Prije 21 godinu, počeo je proizvodnju namještaja sa četiri radnika, a danas ih zapošljava 120. Čak 90 posto njih su mladi.&nbsp;Vlasnik gračaničke Fabrike “Ingrat” Ismet Nišić fokusirao se na proizvodnju školskog namještaja. Jasno je da je za tu robu bh. tržište suviše maleno pa se Nišić pobrinuo da se za njegove proizvode čuje i do Švedske i Norveške. Baš je tu završila većina od 50.000 stolica i stolova proizvedenih u prošloj godini. 
Nišić je jedan od rijetkih gazda čiji radnici nikad nisu radili a da nisi bili osigurani, a nikad nijednom radniku nije kasnila ni plaća. 
Nišić je rođen u Gračanici. Ima dva sina - Emira, koji je direktor Fabrike, i Semra, koji živi u Beču i po Evropi nalazi kupce za očeve proizvode.

Jedan od rijetkih gazda koji je radnicima na vrijeme uplaćivao plaće uz zdravstveno i penziono osiguranje

Nišić: Među zaposlenima je 90 posto mladih

Oprema škole u Skandinaviji

Kako sada stvari stoje, Fadil Novalić naredne bi četiri godine trebao ostati premijer Federacije BiH. Zadužio je, nije da nije, nekadašnji gradačački biznismen cijeli bh. entitet, a samim tim i raspoloživu raju. S posebnim akcentom na dugoročna kreditna zaduženja, kako u brojnim međunarodnim fondovima, još i više kod stranih banaka.&nbsp;&nbsp;U stilu selektora Roberta Prosinečkog, predsjednik Stranke demokratske akcije priželjkuje Novalićev ostanak. "Mislim da bi drugo poluvrijeme odigrao još bolje, da se tako izrazim. To je moje mišljenje kao&nbsp;predsjednika SDA, koje je jako važno i utjecajno, ali SDA je demokratska stranka, pa vidjet ćemo...",&nbsp;kazao je Bakir Izetbegović.
U međuprostoru, dogovoreno je povijesno povećanje minimalnih penzija od narednog mjeseca. Dvije stotine hiljada najugroženijih federalnih umirovljenika finansijski će se „popraviti“ sa čitavih 11 (slovima: jedanaest) konvertibilnih maraka. Za te pare svašta se može kupiti. Evo, naprimjer, toliko košta školjka i po svježih konzumnih jaja, kao i hiljadu grama domaće kobasice. 
Zahvaljujući novim fiskalnim mjerama federalnih autoriteta, najstariji bh. građani, koji iz nekog razloga ne konzumiraju meso i animalne proizvode, na svakoj će lokalnoj pijaci te u bolje opskrbljenim granapima moći osigurati kvalitetnije voće i povrće za vlastitu trpezu. Poznato je, naime, kako vitamini i minerali u svakodnevnoj prehrani poboljšavaju krvnu sliku ljudskih bića, a potom i cjelokupne nacije. 
U „Avazu“ je nedavno objavljeno da je cijena hercegovačke raštike skočila na nevjerovatnih deset maraka po kilogramu. Dakle, približno utvrđenom bonusu za najmizernije mirovine. Radi lakšeg identificiranja komplikovanih administrativnih odluka i akata, zakonskih i podzakonskih rješenja, predlažem, eto, da se prošlosedmična odluka Federalne vlade i Zavoda PIO/MIO nazove „raštike i igara“. 
Bilo bi to, kažem, poželjno, pogotovo jer „federalci“ već za april najavljuju nove finansijske privilegije za penzionere. Koje bi se, konsekventno zacrtanim planovima, imale smatrati „prvotravanjskim“.

Dogovoreno je povijesno povećanje minimalnih penzija

Raštike i igara

Dana Konstantinesku (Constantinescu), ambasadorica Rumunije, našoj je zemlji prenijela dobru vijest, da Bosna i Hercegovina ostaje u vrhu agende i Evropske unije, ali i njene zemlje, koja predsjedava EU u prvih šest mjeseci ove godine.&nbsp;Domaćim je vlastima iz Sarajeva uputila poruku da su obaveze i obećanja i naše zemlje i EU jednake. Ono što mi očekujemo od EU, direktno je povezano s onim što Brisel očekuje od bh. vlasti. Koje za početak trebaju biti formirane.
Iz Brisela su odmah nakon izbora poslane poruke šta se očekuje od novih vlasti. Nije bilo mnogo iznenađenja, jer je lista zadataka davno definirana. Reforme su najspominjanija riječ, perspektiva i budućnost BiH se podrazumijevaju.
Ambasadorica Konstantinesku spada u red onih međunarodnih dužnosnika koji se ne libe otvoreno reći da će svaki napor i trud koje načine bh. vlasti biti nagrađeni. Otvoreno ističe da ulazak u EU predstavlja mnogo više od tehničkog procesa, to je generacijski izbor.
&nbsp;No, lopta je i dalje u rukama domaćih vlasti. Od njih Evropa očekuje dobre vijesti.

Rumunska ambasadorica ističe da ulazak u EU predstavlja generacijski izbor

Ambasadorica dobrih vijesti

Bosna i Hercegovina zemlja je s najvišim stepenom emigracije te je daleko ispred svih država zapadnog Balkana, navedeno je u analizi Svjetske banke. Od raspada Jugoslavije do danas našu su zemlju napustila 1,3 miliona ljudi, dakle trećina stanovništva, a novi val emigracija/iseljavanja/napuštanja domovine najavljen je i za ovo proljeće.&nbsp; Prema zvaničnim podacima, samo prošle godine i samo u Sloveniju otišlo je više od 13.000 radnika, među njima najviše građevinaca, čak 10.000. Drugi već pripremaju papire za odlazak put Njemačke i drugih zemalja zapadne Evrope. Tamo će raditi više-manje iste poslove za mnogo više novca, uz bolje uvjete.
Građevinski poduzetnici već vape za zidarima, tesarima, bravarima, sve je manje molera, keramičara, armirači i kranisti traže se lupom. 
Najavljuje se da će već za petnaestak dana iz Slovenije doći 30 poslodavaca u potrazi za najmanje 5.000 radnika. Nema sumnje, mnogi će objeručke prihvatiti ponudu i krenuti trbuhom za kruhom. Što dalje od BiH.
Hrvatske firme opsjedaju naše tržište u potrazi za mesarima, trgovcima, uoči ljeta traže sezonce u turizmu. No, preko očiju i ušiju naših vlasti kao da je čvrsto zavezana crna traka, niti vide niti čuju za problem s kojim se suočavamo.
Osim što gubimo majstore i zanatlije, ubrzo ćemo dobru uslugu plaćati suhim zlatom. No, koga je za to briga? Privatnici čine što mogu, povećavaju plaće, obučavaju radnike, pokušavaju ih zadržati. No, borba sa slovenskim ili zapadnoevropskim firmama unaprijed je izgubljena.
A nije moralo tako biti. Teška srca kreće se s kućnog praga i uz manje napore mogli smo sačuvati mnoge koji ovih dana pakuju kofere. Viša plaća, više sigurnosti. Ne tražimo mnogo!

