Američki komentator i znani advokat Mark Levin na svom Twitteru napisao je kako se politika Demokratske stranke o istrazi o ruskim vezama Donalda Trampa (Trump) mijenja: demokrati od stada ovaca postaju čopor vukova. Neko je već kazao da će 2019. godina biti “vučija godina”. Tako je to, nažalost, i u Americi.Izgubljeni u prijevoduBaš kad je Tramp prijetio uvođenjem vanrednog stanja, „New York Times“ je objavio priču kako je FBI (Federalni biro za istrage) još 2017. godine otvorio istragu protiv predsjednika zbog sumnje da Donald “radi za Ruse”. Američki novinari saopćili su to bez rukavica, kao mogućnost da je Tramp Putinov kooperant, da ne kažem špijun ili ruski agentPitanje je, doduše, da li je Tramp toga svjestan ili nije! Ali ono što ovaj američki predsjednik ponekad radi doista koristi Rusima. Već pet puta se sastao s Vladimirom Putinom, a da američka javnost još ne zna šta se razgovaralo na susretima “u četiri oka”; mnogi sumnjaju da su Rusi potajno snimili te razgovore, a Amerikanci nisu, jer to nije dozvolio predsjednik.

Za razliku od njegovih prethodnika Baraka Obame (Barack) i Bila Klintona (Bill Clinton), pa i predsjednika Buša mlađeg (George W. Bush), koji su na sastanke s Rusima uvijek vodili precizne zapisničare, pa se u historijskim arhivima mogu naći transkripti njihovih razgovora s Jelcinom i Putinom, Tramp je dozvolio samo prevodiocima da budu uz njega. Ali im je kasnije lično oduzeo notese u kojima su zapisivali tok razgovora.Zbirka državnih poniženjaKremlj je, naravno, kuća tajni i ne može se očekivati da ćemo otuda saznati više. Rusi za sada podržavaju i svaku Trampovu zvaničnu verziju. No, siguran sam, otkrit će to neko iz američkog novinarskog bratstva, onog što ne servisira političare, već ih raskrinkava, kao što i treba.&nbsp;&nbsp;Otkako sam u ovoj zemlji, evo 26 godina, nikad nije bio ovakav januar, a da aktuelni šef Bijele kuće krajem prvog mjeseca pred oba doma američkog Kongresa nema godišnje obraćanje o jedinstvu američke nacije (State of the Union). Nikada, naime,&nbsp;predsjednik najmoćnije države na svijetu nije doživio takvu uvredu da Zastupnički dom - predsjedavajuća Nensi Pelosi (Nancy) - zatraži od njega da svoj govor pošalje u pisanoj formi, valjda na e-mail 435 članova Kongresa. Očito, ovaj predsjednik postaje nepoželjan u većinski demokratskom Kongresu.Nije ovaj januar drugačiji samo zbog snijega, koga na ovoj atlantskoj polulopti fali, a ne radi se ni o posebnoj političkoj poledici, koje nikad ne nedostaje. Poseban je po (vjerujem) prolaznim duplim slikama koje nam se ukazuju zbog Trampove ambivalentnosti prema vrijednostima i poretku na koji smo svikli.Da bi ga zaustavio u “antiameričkim poslovima”, „New York Times“ je objavio dokumentiranu priču kako je 2018., bez sve šale, Tramp najbližim saradnicima govorio da Sjedinjene Američke Države želi povući iz članstva u NATO-u?! Kao, on “ne vidi više svrhu postojanja” NATO alijanse.Muzika je to za uši Rusima, mnogim u Beogradu, a bogami i nekima u Sarajevu!Može li uopće neko zamisliti NATO bez Amerike?! Raspao bi se ovaj Sjevernoatlantski vojni, kao nekadašnji Sovjetski savez, u paramparčad. Amerika, naravno, ne može tek tako izaći iz NATO-a. Ne bez saglasnosti Senata (100 senatora, od čega su 53 republikanci), niti samo prostom senatskom većinom. Ali, Trampa je trebalo prozvati nakon njegovih vaninstitucionalnih i ovakvih ideoloških lutanja.I Pentagon je odmah reagirao: “Mi smo 100 posto uz NATO”, rekli su u američkom ministarstvu odbrane. Da se zna – za svaki slučaj.Američka javnost je, očekivano, nastavila kritizirati Trampa, pa je bivši glavni zapovjednik NATO-a, admiral Džejms Stavridis (James) rekao kako bi povlačenje Amerike iz ovog pakta “bio poklon stoljeća Putinu”.Rusi jedva čekaju da se Amerika pokoleba. A možete misliti šta rade antiamerički politički gmizavci na Balkanu kad preko interneta pročitaju šta o tome faktualno piše vodeći američki dnevnik „New York Times“.Potpuno komplementaran s Trampom i, ne čekajući mnogo, bio je šef ruske diplomatije Sergej Lavrov, koji je, baš kao što je to 2014. godine ovdje, u Njujorku, izjavio za “Avaz”, ove sedmice naglasio, da je Moskva protiv ulaska Bosne i Hercegovine u NATO!NATO protiv vučijih jazbinaSreća da je državni tajnik Majk Pompeo (Mike) poslao ono pismo u Sarajevo prije ove priče i u njemu tražio usvajanje godišnjeg (NATO) plana. A dobro je i da je to postala opća izborna platforma za formiranje nove bh. državne vlasti. Jer, Amerika će, najkraće rečeno, biti i ostati sami Partenon NATO-a dok tog saveza bude bilo. A Tramp će biti i proći.Moglo bi se čak dogoditi da Trampa kao skakavci “pojedu” i upravo društvene mreže i njegov omiljeni Twitter. To je ta instant pravda, koju vlastodršci i njihovi trabanti sve teže kontroliraju, iako je znaju dugo zloupotrebljavati. Opet se aktualizira i ozbiljniji scenarij - o “25. amandmanu” američkog ustava, koji daje pravo da se predsjednik opozove bez (duge) kongresne procedure; proglašavajući ga bez mentalnog kapaciteta da upravlja zemljom. A to znači da ne umije braniti američke vrijednosti i globalni poredak, kako je to opisano u antifašističkoj Atlantskoj povelji još 1941. godine. &nbsp;Zgodan je na koncu i upozoravajući citat slavnog američkog pisca i izvještača iz Drugog svjetskog rata Edvarda Mjuroa (Edward R. Murrow): “Nacija ovaca uvijek proizvede vladu vukova”. Vrijeme je demokratima da se probude.

