Otkad je 2017. predstava “Knjiga mojih života”, u režiji Sabrine Begović-Ćorić, premijerno izvedena u Kamernom teatru 55, postala je neizostavan dio njegovog repertoara. 

Jasno je da su tekst pisca Aleksandra Hemona i njegov povratak iz Čikaga u Sarajevo ovom pričom oduševili bh. publiku, koja skoro svako igranje isprati s emocijama.&nbsp;&nbsp; 
Naredni termin je 25. mart, a po ko zna koji put svoje glumačko umijeće pokazat će Boris Ler, Maja Izetbegović, Amar Selimović, Sabit Sejdinović... Da predstava živi skoro dvije godine, pokazuju i brojna gostovanja na festivalima te nagrade koje su osvojili glumci, ali i autorska ekipa ovog komada. 

Tako je Hemon u knjizi u kojoj je opisao svoj život, vjerovatno pogodio u srž i publike, koja često boravi u ovoj pozorišnoj kući.&nbsp;&nbsp; 
Aleksandar Hemon rođen je 9. septembra 1964. u Sarajevu, gdje je i diplomirao. Godine 1992. dobio je stipendiju i otišao u Čikago. Hemon je autor brojnih značajnih romana i dobitnik velikog broja priznanja. Adresu u Čikagu nerijetko zamijeni sarajevskom.

Autor teksta prema kojem je nastala predstava “Knjiga mojih života”

Sarajevski kvalitet

Teroristički napad na muslimanske vjernike u džamijama na Novom Zelandu potvrdio je ono što smo svi mi koji smo tokom protekle agresije bili svjedoci teških ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH znali - da se Karadžićeva ideologija mržnje i ubijanja raskotila širom svijeta, ustvari gdje god su, bježeći pred zakonom i pravdom, nogom kročili njegovi sljedbenici u zločinu.&nbsp; &nbsp; 
Pjesme u kojima je novozelandski ubica Brenton Tarant (Tarrant) uživao jučer koju minutu prije nego što je stisnuo obarač na svom oružju i usmrtio desetine nevinih ljudi, zasigurno nisu repertoar domaćih disko-zvijezda niti ih je mogao čuti na kanalima novozelandske radio i TV produkcije. 

Naučio ih je tamo gdje se “hitovi” kojima se veličaju koljačka četnička ideologija i njihovi izvršioci, slušaju još od kraja Drugog svjetskog rata - u četničkim klubovima, koji, pod krinkom zavičajnih klubova, djeluju širom Australije, Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Novog Zelanda. 

Manifestaciju četničkog muzičkog repertoara kojim se poziva na klanje i ubijanje i iskazuje podrška ratnim zločincima i zločinima koje su počinili, godinama slušamo i na mnogim javnim skupovima ne samo u Republici Srpskoj nego i u Srbiji. O porodičnim slavljima da i ne govorimo. 

Tako nešto imali smo priliku čuti u Srebrenici uoči posljednjeg pravoslavnog Božića, kao i prije nekoliko dana u Višegradu prilikom postrojavanja sljedbenika Draže Mihailovića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića... I tada, kao i prije tridesetak godina, kad je osmišljeno novo četničko klanje i ubijanje nesrba, muzika i tekstovi i aranžmani bili su isti, samo su se izvođači mijenjali.

Veličanje ratnih zločinaca kakav je Radovan Karadžić, nažalost, sramotni je pečat na integritetu naroda kojem pripada. Najbolji dokaz za to je zločin koji je Brenton Tarant, nadahnut pjesmama o zločincu Karadžiću, počinio jučer na Novom Zelandu.

Karadžićeva ideologija mržnje i ubijanja raskotila se širom svijeta, svugdje gdje su, bježeći pred zakonom, nogom kročili njegovi sljedbenici u zločinu