Najavljuje se da će već za petnaestak dana iz Slovenije doći 30 poslodavaca u potrazi za najmanje 5.000 radnika

Izgubljena bitka

Kada je predsjednik SDA Bakir Izetbegović nedavno u „Kopči“ na TV 1 konstatirao da su njegovi odnosi s liderom SBB-a Fahrudinom Radončićem znali ići pozitivnim tokom i približavanjem, ali su se tada neki redovito ubacivali i trovali taj odnos, nije trebalo dugo da se među tim „nekima“ sami prepoznaju Aljoša Čampara i Denis Zvizdić.&nbsp; Remetilački faktor
Njihovo horsko protivljenje mogućoj koaliciji SDA i SBB-a otkriva ozbiljnu nervozu. Meta pojavno jeste Radončić (što i ne čudi nakon što je braći Čampara propao montirani proces protiv Radončića u Sarajevu i Prištini), ali strijela koju odapinje Čamparin klan usmjerena je prvenstveno prema Bakiru Izetbegoviću. 
Braći Aljoši i Dubravku te rođaku Denisu više ne može pomoći ni nekad moćna mama, odnosno tetka, koja je, zloupotrebljavajući policijske resore i položaj, za sinove i sestrića krčila put prema političkim visinama, ali se vremena mijenjaju i ta gubitnička ekipa sada se nalazi u slobodnom padu. 
Njima je, naravno, jasno da plan detroniziranja Izetbegovića i dovođenja Denisa Zvizdića na prijestolje SDA definitivno propada ako Bakir uspije okupiti čvrstu probošnjačku koaliciju i preuzeti poluge vlasti na državnom i federalnom nivou te u većini kantona. 
U slučaju ostvarenja takvog scenarija Kongres stranke u septembru bit će obična formalnost i stoga je panika u Čamparinom klanu i očekivana i očigledna.
Njihovim suptilnim udaljavanjem s izvršnih funkcija u vlasti (Aljoša u rukovodstvu Doma naroda FBiH, Denis na čelu Predstavničkog doma Parlamenta BiH) već im je poslana poruka kakvi su njihovi budući dometi i utjecaj u najjačoj bošnjačkoj stranci. 
Doda li se tome da su u međuvremenu ostali bez moćnih saveznika i poslušnika poput bivše predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso, glavnog tužioca Gorana Salihovića, državnog tužioca Bože Mihajlovića, direktora FUP-a Dragana Lukača, postaje jasno da su Čampare i njihov rođak Zvizdić veliki remetilački faktor čiji perfidni pokušaj da iz sjene vladaju državom i SDA trči svoj posljednji krug.
Medijska podrška 
Neovisno o tome hoće li se uopće napraviti koalicija SDA i SBB-a s jasnim bošnjačkim predznakom, Aljoša Čampara, bivši vjerenik Šejle Jugo-Turković, supruge osuđenog zločinca i mafijaša Zijada Turkovića, opet je pokazao lice političara kojem su porodično-nepotistički interesi iznad svega.
U to se uklapa i pokušaj da Denis Zvizdić javno etablira svoju frakciju i prikaže se kao snaga koja je u stanju ići kontra Izetbegovića, a sve pod poznatom floskulom da su oni veći katolici od Pape. Da se sve radi koordinirano, svjedoči i to da ih medijski prati njihov posrnuli portal kojem i Izetbegović bude povremena meta.

Iako je pojavno meta Radončić, strijela koju odapinju Čampara i Zvizdić usmjerena je prema Bakiru Izetbegoviću

