Mir je gori od rata. U miru nestaje linija fronta, koja je i razdjelnica dobra od zla. Kada se pobriše linija fronta, zlo se razlije i truje.
Tako su neki od mudraca opisivali postratna stanja u svijetu. 
U Bosni i Hercegovini i taj je opis dobio ne jednu potvrdu. 
Umjesto da, zbog prirodnih trendova, broj branilaca ove zemlje opada, on stalno raste! Sada ih je već više od 600.000. Istinski su branioci po ko zna koji put poniženi i uvrijeđeni. Mašinerija SDA, zarad novih dobivenih izbora, ne preza ni od čega. Ne postoji ništa sveto, a posebno to nije odbrana od agresije. 
Geometrijskim produciranjem „branilaca“ ne pljuje se samo u lice istinskim borcima, porodicama šehida, invalidima. Krije se kriminal! Ne samo onaj koji se tiče ove kategorije društva nego i svaki drugi. 
Ratnom kakofonijom i SDA vješto sakriva tragove svog lopovluka. 
- Lahko je ukrasti. Teško je sakriti – rekao je jednom rahmetli Alija Izetbegović. 
Falanga SDA radi jedino što zna. Širi smutnju, zavađa da bi vladala i nemilice krade. 
U državi bez zakona, to i nije teško. 
Sluđeni svakovrsnim inicijativama i apelacijama s one strane razuma, obični ljudi prosto su u trajnom grču. Njihov jedini odgovor je da se pakuju i idu odavde. I ko god može, kopa i nogama i rukama da se izvuče iz ove samogenerirajuće luđačke košulje. 
Ništa na ovom svijetu nije vječno, pa ni zlo SDA. 
No, opravdana je bojazan da bi malo istinskih branilaca ove države moglo dočekati kraj udruženog zločinačkog poduhvata, u šta se SDA i definitivno pretvorila.

Stalnim uvećavanjima broja onih koji su pružali otpor agresiji samo se dodatno devalvira epopeja koja je počela 1992. godine

Blaćenje branilaca

Grčki premijer Aleksis Cipras pokazao je veliku mudrost i hrabrost. Zajedno s makedonskim kolegom Zoranom Zaevom, najzaslužniji je za usvajanje Prespanskog sporazuma kojim se mijenja ime Makedonije u Republika Sjeverna Makedonija i time okončava 27-godišnji spor dvije zemlje.&nbsp;&nbsp; Rješavanjem ovog spora deblokira se put Makedonije u NATO i EU, čime se osiguravaju trajni mir i stabilnost u toj državi. 
Osim toga, time se doprinosi i stabilizaciji prilika u cijelom regionu Balkana, jer i ostale države dobivaju dodatnu sigurnost da konačno riješe otvorena pitanja i krenu istim putem kao i Makedonija, odnosno putem punopravnog članstva u EU i NATO-u. 
Cipras je rođen 28. jula 1974. godine i na čelu je stranke Siriza. Najprije je bio opozicioni lider i protivio se mjerama štednje u Grčkoj. No, nakon što je postao premijer, proveo je reforme u saradnji sa stranim kreditorima. Na čelu grčke vlade je od septembra 2015.

Rješavanjem ovog spora deblokira se put Makedonije u NATO i EU

Vjesnik nove ere

Uzalud vam trud, birači! Naivno ste vjerovali da će pobjedničke stranke konačno početi rješavati prave probleme - poboljšati ekonomiju, unaprijediti zdravstvo, iskorijeniti korupciju, graditi autoputeve i fabrike, približiti državu Evropskoj uniji i NATO savezu, osigurati perspektivu omladini koja statira sanjajući Njemačku... Umjesto obećanih 100 hiljada radnih mjesta, dobili ste duplo golo, tradicionalnu ublehu u vidu apelacije Ustavnom sudu BiH. 
Nek' mi ne zamjeri dobri Halid, al' ko bi rek'o čuda da se dese, da Bakir Izetbegović nešto korisno donese... Spletkaroš je opet zaigrao na siguricu komplicirajući ionako tešku situaciju na političkoj pozornici. Uostalom, šta bi SDA bez Milorada Dodika i Republike Srpske? Složna braća u dobru i zlu, manipulatori koji se preko entitetske crte, kao, kokaju, ali združeno vladaju i kradu. Mile i Kirba su Lolek i Bolek naše političke arene. Obojica pokvareni, jednako nepošteni.
Kad ponestane zgodnijih tema za šovinističke eskapade, (po)vratiće se na Dejtonski sporazum, gdje je, jelte, ovjerena „beha cijela iz dva dijela“! Potom će SDA zaverglati medijsku mašineriju plasirajući ofucane fraze o brisanju srpskog ekskluziviteta iz naziva republičkog entiteta. Koji, eto, nikad nije okrznuo žiranta RS-a Aliju Izetbegovića, kao što propagandno služi njegovom namazanom nasljedniku. 
Vlasnik SDA, naime, vodu muti na jedan te isti fol. Žalosno je što prevara redovno prolazi kod zapuštenog puka...
Posebna strana priče je da apelacija o kojoj se ovih dana naširoko trabunja i nasitno brabonja ni formalno ne može biti predmet rasprave na državnom Ustavnom sudu. Tako tvrdi univerzitetski profesor Nurko Pobrić. Međutim, koga briga za ustavne eksperte kad imamo posla s varalicama spremnim i da srebrenički genocid srozaju u demagoški okvir za prikupljanje jeftinih političkih poena. Za one neupućene, maksuz selam iz sarajevske Vijećnice...