Sreća da je državni tajnik Majk Pompeo poslao pismo u Sarajevo prije ove Lavrove priče i u njemu tražio usvajanje godišnjeg NATO plana

Ovce, vukovi i špijuni

MiloradKao i svi nacionalisti, Dodik je čovjek skromne inteligencije. Kao i većina skromno inteligentnih, i on živi u ubjeđenju da je superiorno inteligentan. To su, istorija je pokazala, uvijek opasni ljudi. Vole čačkati mečku, a nisu dovoljno pronicljivi kako bi procijenili opasnosti koje svojim djelovanjem mogu generirati.Neki dan kaže Mile: „Multietničke države su se kroz istoriju pokazale kao nemoguće i neodržive“, pa, ko biva, zato Bosna i Hercegovina nema budućnost. Koliko moraš biti neutemeljeno samouvjeren pa da bubneš ovakvu glupost u momentu kada si savremenik, recimo, jedne multietničke Amerike? Ili Švicarske. Ili Belgije. Ili…„Ne postoje bosanski Srbi, nemojte nas vrijeđati“, zajapureno vrišti Mile. Nekako mi ga žao nesretnika. Teško je živjeti kada te more ovakve gluposti.Jer kako ćemo reći za Srbina iz Šumadije? Ne znam kako bi rekao Mile, ali ja bih, recimo, rekao šumadijski Srbin. Geografska odrednica ne poništava i ne umanjuje etničku. Izuzev ako si budala pa te nerviraju gluposti.Kaže Frojd: „Prvi znak ljudske gluposti je potpuno odsustvo stida.” E sada, da li posjeduje osjećaj stida čovjek koji je nekada nazivao Mladića i Karadžića zločincima, a onda im danas dodjeljuje ordenje? Čovjek koji pristaje primati platu na mjestu predsjednika države koju mrzi i negira? Ili jednostavno, čovjek koji pjeva kao gluho krme, a spreman je, svako malo, da se lati mikrofona pred hiljadama ljudi i zapjeva samouvjereno? Ništa ja ne tvrdim, ali ako je vjerovati Frojdu, govorimo o respektabilnom glupsonu.BakirNajlakše ga doživljavam kada napravim mentalnu sliku kako, sa fesom na glavi, sjedi na minderu sa nogama podbačenim pod dupe, dok vrti tespih u rukama.Srednji vijek, turski vakat. To mi nekako ide uz njega. Fascinira me kako neki ljudi jednostavno ne mogu da se emancipuju, obitavaju u 21., a žive u 15. vijeku. Završe visoke škole, proputuju svijet, ali emancipacije ni u tragovima. Kao da su cijepljeni protiv nje. Kako drugačije shvatiti njegovo doživljavanje vlastita oca kao Bogom danog suverena koji ima pravo Bosnu i Hercegovinu ostaviti Turskoj u amanet? Iskreno, suluda ideja. Nažalost, ne i jedina.Ne može se biti nacionalista i inteligentan u isto vrijeme, a kao i Mile, i Baka je nacionalista. Ali nekako umjereno prikriveni. Rekao bih, pragmatični nacionalista. Ćaćinim stopama, teško je naći neku njegovu izjavu koja bi ga definisala kao agresivnog čovjeka. Njegove izjave su uglavnom komičnog karaktera.Kada obeća 100.000 radnih mjesta, ili bubne da je siromašan, da nema auto i posjeduje samo jednu malu kućicu, to je urnebesna komedija ozbiljnog stendap komičara. Ali, pored toga što je komedijaš, takve izjave ga definišu i kao bestidnika. Tako dođosmo do toga da je i ovdje riječ o jednom bestidnom karakteru. Ne možeš imati osjećaj stida i govoriti narodu takve stvari. A o ljudima bez stida već sam, u pasusu o Miloradu, citirao Frojdovu definiciju. I ovdje se ona dade aplicirati.DraganČovjek poznat po tome što mu je pošlo za rukom da promijeni tok rijeke kako bi proširio dnevni boravak, kuhinju i špajz. Još jedan nacionalista. Nema tu dileme. Markantan, elegantan, naizgled civilizovan, a samim time opasniji. Svaki urbanizirani nacionalista je karakter za horora. Ježim se od njih. Mile je krkan, a Bakir kao da je sada ispao iz srednjeg vijeka, pa im nacionalizam nekako pristaje. Dragan? Dragan je opasan kao trofazna struja.Uporan i potpuno ubijeđen u ispravnost svojih stavova, tako da ga, nesretnika, strašno buni kada, za svoje nebulozne zahtjeve, ne dobija podršku iz Evrope. Traži, recimo, izmjenu Izbornog zakona i šta tu ima sporno? Ko god ima imalo mozga zna da je taj zakon daleko od dobrog. Ali ne traži ovaj Europljanin i intelektualac promjenu toga zakona po principima kakvi vladaju u Evropi. Jok. On predlaže zakon po kome ne bi ni bilo potrebe da se glasa za hrvatskog člana predsjedništva jer bi se rezultat znao. Član Predsjedništva može biti samo on, Dragan Čović.&nbsp;&nbsp;Da ima imalo stida i obraza, kao Hrvat, Dragan bi govorio o zakonskoj neravnopravnosti zbog koje ni jedan Hrvat iz Republike Srpske nema ustavno pravo da se kandiduje za hrvatskog člana Predsjedništva države. Međutim, čovjek se češe tamo đe ga svrbi, a Dragana svrabež uhvatio u predjelu vlastita dupeta koje htjede smjestiti u kabinet hrvatskog člana Predsjedništva.Nadalje, moraš biti prilično bestidan kada dva puta dobiješ izbore sa jednim te istim zakonom, a pobuniš se tek treći put kada te satare protukandidat. I eto ga, imamo, dakle, još jednog bestidnika. Trebam li ponavljati šta je ono rekao Frojd o ljudima sa odsustvom stida?