Zločinački kod

Gert Vilders (Geert Wilders), najveći evropski islamofob, kako se voli hvaliti, slučajno je jutros bio gost jutarnjeg programa holandske televizije. Imao je priliku da u jednoj od najgledanijih emisija uživo osudi masakr koji se dogodio na Novom Zelandu. Dok je to političar zmijskog jezika izgovarao, nije bilo slučajno da su brojni gledaoci pomislili da je kasno da to Vilders osuđuje. Jer, ono što se događalo u džamijama male i najmirnije zemlje planete nije bilo slučajno. Sve je bilo dobro isplanirano. 
Breton Tarant (Tarrant), okrutni ubica, koji je pokazao dokle može ići mržnja, prije svog živog videoprijenosa današnjeg masakra, postavio je na medijskim mrežama i svojevrsni manifest u kojem objašnjava i čije ideje slijedi.
Naravno, na prvom mjestu Tarantove liste idola je povijesni norveški masovni ubica Behring Brejvik (Breivik). I Brejvik je napisao sličan, daleko deblji, manifest u kojem je, čak 30 puta, spomenuo Vildersa. Dakle, jedan od najpoznatijih populističkih vođa u Evropi i zagorljivi protivnik EU i svih oblika migracije posredno je svojim riječima inspirirao luđake zadojene neshvatljivom mržnjom da presuđuju nevinim ljudima.
Gert Vilders svojevremeno je od političara koje obećava postao otpadnik danas dominirajuće VVD stranke, iz koje je i aktuelni premijer Mark Rut. Od simpatičnog otpadnika, Vilders je postao rigidni nacionalista, što je već uspio razbiti tradicionalno mirni holandski društveno-politički život zajednice u kojoj, maltene, 70 posto mladih, a i starijih nije znalo kako im se zove premijer ili neki ministri. Postojala je samo kraljica, koja je strogo pazila da se ne petlja u te političke vode, i niko više. Sve drugo je u prebogatoj monarhiji bilo "drugs, sex i rock and rol".
Na čelu svoje PVV stranke, koja dominira ekstremnom desnicom, zabilježio je, mora se priznati, zapažene izborne rezultate. Glasači su mu uglavnom manje obrazovani ljudi koje uvjerava da im najveće opasnosti vrebaju od islama i migranata. Pali mase eksplozivnim, gotovo huškačkim izjavama, s kojima nije prestao ni nakon onog strašnog čina Brejvika u kojem je pobijeno 76 mladića i djevojaka.
Kada Vilders kaže da je 1955. godine u Kraljevini Holandiji bila samo jedna džamija, a da je danas gotovo 500, onda to u bujici rigidnog populizma plaši i ujedinjuje, uglavnom, niže slojeve bogatog društva. Zemlja s najvećim vjerskim slobodama u kojoj je gotovo polovina stanovnika u grupi ateista, nevjernika što sve više izdaju svoje rimokatoličke i protestanske korijene.
Ili kada je najveći islamofob ovog kontineta, “legendarni” Gert Vilders, na ne tako davnom skupu svojih ultradesnih pristalica u Den Hagu, uzvikivao: "Želite li da u NL imamo više ili manje Marokanaca?" Unisoni odgovor zapjenušanih pristalica Vildersove PVV partije bio je: "Minder, minder!" To "manje, manje", kao da je dalo još veća krila žutokosom sijaču usijanih populističkih parola. Kategorično je bučno zaključio – sredit ćemo to!

Poslije je krenula poplava protesta i tužbi. Danima su hiljade ljudi stajale u redovima pred policijskim upravama podnoseći prijave protiv đavola riječi, koje su lako mogle biti uvod u teška djela. Preumorni policijski djelatnici nadležnim pravnim instancama su uputili više od šest hiljada kaznenih tužbi protiv Gerta Vildersa. Bio je osumnjičen za raspirivanje rasne i etničke mržnje, diskrimanciju u zemlji koja drži do jednakosti svojih građana, stoljećima njegujući skladan život pripadnika više od 180 različitih nacija i religija. Prije nekoliko godina ovaj političar, što magnetski privlači nove glasače, izvukao se na suđenju za vrijeđanje islama kao religije, pljuvanja po poslaniku Muhamedu, nazivajući ga pedofilom i upoređivanjem svete knjige Kur'ana s Hitlerovim Main kampfom. Oslobađajuća presuda je obrazložena visokim stepenom slobode iznošenjem vlastitog mišljenja o bilo čemu, pod uvjetom da se ne poziva na progone ljudi i naroda. 
Nažalost, nije Vilders jedini koji svojim političkim djelovanjem pobuđuje monstrume mržnje. Uz njega bi se mogao nabrojati niz imena na svim kontinetima. Posebno zabrinjava što ih je sve više i na našim prostorima. Region ključa od svakodnevnih afera, prisluškivanja, postrojavanja i sve jačih izljeva mržnje, netolerancije i kod prvih ljudi partija regiona.
I zato kada bude kasno i ovako strašno kao na Novom Zelandu znat ćemo da više ništa nije slučajno. I da su politički đavoli riječi odigrali svoje.

Đavolje riječi zmijskog jezika

Privode se kraju dogovori o novom Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. Koalicija SDA-HDZ-SNSD odavno je sastavljena, a čeka se još četvrti za pokera.&nbsp;&nbsp; Najvjerovatnije da će to biti Demokratska fronta, čiji vlasnik <a href="https://avaz.ba/tag/3586/zeljko-komsic">Željko Komšić</a>&nbsp;preferira klizeći start u takozvanu bošnjačku kadrovsku kvotu, odakle će, bezbeli na tekovinama bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti, reformatorski upravljati ovom zemljom do 2022. Dolaze, dakle, godine grandioznih postignuća - neodgovorenih EU upitnika, NATO polemika, nerealiziranih agendi, raštimanih mehanizama i naštimanih tendera. 
Vidovita Azira navodno je u zlatnim kašikama prepoznala kako su tri zagonetne dvojke i jedna nula na isteku nastupajućeg mandata pouzdan znak da neće biti uobičajene zafrkancije u državnim poslovima. Ako ne vjerujete, pitajte <a href="https://avaz.ba/tag/1750/bakir-hadziomerovic"></a><a href="https://avaz.ba/tag/220/bakir-izetbegovic">Bakira Izetbegovića</a>. Ili barem nekog iz njegovog okruženja.
Uprkos učestalom plasiranju demagoških parola, odlazeće glavešine iz bh. vlasti nimalo ne dangube čekajući smjene. Evo, pogledajte samo kakvu golgotu ovih dana proživljava višestruka okupatorica najatraktvnijih proračunskih pozicija, ministrica u pokušaju, zastupnica, gradonačelnica, jedna i jedina Semiha Borovac. 
Portal Žurnal otkriva, naime, da je državna ministrica za ljudska prava i izbjeglice uoči očekivanog (raz)rješenja o smjeni trasirala administrativni put za vlastito finansijsko zbrinjavanje. Kako bi u džep strpala dodatnih trideset hiljada maraka otpremnine, dobrostojeća Borovac na vrijeme predaje zahtjev za penzionisanje. 
Aktivirat će ga tek nekoliko dana prije napuštanja ministarskog kabineta. Iako lukavi plan bazdi po nemoralu, što bi rek'o Nedžad Branković, sve je po zakonu! Uostalom, zašto bi se, molićulijepo, ministrica izdvajala od ostale raje, poput prvog pendreka SDA Dragana Lukača ili harizmatične Dušanke Majkić, koji su priredili jednake svinjarije s otpremninama i mirovinama?
I dok se efikasno namirivala iz budžeta, Borovac je na koncu mandata uhljebila i brojne saradnike na državne jasle. To je, međutim, već stara, prežvakana tema, da 'prosti Aljoša Čampara...