Za one neupućene, maksuz selam iz sarajevske Vijećnice...

SDA - SNSD Računajte na nas!

Kada su čuli da je stotinjak rudara zarobljeno u jami Trepča, njihove kolege iz Rudnika mrkog uglja Breza odmah su ponudile pomoć. Tako su pokazali da rudarska solidarnost nije zamrla i da rudari, bez obzira na to gdje zarađuju hljeb, najbolje razumiju jedni druge.&nbsp;&nbsp; Rudari Breze, koju trenutno vodi direktor Ćamil Zaimović, nakon što ih je nevolja natjerala, formirali su i četu za spašavanje. Prekjučer, srećom, brezanski spasioci nisu imali potrebu uključiti se u akciju, jer su zatrpani rudari brzo izvučeni iz jame. 
Ćamil Zaimović rođen je 1956. godine u Brezi, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a Rudarsko-geološki fakultet u Tuzli. Bio je načelnik općine Breza i federalni rudarski inspektor. Dobitnik je brojnih ratnih i menadžerskih priznanja.

Zaimovićevi rudari formirali i četu za spašavanje

Rudarska solidarnost

Ogorčen je Naser Orić. S razlogom! „Ti koji hoće da pokažu kako su oni 1991., bajagi, bili organizatori nekakve odbrane, adut su agresoru na BiH i politikama koje negiraju genocid i zločine počinjene nad našim narodom. I onima koji po svaku cijenu žele agresiju okvalificirati kao građanski rat.“&nbsp;&nbsp; Razumijemo se, srebrenički komandant u „Avazu“ je reagirao na skandalozni spisak zaslužnih, političkim muljanjem odabranih kandidata za „Medalju otpora“. Našlo se tu mjesta i za prave heroje, žive i mrtve, međutim konačni prijedlog beznadežno je kompromitiran stranačkim likovima iz SDA lagera. Neki od njih, ne ponovilo se, ratnih su godina krvarili za Bosnu i Hercegovinu po smrtonosnim minskim poljima i snajperskim alejama Beča, Minhena, Milana, Zagreba...
Bulumenta aparatčika iz vječito vladajuće stranke biće slavom ovjenčana sukladno nepostojećim doprinosima u odbrani države. Malo li je, ali cijelu godinu prije agresije na braniku domovine ukazuju se stari ublehaši što od Dejtona do danas tumaraju po parlamentarnim i sličnim budžetskim institucijama. Nije šala, prvu je ustaničku pušku SDA repetirala još početkom 1991. Kad su i Vukovar i Dubrovnik i Škabrnja - o Vlasenici, Sarajevu, Prijedoru da ne govorimo - spavali snom pravednika, u suživotu, miru i rahatluku zajedno skupa s pacifistima iz JNA. 
Kako je krenulo, nek' nas ne šokira spoznaja da je, štajaznam, Halid Genjac neposredno nakon Titove smrti odbacio bijeli ginekološki mantil, nabacio maskirnu uniformu i naoružan pištoljem marke „teteac“ razgulio u šumarak iznad Travnika da dočeka neprijateljske tenkove. Lako je, kažu, glumiti generala poslije bitke, ali da nije bilo takvih genjaca, Bosna bi, ne dajte mi lagat, pala bez ispaljenog metka. 
Zato je Orićeva reakcija ljekovita! A korisno bi bilo da i drugi komandanti Armije BiH jednako postupe. Jer, ukoliko se SDA-ovcima dozvoli da časnu odbranu države privatiziraju falsificiranjem historijskih činjenica, onda smo, bojim se, u gadnom problemu. Osim toga, politički su otporaši stupidnim izmišljanjem herojstava olakšali posao i neprijateljima ove zemlje. Hoću reći, omogućili su da se razlozi za brutalnu agresiju JNA i SDS-ovih falangi podvedu pod obračun sa nekakvom stranačkom paravojskom. Koja je, eto, patriotski ratovala i prije snimanja patriotskih pjesama.

Orićeva reakcija je ljekovita...

Puška ustanička!

