Milorad Dodik jeste tragikomičan lik. Dosljedan u vlastitoj gluposti! Otkako se smjestio u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, ovdašnju javnost ne prestaje zabavljati kretenizmima koje ni u najlucidnijim izdanjima ne bi skontali nekadašnji zajebanti iz “Top-liste nadrealista”. 
Pogledajte ga samo kako od zastava pravi skandale. Pa mu na nejaka pleća još natovare i anonimne belgijsko-njemačke provokatore. Koji ugroženom predsjedniku bližu familiju spominju direktno u slušalicu kabinetskog službenog telefona. Šta sljedeće da očekujemo, čemu da se nadamo iz kreativne radionice laktaškog humoriste? 

Ne insistiram, samo predlažem, ali možda je poželjno da se u raskošnom uredu srpskog člana Predsjedništva BiH osigura jedno savjetničko mjesto za domaće prase. Prošlo je, naime, vrijeme svinjokolja, a i čvarci na grani znaju da su nedužni praščići u prethodnim decenijama bili nepravedno zakinuti u projekcijama najvišeg stuba izvršne vlasti. 

Dvostruku korist predstavljat će i činjenica što će inozemni gosti znatno jednostavnije skontati s kojim tačno segmentom kolektivnog šefa države imaju posla. Uostalom, ako su već Željku Komšiću dozvolili da na zid okači Titov portret u neprirodnoj veličini, zašto bi pravo na izbor adekvatnih simbola bilo uskraćeno njegovom kolegi Dodiku? 

Možda je, kažem, jedno od privremenih rješenja usvajanje nekakve uredbe ili primjerenog podzakonskog akta kojim bi se Dodika ovlastilo da na sastanke sa međunarodnim zvaničnicima dolazi nakinđuren navijačkim rekvizitima iz komšijske Republike Srbije. Jer, kako drugačije da ga prihvate kao srpskog člana Predsjedništva, pa nikom na čelu ne piše da je Srbin iz Republike Srpske, je l' tako? I zašto bi, na kraju krajeva, tradicionalno neinformirani stranci unaprijed morali prepoznati s kojim tačno segmentom kolektivnog šefa države imaju posla? Zato se ovo s rekvizitima doima kao genijalna ideja...

Domaće prase, navijačka kapa, šal, kopačke, štucne i dres reprezentacije Srbije simboli su koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Poglavito se to odnosi na novoizabranog srpskog člana Predsjedništva BiH. Sve je, dakle, spremno za postizborni vašar! Kad se pod vojnim šatorima s groznih razglasa zajednički falšira - Nek' se ljuti kome smeta, BiH je sa dva entiteta...

Sve je, dakle, spremno za postizborni vašar!

Ode Mile lajkovačkom prugom...

Teški, bolni dani i duge besane noći provedeni u borbi zbog zatajenja bubrega, sada su iza 21-godišnje Samre Mehinbašić.&nbsp;&nbsp;
Ona se već kao 12-godišnjakinja suočila s bitkom za život kad su joj počeli otkazivati bubrezi.&nbsp;&nbsp;
Prvo joj je majka Senida dala bubreg, a kad ga je Semrino tijelo odbacilo, i otac Mirsad joj je dao svoj.&nbsp;Mehinbašići su time pokazali da je porodica najveće bogatstvo i da se na najbliže možemo osloniti i kad sve izgleda crno i beznadežno.&nbsp;&nbsp; 
Sve ove godine borbe i silni odlasci prvo na kliniku u Tuzlu, a potom i u Francusku, naučili su Samru da se ne predaje ni kad je najteže. 