Dobrostojeća Borovac na vrijeme predaje zahtjev za penzionisanje...

Lice ministrice

Liverpul je prošao u četvrtfinale <a href="https://sport.avaz.ba/tag/621/liga-prvaka">Lige prvaka</a> impresivnom pobjedom nad Bajernom u Minhenu od 3:1 nakon što je prvi meč na Enfildu završen bez golova.&nbsp; Bio je to trijumfalan povratak njemačkog stručnjaka Jirgena Klopa (Jurgen Klopp) u domovinu, na mjesto odakle se fudbalske ekipe uglavnom vraćaju pognutih glava.
Klop je, međutim, ponovo pokorio Minhen, pokazavši da je trener s vizijom koji je u stanju da od svojih, vrlo kvalitetnih igrača izvuče maksimum kad je to najpotrebnije. Publika uživa gledajući njegov napadački, atraktivan fudbal, u kojem glavne uloge imaju Mohamed Salah, Sadio Mane i Roberto Firmino. 
Liverpul pod vodstvom ovog fudbalskog genija zasigurno nije rekao svoju posljednju riječ ove sezone kako u Ligi prvaka, u kojoj je prošle godine igrao finale, tako i u Engleskoj, gdje se bori za titulu.
Bajern je, inače, dobro zapamtio Klopa još dok je trenirao Borusiju iz Dortmunda. Dva puta zaredom, 2011. i 2012. godine, uzimao im je naslov prvaka Njemačke i postao je posljednji trener koji je osvojio Bundesligu a da nije vodio bavarski klub.
Jirgen Klop rođen je 16. juna 1967. godine u Štutgartu.

Liverpul odveo u četvrtfinale Lige prvaka preko Bajerna

Njemački genij

Sudijsko je vrijeme za izricanje pravosnažne kazne ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Haška presuda očekuje se naredne sedmice. Istovremeno je iz poznatih velikosrpskih uporišta pokrenuta propagandna mašinerija radi amnestiranja zlodjela počinjenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.&nbsp;&nbsp; Prije tri godine, Pretresno vijeće međunarodnog tribunala osudilo je Karadžića na četiri decenije robije zbog rukovođenja i komandovanja udruženim zločinačkim poduhvatom - genocida u Srebrenici, progona, istrebljivanja, ubistava, deportacija, nehumanih djela, terorisanja, protupravnih napada na civile, uzimanja talaca. 
Nakon potvrđene optužnice u ljeto 1995., a potom i predugog skrivanja po različitim vukojebinama, suludi doktor Dabić konačno će zapečatiti zločinačku karijeru. Bilo bi poželjno da ga zapadne što brutalnija kaznionica, ali nismo mi te sreće!
Uoči izricanja povijesne presude, kanadski đeneral Luis Mekenzi u beogradskoj štampi tradicionalno je negirao srebrenički genocid, a usput i Karadžićevu te odgovornost njegovih koljača za najstrašnije pokolje. Inače, dotični đeneral od prvih ratnih dana gaji neskrivene simpatije prema četnicima. S njima je, uostalom, aktivno sarađivao i tokom masovnih silovanja Bošnjakinja i Hrvatica u okupiranoj Vogošći pokraj Sarajeva. Mnoge zlostavljane žene svjedočile su Mekenzijevim sirovim strastima. Jednoj od njih četnici su iz naručja oteli bebu kako bi je ucjenjivali.
“Shvatila sam u kakvom sam se položaju nalazila. Zatočena, a odvojena od svoje devetomjesečne bebe. Oboje smo bili bespomoćni i zatočeni. Mislila sam na svog sina i bila sam spremna podnijeti i patnju, i poniženje, i fizičku i duševnu bol samo da bih se sastala s njim. Uz šund muziku iz Srbije, s radija, general je priznao svoju strast, a ja branila svoju zatočenu bebu. Stisnutih zuba, stisnutog srca. To je trajalo, general me je posjetio sedam-osam puta.”
Ako mene pitate, đenerala bi za života trebalo adekvatno nagr(a)diti u vansudskoj nagodbi. Uz asistenciju bejzbol palice ili skokom na glavu s Nijagarinih vodopada, svejedno je!

Uz asistenciju bejzbol palice ili skokom na glavu s Nijagarinih vodopada...