Prijedorčanka Anja Vujaković prošle školske godine s prosjekom deset bila je najbolji student Bečkog univerziteta. Desetke su bile samo jedna od preporuka da upiše željenu Diplomatsku akademiju u Beču, najstariju i najprestižniju ustanovu ovakve vrste u svijetu.
Skromna, ali uporna i vrijedna, ipak nije vjerovala da će nju, Anju iz Prijedora, primiti na Akademiju. I to jedinu iz BiH. Kolege su joj, u 80 posto slučajeva, djeca diplomata iz Francuske, SAD, Rusije... koji su od malih nogu išli u internacionalne škole i učili po nekoliko jezika. 
Naravno, ima i studenata poput Anje, koji su bukvalno samo svojom voljom i radom došli do Akademije. Zato mladima iz BiH poručuje da budu radoznali, da nađu svoja vrata i da iz sve snage guraju da ih otvore.
Anja dirigira horom na Akademiji, uređuje časopis „Polemics“, jedan je od 12 studenata koji će na diplomatsku misiju u Ukrajinu... Uz to, ove će godine s još nekoliko studenata valcerom otvoriti tradicionalni diplomatski bal. 
Anja je rođena u Prijedoru prije 25 godina. Odlično svira klavir, govori njemački, engleski i španski.

Kolege su joj, u 80 posto slučajeva, djeca diplomata iz Francuske, SAD, Rusije...

Vujaković: Najbolji student Bečkog univerziteta

Prijedorčanka na elitnoj akademiji

Uz postojeći podmladak, stranka ne treba brinuti za vlastitu budućnost! Parola se odnosi na Stranku demokratske akcije, organizaciju dosljednih intereždžija koji haman tri decenije brižljivo armiraju stubove režima za kontrolu događaja i ljudskih sudbina. Rukovođenje i komandovanje uspostavljeno je od vrha po vertikali, zaključno sa korisnim birokratama u prizemlju hranidbenog lanca. Striktno strateški, stranački kadrovi uhljebljeni su u državnim institucijama i agencijama, javnim preduzećima i medijskim servisima.&nbsp;&nbsp; Poput svakog totalitarnog režima, i ovdašnji je posebnu pažnju posvetio progresivnoj omladini na kojoj, jel' te, svijet o(p)staje. Neodgovorno je stoga tvrditi kako su la(h)ko i jednostavno, bez borbe i lukave taktike, izetbegovićevci, naprimjer, okupirali krovnu studentsku organizaciju (SPUS) na Sarajevskom univerzitetu. 
Uporno i dugo tragali su za podobnim junošom koji će iskočiti iz uobičajeno sumorne prosječnosti i spontano se nametnuti u ulozi konfidenta ideoloških zadataka. Na kraju, izbor je pao na Harisa Zahiragića, ambicioznog (polu)studenta, djelomično elokventnog demagoga, a uplašena studentarija tvrdi i vještog pregovarača u sferi šaketanja. 
Pošto je izučio zanat, SDA će Zahiragića budžetski zbrinuti. Potom ga “turiti“ i na izbornu listu zelenih dezena. Građani, međutim, nisu imali dovoljno sluha za nepostojeće kvalitete studentskog vođe, pa do daljnjeg nećemo uživati u njegovim skupštinskim egzibicijama. 
Ipak, pred mladim SDA pristašama još je mnogo važnih utakmica. Najpreče je očuvati zaostalu stranačku ideologiju na glavnom bh. univerzitetu. U tom smislu, ohrabruje masovna pobuna „cehovskih“ studentskih udruženja kojim se visoko obrazovanje pokušava vratiti u pristojne, civilizirane i građanske okvire. 
Uostalom, nelegalno rukovodstvo takozvanog SPUS-a duboko je kompromitirano. Ne služi studentima, već robuje Centrali SDA.

Nelegalno rukovodstvo takozvanog SPUS-a duboko je kompromitirano

Sve je lako kad si gad

Miloš Bošnjaković, suvlasnik i prvi čovjek "Adriatic Metalsa", najzaslužniji je što je ova kompanija do sada uložila više od deset miliona maraka u istraživanje terena u Varešu u potrazi za baritom, cinkom, ali i bakrom, srebrom i zlatom.&nbsp;&nbsp; Bošnjaković, rođeni Tuzlak, jedan je od najboljih naših stručnjaka u rudarstvu. Za razliku od stranih investitora koje je poratna BiH gledala kratko, a očekivala mnogo, zahvaljujući ovom čovjeku "Adriatic Metals" planira ponovo otvoriti rudnik barita i cinka u ovoj skoro napuštenoj općini.&nbsp;
Iako mediji euforično i senzacionalno izvještavaju o nalazištima zlata i ostalih plemenitih metala u Varešu, Bošnjaković, kao svjetski stručnjak, pomno prati situaciju i striktno se drži podataka nalazišta na Veovači, Rupicama i drugim nalazištima.&nbsp;
Ne sumnjajući u sposobnost vareškog načelnika Zdravka Maroševića i njegovog tima, ako ovaj grad ponovo prodiše punim plućima, negdje u njegovom centru Miloš Bošnjaković zaslužuje makar malu ploču s natpisom i posvetom, ako ne već neku bistu.&nbsp;