Bez obzira na komplikacije, ova djevojka plave kose, zelenih očiju i osmijeha koji plijeni, nije pokleknula. Uspjela je pobijediti svog najvećeg životnog neprijatelja.&nbsp;&nbsp; 
Samra Mehinbašić danas je studentica treće godine Ekonomskog fakulteta u Tuzli.&nbsp;&nbsp;

Dvije transplantacije bubrega i dugi boravci u bolnicama naučili su je da se ne predaje ni kad je najteže

Mehinbašić: Bez obzira na komplikacije, nije pokleknula

Heroina iz Gračanice

Protekli mandat Stranke demokratske akcije obilježen je pravnom anarhijom, nezakonitim odlukama, montiranim procesima i progonom političke konkurencije.&nbsp;&nbsp;
Proceduralnim prevarama već četiri godine na čelu Federalne uprave policije vještački održavaju penzionera sa petogodišnjim umirovljeničkim stažom. Federalnu televiziju prepustili su nelegalnom menadžmentu još davne 2013. godine. Poreznom upravom FBiH rukovodi i komanduje vršilac dužnosti s neograničenom (ne)odgovornošću i lažiranom funkcijom. 
Obavještajno-sigurnosnom agencijom nekontrolirano i bez nadzora upravlja kućni obavještajac bračnog para Izetbegović. Proračunskim novcem iz Razvojne banke raspolažu stranački aparatčici, ulovljeni u teškom sukobu interesa.
Sve navedene institucije od posebnog su državnog značaja, a SDA ih ipak zloupotrebljava za ostvarivanje prljavih stranačkih interesa. Pogledajmo, ukratko, kako to izgleda u praksi. Federalna uprava policije intenzivno forsira istrage o nepostojećim krivičnim djelima, neslužbeno prijeti i službeno hapsi. Općenito, odmetnuta legija Dragana Lukača duboko je involvirana u ucjenjivačko maltretiranje naciljanih javnih ličnosti. 
Zadaća FTV-a medijska je satanizacija legijinih meta. Unaprijed naručenim falsifikatima i neprimjerenim pritiscima poreznici napadaju firme na nišanu stranačkog kauboja u trajnom v. d. statusu Šerifa Isovića. Obavještajci bez sudskih odobrenja dokoličarski prisluškuju telefonska čavrljanja prokazanih neprijatelja, dok korumpirani bankari javni novac pospremaju u privatne džepove SDA-ovih tajkuna. 
Imamo, dakle, posla sa stabilnom režimskom konstrukcijom, na kojoj počiva zbilja neograničena moć. Ipak, ovih dana svjedočili smo pomalo tragikomičnim scenama u kojima Bakir Izetbegović okolo moljaka koga god stigne da s njim sklopi bilo kakav dogovor o budućoj vlasti. Očajnik bi, čini se, i vlastitu zadnjicu nesebično žrtvovao za mrvu koalicione ljubavi. Srećom, Izetbegović je davno prokockao povjerenje. I niko razuman mu više ne vjeruje! Eto, u tom zecu leži grm...

Davno je prokockao povjerenje. I niko razuman mu više ne vjeruje

Odbijenica, prijetnjica i zadnjica

Luka Modrić definitivno je pokorio svijet fudbala u ovoj godini.&nbsp; Momak koji se svojevremeno kalio u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, u dresu mostarskog Zrinjskog, dobio je i prestižno priznanje u Parizu - Zlatnu loptu uglednog lista "France Football" kao najbolji fudbaler planete u 2018.
Time je, prvi put od 2007., Zlatnu loptu dobio igrač koji se ne zove Kristijano Ronaldo (Cristiano) ili Lionel Mesi (Messi). Prethodno je Modrić u julu bio izabran za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva u Rusiji, nakon čega je dobio i nagradu za fudbalera godine u izborima Evropske (UEFA) i Međunarodne fudbalske federacije (FIFA).
U godini iz snova, sjajni veznjak predvodio je reprezentaciju Hrvatske do finala SP-a, dok je s Realom iz Madrida po treći put zaredom osvojio Ligu prvaka.
Modrić je rođen 9. septembra 1985. godine u Zadru. Član zagrebačkog Dinama bio je od 2003. do 2008. godine, uključujući i posudbu u Zrinjskom.
Potom su uslijedile četiri sezone u engleskom Totenhemu da bi 2012. prešao u španski Real. Luka sa suprugom Vanjom ima sina i dvije kćerke.