Čampara: Predstavlja se kao veći katolik od Pape

Zašto je nervozan Čamparin klan

Ljudi se nalaze, druguju, postaju ahbabi zahvaljujući sličnim afinitetima. To je, valjda, i normalno.Tako, recimo, hrvatski premijer Andrej Plenković je najbolji haver s Italijanom Antonijem Tajanijem, predsjednikom EU parlamenta. Plenković je, svi znamo, vrhuška HDZ-a, a Tajani visoki dužnosnik stranke Forza Italia, koju i dalje vodi senilni, mačo, latino lover Silvio Berluskoni. Možda je haverski dvojac Plenković-Tajani spojila ljubav prema tenisu ili prema operetama, ne znam, ali sa sigurnošću prepoznajem da ih veže istovjetno političko promišljanje. Oba su desničari, nacionalisti. Jedan hrvatski, drugi italijanski. To je ta njihova tajna veza.Najveći neprijatelj Hrvatske je i najbolji prijatelj HDZ-aZaplet, drugi čin, ljubavne romanse između ove dvije političke kreature počinje onog časa kada Tajani u svom govoru u Trstu proglasi Istru, Dalmaciju i pripadajuće otoke italijanskim prostorom. Da je učio od Srba, Tajani bi, vjerovatno, izgovorio sintagmu: „To su vekovna italijanska ognjišta.“Nadalje, Tajani optužuje Tita jer je Italiji oduzeo Istru, Dalmaciju i otoke. Hm, tu bismo se mogli i složiti. Da nije bilo Tita, to bi, vjerovatno, i bila Italija, jer je to apsolutno odgovaralo zapadnim saveznicima. Ali ni Amerika ni Engleska se nisu usudile da udare na, u tom momentu, perfektno ustrojenu crvenu, jugoslavensku armadu. Od ovih podataka Kolindi se, vjerovatno, diže kosa na glavi, ali šta ću joj, mora se nekada u životu pomiriti s činjenicom da je taj mrski diktator vratio najljepše dijelove zemlje u lijepu našu.Tajani, tako, postade najveći neprijatelj Hrvatske. Hm, baš interesantno, najveći neprijatelj Hrvatske je, ujedno, i najbolji prijatelj HDZ-a. Čudno, ali istinito.I dok predsjednik SDP-a Hrvatske, drug Davor Bernardić eksplicitno, odrešito i bez suzdržavanja zahtijeva smjenu Tajanija, dotle Plenković blago iznosi kritike za svog nacionalističkog havera. To je i normalno. Bernardić je nasljednik politike koja je obezbijedila da Dalmacija, Istra i otoci budu hrvatski teritorij, dok je Plenković nasljednik nacionalističke politike koja je taj isti teritorij prepustila Musoliniju zarad dobivanja one, temeljito zločinačke, NDH.Kada se analizira politika HDZ-a posljednjih decenija, onda se prepoznaje da ona povremeno podržava antifašističke ideje (kada se prilagođavaju Evropi), a pomalo ohrabruje fašističku ideologiju (kada se iskreno obraćaju svojim glasačima). Zgodno ih je slušati kako sada svi kritikuju Tajanijevo bezočno potezanje za teritorijem druge suverene države. U isto vrijeme, ni najmanje im ne smeta kada Hrvatska poteže za teritorijem tuđe suverene države. Afirmišući „Herceg-Bosnu“ politički, pa i kulturno, recimo kroz debilski stih „Herceg-Bosno, srce ponosno“, hronično netalentovanog Marka Perkovića Thompsona, slavi se projekat Tuđmanovog HDZ-a, projekat koji je presuđen u Hagu kao udruženi zločinački poduhvat, a koji je, dokazano, imao kao krajnji cilj preuzimanje teritorija Bosne i Hercegovine.Bivši predsjednik Hrvatske, fini Ivo Josipović, bio je gost na sarajevskoj N1. Upitan šta se dešava s evropskim vrijednostima u Hrvatskoj, Ivo reče: „Hrvatska je 2013. godine, kada je ulazila u EU, baštinila evropske vrijednosti, bila je društvo solidarnosti, društvo socijalne pravde, zemlja koja je postigla pomirenje sa svim svojim susjedima. Današnja Hrvatska nije ni nalik toj i bit će teško vratiti joj sjaj evropskih vrijednosti.“ U međuvremenu je premijer Hrvatske postao prisan prijatelj s najvećim evropskim nacionalistima, evo s Antonijem Tajanijem. U međuvremenu je ustaški pozdrav „Za dom spremni“ našao svoj oblik legalizacije. I u međuvremenu su najozbiljnije narušeni odnosi sa svim susjedima. Ukratko, u međuvremenu je nacionalistički HDZ potpuno ovladao hrvatskim političkim životom.Narod ne griješi kada kaže - s kim si, takav siNo, nije li to isto tako, ustvari, posvuda u regionu? Kultna je ljubavna, gotovo romantična, veza između Bakira Izetbegovića i predsjednika Turske Erdoana. Kakav i koliki desničar je turski predsjednik nije potrebno navoditi. Uspio je urnisati Ataturkovu sekularnu državu, a u zemlji se niko ne osjeća sigurno. Svako može biti uhapšen. Iskreno, lud je svaki turista koji ide u zemlju gdje osoba može biti uhapšena bez ikakvih valjanih dokaza. Ako vam je dijete slučajno pohađalo Međunarodnu školu na Ilidži, koja je, navodno, u vlasništvu Gulena, šanse da odmah na aerodromu ne budu uhapšeni svi članovi vaše porodice su minimalne. To je taj Baketov jaran, kome je inače Alija ostavio Bosnu u amanet, a koji deset puta više ulaže u Srbiju.Kao oblik mobilizirajućeg nacionalizma u Evropi Dodik je ozvaničio saradnju s desničarskim strankama Austrije, Mađarske i Italije. U toj grupaciji je i dokazani fašista Viktor Orban. Dodikova stranka je, bar po nazivu, socijaldemokratska, tako da je njegovo učešće u ovoj alijansi, pored toga što je groteskno, i razotkrivajuće. Sada više niko na svijetu njegov SNSD ne može posmatrati kao ljevičarsku, već samo kao izvorno desničarsku stranku. Jer, narod sigurno ne griješi kada kaže - s kim si, takav si. Plenković sa Tajanijem, Izetbegović s Erdoanom, a Dodik s Orbanom.

Kao oblik mobilizirajućeg nacionalizma u Evropi Dodik je ozvaničio saradnju s desničarskim strankama Austrije, Mađarske i Italije

Zgodno je slušati kako sada svi kritikuju Tajanijevo bezočno potezanje za teritorijem druge suverene države

Nacionalisti svih zemalja, ujedinite se!

Ima te djece koja su odrasla u zgradi pored policijske stanice.Djetinjstvo proveli u Fiskulturnom domu, čuvenom Fisu, igrali na malom sportskom terenu u srcu Sarajeva i gledali te hrabre ljude u plavom kako rade. Zurili u plavog Fiću ili Stojadina, slušali krčanje nekakve velike motorole.Jedna djevojčica je imala privilegiju da se pentra stepenicama do posljednjeg sprata te zgrade jer joj je bliska osoba tamo radila. Često su se tu čuli i povici da ako dječurlija ne siđu s rezdelije koja je bila baš tu ispred, čeka ih kazna. A u to vrijeme djeca su još krala tuđe voćke. Neki dan jedan stariji čovjek spomenu da djeca više ne kradu voćke. Prve trešnje, rezdelije, jabuke. Danas voćke opadaju i bacaju se, a djeca i malo stariji kradu od ljudi nešto drugo. Sve više ih je takvih.Bili su tu i policajci koji su djecu i starce prevodili preko ulice. Od Radićeve, nekad mirne i tihe ulice iza leđa policijske stanice, do Robne kuće „Sarajke“.Teški zadatakBila je tu i prva policajka u Sarajevu. Visoka, blagih očiju i, naravno, u plavoj uniformi. Stajala bi na ćošku ulice, na raskršću Mis Irbine, Radićeve i Branilaca grada, a prema Titovoj. Uređivala je saobraćaj i pomagala u prelasku ulice. Semafora još i nije bilo, ali bila je ona tu da pomogne i pokaže kako treba. Ljiljana se zvala. Djeca su jedva čekala da baš ona bude tu i ljubopitljivo je gledali, čudeći se kako žena može biti policajac. Mnogi su maštali da će kad porastu biti i oni u plavim uniformama. Poslije rata je postala i ministrica unutarnjih poslova, a danas je gotovo zaboravljena. Mada, kada se njeno ime i danas spomene, barem oni koji su tu negdje odrastali, sretno uzviknu: „Pa, naša teta Ljilja je to“. Ta čudesna žena je sa svega dvadeset i tri godine čuvala izvjesnu Brigitte Mohnhaupt. Opasnu teroristkinju iz Njemačke. Bilo je to baš sedamdesetih godina. Još dvije njene kolegice, jedine policajke, dobile su taj teški zadatak. Njihova briga je bila da se toj ženi ništa ne dogodi, jer je trebala biti dio neke razmjene za zločince koji su se nalazili u Njemačkoj. Posao je obavila bez greške. Kao i svaki do tada, a i poslije. Mlada 23-godišnja djevojka u plavoj uniformi i teroristkinja za koju je policajka brinula baš kao prema bilo kome drugom, uz poštovanje njenog ljudskog dostojanstva. Danas, kažu, brine o malim unucima. Bilo je, eto, važno da baš ona takva prevede djecu preko ulice jer je jedina i posebna.Vjera u miran životBio je tu i pozornik ispred zgrade u Radićevoj koji je znao svu djecu, djecu iz ulice, i zbog kojeg se ničega nisu bojala. Njih dvoje policajaca bi ponekad četvrtkom u dječijoj biblioteci „Vlatko Foht“ usred Radićeve imali razgovore s djecom iz različitih gradskih škola. Djeca bi pitala, a oni bi strpljivo odgovarali, učili ih, odgajali. Bili su njihova savjest u prometu. I evo, dok ovih dana slušamo vijesti o uspješnim policijskim akcijama, opet se osjeća neko spokojstvo. Možda nije opravdano, jer nisu još mnoga ubojstva riješena, ali, eto, ljudima je povraćena vjera u miran život. I svako kao čovjek, roditelj, sestra, brat, građanin, supruga, učiteljica, želi da se i druga ubojstva riješe i da drugi roditelji, sestre, braća, građani nađu smiraj. Da Muriz, Davor, obitelji ubijenih policajaca i svi drugi nađu smiraj. Da nijedan policajac ne bude ranjen, a nijedna majka ne zaplače nakon što joj sin u plavoj uniformi ne dođe kući s posla.