"Adriatic Metals" planira ponovo otvoriti rudnik u skoro napuštenom Varešu

Bošnjaković: Najzaslužniji za investiciju od 10 miliona maraka

Neumorni tragač za zlatom

Citat je inače preuzet sa zvanične internet-stranice SDA. Uostalom, ko bi se drugi usudio u prostoproširenoj rečenici nanizati toliko važnih parola. 
„Asocijacija poseban značaj daje svakoj djevojci, ženi majci kroz edukaciona predavanja, ohrabrujući ih da steknu što veći stepen naobrazbe, da su im dostupna sva radna mjesta koja neće povrijediti njihovu ženstvenost, da se uključuju u političke aktivnosti, jer to nije stvar prestiža, to je naša obaveza, a kada postanu majke, da ispred svih aktivnosti bude odgoj djeteta, jer samo tako može prosperirati, žena, dijete i društvo u kome živimo.“
Rukovodeći se tradicionalnim narativom ograničeno pismenih da od viška zareza tintara ne boli, autori(ce) navedenog pamfleta sakrit će identitet iza autoriteta stranačkog udruženja žena „Fatma“, svojevrsne SDA-ove replike nekadašnjeg AFŽ-a rahmetli Komunističke partije. Politička komesarka „Fatme“ je Kenela Zuko, višestruka parlamentarka, majka i žestoka protivnica usvajanja amandmana za porodiljske naknade nezaposlenim ženama u budžetu Federacije BiH. 
Jer Zuko javno tvrdi kako nije sve u lovi. Ona ne podržava paušalna, već sistemska rješenja. Rađanje i odgoj djece ne uvjetuje materijalnim statusom majke, nego populacijsku problematiku, nagađam stidljivo, dovodi u direktnu korelaciju sa redovnijim seksom. U pokušaju argumentiranja svojih skandaloznih stavova, SDA-ova stručnjakinja stvari će i konkretizirati: 
„Ja bih dala jednu digresiju. Evo, gospođa Sabina Ćudić vodi se time da će se više djece rađati ako se da 180 maraka šest mjeseci. Ona je bila kantonalna zastupnica prošle četiri godine, sada je ponovo zastupnica, zašto ne rađa djecu?'', poentirala je. 
Slijedeći logiku višestruke parlamentarke, majke i šefice „Fatme“, skupštinska klupa nježnijem spolu pouzdano poboljšava libido, što je, rezonuje Zuko, osnovni preduvjet za učestalija blažena stanja. Priznajem, nije to nimalo loše za psihologinju sa sumnjivim banjalučkim doktoratom i kompenzacijskim mandatom. Poglavito ukoliko je na istoj strani barikade i Sebija Izetbegović. Koja se - jezikom SDA rečeno - tek mora „obiknuti“ na sirove strasti skupštinskog života.

SDA-ova stručnjakinja stvari će i konkretizirati...

Psihologija i logika Kenele Z.

Nekadašnji reprezentativac Bosne i Hercegovine Vedad Ibišević, koji uveliko gazi 35. godinu, obilježio je minuli vikend na bundesligaškim terenima. U pobjedi Herte u Nirnbergu od 3:1 postigao je prvi pogodak u 15. minuti, a asistirao za drugi gol u 50.&nbsp; Uprkos poznim igračkim godinama, Ibišević je time dokazao da još nije za staro gvožđe, a svom klubu pomogao je da se uključi u borbu za mjesta koja iz njemačke lige vode u evropska takmičenja.
Vedad Ibišević rođen je 6. avgusta 1984. godine u Vlasenici. Fudbalski put počeo je u izbjeglištvu, u tuzlanskom Zmaju, a nastavio u njemačkom Badenu i američkom Sent Luisu.
U profesionalnoj karijeri nastupao je za francuske ekipe Pari Sen Žermen i Dižon te njemačke Ahen, Hofenhajm, Štutgart i Hertu. Za naš državni tim odigrao je 83 utakmice i postigao 28 golova.
U historiju je ušao kao strijelac pogotka koji je "Zmajeve" odveo na Svjetsko prvenstvo 2014. godine, a potom je u Brazilu postao i prvi bh. reprezentativac koji je postigao gol na Mundijalu.