Hrvatski as dobio i Zlatnu loptu za najboljeg fudbalera svijeta u 2018.

Godina iz snova

Aparati stacionirani u Ambasadi Sjedinjenih Američkih Država potvrdili su Sarajevo kao najzagađeniji grad na svijetu. 'Ta će pakistanski Ravalpindi i Karači, nek' se poklope Raipur i višemilionski Delhi u zemlji Indiji. Ni ona prenaseljena kineska prijestonica, poznatija kao Peking, više da se ne javlja! Jer, glavni grad Bosne i Hercegovine u fantastičnom je šampionskom pohodu prešišao čak i vječite rivale na lokalnom nivou - otrovima iz zastarjele termoelektrane zaraženu Tuzlu te uvijek neugodni “Černobilj balkanski”, drugo ime za slobodarski Kakanj na obalama rijeke Bosne.&nbsp;&nbsp; 
Usljed kritične koncentracije smoga i nedozvoljeno smanjene vidljivosti, masovno se otkazuju letovi sa Sarajevskog aerodroma. Javnost, istovremeno, ostaje uskraćena za makar komentar resornog kantonalnog ministra o dotičnom aerozagađenju zato što se, pouzdano je utvrđeno, Čedomir Lukić iz Stranke demokratske akcije trenutno nalazi “negdje u romingu”. Odgovornija nije ni Lukićeva kolegica s federalnog nivoa Edita Đapo. Ošamućeno djeluje entitetski direktor Fonda za zaštitu okoliša Fuad Čibukčić. Tihuje skupa saveznički duet iz Saveza za bolju budućnost... 
Dok se nekako sa proljeća hava prirodno ne razbistri, uz saglasnost visokog predstavnika i Vijeća za implementaciju mira, trebalo bi u hitnoj proceduri usvojiti zakon da se tržnim centrima, kao i svim bolje snabdjevenim granapima, omogući prodaja originalnih gas-maski po povoljnim cijenama. U skladu s nadaleko poznatim socijalnim senzibilitetom bh. vlasti, poželjni su adekvatni popusti za penzionere, demobilisane borce i ostale ugrožene kategorije stanovništva. 
Na stranu zakebancija, situacija je krajnje dramatična! Eksperti očajnički upozoravaju na katastrofalne razmjere zagađenosti zraka u Sarajevu, preporučujući izbjegavanje izlazaka iz kuće. Vladajuće elite, međutim, autistično ignoriraju uključene alarme stručnjaka i direktno ugrožavaju vitalne interese građanki i građana, starih i mladih, radničke klase i poštene inteligencije. 
Umjesto da konačno poduzmu adekvatne mjere za sprečavanje tihog ubijanja ljudi, ovdašnje glavešine laprdaju o neugodnoj sarajevskoj geografiji, brdsko-planinskom okruženju bivše metropole, nepovoljnim ružama vjetrova i sličnim budalaštinama. Navodno je o tome ponešto prozborio i Abdulah Skaka... S Trebevića uspinjača kliče, nema zraka, gradonačelniče!

S Trebevića uspinjača kliče, nema zraka, gradonačelniče

Gas-maske za vlast u romingu

Doktorica Amra Šakušić dobitnica je “Medis Awardsa 2018” za oblast intenzivne njege i anesteziologije, nagrade koju petu godinu zaredom dodjeljuje kompanija “Medis” iz Ljubljane.
Tridesetogodišnja Tuzlanka iza sebe ima impresivnu biografiju. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Tuzli, a studij je nastavila u Sjedinjenim Američkim Državama. Istraživanje za doktorski studij uradila je na klinici “Mayo” kao dobitnik “Fulbrightove” stipendije. 
Istraživanje za koje je dobila nagradu, radila je upravo na ovoj klinici, i to na 103.000 pacijenata. 
Amra Šakušić danas radi kao specijalizant u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla, a želi da se posveti nauci i istraživanjima. Glavni cilj joj je dokazati da se može uspjeti i u Bosni i Hercegovini, a želi i potaknuti mlade ljude da iskoriste internacionalne stipendije. 
Doktorica Šakušić navodi kako je za njen uspjeh zaslužna i porodica, koja joj je sve vrijeme bila najveća podrška i inspiracija.