Đeneral Brekenzi

Krupljanin Almir Badnjević svijetli je primjer mladog uspješnog čovjeka iz Bosne i Hercegovine. Na najbolji način pokazao je da se, uz znanje i sa mnogo truda, može postići mnogo. Našao se na listi najuspješnijih ljudi na svijetu zajedno s nekim od najpriznatijih imena iz oblasti biznisa i nauke.&nbsp; &nbsp; Iako mlad, već dugo drži tituli jedinog doktora nauka iz oblasti biomedicinskog inžinjeringa u našoj zemlji. 
Da je njegov <a href="https://avaz.ba/tag/9084/uspjeh">uspjeh</a><a href="https://avaz.ba/tag/9084/uspjeh"></a> više prepoznat i posebno cijenjen vani, pokazuje i to što je postao član Uprave Evropske organizacije za medicinski i biološki inžinjering (EAMBES). U pitanju je najveća evropska organizacija iz ove oblasti. 
Nije mu to jedini uspjeh.Član je i uprave Kliničkog inžinjeringa pri međunarodnoj organizaciji (IFMBE), gdje s još osam predstavnika iz svijeta definira sva pravila iz oblasti kliničkog inžinjeringa.

Doktor Badnjević inače predaje na Međunarodnom Burch Univerzitetu , Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, te Univerzitetu Warwick u Velikoj Britaniji.&nbsp;
Na čelu je Društva za medicinski i biološki inžinjering u BiH i rukovodi jednom od najopremljenijih laboratorija za testiranje medicinske opreme u Evropi, “Verlab“. Rođen je 13. jula 1986. u Bosanskoj Krupi. Završio je Srednju elektrotehničku školu, a poslije i&nbsp;<a href="https://avaz.ba/tag/49992/elektrotehnicki-fakultet-sarajevo">Elektrotehnički fakultet u Sarajevu</a>, gdje je magistrirao. Doktorirao je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.

Izabran u Upravu Evropske organizacije za medicinski i biološki inžinjering

Doktor za uspjeh

Sumorna povorka u Banjoj Luci. Stotinjak ljudi i brojni novinari na neuglednom, zabačenom dijelu novog gradskog groblja. Ekshumacija posmrtnih ostataka Davida Dragičevića. Prije nego što vozilom pogrebnog preduzeća “Varnica” zauvijek napusti zemlju gdje je rastao i pjevao glasno o životu u getu, David će posljednji put proći ulicama grada koji mu nije pružio nijednu šansu. I mrtvom mu, eto, uskraćuje smiraj.&nbsp; K'o crna zemlja teška odluka Davidovih roditelja o konačnom počivalištu u Austriji očajnički je krik unesrećenih, razorenih, uništenih, beznadežnih. Raspuklo je Suzanino srce, ne može više. Presušile su Davorove suze, odavno ne teku. Kidnapovan prije nepunu godinu, izmasakrirani mladić skončao je u koritu Crkvene. Ubice su slobodne. I dalje na važnim funkcijama. U policiji, pravosuđu, entitetskim ministarstvima. Daboga im ne trebalo!
Prokleta mogućnost izbora mora da postoji, govorio je Branimir Štulić. Majka i otac su odabrali. Bolja je vječna tuđina nego domaća nepravda! Sklonili su se zajedno, daleko od doživljenih užasa, Bosne i Hercegovine, izvan dometa oholih političkih siledžija.&nbsp;“Nastavljamo svoju borbu. Pokazali smo da borba nije prestala kada je otišao Davor. Danas odlazi i Davidovo tijelo, ali on ostaje s nama. Danas je dan kada je poslana jedna poruka - mrtvi ovdje nemaju mira”, jecao je nad napuštenom grobnicom Ozren Perduv iz "Pravde za Davida".&nbsp;
Ništa konkretnije ni tako očigledno kao nedužna žrtva i smrt nevinog ne razdvaja čovjeka od nesoja. Davida su jučer sa pravoslavnog groblja ispratili ljudi. Prijatelji, poznati i neznani. Vjernici i ateisti i agnostici. Rokeri i narodnjaci i hipsteri. Stari i mladi. Neki čestit i pošten svijet!
Davidov konačni odlazak jučer su ignorisali neljudi. Neprijatelji, poznati i znani. Nevjernici i ateisti i agnostici. Šatorski zabavljač i oblajhana konkubina i zlikovci u policijskim uniformama. Stari i mladi članovi vladajuće stranke. Neki pokvaren i nepošten polusvijet!
Putuj spokojno, dobri Davide. A krivda se svakako ne da ispraviti.

Bolja je vječna tuđina nego domaća nepravda

Napuštena grobnica Davida D.

Kamerni mješoviti hor “Lola” iz Sarajeva, na čelu s dirigentom Josipom Katavićem, zabilježio je ogroman uspjeh našavši se na listi 10 najboljih horova iz cijelog svijeta.&nbsp; Ovi horovi takmičit će se početkom jula na uglednom 56. međunarodnom takmičenju u austijskom Špitalu na Dravi, u renesansnom dvorcu “Porcia”. 
Hor “Lola” osnovan je u januaru 2015. i u nepune četiri godine osvojio je osam međunarodnih nagrada, medalja i priznanja.
Velike zasluge za svjetski uspjeh sigurno pripadaju i dirigentu Kataviću. On je i jedan od osnivača interreligijskog zbora “Pontanima”, a vodio je i brojne amaterske horove iz naše zemlje. Od 1992. do 1998. bio je korepetitor hora Sarajevske opere.
Katavić je rođen 8. marta 1968. u Sarajevu. Radi u Narodnom pozorištu i član je Opere zvanično od 1995. Sretno je oženjen, a sa suprugom ima kćerku.