Kaže Frojd: „Prvi znak ljudske gluposti je potpuno odsustvo stida.” E sada, da li posjeduje osjećaj stida čovjek koji je nekada nazivao Mladića i Karadžića zločincima, a onda im danas dodjeljuje ordenje? Čovjek koji pristaje primati platu na mjestu predsjednika države koju mrzi i negira

Ježim se od njih. Mile je krkan, a Bakir kao da je sada ispao iz srednjeg vijeka, pa im nacionalizam nekako pristaje. Dragan? Dragan je opasan kao trofazna struja

Svaki urbanizirani nacionalista je karakter za horora

Bestidnici: Milorad, Bakir, Dragan…

Izjava Fahrudina Radončića da SBB radije ide u opoziciju nego da bude dio priče o odlasku Bh. bloka u zagrljaj Bakiru Izetbegoviću, ima efekt snijega na kojem će svako od aktera razgovora o formiranju vlasti ostaviti vidljiv trag.&nbsp; Niko ne bi trebao biti iznenađen Radončićevom odlukom. 
I prije izbora i u izbornoj noći i nakon izbora on je jasno govorio o nemogućnosti koaliranja SBB-a s Izetbegovićevom SDA. Prvi je rekao da je BiH potreban blok probosanskih stranaka koje će zemlju izvući iz feudalne močvare korumpirane vlasti pet familija i snažno okrenuti euroatlantskim integracijama, EU i NATO-u. 
Nermin Nikšić, Željko Komšić i Predrag Kojović u početku su zagovarali sličnu politiku, ali, za razliku od Radončića, očito s figom u džepu.
Stranke ljevice, SDP, DF i Naša stranka, sada su izvučene na čistinu. Priča o vlasti bez SDA, njihovim sevepom, mogla bi se raspršiti kao balon od sapunice. Doduše, na kantonalnom nivou to je uspjelo u Sarajevskom i Unsko-sanskom kantonu. Dakle, tamo gdje glavnu riječ nisu vodili ni SDP, ni DF. U Tuzli i Zenici, gdje je SDP bio lokomotiva, voz se nije mrdnuo s polazne stanice.
Naravno, na Nikšiću, Komšiću i Kojoviću je da svojim biračima objasne zašto za zrno federalne i državne vlasti planiraju prodati njihove glasove i šta se to u međuvremenu promijenilo pa je Izetbegovićeva pružena ruka, za koju ugledni SDP-ovac Zukan Helez kaže da je i korumpirana i kriminalna, sada čista i prihvatljiva.
Nikšić, sudeći prema njegovoj izjavi da je „ugrožen NATO put BiH“ i da je „izrazito ozbiljna politička situacija“, već konstruira providan alibi za prvorazrednu političku izdaju, jer, makar u Federaciji BiH, ne postoji nijedna ozbiljna stranka ni političar koji su protiv NATO-a. Dapače, svi odreda podržavaju takav put BiH.
Hoće li Nikšić, Komšić i Kojović javnosti ponuditi neko drugo objašnjenje za svoj politički salto mortale, ostaje da se vidi. Uglavnom, smokvin list s jeftinim mirisom „brige za državu“ sigurno im neće pomoći da pokriju istinu da je ljevičarski car go i da ipak želi sjesti u krilo SDA.

Nikšić, Komšić i Kojović trebaju svojim biračima objasniti zašto za zrno federalne i državne vlasti planiraju prodati njihove glasove

Ljevičarski car je go

Samir Turković na poziciju direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo imenovan je 2016. godine, na prijedlog Stranke demokratske akcije.&nbsp;&nbsp; Zavod je, s godišnjim budžetom od nekih 400 miliona maraka, jedna od najpoželjnijih državnih destinacija za uhljebljenje zbog visokih plaća i komisija koje se dodatno plaćaju. 
E, prvom čovjeku Zavoda malo su dobra plaća i druge povlastice koje idu uz direktorsku poziciju. Tom odanom saradniku Sebije Izetbegović, direktorice Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, zinula su usta pa je sebe i svoje bliske saradnike počastio skupocjenim mobitelima. 
Mogli su oni i od svojih plaća dati nekih hiljadu maraka za taj aparat, ali zašto pored džabaluka zavlačiti ruku u svoj džep. Mogao je Turković narodnim parama častiti sebe i saradnike zbog debele političke zaleđine.&nbsp;

Poklonio sebi i saradnicima skupocjene mobitele

Turković: Časti sebe i druge u narodnim parama

Malo mu ogromna direktorska plaća

Nije im, eto, puno trebalo da skontaju platformu za rušenje nove vladajuće koalicije u Kantonu Sarajevo. U nedostatku argumenata histerično će zaigrati na sigurnu kartu - nacionalnu ugroženost bošnjačkog naroda. Koji u kantonu deset puta važnijem od preostalih devet dominira u apsolutnoj većini.&nbsp;&nbsp; 
Opozicija, dakle, poziciju optužuje za protjerivanje bosanskog jezika iz sarajevskih škola. Da nije providno, fakat, bilo bi tragično! Višeheftična hajka na aktuelnog premijera, resornu ministricu i predsjedavajućeg Kantonalne skupštine klevetnički je koordinirana. Optužuju ih, gluho bilo, za (vele)izdaju nacionalnih interesa. Ipak, prozvani zvaničnici ne planiraju kapitulirati i vratiti školski sistem na segregacijske postavke bivšeg ministra smijenjene vlade.