Istraživanje uradila na klinici "Mayo" kao dobitnik "Fulbrightove stipendije"

Svjetska karijera mlade Tuzlanke

Pogrešnim rukovanjem i givikt je moguće pokvariti, a zahvaljujući duducima na strateškim mjestima, nepopravljive štete izvjesne su i očekivane! Dovoljno je tek obratiti pažnju na temeljito srozavanje skijaškog centra na Bjelašnici u režiji štetočina iz Stranke demokratske akcije.
Ništa novo i nepoznato ne kazujemo konstatacijom da na ovoj olimpijskoj rugobici već godinama nema uvjeta za normalno skijanje i boravak turista. Pritom se, eto, još nije dogodilo da stranački gulanferi budu sankcionirani za postignute neuspjehe i ponižavanje gostiju koji uporno pristaju da ih bahati uposlenici SDA-ove podružnice kodnog naziva ZOI 84 prave budalama.
Ukoliko me sjećanje dobro služi, Dino Konaković napustio je bivšu stranku, između ostalog, i zbog ustanovljenog kriminala, javašluka, nepotizma i teletine bez deklaracije u okupiranom preduzeću zaduženom za očuvanje svijetlih tekovina zaboravljenih Olimpijskih igara.
Umjesto ulaganja u infrastrukturu te izgradnje novih skijaških kapaciteta - staza, liftova, pratećih turističkih sadržaja - SDA-ovci su Bjelašnicu realizirali kao rogobatnu repliku Alipašinog Polja, dok su obližnji Igman privremeno prepustili na upravljanje lokalnim međedima, vukovima i lisicama.&nbsp;Tamo, naime, odavno ne postoji mjesto gdje biste popili čaj i barem malo se ugrijali, ali svakako ćete unaprijed platiti harač namrgođenom čuvaru parkinga u zimskom periodu, sa članskom kartom zelenih termita u novčaniku.
Pošto je prvi snijeg otkrio kako je njegova odluka o odlasku iz SDA bila ispravna i (mora se priznati) prilično hrabra, ne sumnjam da Konaković ovih dana ima povoda za likovanje. „Eto vam ZOI 84!“, poručuje lider Naroda i pravde Semiru Efendiću i preostalim sjecikesama iz novogradske ćelije stranke korumpiranih, nesposobnih i podobnih.
Na koncu, bjelašnički slučaj dodatno je argumentirao prijeku potrebu za uklanjanjem SDA s vlasti. Da konačno prestanu blamaže i primitivizam. Da se riješimo kriminalaca i lupeža koji ljude tretiraju k'o stoku. Primoravajući ih da žive isključivo na vlastitu odgovornost. Na uništenoj planini, jednako kao i u zagušljivom, zapuštenom, bivšem gradu.

Bjelašnički slučaj dodatno je argumentirao prijeku potrebu za uklanjanjem SDA s vlasti

Olimpijska rugobica

Dejan Ljevnaić direktor je Olimpijskog centra „Jahorina“ koji je ovu olimpijsku ljepoticu vratio na turističku mapu ski-centara u regionu. Tome svjedoči i obećavajući početak sezone skijanja. 
Ljevnaić je s timom OC „Jahorina“ vrijedno radio cijelo ljeto, jer, kako je kazao, samo na dobro pripremljenoj stazi može se otvoriti sezona skijanja, čak i ranije u godini s manjom količinom snijega. Tako su prve ovosezonske posjetioce Jahorine dočekali snijeg, uređene staze i ski-liftovi. 
Posebno dostojno svake pohvale jeste to što će Jahorina prvi put u historiji imati 120 dana skijanja, na veliku radost i zadovoljstvo zaljubljenika u zimske sportove. 
Odgovarajuće uvjete osigurat će sistem vještačkog osnježavanja koji je nedavno pušten u rad. 
Da su korisnici prepoznali kvalitet usluge, govori i informacija da OC „Jahorina“ već prima rezervacije za narednu godinu.
Ljevnaić je devet godina bio prvi čovjek „Skijališta Srbije“, gdje je napravio odlične rezultate.