I evo, dok ovih dana slušamo vijesti o uspješnim policijskim akcijama, opet se osjeća neko spokojstvo

Miran, zdrav i pošten čovjek nema se čega bojati niti šta prikrivati, pa ne treba ni druge plašiti i progoniti

Pa, to je naša teta Ljilja

Kada su legendarni "Beatlesi" prvi put 1964. godine gostovali ovdje, u Njujorku, novinari su ih pitali: “Kako vam se čini Amerika”? Ringo Star (Starr), bubnjar ovog britanskog benda, koji je promijenio život generacija s druge polovine 20. stoljeća, lakonski je odgovorio: “Ništa posebno, samo skrenete lijevo kod Grenlanda”!Nije čudo što su u ono vrijeme čupavi engleski muzičari imali provincijalni pogled na Ameriku kao geografsku odrednicu, jer dolazili su iz glavnog (najvećeg) grada Evrope, Londona.No vremena su se brzo promijenila. Čak i tako slavni, mladi i nadobudni Englezi brzo su uvidjeli da Amerika nije samo kontinent, još manje samo država. Amerika je ideja. Tako je i Lenonu, Mekartiju, Harisonu i Staru, cijeloj klasičnoj postavi „Beatlesa“ za sva vremena, ova zemlja postala duhovna domovina.Sarajevo - centar EvropeKao sijamski blizanci, Amerikanci i Evropljani u to doba su počeli isticati i svoje zajedničke postmoderne aspiracije. I to je, u jeku Hladnog rata, Ameriku potvrdilo kao eurocentričnu zemlju, strateška gravitacija Sjedinjenih Američkih Država duboko je utemeljena u evropsko tlo.

Pedesetak godina kasnije, potvrdu toga vidjeli smo kada je američki potpredsjednik Džo Bajden (Joe Biden), upravo u Sarajevu 19. maja 2009. godine, ponovio glavnu mantru američke vanjske politike u posljednjih sedam decenija: Evropa mora ostati nedjeljiva i slobodna, s demokratijom koja se nezaustavljivo širi na Istok. To je, naravno, i sigurnosni mozaik, koji je polako sklapan i od koga se neće nabrzinu odustati.Onomad smo, pak, kao punu afirmaciju tog američko-evropskog kontinuiteta svjedočili kako je novi američki ambasador u Sarajevu Erik Nelson (Eric), uz ljubazni smiješak, ne trepnuvši okom, kao u partiji najozbiljnijeg pokera, Miloradu Dodiku saopćio da Amerika ostaje garant državnog opstanka Bosne i Hercegovine.Da se zna! I da se Dodik i kompanija ne zanose kako će poslije Kosova, makar i samo propagande radi, u Beogradu moći besplatno rabiti Bosnu za domaću političku upotrebu.Očito, Bosna je sami centar američke Evrope! Odmah desno od Brisela i Berlina.Buntovnici bez razlogaKada je Nelson predsjedavajućeg Predsjedništva BiH podsjetio šta je američki mandat u Sarajevu, u tom času i Srbija i Hrvatska, koje (pre)često ističu kako su “garanti” (?!) Dejtonskog mirovnog ugovora, izgledale su samo kao bankrotirani žiranti neke stare i pogrešne investicije.Pa neće, valjda, Amerika prepustiti diletantima srce Evrope, na manje od tri sata leta do Bliskog istoka!Šezdesetih godina minulog stoljeća, kada su, dakle, „Beatlesi“ pohodili Ameriku i kada je voda bila besplatna, a muzika se plaćala (danas je obrnuto – voda je flaširana, a pjesme džabe) od Lamanša do Bosfora, glavna je bila Trumanova doktrina, mora se to opet spomenuti! Ta američka strategija je spasila Evropu od sovjetskog ideološkog jednoumlja.Ma koliko neki od nas s nostalgijom gledali na Titovu Jugoslaviju, valja reći da je i Josip Broz shvatio tu američku ulogu, priznajući to između redova prilikom susreta s predsjednikom Kenedijem (John Kennedy) u Vašingtonu 17. oktobra 1963. godine.Nukleus tog zdravog atlantizma, Evropska zajednica (preteča Evropske unije), tada je već bila formirana (1. januara 1958. Rimskim sporazumom) kao duh buduće Evrope bez granica. Dakako, EU je dalje modificirana Ugovorom iz Mastrihta (1. novembra 1993.), te posljednji put Ugovorom iz Lisabona (2009). I da neke jugoslavenske republike nisu pravile (ruske) greške u koracima, svi zajedno bismo ušli u Evropsku uniju prije sovjetskih satelita Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske, Rumunije i Bugarske.&nbsp;&nbsp;Tako su u EU ulazili prvo oni s najmanje problema, a ne oni “najljepši”, da bi za kraj ostali ovi drugi, vječiti buntovnici bez razloga.Čemu žurba u BeograduKada je minule sedmice na tradicionalnoj globalnoj sigurnosnoj konferenciji u Minhenu zaključeno kako su transatlantski odnosi u krizi, a Amerika Donalda Trampa (Trump) u raskoraku s Evropom Angele Merkel i ostalih, bilo je malo onih koji nisu sagledali tu notornu istinu. Atmosfera u Minhenu bila je nalik "pogrebnoj", ustvrdio je “New York Times”, dok je londonski “Guardian” upozorio kako Trampova Amerika želi dokrajčiti Evropsku uniju.Atlantizam je, možda, umoran, ali je ta ideja, unatoč svemu, još efikasna i vitalna. Doduše, na samitu u Njemačkoj se nije, kao nekada Barak Obama (Barack), slavio ovaj šef Bijele kuće, niti mu je čak upućen kurtoazni aplauz kada je potpredsjednik Majk Pens (Mike Pence) učesnicima prenio Trampove pozdrave. Ali se itekako salutiralo istom, starom američkom vjetru, koji je opuhao diktatore po Evropi i u Berlinu 1989. srušio gvozdenu sovjetsku zavjesu.Zapravo, Amerikanci nisu imali nikad brojniju delegaciju u Minhenu. Predsjedavajuća Zastupničkog doma Nensi Pelosi (Nancy) na minhenskom je skupu, da ne bude zabune zbog Trampove ambivalencije, kazala kako NATO nikad nije bio potrebniji Americi, Evropi i svijetu.Džo Bajden je u Minhenu, u ime one druge, ne Trampove Amerike, liderski obećao Evropi “vratit ćemo se sigurno”.Zato se Beogradu i žuri, priznaje Ivica Dačić, da prije moguće predsjedničke smjene u Vašingtonu 2020. godine postigne razgraničenje s Kosovom za Trampovog mandata.Uzalud žurba, ministre! Slušajući američkog ambasadora u Sarajevu, s Trampom ili bez njega, Amerika je više od jedne predsjedničke administracije. A i Bosna, bogami.