Usred sarajevske opsade reditelj Benja Filipović i književnik Sem Mehmedinović snimaju igrano-dokumentarni film „Mizaldo“. Jedan od glavnih junaka na sceni, Sejo Baron se zove, uporno će pred kamerom Pince Haćimića lupati bubnjeve i pričati naopačke. Odatle je i nastao izvrnuti glagolski naslov „Odlazim“. Nanizalo se potom respektabilnih nagrada oko ovog nesvakidašnjeg eksperimenta produciranog naftom švercovanom iz dubine neprijateljske teritorije. 

Kako danas stoje s vlastitom propagandom i netolerancijom, moralisti iz SDA u našim bi najtežim ratnim godinama „Mizaldo“ dekretom zabranili, a lucidne autore medijski zakucali na stub srama kao kontrarevolucionarne elemente. Striktno po pravilima službe preuzete iz mračnih vremena Rezolucije Informbiroa. 

Ovdje se, ljudi, oduvijek govorilo i pisalo bosanskim jezikom. Samo potpuni idioti u stanju su tu činjenicu negirati! Iako SDA bezuspješno pokušava da ih pronađe, u Kantonalnoj vladi idiota sigurno nema. Jer, naš jezik naša je nafaka. I tačka.

Višeheftična hajka klevetnički je koordinirana

Bosanski jezik, naša nafaka!

Sedma izložba „Sarajevski likovni salon“ otvorena je prošle sedmice u galeriji „Collegium artisticum“ u Sarajevu u organizaciji Udruženja likovnih umjetnika Kantona Sarajevo.&nbsp;&nbsp; Do kraja januara bit će izloženi radovi 36 umjetnika koji čine zbir individualnih likovnih poetika. 
Izložba obuhvata renomirane bh. umjetnike, ali i one mlađe generacije. Cijenjeni umjetnik Izet Alečković jedan je od izlagača te organizatora ove manifestacije. 
Zajedno s kolegama Alečković nije posustao, pa je Salon uspio obnoviti i ponovo otvoriti. Od prve izložbe prošlo je 50 godina, a, kako je i sam kazao, presretan je zbog toga što je manifestacija postala tradicionalna. 
Ove godine izloženo je i djelo vrhunskog umjetnika Brace Dimitrijevića, koje je izazvalo veliku pažnju posjetilaca u „Collegium artisticumu“. 
Poslije zatvaranja u Sarajevu postavka će biti izložena u Brčkom.

„Sarajevski likovni salon“ otvoren prošle sedmice u galeriji „Collegium artisticum“

Alečković: Izlagač i organizator manifestacije

Čuvar umjetničke tradicije

Valjda usljed deficita zapaljivijih tema, predsjednik Srbije posvetio se bosanskohercegovačkim Hrvatima i demografsko-političkom položaju konstitutivnog naroda u BiH. Pa tako Aleksandar Vučić dijagnosticira kako su ovdašnji Hrvati u prošlosti griješili poput kosovskih Srba, da su teritorije i gradove prepustili - nebudiprimijenjeno - bošnjačkoj okupaciji.&nbsp;&nbsp;Svakakvih se, naime, gadosti Vučić nagovorio tokom prilično sramotne karijere, međutim recentne objave opasnije su čak i od onih prijetećih računica „sto za jednoga“, što ih je, kao Šešeljev mali od kužine, bljuvao sa govornice srbijanske skupštine. 
U okićeni Beograd danas stiže ruski car. Vladimira Putina na gradskim ulicama (d)očekuje pedesetak hiljada najvatrenijih simpatizera Vučićeve stranke. Po naredbi s vrha, organizirano su ih dovukli iz raznih krajeva zemlje. Ima, bre, Putin da pišne u gaće kad „na licinom mestu“ shvati koliko ga obožavaju Vučićeve pristaše. 
Pretpostavlja se da će u izvještajima režimskih medija Putinovu posjetu posebno emotivno doživjeti izmanipulirani Srbi s Kosova. Kojima je režim koliko jučer striktno zabranio masovnije okupljanje radi obilježavanja prve godišnjice atentata na čestitog Olivera Ivanovića, bivšeg lidera antivučićevske opozicije na sjeveru samostalne države. Podsjećanja radi, Ivanović je ubijen u mafijaškoj sačekuši 16. januara 2018. Prethodno su mu prijetili, zapalili automobil, vrijeđali ga i šikanirali, najavljivali sigurnu smrt. Obećano- ispunjeno!
U svom oproštajnom intervjuu Ivanović svjedoči da kosovskom sjevernom enklavom sa srpskom većinom (straho)vlada mafija uz političku podršku zvaničnog Beograda. Nažalost, to će i odrediti sudbinu čovjeka kojem je Kosovo predstavljalo otadžbinu, a ne poligon za šovinističke parole. Da se ne lažemo, Vučićevi stavovi potpuno su suprotni.

Obećano-ispunjeno!

Aco-faco, ubiše Olivera I.