Kamerni mješoviti hor našao se na listi 10 najboljih

S “Lolom” na vrh svijeta

Priča se ovih dana po dobro obaviještenim sarajevskim kotama kako je Željko Komšić, nakon dužeg prenemaganja, ipak prelomio oko koalicije sa SDA.&nbsp;Nije zvanično obznanjeno niti definitivno potvrđeno, ali sve ukazuje na to da će lider DF-a uskoro zaigrati pod zastavom Bakira Izetbegovića u duelu protiv vječitih rivala iz političkih jazbina Milorada Dodika i Dragana Čovića.&nbsp;&nbsp; O pristupanju, kako je rekao, dijela Bh. bloka u vladajući tabor, govorio je nedavno i zajednički kandidat SDA, Komšića i Zlatka Lagumdžije za potpredsjednika Federacije BiH. Što se Miri Lazoviću snilo, to mu se (u javnosti) i zbilo pa je, valjda, zato nesuđeni entitetski funkcioner realizaciju paklenog plana zakazao u narednih desetak dana. 
Šta će se, međutim, na kraju od planiranog izroditi, do kojeg je čina romantična predstava dobacila, prilično je nezahvalno prognozirati. Poglavito ukoliko znamo da šef odlučujućeg HDZ-a uporno odbija komentirati eventualnu mogućnost udruživanja s aktuelnim članom Predsjedništva BiH, koji ga je neslavno demolirao na izborima. Što bi rekli bicikl-novinari s režimske FTV Bastilje - ništa se još ne zna, ostaje da se vidi, vrijeme će pokazati. 
Izetbegovićeva neumjerena velikodušnost prema potencijalnom (četvrtom) partneru za partiju pokera na državnom nivou samo na prvi pogled ima patriotsku, bosanskohercegovačku konotaciju. A u gorkoj suštini, radi se o tradicionalnom postizbornom projektu kaparisanja dežurnog krivca za sve buduće krize i politička klizišta. Uostalom, SDA-ovci su dokazani majstori fakturisanja vlastitih neuspjeha pobočnim strankama! Da nije tako, Izetbegović bi već sklepao vlast s Dodikom i Čovićem, jer za to postoji i poslanička većina i iskren nijet. 
Da se ne lažemo, Komšić je izbore dobio ponajmanje zahvaljujući glasovima bh. Hrvata. U tom zecu i leži grm čitave problematike! Izetbegović, naime, očajnički treba batinu u nastupajućim nacionalističkim svađama, dok vlasnik DF-a biološkom nasljedniku SDA duguje stanovitu zahvalnost na izbornom trijumfu.&nbsp;Obojici, pri tome, nisu mrske verbalne marisane u izmišljenim ulogama “bošnjačkih stražara”. Parola, dakle, glasi - bolje se sto godina naduravati nego jedan dan nešto korisno raditi.

Bolje se sto godina naduravati nego jedan dan nešto korisno raditi

FOLIRANTI Bošnjački “stražari”

Novi šef Fudbalskog kluba Sarajevo Ngujen Hoai Nam (Nguyen) donio je sreću bordo timu na širokobriješkoj Pecari, u možda i presudnom meču za titulu prvaka Bosne i Hercegovine.&nbsp; Sarajevo je pobijedilo sa 3:0, na radost bordo navijača, ali i novog većinskog vlasnika upravljačkih prava, koji je prisustvovao duelu u Širokom Brijegu.
Vijetnamac se na društvenim mrežama pohvalio uvjerljivom pobjedom (3:0) na Pecari te fotografijama sa stadiona u Širokom Brijegu, odnosno tribina i iz svlačionice, u kojoj je proslavio trijumf s ekipom, te sa mostarskog Starog mosta.
Moglo bi se na osnovu toga zaključiti da Nam namjerava biti duboko involviran u sva dešavanja u klubu te da će vijetnamski biznismen, što je navijačima najbitnije, biti spreman na ulaganja u ekipu i značajniji iskorak u Evropi.
Vijetnamski biznismen studirao je u Americi. Nakon što je diplomirao na Univerzitetu Južna Kalifornija, vratio se u domovinu i počeo uspješnu poslovnu karijeru. Bio je finansijski direktor u više kompanija, a osnivač je Vijetnamske fudbalske akademije (PVF), čiji će resursi pomoći i razvoju bordo kluba.