I da se Dodik i kompanija ne zanose kako će poslije Kosova, makar i samo propagande radi, u Beogradu moći besplatno rabiti Bosnu za domaću političku upotrebu

Bosna i Amerika – ista ideja

Odavno se već u Evropi uvriježilo uvjerenje kako je socijaldemokratija kao politička snaga i politički koncept ustvari ništa više nego rezervni ešalon desnice. Do tog uvjerenja Evropa je došla što je u svim kritičnim situacijama u posljednjih 80 godina u kojima su se našle evropske zemlje socijaldemokratija napustila svoja izvorna miroljubiva i antiratna uvjerenja i prihvatila ratne solucije.Odnosno u potpunosti prepustila vodstvo države desnici koja je 1914. godine uvela Evropu u veliki svjetski rat i izazvala velike posljedice koje će imati tragični učinak na život mnogih naroda u Evropi. A posebno će biti fatalne za Židove koji će biti predmet istrebljenja od njemačkog nacizma.Ideja o rješenju socijalnog problemaSocijaldemokratija je, kao što se zna, nastala u Njemačkoj uporedo s nastankom njemačkog Rajha pod vodstvom Ota fon Bizmarka (Otto Von Bismarck), koji je počeo uvoditi mjere socijalne skrbi kao što su pravo radnika na godišnji odmor, pravo na penziju nakon određenog broja godina rada i druga socijalna prava, što je ponukalo nosioce tadašnjih lijevih ideja prvobitnog komunizma i socijalističkih ideja da prihvate model organizacije sukladan načinu funkcioniranja države. Odnosno da dođe do nastanka političke stranke koja bi odgovarala sistemu koji vlada u državi, tj. parlamentarnoj vladavini u kojoj je socijaldemokratska stranka jedan od faktora.Vrlo brzo ideje socijaldemokratije bile su definirane i to ne samo kroz sindikalnu akciju nego i kroz politički koncept koji je osmislio u najvećoj mjeri Eduard Bernštajn (Bernstein). Njegova ideja o rješenju socijalnog problema, tj. smanjenju socijalnih razlika i stvaranju društva jednakosti, zasnivala se na stanovištu da socijaldemokratija treba svojom aktivnošću u parlamentu i kroz sindikalnu borbu dovesti do povećanja prihoda radničke klase i nižih društvenih slojeva i postepenog izjednačavanja i približavanja nižih i srednjih slojeva društva. To bi bio put ka stvaranju društva jednakosti u najvećoj mogućoj mjeri.Socijaldemokratija je na temelju ovakve svoje politike postigla vrlo veliki utjecaj. Njen utjecaj je bio pojačan nakon završetka Prvog svjetskog rata, posebno u Njemačkoj, koja je bila ratni gubitnik i u kojoj je došlo do teške ekonomske krize sa strahovitom inflacijom da su se nadnice izračunavale u milijardama maraka, što je dovelo do dubokih proturječnosti u njemačkom društvu i ojačalo sve oblike radikalizma, i desnog i lijevog.Kako lijevi radikalizam izražen u socijaldemokratskom i komunističkom pokretu nije nalazio rješenje za nastale probleme, otvorilo je to put jačanju krajnje desnice, koja je našla svoj izraz u nacizmu koji se u svojoj političkoj borbi počeo služiti terorizmom formirajući paravojne formacije SA i SS odrede za vršenje represije nad svim ostalim političkim pokretima.To je dovelo do stvaranja nacističke diktature, posebno nakon što je Hitlerova nacistička stranka paljevinom Rajhstaga prinudila tadašnjeg predsjednika Republike da proglasi vanredno stanje. To je omogućilo Hitleru da se proglasi kancelarom i zavede diktaturu te likvidira ne samo komunistički, tada dosta jak pokret u Njemačkoj nego i socijaldemokratiju, koja je također stavljena izvan zakona.Nakon pada njemačkog nacizma, socijaldemokratija je obnovljena, mada u prvo vrijeme nije imala odgovarajući utjecaj jer je politika u Njemačkoj prvih godina nakon Drugog svjetskog rata vođena pod direktnim utjecajem Amerike, Velike Britanije, Francuske i Sovjetskog saveza. To je dovelo do podjele Njemačke i s druge strane na jednoj strani vladavine političkog režima pod sovjetskim utjecajem i pod utjecajem nacionalnih kršćansko-demokratskih snaga na drugoj strani.Dominaciju desnih snagaTako je socijaldemokratija zadobila utjecaj tek kad je ekonomska politika čuvenog ministra ekonomije u Njemačkoj u vladi Erharda pokazala svoju jednostranost i izazvala socijalne krize koje su omogućile socijaldemokratiji da dođe na vlast i da ostvari zlatni period djelovanja socijaldemokratije. To je socijaldemokratija pod vodstvom Branta i Šmita (Schmitt), koja je bila dominantna politička orijentacija ne samo u Njemačkoj nego u gotovo cijeloj zapadnoj Evropi.Socijaldemokratija je vladala u skandinavskim zemljama, u Holandiji, Belgiji i Francuskoj imala je dominantan utjecaj, a u Španiji je izborila pad Frankovog režima, dok je u Italiji povremeno zadobivala vlast i ostvarivala vrlo veliki politički utjecaj, a u Njemačkoj, Austriji i skandinavskim zemljama bila je konstantno vladajuća politička snaga.Nažalost, socijaldemokratija nije mogla izdržati činjenicu da neokapitalizam, koji je u evropsku ekonomiju i politiku unijela Amerika, kada je započela otvorena politika u korist desnih snaga krupnog kapitala i državno korporativnog sistema, što je dovelo do pada uglavnom svih socijaldemokratskih režima u Evropi, kada desnica preuzima vlast i kada prestaje epoha socijaldemokratske politike izlaženja ususret nižim slojevima društva, te se politika opet počinje oslanjati na dominaciju desnih snaga.Međutim, kako politika desnih snaga uvijek produbljuje socijalne suprotnosti, ona ne može da traje duže vremena te je desnica primorana da povremeno prepušta vlast snagama centra, tj. u ovom slučaju socijaldemokratiji koja izvjesnim mjerama u korist nižih slojeva dovodi do poboljšanja ukupne društvene situacije i odnosa. To, međutim, dovodi do efekta siromašenja društva, kada desnica opet preuzima u svoje ruke vođenje ekonomije i politike da bi ostavila socijaldemokratiju kao moguću rezervu odnosno kao rezervnog igrača ukoliko njena politika dovede do dubljih socijalnih sukoba.Naša socijaldemokratija, kao što znamo, bila je od početka uključena u vladavinu i to upravo u formi ove rezervne snage kada je preuzimala odgovornost za državnu politiku u momentu kad više desna politička orijentacija nije mogla dobiti punu podršku javnosti.To se desilo u vrijeme Alijanse, kada je socijaldemokratija podržana od još nekih demokratskih snaga u bosanskom društvu, dobila izbore i uspostavila svoju vlast, da bi nakon dvije godine upropastila osvojenu poziciju i predala vlast desnici, tj. u ovom slučaju stranci SDA.Ono što se desilo s našom socijaldemokratijom u posljednjih nekoliko dana stoga je atipično za ponašanje socijaldemokratije jer je ova naša socijaldemokratija odbila da odigra ulogu zamjenika desnice i omogući joj oporavak od izbornog neuspjeha, tj. činjenica da je naša socijaldemokratija odlučila da potraži soluciju na lijevom krilu spektra naše politike.Desnica ljevici, ljevica desniciSvakako je takvo ponašanje naše socijaldemokratije i iznenađujuće i veoma obećavajuće ukoliko predstavlja vraćanje socijaldemokratske stranke BiH izvornim inspiracijama socijaldemokratije. Odnosno podrške onim slojevima društva koji su prikraćeni u svakom smislu, kako u pogledu političkog utjecaja tako i u pogledu svog socijalnog statusa koji veliki broj građana naše države drži ispod granice mogućeg održanja života.Ako se socijaldemokratija u našoj zemlji odista vrati politici jačanja uloge tih društvenih grupacija koje su prikraćene u svakom pogledu, a prije svega koje su osuđene da žive izvan društva i da rješenje za svoje životne probleme traže u iseljavanju, to je onda nešto zaista novo u našoj politici.Nešto obećavajuće i neuobičajeno jer se naša politika konačno odvaja od tipa politike koja se sastoji u tome da desnica odustaje od vlasti i predaje je navodnoj ljevici koja nakon kratkog vremena vraća poklonjenu vlast desnici.Taj tip politike prakticiran je kod nas i zaslužio je da bude skinut s dnevnog reda.