Dalibor Matijević iz Šimića pored Banje Luke napravio je aplikaciju koja radi kao savremeni Robin Hud - uzima od bogatih i daje siromašnima. I sam Matijević poigrao se riječima, pa je aplikaciji dao ime „Robin Food“.&nbsp;&nbsp;Riječ je o aplikaciji koja spaja one koji imaju previše hrane s onima koji je nemaju uopće ili s humanitarnim organizacijama koje hranu dostavljaju onima kojima je ona najpotrebnija. 
Matijević je tako preko noći postao „junak koji pomaže siromašnima“, junak koji se bori za one koji su najugroženiji i koji nemaju ni elementarne uvjete za život. On je ovaj proizvod razvio u Sloveniji. 
Hrana koja se nalazi na aplikaciji „Robin Food“ jeftinija je od one u prodavnicama i do 50 posto, a Matijević ističe da postoje i oni artikli koji su sniženi čak i za 90 posto, što je itekako značajno za one koji su svakog dana gladni.

Napravio aplikaciju „Robin Food“, koja spaja one koji imaju previše hrane s onima koji je nemaju uopće

Matijević: Junak koji pomaže siromašnima

Banjalučki Robin Hud

Konkurencija u domenu bosanskohercegovačkih privatizacijskih otimačina žestoka je i respektabilna, međutim priznati se mora da su zbilja rijetke firme koje je politika tako temeljito očerupala kao nesretni “Agrokomerc”.&nbsp;&nbsp; U posljednjih tridesetak godina, tamo su i kunto i panto iznosili, raznosili, krčmili i pljačkali, hiljade radnika ostale su bez hljeba, a fabrički pogoni i prostrane hale strateški su prenamijenjeni u besplatna stovarišta, građevinska zemljišta i parkinge lokalnih stranačkih tajkuna. Uglavnom, kamen na kamenu nije (pre)ostao! 
Tragično i bolno jeste, ali zbog “Agrokomercovog” grunta, ratovali su protiv rođene države. Na koncu se glavni protagonist zla vratio na mjesto počinjenog zločina. Da uz dvije-tri odležane zatvorske kazne bude demokratski izabrani općinski načelnik. A, eto, možda ima i neke proklete simbolike u tome što Fikret Abdić danas uživo svjedoči konačnom padu nekadašnjeg privrednog giganta. Jer, zna to takozvani krajiški babo, “Agrokomercov” stečaj i njegov je kraj. 
S druge strane, menadžerski učinci dvadesetak oktroiranih mirnodopskih direktora dokazuju kako u planiranoj propasti ni maslo SDA nije za ramazana. Radovno bi, naime, gospodari osvojenog ratnog plijena po isteku dodijeljenih mandata iz Kladuše nestajali u vidu lastinog repa, izdašno finansijski situirani i doživotno amnestirani od drskog kriminala. 
A prije samo godinu i po očekivalo se nešto potpuno drugačije. Kad je član Predsjedništva BiH u svom stilu najavljiivao prosperitet i renesansu posrnulog “Agrokomerca”.
“Mislim da ćemo u narednom periodu imati obnovljen skoro kompletan privredni kapacitet “Agrokomerca” i da će se restartovati kompletna proizvodnja koju smo imali prije rata. Uposlit ćemo stotine radnika i hiljade kooperanata.”
Šta je na kraju ostalo od Izetbegovićevog slavodobitnog restarta, saznali smo poslije definitivnog šatdauna (shut down) krajiškog preduzeća. Ugašeno, abortirano, ubijeno zauvijek. Poput svih obećanja sjecikesa iz SDA.

Tragično i bolno jeste, ali zbog “Agrokomercovog” grunta, ratovali su protiv rođene države

Stečaj ratnog plijena

U svim školama na području Sarajeva u posljednjih nekoliko dana zbog bivšeg kantonalnog ministra za obrazovanje, nauku i mlade Elvira Kazazovića (SDA) vlada opći haos. Zbog njega mnoga djeca ovih dana nisu dobila uvjerenja s ocjenama.&nbsp;&nbsp;Djeca su kažnjena, jer njihovi roditelji nisu željeli da se opredijele za samo jedan od tri zvanična jezika. Željeli su da njihova djeca uče i bosanski, i srpski, i hrvatski jezik.
Roditelji nisu željeli da se pravi diskriminacija među djecom, a upravo je to proizveo kad je u septembru inicirao anketu o izjašnjavanju o jeziku. Istek mandata spasio ga je haosa koji je sam prouzrokovao. Vruć krompir ostavio je novoj Vladi pa se sada ministrica Zineta Bogunić, ni kriva ni dužna, mora baviti problemom jezika koji joj je Kazazović ostavio u amanet. 
Kazazović će u narodu ostati upamćen samo po aferama i lošim idejama koje nikad nije uspio realizirati do kraja.

Djeca su kažnjena, jer se njihovi roditelji nisu željeli opredijeliti za samo jedan od tri zvanična jezika

