović je jedan od brojnih obrazovanih i educiranih Srebreničana koji su preživjeli genocid, a koji širom svijeta šire istinu o onome što se 1995. dešavalo u tom gradu. Hrabro se, podsjećajući na istinu, suprotstavljaju negatorima genocida.
Hasan Hasanović, diplomirani kriminalist, rođen je 1975. godine, oženjen je i otac jednog djeteta.

Njegove govore o ličnoj, ali i kolektivnoj tragediji srebreničkih Bošnjaka, slušale su hiljade ljudi širom Škotske

Hasanović: Preživio srebrenički genocid

Hasan Hasanović: Istina o genocidu čuje se širom svijeta

Roma pamti mnoge velike napadače, neki imaju status legendi ovog popularnog rimskog kluba, a još jedan je sebi osigurao mjesto među njima, to niko ne može poreći. Batistuta, Balbo, Delvekio (Delvecchio) ili Feler (Voller)... Svi oni su postizali pogotke za Romu, nazivani su ubicama pred protivničkim golovima, ali niko kao <a href="https://avaz.ba/tag/272/edin-dzeko">Edin Džeko</a>.&nbsp;

Kapiten reprezentacije BiH i Rome u subotu je postigao 100. gol u dresu „Vučice“ i po tome je ispred svih pobrojanih legendarnih napadača ovog kluba, a, kako kažu Italijani, ovo nije „labuđi pjev“. Ne pokazuje naznake da će stati i iako uskoro puni 34 godine, od Džeke treba očekivati još lijepih trenutaka za navijače Rome, ali i sve Bosance i Hercegovce.
Edin Džeko rođen je 17. marta 1986. godine u Sarajevu. Iz Željezničara je veoma rano otišao u češke Teplice, odakle je napravio prvi veliki transfer u Volfsburg. Za njemački klub postigao je 85 golova, a zatim prešao u Mančester siti, u kojem je prije prelaska u Romu bio strijelac 72 puta. U dresu reprezentacije BiH protivničke mreže tresao je 58 puta.

Sa 100 golova mnoge velike napadače ostavio iza sebe

Džeko: Od njega treba očekivati još lijepih trenutaka

Edin Džeko: Rezervirano mjesto među legendama Rome

Da Bosna i Hercegovina ima ljude od ideje i kreativnosti, koji su i u svojoj zemlji spremni iskoristiti svoje kapacitete i potencijal, najbolje govori primjer Denisa Kraljevića iz firme “Derubis Yachth”, koji u bh. gradiću Vitezu ne prestaje oduševljavati svijet.&nbsp;Najprije je počeo s proizvodnjom jahte koja je na svjetskom sajmu zadivila sve one koji su je vidjeli. Potom je, pomno slušajući zahtjeve i želje milionera, odlučio prihvatiti izazov te praviti jahte koje će krasiti poznate Karibe.&nbsp;I dok su svi mislili da ne može ponovo iznenaditi, Kraljević je to učinio prije nego što se očekivalo. Vrijedno priprema novi podvig i to proizvodnju futurističkih kamp-kućica, koje nisu viđene do sada u svijetu, te kućica na vodi.
Sve to se pravi i proizvodi u našoj zemlji, a angažira se domaća radna snaga, te udružuju brojne kooperantske firme, također iz BiH. Umjesto da ovakve projekte radi u svijetu, kreativni i ambiciozni Kraljević čini to baš u BiH, s našim ljudima.
Mijenja i “pravila igre”, budući da, umjesto da naši ljudi odlaze u sve atraktivniju Njemačku, njemu je radna snaga dolazila upravo iz Njemačke. Kraljevićeva vodilja u svim dosadašnjim poslovima je kako kapitala u našoj zemlji ima, ali da jedino nedostaje dobrih projekata koji bi ga “probudili”.
I činjenica, oni su najbolji pokazatelj da je tako. Nisu nijemo posmatrali situaciju oko sebe, kukali kako posla nema i priželjkivali da za šaku jada rade kao njegovatelji kod Merkel.
Zasukali su rukave, napravili jahtu koja oduzima dah svjetskim milionerima. Niko ponosniji nije od naših ljudi koji su maksimalno i predano radili na izgradnji jahti iako im je to bio prvi susret s brodogradnjom. 
Međutim, činjenica da će, naprimjer, na popularnim Karibima ploviti svjetske, a naše jahte, osim posla i zarađenog novca, to im je možda i najveća satisfakcija.

Projekti iz bh. gradića Viteza oduševljavaju svijet

Svjetsko, a naše

Na isti način na koji je dobio bezbroj ratnih bitaka, komandant <a href="https://avaz.ba/tag/46471/ahmet-sejdic">Ahmet Sejdić</a> dobio je i ovu u miru koja bi, nadati se, trebala biti i posljednja u životu hrabrog Višegrađanina. Dostojanstveno je izdržao pokušaje da se baci mrlja na tešku, ali časnu epizodu iz njegovog života.&nbsp;&nbsp; 
Rat i napadi na stanovništvo Višegrada naveli su ga da postane vojnik, a stao je na čelo 1. višegradske brigade ARBiH, jedine iz sastava Istočnobosanske operativne grupe koja je svojim herojstvom stekla epitet slavne.