Ako se socijaldemokratija u našoj zemlji odista vrati politici jačanja uloge društvenih grupacija koje su prikraćene u svakom pogledu, to je onda nešto zaista novo u našoj politici

Socijaldemokratija je, kao što se zna, nastala u Njemačkoj uporedo s nastankom njemačkog Rajha pod vodstvom Ota fon Bizmarka, koji je počeo uvoditi mjere socijalne skrbi

Nakon pada njemačkog nacizma, socijaldemokratija je obnovljena, mada u prvo vrijeme nije imala odgovarajući utjecaj

Čudo socijaldemokratije

Za istraživanje nalazišta litija na granici Srbije i Bosne i Hercegovine, prema dostupnim informacijama, najviše su zainteresirane kompanije iz Njemačke.&nbsp;Koje i kakve kompanije, za sada je malo poznato javnosti koja je ovih dana zaokupljena informacijama da se na području Jadra nalazi oko deset posto svjetskih zaliha ove mineralne sirovine.&nbsp;&nbsp; Tačno je da su još prijeratne studije pokazale da se tu, i s bosanske i sa srbijanske strane, nalaze ležišta litija, ali u kojem tačno obimu, bar kad je BiH u pitanju, do sada nije utvrđeno.&nbsp;Još prije dvije godine Srbija je potpisala Memorandum o razumijevanju s kompanijom „Rio Tinto“ iz Londona, koja je, prema podacima Vlade Srbije, u projekt „Jadar“, koji obuhvata istraživanje i razvoj ležišta litija, do sada uložila više od 100 miliona dolara, s planom da proizvodnja počne najkasnije 2024. godine.
Kada je u pitanju BiH, osim osnivanja kompanije „Mining&amp;Drilling“, koja je s Rudarsko-geološko-građevinskim fakultetom u Tuzli napravila konzorcij kako bi se mogla prijaviti na eventualni poziv za dodjelu koncesije za istraživanje litija i drugih mineralnih sirovina ne samo na prostoru Jadra nego i drugih područja BiH za koja se smatra da su bogata raznim mineralnim sirovinama, drugih aktivnosti u ovom pravcu za sada nema.
Očekuje se da nadležna ministarstva, kao što je to već urađeno s istraživanjem nalazišta nafte u BiH, pokrenu aktivnosti u pravcu istraživanja i nalazišta litija, posebno što već postoje vjerodostojne studije o njegovom postojanju ne samo u zoni Jadra nego i na drugim područjima BiH. I da ne propustimo još jednu šansu kao i hiljade drugih do sada.
Bosanski Ural, kako stručnjaci nerijetko nazivaju planinu Zvijezdu, kao i šire područje Vareša, pojedina mjesta u Posavini, Podrinju… dokaz su da BiH obiluje neiskorištenim rudnim i mineralnim bogatstvom. Studije čuvenih akademika Sokolovića i Ramovića na to su upozorile još prije nekoliko desetina godina. Pa i na to da u Podrinju postoje nalazišta litija.