Naš fudbaler upisao gol i asistenciju u dresu Herte

Veteran se ne predaje

Naslov današnje „Minute“ nije originalan. Objavljen je prije ravno osam zima tokom jalovih pokušaja potpisnika ovih redova da dobronamjerno upozori tadašnje rukovodstvo SDP-a (predvođeno zaboravljenim liderom Zlatkom Lagumdžijom, najvažnijim potpredsjednikom Željkom Komšićem i generalnim sekretarom Nerminom Nikšićem) kako će koaliranjem sa SDA iznevjeriti povjerenje vlastitih glasača, ideološki zalutati na krivi kolosijek, a Partiju dugoročno strovaliti u kanal.&nbsp;&nbsp; Nažalost, gospoda su drugovi napravili kardinalnu grešku! Svezali crveno-zelene zastave, formirali vlast i prokockali jedva osvojeni mandat. Ostatak priče znamo.
Ovih dana reprizira se film iz 2011. godine. Uz providnu izvlakušu „naročitih državnih interesa“, SDP bi opet sadio tikve sa nacionalistima. Za mrvice vlasti sa SDA-ovog hastala, u Alipašinoj 41 planiraju odustati od gromoglasnih predizbornih obećanja. Doduše, olakšavajuća im je okolnost podatak da se Komšić u međuvremenu i formalno otcijepio, te postao nezaobilazan faktor na sumornoj bh. političkoj sceni. Odraslo dete, osamostalilo se, što bi rek'o grobar Toma Nikolić. 
Sa takozvanih partnersko-patriotskih pozicija unutar pretenciozno nazvanog „BH bloka“, šef DF-a nastavlja muljati i spletkariti do konačnog izvršenja postavljenog zadatka - betoniranja SDA na vlasti i eutaniziranja ovdašnje socijaldemokratije. Misteriozno možda jeste, ali takve tendencije u SDP-u uporno se tolerišu, unatoč tome što su valjda i koncesionaru parkinga ispred partijske centrale poznate Komšićeve krajnje (zlo)namjere. 
S tim u vezi, najnovije saopštenje banovićke ćelije SDP-a, gdje se mazohistički navija za koaliciju sa SDA, HDZ i SNSD, tužna je ilustracija nepristojnog odsustva odgovornosti prema članstvu i glasačima jedine ljevičarske stranke.
Ukoliko, dakle, Komšić i ostali razlozi nepoznatog sadržaja presude da aktuelno rukovodstvo SDP-a ipak prihvati ponuđeni zagrljaj nacionalista, posljedice će biti fatalne i dugoročne. Nek' se ljuti kome smeta, ali to je put u nestanak socijaldemokratije. Ko drukčije kaže, kleveće i laže.

Ovih dana reprizira se film iz 2011. godine...

Kardinalna greška SDP-a!

Udruženje „Pomozi. ba“ ne posustaje. Uvijek je spremno da pomogne onima kojima je to najpotrebnije. A što je posebno bitno, najviše djeci. Tako su u subotu održana dva humanitarna bazara u Sarajevu i prikupljen novac za dječije užine. 
Predsjednik Udruženja „Pomozi.ba“&nbsp; kazao je da ova akcija traje od 2014. godine. 
Samo u prvom polugodištu osiguralo je užinu svaki dan za blizu 1.600 djece. A ima li išta vrednije nego pomoći djeci, da ne bude razlika, da budu isto vrijedni, a ne da neki imaju, a drugi ostanu bez užine. 
Prepoznali su to i građani pa se na njegovim bazarima uvijek okupi dovoljno dobrih ljudi da svojim skromnim prilogom pomognu one kojima je to potrebno. Zato ovo udruženje, s Tatarevićem na čelu, zaslužuje respekt i podršku svih onih koji su u mogućnosti da daju doprinos. 
Jer za nekoga je to veliko...

Udruženje „Pomozi.ba“ održalo u subotu dva bazara na kojima je skupljan novac za užine djeci