Kazazović: Ostat će upamćen po aferama

Ministrov mandat pun grešaka

Bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine demonstrirao je u više navrata čvrstu opredijeljenost za punopravno članstvo naše domovine u NATO savezu.&nbsp;&nbsp; Ovako je govorio Nebojša Radmanović: “Potvrdili smo našu predanost vrijednostima Alijanse, kao i našu volju da ostanemo proaktivan, vidljiv i pouzdan partner koji dijeli teret današnjih izazova. Strateški interes BiH jeste da postane članica NATO-a. Dalji napredak prema&nbsp;članstvu krucijalno je važan. Predsjedništvo je na posljednjoj sjednici donijelo odluku da aplicira za punopravno članstvo u NATO savezu.”
Nekad bilo, sad se spominjalo! U međuvremenu, Radmanović okreće ploču da bi zaguslao nacionalističkim tonovima, gdje se o NATO-u kleveće i laže kao o “vekovnoj tamnici srpskog naroda”. Ali prokleto internet zlopamtilo ne prašta nedosljednost, pa je tako i sirotog Radmanovića primoralo da se javno, preko sredstava informisanja dakle, odrekne vlastitog nekadašnjeg sebe. I to pod stare dane, kada biološki sat nezaustavljivo otkucava sudijsko vrijeme i vitalnijim veteranima. 
Uglavnom, neobično je važno da Željko Komšić i Šefik Džaferović imenovanje novog predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH zajednički uvjetuju prethodnim usvajanjem nacionalnog programa za put u NATO. Jer, nema kompromisa oko suštinskih pitanja, a članstvo u Alijansi nesumnjivo jeste najvitalniji interes BiH. Pogotovo nakon što su se Makedonci i Crnogorci (a uskoro i Albanci s Kosova) zvanično kutarisali sumorne sudbine ruskih gubernija. 
Krajem prošle godine definitivno su nam otvorena vrata Alijanse. I američki državni sekretar Majk Pompeo (Mike) dobronamjerno nas poziva u zapadno društvo. Budući da je, radi preuzimanja institucionalnog plijena, Miloradu Dodiku izuzetno stalo do formiranja bh. vlasti, valja ga mirno i dostojanstveno nastaviti ucjenjivati oko državne vlade. Kako bi se pripitomio, smanjio naci-doživljaj prekucan u crveno, da popuste tenzije... 
Izgleda prilično jednostavno, ne isključujem i nerealno, ali jedino trajno i pouzdano rješenje je usklađivanje Dodika s arhivskim Radmanovićem. I mirna Bosna.&nbsp;

I mirna Bosna...

Svi u napad, jedan je NATO!

Amerikanac Piter Lipmen (Peter Lippman) privukao je pažnju bh. javnosti nakon što je američko-bosanski pank-rok bend “Kultur Shock” doveo u Srebrenicu u okviru predstojeće evropske turneje.&nbsp; Lipmen je jedan od autora na web-stranici Balkan Witness, a najviše piše o dešavanjima u BiH, Kosovu i Srbiji. Njegovo interesiranje za istočnu Evropu počelo je još u djetinjstvu. Sedamdesetih godina, kad mu je bilo dvadesetak godina, naučio je i naš jezik, i to skoro deceniju prije njegove prve posjete tadašnjoj Jugoslaviji.
U to vrijeme se vezao za ljude i cijeli ovaj prostor osjećao je kao drugi dom. Devedesetih godina, u Sijetlu je pomagao izbjeglicama iz BiH, organizirao javne tribine te se izborio da Gradsko vijeće 11. jula 2005. proglasi taj datum Danom sjećanja na Srebrenicu.
Lipmen je osjetio da je njegova moralna dužnost da se vrati u Bosnu i pokuša razumjeti šta se desilo. Tako je od 1997. do 1999. živio u Sarajevu i Tuzli.
Lipmen se vraća u BiH skoro svake godine kako bi posjetio brojne prijatelje i mjesta koja je neizmjerno zavolio.&nbsp;

Skoro svake godine dolazi u našu zemlju da posjeti prijatelje i mjesta koja je neizmjerno zavolio

Veliki prijatelj BiH

Kratko nam je pamćenje, prebrzo zaboravljamo. Ima Sarajevo taj pogani običaj da zaslužne ljude bez milosti strovali u blato. Trenutak kad nekadašnjem idolu ukine status gradskog heroja. Čast rijetkim izuzecima, ali iskreno se zapitajmo gdje je i šta radi Dragan Vikić.&nbsp;&nbsp; Slučajan susret (lica u tami) prošle sedmice. Od ročišta do ročišta provodi dane. Jednom sam ovdje napisao, a rado ću i ponoviti - slavni komandant brani se od optužbe za zločin koji nije počinio! U školama nas uče da je pravda spora i dostižna. Iskustvo opet kazuje, nepravde su brže, ažurnije, češće dolaze. Vikićeva sudbina klasičan je dokaz. 
U vrijeme takozvane patriotske euforije lokalni političari obećavali su kule i gradove, novac i privilegije, za odbranu optuženog komandanta. Da je barem ostvarena polovina silnih obećanja, skupilo bi se tu finansija i za znatno kompleksnije pravosudne predmete od zločina u Velikom parku. Koji je, cijelo Sarajevo šuti, počinio Nedžad Herenda, režimski ubica i dobrovoljni emigrant pod zaštitom bošnjačke kvazielite u dalekoj Holandiji. Neka visi Vikić k'o nesretni Pedro, poznata je izdajnička krilatica SDA-ovskih mont(až)era.
Kafkijanski proces na Sudu BiH napreduje sporim tempom. Nažalost, ovaj svijet u međuvremenu će napustiti i Vikićev branilac, čuveni advokat Fahrija Karkin. Kojeg su, eto, pred kraj života u sarajevskoj Općini Stari Grad providno lagali samo da ne bi proveli već usvojenu odluku o uplati finansijske pomoći za odbranu važnog klijenta. „Izvlakuša“ načelnika Ibrahima Hadžibajrića i njegovih posilnih birokrata bila je da Vikić ne živi na području dotične općine. Stoga mu, jelte, ne treba ni pomagati. Nek' se sam snalazi, odlučio je Hadžibajrić.
Iz Novog Grada, eldorada pod komandom Semira Efendića, za Vikićevu obranu jedva je uplaćeno duplo manje novca nego je odredilo Općinsko vijeće. I Efendić, dakle, poput svog starogradskog kolege, transparentno vjeruje da ratni komandant Specijalne jedinice ne zaslužuje pažnju preko tri hiljade maraka sadake iz budžetske sehare. Aferim, načelnički polusvijete!
Kažem, kratko nam je pamćenje, prebrzo zaboravljamo. Ima Sarajevo taj pogani običaj da zaslužne ljude bez milosti strovali u blato.