Bosanski Ural obiluje neiskorištenim rudnim i mineralnim bogatstvom, samo treba konačno iskoristiti šansu

Bosanska bogatstva

Bosanskohercegovački slikar svjetskog glasa Safet Zec preksinoć je u Rimu priredio umjetnički praznik postavkom monumentalne izložbe pod nazivom „Exodus“. Otvaranju je prisustvovao veliki broj posjetilaca.&nbsp; Došao je i Đandomeniko Romanel (Giandomenico Romanell), predsjednik Fondacije „Migrantes Guerino di Tora“, ujedno i kustos izložbe.
Ciklus koji govori o izbjeglicama i ratu prvobitno je predstavljen 2017. u Veneciji, a o ovoj temi mnogo se govorilo. Koliko je u svijetu cijenjen Safetov rad, govori i to da će izložba „Exodus“ zatvoriti vrata tek krajem jula. 
Zec je izložio 17 velikih slika na platnima, od kojih njih pet čine poliptih "Jedne tužne barke". 
U jednom od intervjua za naš list Zec je kazao da je ova postavka njegov slikarski jezik kojim pokušava reći i ukazati na jednu od najdramatičnijih i najaktuelnijih drama današnjeg svijeta.&nbsp;

Zec: Izložio 17 velikih slika na platnima

Svjetsko, a naše

Konačno možemo malo odahnuti i taktički prizemljiti loptu. Iskazanom političkom odgovornošću friško imenovanih delegata u Domu naroda, Federacija BiH dobila je budžet za 2019. godinu. Nije to, vjerujte, bilo ni lako ni jednostavno, ali patriotska su osjećanja (jednako u poziciji kao i opoziciji) kod stranačkih deputata presudila da nesebično žrtvuju njihovo cijenjeno ZA kako bi njima bilo bolje.&nbsp;&nbsp; Bez glasova protiv i uz jedan ćafirski suzdržani, zvanično je prekinuta paraliza finansijskih tokova u prosperitetnijem bh. entitetu. Zna se, narod najbolje zna, nema odmora dok traje obnova! 
Zato su već od jučer krenule isplate iz federalne hazne po raznim osnovama, a mnogobrojni se korisnici proračunske sadake mirno i dostojanstveno mogu vratiti svojim redovnim aktivnostima - prinudnom besposličarenju, umijeću preživljavanja i rezultatski neizvjesnom (polu)svijetu klađenja. 
Međutim, nije baš sve naopako u ovdašnjoj političkoj baruštini. To na djelu dokazuje Aljoša Čampara iz Stranke demokratske akcije, koji je, mašala, stekao i četvrtu tezgu u rekordno kratkom roku. Dotični se kadrovski kapacitet poput hobotnice rastegao od entitetskog ministra unutrašnjih poslova, preko kantonalnog poslanika, putem federalnog delegata, do zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda FBiH. 
Nisam posve siguran, ali rekao bih da je još samo Josip Broz posjedovao dovoljno fleksibilnu multipraktik zadnjicu za istovremeno sjedenje na nekoliko različitih stolica. Titovo je vrijeme, kako i dolikuje, prohujalo s demokratijom, a na rad su došli neki novi klinci. Maršalovi pioniri maleni, k'o zelena trava...
Kako zaključismo, vlast i opozicija ovdje dejstvuju bratski i složno, skladno i uravnoteženo. Kad na dnevni red dođu kolektivne finansijske privilegije, glasa se đuture, zajedno, skupa, s obje ruke. Jer, zbilja su rijetke geografije gdje se politički javašluk izdašno nagrađuje. Ko je, onda, u stanju ganjati principijelnost, hazarderski se i dobrovoljno odricati vlastitog luksuza? Uostalom, za ideale ginu budale.

Zna se, narod najbolje zna...

Četiri tezge, a jedan je kadar!

Legendarni Mostarac Dušan Bajević (70) dobitnik je Državne nagrade za sport za 2018. godinu.&nbsp;Ministarstvo civilnih poslova BiH svake godine dodjeljuje ovo prestižno priznanje pojedincu koji je svojim rezultatima i doprinosom ostavio dubok trag i na najbolji mogući način predstavljao BiH u svijetu. Ove godine nagrada je pripala legendi Veleža, grčkog AEK-a, ali i bh. fudbala.&nbsp;&nbsp; Komisija za dodjelu Državne nagrade za sport prepoznala je značaj svih rezultata koje je čuveni Princ s Neretve postigao u svojoj bogatoj i impresivnoj karijeri tokom koje je osvojio 15 trofeja, te mu potpuno opravdano dodijelila ovo najviše priznanje.
Kako je istakao ministar civilnih poslova Bosne i Hercegovine Adil Osmanović, koji je uručio prestižno priznanje najtrofejnijem bh. treneru, prije svega riječ je o vrhunskom čovjeku, pa tek onda vrhunskom sportisti i sportskom stručnjaku.
Materijalni dio Državne nagrade, u iznosu od 10.000 KM, Bajević će u jednakim dijelovima donirati Veležu i djeci bez roditeljskog staranja.&nbsp;
Dušan Bajević rođen je 10. decembra 1948. godine u Mostaru. Tokom igračke karijere odigrao je 478 prvenstvenih utakmica za Velež i AEK te postigao 292 gola. Za reprezentaciju bivše Jugoslavije zabilježio je 37 nastupa i bio strijelac 29 golova. Trenirao je Velež, AEK, Olimpijakos, PAOK, Crvenu zvezdu, Aris, Omoniju i Atromitos. Jedini je bivši član AEK-a koji je osvajao titule kao igrač, trener i rukovodilac...&nbsp;

Komisija za dodjelu Državne nagrade za sport prepoznala značaj svih rezultata koje je čuveni Princ s Neretve postigao u svojoj impresivnoj karijeri