Strpljivo je od maja 2016. godine dokazivao svoju nevinost, a presuda Suda BiH otprije nekoliko dana, kojom se oslobađa svih optužbi za ratne zločine, čini se da je više obradovala njegove saborce i stanovnike Goražda, ratne enklave koju je branio, nego Sejdića samog.

Pukovnik Ahmet Sejdić rođen je 2. januara 1960. u selu Drokan kod Višegrada. Osnovnu i srednju školu završio je u Višegradu, a Šumarski fakultet u Sarajevu. U Bileći je 1985. godine završio Školu rezervnih oficira.

Tokom rata obavljao je i dužnosti načelnika Štaba Istočnobosanske operativne grupe (IBOG) i komandanta 808. oslobodilačke brigade. Oženjen je i otac dvoje djece.

Presudom Suda BiH oslobođen svih optužbi za ratne zločine

Sejdić: Strpljivo dokazivao svoju nevinost

Ahmet Sejdić: Još jedna pobjeda heroja

Životni standard građana Bosne i Hercegovine sve je niži i veliki je broj onih koji dižu ruke od svega i napuštaju zemlju u potrazi za boljim životom.&nbsp;&nbsp;Tek rijetki su spremni uhvatiti se ukoštac s problemima u društvu i pokušavaju promijeniti sistem krenuvši s mjesta s kojeg sve promjene počinju – lokalne zajednice. 
Jedna od njih je Novotravničanka <a href="https://avaz.ba/tag/83141/tanja-jukic">Tanja Jukić</a>. Nakon što je s dvomjesečnim sinom Vinkom, koji je rođen s teškom srčanom manom, prošla pravu golgotu od poroda u borbi za njegovo zdravlje, odlučila je pomoći drugim roditeljima sa sličnim problemima.

I ona malobrojna prava koja pacijenti imaju u ovoj državi zakopana su duboko ispod slojeva papirologije, a do njih je bez savjeta nekoga s iskustvom gotovo nemoguće doći. 


Jednako kako se mali borac Vinko, uprkos operaciji na otvorenom srcu, herojski izborio za svoj život, tako se njegova majka bori za živote beba koje imaju iste ili slične probleme. Kroz Udruženje roditelja djece s urođenim srčanim anomalijama svojim iskustvom nesebično pomaže drugima u najtežim životnim trenucima. 


Sve dok je ovakvih ljudi, nade za BiH ima. Svaka čast, Tanja, bravo, Vinko!

Svojim iskustvom želi pomoći roditeljima djece sa srčanom manom

Tanja Jukić: Veliko i hrabro srce

Svako takmičenje u sportovima na ledu koje izbore bh. sportisti već samo po sebi može se smatrati uspjehom. Ali, ako iz države koja godišnje nema ni dva mjeseca leda dođu rezultati koji se mogu svrstati u red veoma kvalitetnih, onda se to već može nazvati podvigom.&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/51611/tarik-omeragic">Tarik Omeragić</a>, reprezentativac Bosne i Hercegovine u brzom klizanju, na proteklom Evropskom prvenstvu zauzeo je 14. poziciju u disciplini na 1.500 metara i time, ne samo sebi, nego još jednom bh. takmičaru za narednu sezonu osigurao plasman na takmičenju najboljih brzoklizača Evrope.Uz gotovo nikakvu podršku države, sprema se i za Svjetsko prvenstvo, a plan je 2022. godine nastupiti na Olimpijadi u Pekingu. Nije neostvarivo, s obzirom na ono što je do sada pokazao.
Tarik Omeragić je član Klizačkog kluba Bosna iz Sarajeva. Ovaj 21-godišnjak iza sebe ima više od 20 zlatnih te veliki broj srebrenih i bronzanih medalja na međunarodnim takmičenjima.