Ništa vrednije nego pomoći djeci

Te godine je završavao srednju školu. Zvao se Asmer. Visok skoro dva metra. Krupan. Naočit. Vaspitan. Mladić koji se znao zacrveniti i izvaditi ruke iz džepova kad sa starijima razgovara. Baš nekako u vrijeme završetka njegovog srednjeg obrazovanja, njegovoj profesorici je umrla majka. Na dan maturalne večeri njenoj majci je bila sahrana. On je okupio razred i svi su kao jedan došli na posljednji ispraćaj žene koju nisu ni znali. Znali su svoju profesoricu i htjeli su je podržati u najtežim trenucima. Pokazati svoje poštovanje. Bez interesa. Nije više bilo ni ocjena, ni poduke. Ništa. Nakon stiska ruke, naklona i tihog izraza sućuti krenuli su svojim putem.Puna njedra za nove početkeNaveče, Asmer je sa drugarima krenuo na proslavu maturske večeri. Važan sa svojih osamnaest. Punih njedara za nove početke. Profesorica im je poslala poruku da se lijepo provedu jer samo jedno je maturalno veče. Oni njoj uzvratili fotografijom i porukom s njenim imenom na kojoj je pisalo „nedostajete nam“. Njeno srce bilo je prepuno ljubavi za njih.Asmer je imao brata. Podjednako lijepog i vaspitanog mladića. Brat je poginuo u prometnoj nesreći. Volio je voziti. Volio je maštati o automobilima. Pravi mladić sa svojih osamnaestak godina. Zloj kobi nije mogao pobjeći. Jednog dana desilo se ono najgore. U trenu su raspršeni mladenački snovi. Tišina. Muk. Praznina.&nbsp; Roditelji su ostali bez jednog sina. Asmer je volio motore. Obećao je majci da neće voziti motor nakon rastanka s bratom. Obećao je to i svojoj srednjoškolskoj ljubavi. Djevojci s kojom se zabavljao srca punog želje da nešto postignu u životu. No život nije pisao takvu priču. Nekako u vrijeme godišnjice pogibije brata, a malo nakon što je maturirao i krenuo novim stazama života, Asmer je sjeo na vespu. Mali motor i malom brzinom krenuo kroz grad. Ma, samo jedan krug i ništa više. Polako, za svoju dušu. Vožnja je trajala kratko. Negdje na jednoj od velikih sarajevskih raskrsnica u centru grada veliki kamion je zaustavio vožnju. U trenutku je sve stalo. Asmera više nije bilo. Prijatelji su se nekom svemirskom brzinom okupili, pokušavali su izmijeniti realnost. A realnost je bila neumoljiva. Posljednji ispraćaj je bio dan poslije. Svi su krenuli stazom koja je vodila do njegovog posljednjeg počivališta. Djevojke su s distance gledale tužnu mušku povorku kako odlazi. Njihova profa je bila s njima. Prvi put im nije znala održati sat, pa ni sa par rečenica. U tišini su stajali, zbijeni jedni uz druge. Mali, premali nad životom i smrti. Otišao je njihov dobar drug. Uzor čestitosti, reda, čiste ljudske dobrote.Slabašnu ženu još jednom udari meteor sa nebaMajka je ostala bez još jednog sina. Ostao joj je samo njihov treći, stariji brat. Koja nadljudska snaga je morala biti pokretač za nastavak života ovoj hrabroj majci. Nedavno je ta hrabra majka na svom Facebook profilu napisala: - Nisam bila sigurna da li želim život, da li uopšte želim disati, da li želim očima gledati svijet koji je nastavio život, a da u tom svijetu ne dišu i ne žive moji sinovi. Slučajno sam preživjela, Božija volja. Onda je došao on, moj Ado, trebao se zvati Rijad, ali 17 dana prije svog rođenja moj unuk Ado je izgubio svog adžu Adu a da ga nije ni upoznao. Hrsuz kao i amidža Ado poruči meni: 'Haloooo trebaš mi!' Zadevera mene moj unuk Ado. Slabašna uključivala sam usisivač da mu ne čujem plač.Strah je vladao da moj Ado ne prestane disati kad pomodri od plača. Ja slabašna, a Ado mali. Postali smo nerazdvojni. Kud god ja i Ado ide sa mnom. Tako bješe i onog dana 26.02.2008. Unuku Adi ne bješe ni pet mjeseci, a slabašnu ženu još jednom udari meteor sa neba. Izgubi moj unuk Ado i drugog adžu, Asmera. Slabašna žena ostade bez dva sina, a moj unuk Ado bez amidža koje ne upozna. Ostadosmo uskraćeni ljubavi. Da bi slabašna žena našla razlog za život Milostivi joj posla djevojčicu Amru...- Izgubljenu ljubav zamijeniše dva mala bića koja su dala razlog za nastavak života, razlog koji su slabašnoj ženi početak i kraj, razlog koji daje razlog da dišem. A Asmer i danas živi u srcima svojih prijatelja i svoje profe i negdje odozgo ih gleda baš kao i majku dajući im snagu i za neizdrživo.

Nedavno je hrabra majka na svom Facebook profilu napisala: Nisam bila sigurna da li želim život, da li uopšte želim disati, da li želim očima gledati svijet koji je nastavio život, a da u tom svijetu ne dišu i ne žive moji sinovi.

"Majčinstvo - sva ljubav svijeta počinje i završava s njim.”

Asmer i Ado

Bio sam mišljenja da mi treba da idemo zajedno sa Slovencima i Hrvatima kada su oni najavili izlazak iz Jugoslavije. Jer, ako bi izlazili zajedno i ako bi pri tome čak donijeli neku deklaraciju o stvaranju konfederacije, nasuprot federaciji između Srbije i Crne Gore koju je stvarao Milošević, smatrao sam da bi nas Zapad podržao i da bi naša situacija bila mnogo sigurnija nego što bi bila u bilo kojem drugom slučaju.Alija je rekao da je Ganić dobio uvjeravanja da BiH neće niko diratiU tom smislu sam bio i u Sloveniji, kao i u Hrvatskoj kod Tuđmana ispitujući bi li oni bili za to da zajednički izlazimo. Na obje adrese sam dobio pozitivan odgovor.Čak su pristali da odgode mjesec objavljivanje svoje odluke o izlasku iz Federacije čekajući da mi pripremimo svoje dokumente kako bi u isti mah mogli za dan donijeti sve potrebne i relevantne dokumente o skupštini.Nažalost, tu mogućnost Alija Izetbegović je odbio. Rekao je da je on delegirao Ejupa Ganića da ispita te da je Ganić dobio uvjeravanje da Bosnu i Hercegovinu neće niko dirati i da će ona ostati onakva kakva jeste, bez obzira kakvi se odnosi između drugih republika javljali.Bio sa skeptik prema tome. Zbog čega? Zbog toga što su Srbi odmah najavili da se ne protive da Slovenija i Makedonija izađu iz Federacije, a to znači da oni prostor Hrvatske, Bosne, Srbije i Crne Gore smatraju jedinstvenim političkim prostorom na kojem imaju velike interese. Sumnjao sam da će Srbi ostati ravnodušni ukoliko bi došlo do hrvatskog izlaska iz Federacije.Tuđman je proglasio pomirenje između ustaša i komunistaMeđutim, stvari su se odvijale kako su se odvijale. Došlo je do rata između Srbije i Hrvatske zbog činjenice da je Tuđman Srbe proglasio nacionalnom manjinom i da je proglasio pomirenje između ustaša i komunista. To je značilo, ustvari, direktnu uvredu za Srbe, jer su ustaše izvršile genocid nad Srbima u Hrvatskoj, i ne samo u Hrvatskoj nego i u Bosni i Hercegovini.