Novi većinski vlasnik donio sreću bordo klubu na Pecari

U Širokom Brijegu gledao Sarajevo

Nema više ustašluka širom Blajburškog polja! Najmasovnije neonacističko sijelo na evropskom kontinentu dekretom je zabranila Katolička crkva u Austriji. “Misa je postala dio političko-nacionalnog rituala koji služi selektivnom doživljavanju i tumačenju historije”, navodi se u pismu koje je potpisao sekretar Biskupije u Klangenfurtu Engelbert Gugenberger.&nbsp;&nbsp; Predsjednica Republike Hrvatske duboko je konsternirana najnovijom odlukom. Kolinda Grabar-Kitarović tuguje u funkciji domoljubne Hrvatice i uzorite vjernice, saopćeno je sa Pantovčaka. Ništa manje potresen nije ni šef Sabora Gordan Jandroković, raspilavio se premijer Andrej Plenković. Tihuju i preostali uglednici iz filoustaške vrhuške vladajućeg HDZ-a, zaključno s desničarskom ikonom u liku i (ne)djelu Vladimira Šeksa. 
Nedavno su austrijske vlasti strogo zabranile isticanje ustaških simbola na državnoj teritoriji “male Njemačke”, što znači da će ubuduće svaka zadojena budaletina kojoj je stalo do fašističkog pozdrava “Za dom spremni” te mahanja šahovnicama koje počinju pavelićevskim bijelim kvadratićem, cehove svojih bolesnih zadovoljstava plaćati deset hiljada eura. Najupornijima je osiguran i zatvorski tretman. Zlu ne trebalo...
I dok civilizirana društva institucionalno progone fašističku ideologiju, a njene protagoniste sudski procesuiraju i rigorozno finansijski kažnjavaju (po hrvatskoj lisnici u hrvatskom džepu), ovdje, na brdovitom Balkanu, u zemlji bedaka i ludaka, sve naprosto pršti od netolerancije, zaostale mržnje i veličanja ratnih zločinaca. 
Pogledajte, naprimjer, jučerašnji bal vampira u Višegradu, gdje su opet nekažnjeno nastupali sljedbenici četničkog pokreta Draže Mihailovića. Postrojio se krupni ljudski otpad neurednih bradurina, zakitili kokardama ulojene šubare i šajkače, nabacili uniforme sa (z)vjerskim simbolima pa pravac pred nakaradni spomenik crknutom đeneralu. Kojeg su, povijesna je činjenica, antifašisti u ime naroda pravedno osudili zbog počinjenih zlodjela, a potom ga pod okriljem noći koknuli na nepoznatoj lokaciji. 
“Ne bih vam otkrio gdje smo đubre zakopali kad bi mi dukat dali”, ispovijedao se svojevremeno partizan Jovo Kapičić povodom moralno utemeljene Mihailovićeve likvidacije. Čiča-miča, gotova priča!

Pogledajte, naprimjer, jučerašnji bal vampira u Višegradu...

Bratstvo i kretenstvo

Zdenko Marić, predsjednik Saveza gorskih službi spašavanja u BiH, protekle subote se, zajedno sa 15 spasilaca iz gorskih službi u Mostaru, Posušju, Širokom Brijegu i Srebreniku, odmah odazvao pozivu Oružanih snaga BiH da iz vojnog objekta s vrha Pločno na Čvrsnici izvuku vojnika kojem je hitno trebala ljekarska pomoć. 
Tamo gdje ni vojska, koja bi trebala biti najjača i najsposobnija snaga jedne zemlje, nije uspjela pomoći svom vojniku, spasioci gorskih službi jesu. Pod budnim okom i koordinacijom Zdenka Marića, izvedena je akcija u kojoj je spašen jedan mladi život. 
Ovaj podvig naših heroja iz gorskih službi spašavanja skrenuo je još jednom pažnju na to da bi država konačno trebala odati priznanje ovim ljudima. Prvenstveno tako što će ono što ovi sposobni i hrabri entuzijasti rade, regulirati i zakonom. 
Jer, u zakonima u BiH spasilaca nema i oni faktički rade volonterski. No, u situacijama na koje država nema odgovor ni snage, svi zovu i traže službe koje okuplja Savez, na čijem je čelu Marić. Pri tome se niko i ne pita odakle im oprema za zadatke koji se pred njih postavljaju i u kojima često riskiraju i vlastite živote. 
Zdenko Marić gorski spasilac je od 1980. godine. Sarajevsku školu alpinizma završio je još 1976. Do sada je osvajao brojne planinske vrhove u svijetu, a tri puta je osvojio Monblan. Od 2008. instruktor je Gorske službe spašavanja.

Država konačno treba odati priznanje ovim ljudima, prvenstveno tako što će ono što rade ovi entuzijasti, regulirati i zakonom

Nevidljivi heroji

Mikaela&nbsp;Šifrin postavila je novi rekord po broju pobjeda u jednoj sezoni Svjetskog kupa, trijumfiravši jučer u utrci slaloma u Mlinu, u Češkoj Republici.&nbsp; Američka skijašica pobijedila je već 15. put ove sezone i time osigurala treći uzastopni Kristalni globus.
Do jučerašnje utrke, Šifrin je bila izjednačena s legendarnom švicarskom skijašicom Vreni Šnajder (Schneider), koja je 14 pobjeda ostvarila u sezoni 1988/1989, kad je skijaški kalendar bio kraći. No, Šifrin svoj rekord može i popraviti u preostaloj, finalnoj utrci Svjetskog kupa u Andori.
Pobjeda u Mlinu ujedno je i 58. ukupno i 39. u slalomu u bogatoj karijeri Amerikanke, koja će u srijedu napuniti tek 24 godine i, prema tome, ima još mnogo vremena za nove trofeje. 
Šifrin je, također, već osigurala šesti uzastopni globus u slalomu, potvrdivši tako da spada u red najboljih skijašica svih vremena.
Mikaela Šifrin rođena je 13. marta 1995. u Vejlu, Kolorado. Dvostruka je olimpijska pobjednica i petostruka svjetska šampionka.