Ima Sarajevo taj pogani običaj da zaslužne ljude bez milosti strovali u blato

Poderi zastavu, Dragane Vikiću!

Nekadašnji rukometni as visočke Bosne i bivši reprezentativac BiH Edhem Sirćo, koji je trenutno trener vodećeg tima Premijer lige BiH, poznatom sportskom kolektivu iz Visokog vraća stari sjaj.&nbsp;Nakon povratka u Premijer ligu BiH, RK Bosna prošle je sezone bio šesti u prvenstvu i igrao finale Kupa BiH, a u minuloj polusezoni otišao je nekoliko koraka naprijed.&nbsp; Poslije najbolje polusezone u posljednjih 20 godine, u kojoj je Sirćo trasirao put RK Bosna da prvi dio sezone završi na diobi prvog mjesta s Gračanicom, Visoko ponovo živi za rukomet.
Cilj je za 65. rođendan donijeti titulu u ovaj rukometni grad, tako da je igrački kadar pojačan reprezentativcem BiH Muhamedom Toromanovićem, koji igra na poziciji pivota. 
Edhem Sirćo rođen je 20. septembra 1973. godine u Visokom. Bivši je rukometni reprezentativac BiH. Igrao je na poziciji desnog beka, a osim što je nastupao za RK Bosna Visoko, branio je boje i Bosne iz Sarajeva, Izviđača i Sloge iz Doboja.
U svojoj igračkoj karijeri više je igrao u Ligi prvaka, EHF Kupu i Čelendž kupu, te je više puta osvajao prvenstvo BiH i Kup BiH.

Cilj je za 65. rođendan donijeti titulu u ovaj rukometni grad, tako da je igrački kadar pojačan reprezentativcem BiH Muhamedom Toromanovićem

Sirćo: Trasirao put RK Bosna do prvog mjesta

Visoko ponovo živi za rukomet

Smjestimo li region u školski razred, začas ćemo prepoznati Hrvatsku kao najjačeg dječaka koji tuče sve ostale, a naročito voli da se iživljava na onima što su najslabiji. Medicinskim rječnikom rečeno, Bosna i Hercegovina zaostaje u razvoju, a Hrvatska ima psihološki poremećaj zbog koga doživljava sadističko samozadovoljenje kada muči, maltretira i teroriše nemoćne. Tek što prođem Klek, eto ti glisera hrvatske policije Nedavno je u Hrvatskom saboru donesena Deklaracija o Bosni i Hercegovini. - Nije tu riječ o uplitanju u unutrašnje stvari vaše zemlje - kažu desničarski parlamentarci. Božo, umjereno inteligentni, Ljubić, kaže: - Ako mogu Amerika i Njemačka da iznose svoje stavove o Bosni i Hercegovini, zašto to ne bi mogla i Hrvatska? Ima tu, Božo moj, jedna mala razlika. Bosna i Hercegovina nije ratovala sa Amerikom i Njemačkom i te dvije zemlje nisu osuđene u Hagu za udruženi zločinački poduhvat. Hrvatska jeste. I sada taj osuđenik, dakle Hrvatska, drži Bosni i Hercegovini predavanje kako treba da se ponaša. Izvinjavam se, ali to je u najmanju ruku nepristojno. Zašto ovo rade? Zato što im se može. Slobodan pristup međunarodnim vodama je zagarantovano pravo svake zemlje, makar ona imala izlaz na more u dužini od samo jednog metra. E sada recimo da ja imam love da sebi kupim jahtu od 14 metara, i recimo da imam znanja da njome upravljam, i onda recimo da se sa tom svojom jahtom, sa bosanskom zastavom, uputim iz Neuma u Italiju. Govno. Tek što prođem Klek, eto ti glisera hrvatske policije sa sve upaljenom rotacijom, zaustavljaju moju imaginarnu jahtu i naređuju ovom imaginarnom kapetanu da skrene u luku Ploče kako bi se obavila pasoška kontrola. Imaju li na to pravo? Nemaju. Da li to praktikuju? Praktikuju. Zašto? Zato što im se može. Mali i Veliki Školj ne pripadaju Bosni i Hercegovini nego Hrvatskoj. Tako, potpuno bezveze, bez ikakvog strateškog interesa, pod izgovorom da su papiri u gruntu falsifikovani, tvrdi Hrvatska. Ta dva mala otočića, te dvije nenaseljene tačkice na mapi, nema nikakve sumnje, pripadaju Bosni i Hercegovini. Zašto onda Hrvatska insistira da su njen teritorij? Zato što im se može. Nacionalističke vilice to ne mogu sažvakati Uvezati hrvatski teritorij Pelješkim mostom, kažu, je nacionalni interes. Riječ je o glupom i nacionalnim težnjama utemeljenom rješenju. Nema sumnje da je autoput u zaleđu Neuma deset puta jeftiniji, kraći i praktičniji način da se Dubrovnik uveže sa ostatkom Hrvatske. Ali, zaboga, to zaleđe se ne nalazi u „lijepoj našoj“, a to nacionalističke vilice ne mogu sažvakati. Ide se zato na izgradnju Pelješkog mosta, a Bosnu i Hercegovinu nećemo ni konsultovati, mada taj most pravi direktnu barijeru pristupu međunarodnim vodama. Zašto? Zato što im se može. Ko zna koliko miliona vrijedne nekretnine koje Bosna i Hercegovina i Srbija imaju u Hrvatskoj ne mogu da se vrate vlasnicima. Oko ove priče se vrti jedna od najbezočnijih laži koja je ikada postavljena u međunarodnim odnosima regiona. Kažu, dokažite svoje vlasništvo pa će vam nekretnina biti vraćena. Kako da se više dokaže vlasništvo nego što je ime u gruntu? Šta ko ima dokazivati vlasništvo ako je upisan kao vlasnik u gruntu i koji je to papir i dokaz koji treba podnijeti? Zašto ovo rade? Zato što im se može Pustošenje juga Hrvatske od crnogorskih rezervista, u odnosu na ovu pljačku, izgleda kao dječija igra. Hrvatski sabor izglasava zakon kojim legalizira pljačku imovine Bosne i Hercegovine i Srbije, a sve to u interesu vlastitih tajkuna koji su zaposjeli te nekretnine decenijama. Zašto to rade? Zato što im se može. Kamere međunarodnih udruženja koja se bave zaštitom ljudskih prava snime hrvatsku policiju duboko u teritoriju Bosne i Hercegovine kako, prilično grubo, vojnički disciplinovano, sa dugim cijevima, utjeruju izbjeglice iz Hrvatske. Kasnije se pravdaju kako je riječ o legalnom institutu odvraćanja, a i budali je tu jasno kako se ovdje ustvari radi o legaliziranju švercovanja ljudi. Zašto ovo rade? Zato što im se može. U Evropskom parlamentu hrvatski zastupnici se satraše od posla, kucaju, printaju, pišu, agitiraju kako bi što više ocrnili Bosnu i Hercegovinu. Izbor Željka Komšića je direktan povod. Ne, nije to petljanje u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine. Sasvim je, valjda, normalno da Hrvatska određuje ko će biti izabrani predstavnici u drugoj državi. Zašto ovo rade? Zato što im se može. Hrvatski premijer Plenković, školovani evropski diplomata, ali duboko u sebi providni, lokalni nacionalista, uporno tvrdi da Bosna i Hercegovina nema većeg prijatelja od Hrvatske. Nemojte nam više pomagati, molim vas! Kuku ti je nama, kakvi su nam tek neprijatelji ako si nam ti prijatelj. Ali, kaže narod: „Možeš kako hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš“. Nadati se u ispravnost ove narodne mudrosti. Zašto? Zato što nam se ništa drugo ne može.