Zbog toga je bilo teško vjerovati da će reakcija Srba biti čisto politička i došlo je do ustanka Srba, što je dovelo do intervencije Jugoslovenske armije i rata između Srbije i Hrvatske, a koji je tada Bosnu i Hercegovinu doveo u vrlo tešku situaciju.Zašto? Zato što je bilo jasno da će JNA, odnosno Srbija i Crna Gora, koristiti teritorij Bosne i Hercegovine u odnosu na Hrvatsku. Kao što se zna, počelo je razmještanje velikih kontingenata Jugoslovenske armije na Kifinom polju, u Kifinom Selu, odnosno Nevesinjskom polju, i Dubravama. Potom se pokušao locirati jedan korpus na Kupreško polje u dolinu Sane i Une i tako su zauzimali strateške pozicije, a onda se Srbija jednostavno počela odnositi prema Bosni i Hercegovini kao prema svom ratnom području pa je bombardirala Ravne, pa je došlo do onog incidenta u Kostajnici i sve je izgledalo tako da će i jedna i druga strana nastojati da nas uvuku u rat.Međutim, nama je glavni cilj morao biti da izbjegnemo da budemo uvučeni u rat.Zašto? Zato što je svaki rat u kojem bi bili na dvije strane, na jednoj strani Srbi, a na drugoj Hrvati, mi bili uvučeni u njega tako što bi on išao preko naših leđa.Morali smo voditi takvu politiku da izbjegnemo bilo da nas Tuđman uvuče da preuzmemo dio tereta srpske agresije na Hrvatsku, na sebe, bilo da nas Milošević uvuče u rat tako da ojača strateške pozicije Jugoslovenske armije prema Hrvatskoj.Iz tih razloga je nastala ideja o sporazumu između Muslimana i Srba u Bosni i Hercegovini i o tome da BiH nema ništa protiv da ona ostane u demokratskoj Jugoslaviji ukoliko je ona demokratska i ukoliko pruži dokaz da želi mir s Hrvatima, a da ona sačuva svoju cjelovitost i status koji joj je određen AVNOJ-em.Ovlaštenje Alije Izetbegovića Filipoviću i Zulfikarpašiću za pregovoreNa toj osnovi kad smo Adil Zulfikarpašić i ja o tome razgovarali s Alijom Izetbegovićem, Alija je prihvatio našu argumentaciju. Ali, kada smo mu rekli da predloži pregovore i nađe sporazum, on je rekao da mu neće vjerovati pa je predložio da mi pregovaramo u ime nas, Muslimana.Reagirao sam riječima: „Ali, Alija, mi nemamo politički potencijal, imamo tri poslanika u parlamentu, i to je sve u čemu se sastoji naša politička snaga. Nemamo kapacitet za pregovaranje, jedino u slučaju da ti nama daš taj kapacitet, odnosno da nam ti povjeriš da pregovaramo u tvoje ime i da o tome daš javnu izjavu“.On se složio i, kao što se zna prilikom polaska u Ameriku, novinarima je na aerodromu izjavio da mu je poznato da se pripremaju pregovori između Muslimana i Srba te da on podržava pregovore, kao i da je ovlastio Filipovića i Zulfikarpašića da vode pregovore. Naravno, pregovori su bili uspješni. Jer, Miloševiću je stalo da dokaže da nije on taj koji proizvodi rat, da je sposoban da napravi neki mirovni potez i da osigura neki sporazum. Razlog je bio što je njegov napad na Hrvatsku izazvao reakcije koje su dovele Srbiju u vrlo težak međunarodnopravni položaj. Srbija je doživjela mnoge restrikcije, mnoga ograničenja u trgovini, u javnom i političkom životu, bila je suspendirana iz mnogih organizacija.Tako se našla u teškoj situaciji, odnosno međunarodnoj izolaciji. Zbog toga je Miloševiću bio apsolutno potreban jedan takav sporazum i on je bio spreman da napravi ustupke, a nama je bila potrebna garancija da nećemo biti uvučeni u rat. U tom smislu vođeni su pregovori koji su dali vrlo dobar rezultat.