Bajević: Najtrofejniji bh. trener osvojio 15 pehara

Vrhunski čovjek i sportista

Ljudi moji, to je bio fenomenalan dijalog! Mjesto dotične radnje - svečani salon Predsjedništva Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Predsjedavajući Milorad Dodik vidno je nervozan. Klati se s noge na nogu, otežano diše, u džepovima krije oznojene dlanove. I taman kad je pomislio da će ga Nikola Špirić konačno probuditi iz noćne more, u svečanom salonu Predsjedništva BiH ukazao se novi ambasador Sjedinjenih Američkih Država Eric Nelson.&nbsp; - Dobro došli, Vaša ekselencijo.
- Hvala na gostoprimstvu, predsjedniče Dodik.
- Ja se izvinjavam, mislim... dugo sam vas čekao i nadao se. Čujem da ste teksaški student. Međutim, ovi moji kre... saradnici, hoću reći, u kabinetu mom, ne znaju kako izgleda zastava tog vašeg cijenjenog Texasa, pa je, izvinjavam se, zato i nema ovdje. Ja se, zaista... ekselencijo, ovaj put stvarno nije do mene. Hoće li vam smetati da stoje samo ove dvije zastave, američka i ova, kako se kaže, beha. Ako insistirate, ja ću...
- No problem, pretpostavljam da su vas iz Ambasade već upozorili kako u obzir dolaze samo državne zastave. Izvolite preuzeti akreditivno pismo. Tu vam sve piše. OK, hajmo sjesti. 
- Jesu, jesu, ako dopustite, javili su mi. Izvol'te, naravno, što bi musli... ovaj, Bošnjaci rekli, bujrum ekselencijo! Koja vam, molićulijepo, fotelja odgovara, ako smijem pitati. 
- Ja ću sjesti uz zastavu moje zemlje.
- OK, onda ću ja ispod ove držav... ispod beha zastave, u skladu sa Dejtonskim sporazumom. Znate, tamo kaže da se beha sastoji od tri naroda, dva enti...
- Radujem se što ću voditi aktivnosti svoje vlade na unapređenju prosperiteta, sigurnosti i poštivanja vladavine prava za dobrobit svih građana BiH.
- Zahvaljujem, ekselencijo, do neba zahvaljujem. Inače, Republika Srp...
- Sjedinjene Američke Države i dalje će biti garant suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH.
- Nije ništa sporno, ali ako mi dozvolite...
- Drago mi je što ću s vama i vašim kolegama u Predsjedništvu pomagati vašoj zemlji da napreduje ka partnerstvu u NATO savezu i Evropskoj uniji, što su njeni zacrtani ciljevi.
- Naravno, u pravu ste, to je... ne zamjerite ako vas prekidam, mislio sam reći...
- No problem, zahvaljujem na gostoprimstvu. Doviđenja i prijatno.
Kurtoazno su se rukovali, nakon čega je ambasador Nelson napustio mjesto dotične radnje - svečani salon Predsjedništva BiH. Kraj priče.

Svečani salon Predsjedništva BiH u Sarajevu

A đe zastava Texasa?

Dok mnogi gledaju kako što prije otići iz BiH, Mario Pavlinović iz Livna na najbolji mogući način dokazao je da se i u jednom malom bh. gradu može uspjeti.&nbsp;&nbsp; Nakon što je, kao fizikalni terapeut, postao direktor firme "Oskar Pharma", sa sjedištem u Livnu, odlučio se krenuti u još jednu biznis avanturu - prijevoznički turizam.
Veliki entuzijasta i zaljubljenik u svoj rodni grad, odlučio je od propale kompanije kakva je bila „Bosna Livno“ napraviti novu, koja će biti nadaleko prepoznatljiva i koja će promovirati neke od najjačih simbola Livna i Hercegovine uopće. 
Tako je formirana firma „Livno-bus“, čije autobuse koji putuju širom Evrope možemo prepoznati po fotografijama livanjskog sira i divljih konja. Na jednom je i fotos Zlatka Dalića, za kojeg Pavlinović kaže da je najveći promotor grada Livna u svijetu. 
Oslikanim autobusima želi turiste upoznati s prirodnim ljepotama hercegovačkog kraja, a da je već donekle u tome i uspio, i jeste. 
Uspješni biznismen rođen je prije 36 godina u Livnu.

Njegove autobuse krase fotografije divljih konja, livanjskog sira i Zlatka Dalića

Pavlinović: Promotor Livna i Hercegovine

Entuzijasta iz Livna

Sretne su zemlje u kojim je državni sektor najpoželjniji poslodavac. Evo, naprimjer, takav je slučaj Bosna i Hercegovina. Slobodno provjerite, ne bilo vam zapovijeđeno, ali siguran sam da bi većina ovdašnjih ljudi objeručke prihvatila da ih uticajni rođak ili barem zaboravljeni jaran iz zavičaja „zastalno“ situira na budžetske jasle, po mogućnosti u Vijeće ministara BiH. Pos'o lahak, a parali.&nbsp;&nbsp; 

Plata redovna, izdašan topli obrok, klizno radno vrijeme sa produženom pauzom za doručak, neotuđivo pravo na kolektivni godišnji odmor, naknada za odvojeni život, neradni vikendi.&nbsp;&nbsp;Pošto je ovdašnje visokoškolsko obrazovanje političkim dekretima strateški prepušteno seoskim univerzama i veleučilištima stacioniranim po ustajalim drumskim kafanama, formalno posjedovanje diplome, a u naročitim slučajevima i poželjne doktorske titule, za stranačke kadrove ne može predstavljati administrativnu barijeru. Zahvaljujući predanom zalaganju priučenih nastavnika raspoređenih po privatnim jazbinama, svaki će stranački junoša odabranu akšam šule završiti prije negoli i dobije index. 
Najomiljeniji studenti, a takvih je, znamo, najviše u vladajućim strukturama, na akademsku će naobrazbu potrošiti nekoliko hiljada maraka i manje od šest mjeseci života. Dovoljno za ugovor na neodređeno u državnom preduzeću. 
Upravo takvim se načelima rukovodi aktuelni ministar sigurnosti BiH. Stoga će Dragan Mektić vlastita studentska iskustva direktno aplicirati unutar ministarstva kojim komanduje. Gdje je (unatoč zvaničnom moratoriju) samo u posljednjih godinu dana „najomiljeniji srpski ministar kod Bošnjaka“ uhljebio dvadeset i šest sljedbenika SDS-PDP koalicije. Da bi sve proteklo u duhu multietničnosti i međunacionalne tolerancije, naknadno će zaposliti još četiri osobe nesrpske nacionalnosti. Za svaki slučaj, da se Vlasi ne dosjete. 
Tačno, eto, žalim Milorada Dodika dok neutješno kuka zbog masovnog postizbornog zapošljavanja preko štele. Zabrinut je, dakle, predsjedavajući, jer neće ostati slobodnih mjesta za njegove igrače koji u kopačkama spremno čekaju da istrče na teren...

Oprema škole u Skandinaviji

Raštike i igara

Ambasadorica dobrih vijesti

Izgubljena bitka

Zašto je nervozan Čamparin klan

Nacionalisti svih zemalja, ujedinite se!

Pa, to je naša teta Ljilja

Bosna i Amerika – ista ideja

Čudo socijaldemokratije

Bosanska bogatstva

Svjetsko, a naše

Četiri tezge, a jedan je kadar!

Vrhunski čovjek i sportista

A đe zastava Texasa?

Entuzijasta iz Livna

Zapošljavanje uz akšam šule

Kolumne

Oprema škole u Skandinaviji

Raštike i igara

Ambasadorica dobrih vijesti

Izgubljena bitka

Zašto je nervozan Čamparin klan

Nacionalisti svih zemalja, ujedinite se!

Pa, to je naša teta Ljilja

Bosna i Amerika – ista ideja

Čudo socijaldemokratije

Bosanska bogatstva

Svjetsko, a naše

Četiri tezge, a jedan je kadar!

Vrhunski čovjek i sportista

A đe zastava Texasa?

Entuzijasta iz Livna

Zapošljavanje uz akšam šule