Odličan rezultat na Evropskom prvenstvu

Tarik Omeragić: Krči put prema Olimpijadi

Razvijenost neke zemlje mjeri se i prema broju kilometara <a href="https://avaz.ba/tag/4005/autoput">autoputa</a>. Time se, nažalost, Bosna i Hercegovine ne može pohvaliti. Postali smo sinonim za lošu putnu infrastrukturu koja je, nažalost, nerijetko uzrok i brojnih saobraćajnih nesreća.„Kome se ne žuri nek' ide pješke“, rekao bi vlasnik firme „Krstić i sin“ iz kultnog filma „Ko to tamo peva“.&nbsp;&nbsp; Na ono malo autoputa, da „omastimo brke“, uvjerili smo se koliko su ceste važne za razvoj svake zemlje i barem djelimično možemo osjetiti kako je to u Evropi. U izgradnji cesta daleko zaostajemo i za susjednim zemljama.Ipak, da će biti bolje dokaz su radovi u Hercegovini, koja postaje veliko gradilište.Ovih dana zahuktala se izgradnja dionice Počitelj - Zvirovići na Koridoru 5C, koja je četiri godine bila u blokadi, prije svega zbog žalbi na konkursnu proceduru.Uveliko traje i izgradnja dionice Buna - Počitelj, a najveći izazov za graditelje bit će probijanje tunela Počitelj dugog 1.300 metara te gradnja mosta Počitelj koji će spojiti dvije obale Neretve. Završetkom ovog posla BiH će direktno biti spojena na hrvatski autoput za Jadran.I dok ćemo na korištenje ove ceste čekati još najmanje dvije godine, radovi na poddionici Klopče - Donja Gračanica su u završnoj fazi. Prema riječima nadležnih iz „Autocesta FBiH“, otvorenje ove dionice, duge 11 kilometara, planirano je za 25. novembar - Dan državnosti BiH.U pripremi je i početak izgradnje Prve transverzale u Sarajevu.Sve su to projekti koji obećavaju da BiH ima perspektivnu budućnost. Mnogo smo vremena izgubili, region je daleko odmakao, ali svaki radnik ili mašina na cesti budi nadu da će biti bolje. Svi želimo vjerovati u to.Da ćemo u dogledno vrijeme rahat sjesti za volan i s jednog kraja države modernom cestom stići do drugog bez stresa i gužvi. Onda će i ono „Vozi, Miško“, dobiti veći smisao.

Da će biti bolje kada je riječ o izgradnji modernih cesta, dokaz su i radovi u Hercegovini, koja postaje veliko gradilište

Autoput u budućnost

Čovjek velikog srca, poštenjačina, humanista... <a href="https://avaz.ba/tag/83007/sulejman-zeciri">Sulejman Zećiri</a> zvani Lola je, smatraju njegovi sugrađani u Hadžićima, i više od toga. Mada jedva sastavlja kraj s krajem kako bi prehranio osmero djece, Zećiri se nijednog trenutka nije dvoumio u namjeri da hadžićkom poduzetniku vrati novčanik koji je našao i u kojem je, kako misli, bilo više od 5.000 KM.&nbsp; 
On novac nije ni brojao. Čim je ugledao novčanik, jedina misao mu je bila da ga što prije vrati, da se vlasnik ne bi nasekirao. Odbio je primiti i nagradu. Danas je, priznat ćemo svi, ipak malo takvih. A Zećiri kaže da ne vidi ništa posebno u tome jer dužnost mu je bila vratiti tuđe. Njegova porodica, kaže, ima svoju nafaku, tuđe im ne treba.

Žive od danas do sutra, a Sulejman sakuplja staro željezo i mašta da će barem jedno od njegove djece uskoro dobiti posao. 

Kolika je veličana ovog čovjeka govori i činjenica da je sam uradio ono što je država već odavno trebala, a nije. Kada je vidio da za toliko godina vlast nije napravila spomen-obilježje šestorici hadžićkih heroja, zasukao je rukave, odvajao od usta svoje porodice i prošle godine sagradio i otkrio obilježje.

Asmir Begović: Povratak otpisanog

Mostar čeka proljeće

Donald Tramp: Presuda za novi mandat

(Ne)časni ljudi

Amra Mušinović-Husić: Humana novinarka

Trbuhom za kruhom

Rusmir Ljutvijević: Ambasador humanosti

Žestina birokratije

Hasan Hasanović: Istina o genocidu čuje se širom svijeta

Edin Džeko: Rezervirano mjesto među legendama Rome

Svjetsko, a naše

Ahmet Sejdić: Još jedna pobjeda heroja

Tanja Jukić: Veliko i hrabro srce

Tarik Omeragić: Krči put prema Olimpijadi

Autoput u budućnost

Sulejman Zećiri: Poštenjačina velikog srca

Kolumne

Asmir Begović: Povratak otpisanog

Mostar čeka proljeće

Donald Tramp: Presuda za novi mandat

(Ne)časni ljudi

Amra Mušinović-Husić: Humana novinarka

Trbuhom za kruhom

Rusmir Ljutvijević: Ambasador humanosti

Žestina birokratije

Hasan Hasanović: Istina o genocidu čuje se širom svijeta

Edin Džeko: Rezervirano mjesto među legendama Rome

Svjetsko, a naše

Ahmet Sejdić: Još jedna pobjeda heroja

Tanja Jukić: Veliko i hrabro srce

Tarik Omeragić: Krči put prema Olimpijadi

Autoput u budućnost

Sulejman Zećiri: Poštenjačina velikog srca