Nama je glavni cilj morao biti da izbjegnemo da budemo uvučeni u rat

Napad na Hrvatsku doveo je Srbiju u težak međunarodnopravni položaj. Doživjela je restrikcije, mnoga ograničenja u trgovini, u javnom i političkom životu

Čak su pristali da odgode mjesec objavljivanje svoje odluke o izlasku iz Federacije čekajući da mi pripremimo svoje dokumente kako bi u isti mah mogli za dan donijeti sve potrebne i relevantne dokumente o skupštini

I Slovenija i Hrvatska su bile za to da zajedno izađemo iz Jugoslavije

Slučaj profesora Fuada Isabegovića koji u naletu bijesa umalo nije usmrtio direktoricu i pedagogicu Gimnazije „Ismet Mujezinović“ u Tuzli, u kojoj je i sam dugo radio, nije bez razloga uplašio svakog ko je čuo šta je ovaj nesretnik učinio.&nbsp; &nbsp; Brutalno pretučene direktorica i pedagogica, nakon višesatne operacije, oporavljaju se na Klinici za neurohirurgiju tuzlanskog UKC-a, dok je Isabegović, prema rješenju Kantonalnog suda, smješten u pritvor, u kome će, najvjerovatnije, sačekati suđenje za djela koja je učinio.
Nasilnom profesoru ovo nije prvi slučaj nasilništva. Od njega su se godinama sklanjali i učenici, i kolege, i roditelji, prijavljivani su njegovi nepedagoški postupci, ali adekvatnog odgovora na njegovo ponašanje nije bilo. Pokušaj da se disciplinski sankcionira zbog onog šta radi umalo je završio smrtnim ishodom dvije osobe. 
Logično, jer profesor se već dugo, nažalost, smatrao slučajem za psihijatriju, a ne za učionicu. Slučaj profesora Isabegovića povod je da se nadležne institucije, prije svega kantonalne vlade, njihova ministarstva i zavodi, koji predlažu zakone kojima se regulira i način zapošljavanja u školama, konačno zapitaju ko sve radi u prosvjeti. S kakvim mentalnim, intelektualnim, pa i moralnim osobenostima i znanjem se u učionice uvode ljudi koji, osim što trebaju podučavati našu djecu, trebaju im biti i uzor u svakom smislu te riječi. 
Incident u Gimnaziji „Ismet Mujezinović“ u Tuzli posljednje je upozorenje da se iz prosvjete, kao i iz svih institucija od posebnog značaja, sklone ljudi koji više i ne kriju svoje mentalne devijacije, ali ni one moralne kakvi su lopovluk, pijančenje, kockanje, učestvovanje u tučama itd. 
Država mora imati mehanizme da se takvih oslobodi.

Slučaj profesora Isabegovića alarm je institucijama da konačno provjere ko sve uči našu djecu

Nasilnici u učionici

Naš legendarni fudbalski stručnjak Ivica Osim dobio je nagradu za najznačajniju ličnost Štrurma iz Graca u historiji. Naime, austrijski klub, na je svečanosti povodom proslave 110. rođendana, legendarnog bh. trenera proglasio je za najznačajniju ličnost od njegovog osnivanja.&nbsp;Tim povodom specijalni gost Šturma bio je Osim, koji je dobio nagradu “Longin”, nazvanu po jednom od osnivača kluba, a odnosi se na trenera stoljeća. 
Osim, koji je predvodio Šturm od 1994. do 2002. godine i u dva navrata osvojio prvenstvo Austrije - 1998. i 1999. godine te igrao Ligu prvaka tri sezone zaredom, ponovo je dobio velike ovacije na svečanosti ovog austrijskog kluba.
Rođen je 6. maja 1941. godine u Sarajevu. Štraus ili Švabo s Grbavice igračke dane proveo je u Željezničaru, Strazburu, Sedanu i Valensijenu, a kao trener predvodio je Željezničar, Partizan, Panatinaikos, Šturm, JEF junajted i reprezentacije Jugoslavije i Japana. Također, najutjecajniji fudbalski stručnjak u Bosni i Hercegovini najzaslužniji za konačno "slaganje kockica" u Nogometnom savezu BiH, nakon suspenzije UEFA-e... &nbsp;Trenutno živi na relaciji Sarajevo – Grac...

Naš proslavljeni stručnjak proglašen za najznačajniju ličnost od osnivanja kluba iz Graca

Ivica Osim: Ostavio dubok, neizbrisiv trag u Gracu

Blaćenje branilaca

Vjesnik nove ere

SDA - SNSD Računajte na nas!

Rudarska solidarnost

Puška ustanička!

Prijedorčanka na elitnoj akademiji

Sve je lako kad si gad

Neumorni tragač za zlatom

Psihologija i logika Kenele Z.

Veteran se ne predaje

Kardinalna greška SDP-a!

Ništa vrednije nego pomoći djeci

Asmer i Ado

I Slovenija i Hrvatska su bile za to da zajedno izađemo iz Jugoslavije

Nasilnici u učionici

Legenda Šturma

Kolumne

Blaćenje branilaca

Vjesnik nove ere

SDA - SNSD Računajte na nas!

Rudarska solidarnost

Puška ustanička!

Prijedorčanka na elitnoj akademiji

Sve je lako kad si gad

Neumorni tragač za zlatom

Psihologija i logika Kenele Z.

Veteran se ne predaje

Kardinalna greška SDP-a!

Ništa vrednije nego pomoći djeci

Asmer i Ado

I Slovenija i Hrvatska su bile za to da zajedno izađemo iz Jugoslavije

Nasilnici u učionici

Legenda Šturma