Postavila je novi rekord po broju pobjeda u jednoj sezoni Svjetskog kupa

Rekorderka iz Vejla

Osim što je bila žrtva najbrutalnijeg rata, s najviše stradalih u cijelom okruženju i često prolazila kao pokusni kunić ili zadnja, na čekanju u regionalnoj tranziciji, Bosna i Hercegovina predugo je ostala talac vlastitih političkih kalkulanata.&nbsp;&nbsp; Oni su je jednako unazadili kao i sve druge nesretne historijske okolnosti. Nije stvar lamenta reći da je krajem minulog stoljeća BiH bila bliže Zapadu, a ne zemlja s najviše sovjetskih recidiva ili, kako se to voljelo reći, najcrvenija među svim jugoslavenskim republikama, ujedno i bliža Orijentu nego svi ostali, svi bi zasigurno manje stradali.&nbsp;
Srećom, Bosnu je spasio njen stoički narodni duh, kao što je još spašava to uvažavanje tradicionalnih vrijednosti u razlikovanju dobra od zla. 
Ako su Bosanci, bez obzira na to koliko neki dokazuju “vlastite” paralelne nacionalne identitete, vezujući se uz susjedne države, do sada trebali išta naučiti, to je činjenica da svekoliki narod, svi građani Bosne i Hercegovine, ne smiju više biti topovsko meso niti potrošna roba u međusobnim obračunima bilo koje vrste.&nbsp;
Jer, kad rat ovdje “prestane”, a nastavi se voditi drugim sredstvima, narod curi, a ljudi “nestaju” tragajući za boljom sudbinom od ove proklete, balkanske.
Zato i Milorad Dodik, ako je racionalan političar, treba prestati sa propagandom o vojnoj “neutralnosti” za BiH. Osim što to znači svrstavanje na pogrešnu stranu historije, to samo dodatno odvija ventile za egzodus mladih i svih onih koji mogu otići iz zemlje, dakako na Zapad. Niko neće u Rusiju, o kojoj, izgleda, maštaju najviše oni koji su se ogriješili o zakon ili počinili ratne zločine.
Sada, kad su kroz NATO vrata prošli svi, od Albanije, preko Crne Gore, do Makedonije, a čak i Srbija sarađuje s Alijansom, bez obzira na to što (još) sjedi na dvije stolice, držati tu atlantsku kapiju zatvorenom samo za BiH znači raditi protiv budućnosti svoje djece.&nbsp;
Šteta je nemjerljiva kad je riječ o investicionoj, sigurnosnoj i političkoj klimi u zemlji i regionu. Zato je isprazna priča o “samo” vojnom, a ne vrijednosnom kontekstu približavanja NATO-u. Tu štetu, za početak, treba hrabro prestati praviti.

Isprazna je priča o samo vojnom, a ne vrijednosnom kontekstu približavanja NATO-u