Hrvatski premijer Plenković, školovani evropski diplomata, ali duboko u sebi providni, lokalni nacionalista, uporno tvrdi da Bosna i Hercegovina nema većeg prijatelja od Hrvatske. Nemojte nam više pomagati, molim vas! Kuku ti je nama, kakvi su nam tek neprijatelji ako si nam ti prijatelj

Bosna i Hercegovina nije ratovala s Amerikom i Njemačkom i te dvije zemlje nisu osuđene u Hagu za udruženi zločinački poduhvat. Hrvatska jeste. I sada taj osuđenik, dakle Hrvatska, drži Bosni i Hercegovini predavanje kako treba da se ponaša

Medicinskim rječnikom rečeno, Bosna i Hercegovina zaostaje u razvoju, a Hrvatska ima psihološki poremećaj zbog koga doživljava sadističko samozadovoljenje kada muči, maltretira i teroriše nemoćne

Nasilnik zvani Hrvatska

Više od 20 godina Makedonija je bila blokirana. Svaki korak naprijed poništila bi grčka vlada zbog spora u vezi s imenom. 
Makedonske su vlasti više od 20 godina prkosile i inatile se, a da se i ne pokušaju uhvatiti ukoštac i riješiti višegodišnji problem koji bi državi, a samim ti i građanima, omogućio bolji i prosperitetniji život.
Tek nakon što je s vlasti skinuta retrogradna i dokazano korumpirana vlast, kojoj je očito odgovarala stagnacija za njene prljave poslove, makedonske vlasti smogle su snage da učine korak koji će im omogućiti brz napredak. 
Nove snage koje su došle na vlast u liku premijera Zorana Zaeva krenule su brzo i žestoko u promjene. Provedene su neugodne reforme, a kroz mukotrpne pregovore postignut je dogovor, odnosno kompromis s Grčkom o promjeni imena, ali i s vlastitim narodom. Republika Sjeverna Makedonija ime je koje odgovara Grčkoj, a ne udara na ponos Makedoncima. 
Kompromis je to za koji je najviše zaslužan upravo Zoran Zaev, a zbog toga će mu se morati pripisati i rapidni napredak države, koji će ustupiti nakon što Grčka odblokira pristup ove države u EU, ali i NATO.

Ovce, vukovi i špijuni

Bestidnici: Milorad, Bakir, Dragan…

Ljevičarski car je go

Malo mu ogromna direktorska plaća

Bosanski jezik, naša nafaka!

Čuvar umjetničke tradicije

Aco-faco, ubiše Olivera I.

Banjalučki Robin Hud

Stečaj ratnog plijena

Ministrov mandat pun grešaka

Svi u napad, jedan je NATO!

Veliki prijatelj BiH

Poderi zastavu, Dragane Vikiću!

Visoko ponovo živi za rukomet

Nasilnik zvani Hrvatska

Kompromis za brži napredak

Kolumne

Ovce, vukovi i špijuni

Bestidnici: Milorad, Bakir, Dragan…

Ljevičarski car je go

Malo mu ogromna direktorska plaća

Bosanski jezik, naša nafaka!

Čuvar umjetničke tradicije

Aco-faco, ubiše Olivera I.

Banjalučki Robin Hud

Stečaj ratnog plijena

Ministrov mandat pun grešaka

Svi u napad, jedan je NATO!

Veliki prijatelj BiH

Poderi zastavu, Dragane Vikiću!

Visoko ponovo živi za rukomet

Nasilnik zvani Hrvatska

Kompromis za brži napredak