Atlantska kapija

Regionalna politička scena je niz dimnih bombi koje imaju za cilj da prikriju otimačinu i zadrže status quo. Bakir, prvak ove političke discipline, bar tri puta godišnje pokrene temu zbog koje sve ostalo u državi postaje irelevantno. Praznik 9. januar se obilježavao decenijama, jedva da je iko obraćao pažnju na taj događaj, a onda, gurnut ne baš egzistencijalnim povodima, Bakirbeg poče da ga osporava. Od tada do danas, zahvaljujući upravo njegovoj inicijativi, to posta najvažniji događaj u Republici Srpskoj, groteskni cirkus, ofucana kopija Staljinovih parada na Crvenom trgu. Grandiozna glupost, ali efektna dimna bombaNedavno, opet agilni Bakirbeg, ode korak i dalje. Predat će apelaciju za ukidanje imena Republika Srpska. Boli Bakirbega neka stvar što je meni, koji živim dvije ulice udaljeno od njega, uskraćeno pravo da se kandidujem za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Pospremi, Bakirbeže, prvo svoju avliju, pa onda zaviruj i kritikuj komšijsku.U Srba, naravno, ništa bolja situacija. Gore pomenuti Bakir, teška srca moram priznati, ovaj put nevin, u jednom intervjuu reče kako bi on “rado priznao Kosovo, ali to nije moguće bez konsenzusa sa Srbima.” I, eto ga, čitava srpska politička elita, nesimpatična Ana Brnabić, nešarmantni Aleksandar Vučić i čistokrvni Bosanac Milorad Dodik se oglasiše kritikom tvrdeći da je Bakir rekao kako “Bosna treba priznati Kosovo.” Ne treba biti previše pronicljiv pa prepoznati razliku između onoga što je rekao Bakir i onoga kako su ga interpretirali srpski političari. No, više niko ne razmišlja o štrajkovima i demonstracijama što potresaju Srbiju i sestrinski entitet, već su svi zabrinuti da Bosna i Hercegovina ne prizna Kosovo, mada i budala zna da to nije moguće da se desi. Interesantno je da je samo nekoliko dana prije ove Bakirove izjave Dragan Čović eksplicitno kazao kako to za njega nije pitanje i da Kosovo treba priznati. Niko se tada ni u Beogradu, ni u Banjoj Luci nije ni počešao, vjerovatno zato što se na ovog hercegovačkog nacionalistu više gleda kao na saveznika nego na neprijatelja.U međuvremenu, Erdoan je rado viđen gost u Srbiji, malo-malo, eto ti ga šetka se i šepuri, a Turska je poodavno priznala to sporno Kosovo. Nekad, ne tako davno, Vučić i Dodik eglenisaše, pa napraviše pres-konferenciju da objave izradu Deklaracije o zaštiti srpskog jezika. Grandiozna glupost, ali efektna dimna bomba. Kako može biti ugrožen jezik najmnogoljudnijeg naroda u regionu, jezik koji je služben u dvije zemlje, služben u školama, služben u državnim institucijama? Bajka o 10.000 mudžahedina zgodne nacionalistkinje Srpski jezik može biti ugrožen u Mađarskoj, i mađarski u Srbiji, ali da je ugrožen srpski jezik u Srbiji je potpuna besmislica koja samo ima za cilj pojačati osjećaj o konstantnoj nacionalnoj ugroženosti Srba, čak i na teritoriji gdje su apsolutna većina i vlast. Priča o ugroženosti srpskog jezika u Srbiji i Republici Srpskoj je ravna pretpostavci da Papa izjavi kako su katolici ugroženi u Vatikanu. Moje Trebinje je već nekoliko godina oblijepljeno slovima azbuke. Ta ćirilična slova treba da podsjete srpski živalj na važnost očuvanja ćirilice. Treba, dakle, čuvati pismo kojim se piše u državnim institucijama i koje se izučava u školama. Oni koji bi se trebali brinuti da se sačuva ćirilica su Hrvati i Bošnjaci. Hrvati su se, nažalost, već davno odrekli svog ćiriličnog pisma, a tupavi Bošnjak se stidno kreće tom ustaškom, utabanom stazom. Srbi bi, u drugu ruku, trebali da njeguju latinicu, jer kako sada stoje stvari, najveću šansu da zadrže to bogatstvo dvopismenosti imaju upravo oni.“Biće zastava Republike Srpske u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.” Nema potrebe da navodim ko je bio autor ovog epskog, idiotskog igrokaza. Ako se sjećate, igrokaz je završio tako što je, od dvije koje su tu bile, iz prostorije izbačena jedna zastava države. Ona je, po Miletu, simbolizirala Federaciju. Kontam, mogli ste onda ubaciti i treću državnu zastavu pa da ona simbolizira Republiku Srpsku. Pa je l’?Zgodna nacionalistkinja Kolinda Grabar-Kitarović voli često lupati gluposti i bacati dimne bombe. Uglavnom su to priče o ugroženosti hrvatskog puka u Bosni i Hercegovini, a meni je nekako najupečatljivija bajka o 10.000 mudžahedina koji opasani bombama sjede po šumarcima Bosne i spremaju se da dignu Evropu u zrak. Što se tiče ugroženosti Hrvata, draga Kolindice, uvedi ti ukinutu konstitutivnost Srba u Hrvatskoj, pa ćeš onda imati pravo pričati o Hrvatima u Bosni i Hercegovini, koji u njoj jesu konstitutivni.“Puk je pučina crna”, znamo po NjegošuPremijerka Srbije, nesimpatična Ana Brnabić, izjavi da Haški tribunal nije bio objektivan i da je Srbija najgore prošla kada se posmatra zbir kazni i broj preminulih u Hagu. Tačno. Nema govora. Ali, draga Ana, znamo mi da ti samo bacaš dimnu bombu kako bi prikrila činjenicu da je Srbija sve do 2004. bojkotirala rad Tribunala, pa tako nije predavala dokaze za zločine počinjene na Srbima. Bez tih dokaza bilo je teško dokazivati zločine i lako je prepoznati da je sama Srbija najveći krivac što mnogi zločini nad Srbima nisu procesuirani. Osim toga, Srbi su učestvovali u tri rata, ima ih u Hagu i zbog Hrvatske, i zbog Bosne i Hercegovine, i zbog Kosova, pa je i logično da ih bude najviše na optuženičkoj klupi. Međutim, narod uz kafu žučno počinje raspravljati o nepravednom Hagu, a ekonomski problemi postaju minorni. Uspješno aktiviranje dimne bombe. Bravo za nesimpatičnu Anu.Sve ove gore nabrojane i mnoge nenabrojane događaje najtačnije opisa pošteni Žarko Korać: “Sve je to pučka zabava,” reče jednom. A kao što znamo, po Njegošu: “Puk je pučina crna.” Nema mu pomoći.

Priča o ugroženosti srpskog jezika u Srbiji i Republici Srpskoj je ravna pretpostavci da Papa izjavi kako su katolici ugroženi u Vatikanu

Što se tiče ugroženosti Hrvata, draga Kolindice, uvedi ti ukinutu konstitutivnost Srba u Hrvatskoj pa ćeš onda imati pravo pričati o Hrvatima u Bosni i Hercegovini, koji u njoj jesu konstitutivni

Sarajevski kvalitet

Zločinački kod

Đavolje riječi zmijskog jezika

Lice ministrice

Njemački genij

Đeneral Brekenzi

Doktor za uspjeh

Napuštena grobnica Davida D.

S “Lolom” na vrh svijeta

FOLIRANTI Bošnjački “stražari”

U Širokom Brijegu gledao Sarajevo

Bratstvo i kretenstvo

Nevidljivi heroji

Rekorderka iz Vejla

Atlantska kapija

Pučka zabava za Srbende, Rvatine i Bošnje

Kolumne

Sarajevski kvalitet

Zločinački kod

Đavolje riječi zmijskog jezika

Lice ministrice

Njemački genij

Đeneral Brekenzi

Doktor za uspjeh

Napuštena grobnica Davida D.

S “Lolom” na vrh svijeta

FOLIRANTI Bošnjački “stražari”

U Širokom Brijegu gledao Sarajevo

Bratstvo i kretenstvo

Nevidljivi heroji

Rekorderka iz Vejla

Atlantska kapija

Pučka zabava za Srbende, Rvatine i Bošnje