Olimpijsku ljepoticu vratio na turističku mapu ski-centara u regionu

Osigurao 120 dana skijanja na Jahorini

Među više od 5.000 diplomanata i magistranata Univerziteta u Sarajevo, koji su jučer s najmilijima proslavili jedan od najvažnijih dana u životu, nije bilo stotinjak studenata Medicinskog fakulteta.
Prvi je put u 69-godišnjoj povijesti najstarijeg bh. univerziteta da studenti bojkotiraju svečanost. No, kako smo i najavili dan ranije, to je bilo i očekivano s obzirom na loše odnose između uprave Medicine i Univerziteta.
Spor između nedavno suspendirane dekanese Semre Čavaljuge i Senata, rektora, prosvjetne inspekcije, može se doimati kao jeftina sapunica. No, posrijedi je ozbiljniji problem, koji polako poprima oblike anarhije. 
Sve to dovelo je do jučerašnjeg nezapamćenog skandala. Bolje upućeni tvrdili su još prekjučer da je dekanesa Čavaljuga dirigirala bojkotom. Nije teško pretpostaviti kakva će biti reakcija kad se „naredi“ nedolazak. Mnogo diplomanata Medicine ima namjeru, želi, hoće nastaviti studij dalje. Na istom fakultetu. Tako su ucijenjeni, uvjetovani, onemogućeni da uživaju u danu s drugim kolegama.
No, o studentima, budućim i sadašnjim doktorima ionako se najmanje brinulo u ovoj priči. Cilj je već duže jednak, ponovo udariti na Univerzitet, pokazati da ne postoji ni radostan ni tužan povod koji bi Medicinski fakultet natjerao da bude dio akademske zajednice. A sve zbog činjenice da je neko odlučio stati ukraj dekanesi i bezakonju koje vlada na Medicini.
Dok se grčevito hvatanje za karijere, političke pritiske, utjecaje direktorica i supruga na dekanesu smjenjuju zajedno s kaznama inspekcije, dotle jedna generacija budućih doktora teški studij obilježava skandalom.
Gaudeamus igitur!

U veselju živimo, kaže studentska himna „Gaudeamus igitur“. Mi u BiH živimo u skandalu

Medicina treba lijek!

Filip Andronik nagrađivani je strip-crtač i komičar iz Sarajeva, najpoznatiji po svom strip-serijalu o "Amneziji, superjunaku s problemom s pamćenjem". Njegove ilustracije i stripovi objavljivani su u našoj zemlji i inozemstvu, a trenutno je crtač za izdavačku kuću „Delcourt“ iz Francuske.&nbsp;&nbsp; Tako je na nedavno održanom festivalu „Bulles d'air“ u Francuskoj, strip Andronika i Senada Mavrića „Ratna mašina“ dobio nagradu za najbolji historijski rad, koji je objavila izdavačka kuća za koju radi. Riječ je o seriji stripova koji govore o historijskim vojnim oklopnim vozilima. Kako i sam Andronik kaže, do ovog uspjeha doveo ga je talent, ali i sreća. 
Andronik je još kao dijete uživao u pričanju, a crtati je počeo otkako je mogao držati olovku u ruci, pa su se te dvije ljubavi spojile u strip. 
Dok Filip crta olovkom, njegov kolega tušira radove rapidografom. 
Filip je publici poznat i po urnebesnim stand-up nastupima u sarajevskom „Magacin Kabareu“, ali i spotu „Kažu“ benda „Dubioza kolektiv“.&nbsp;

Na festivalu „Bulles d'air“ u Francuskoj strip „Ratna mašina“ dobio nagradu za najbolji historijski rad

Andronik: Radi za izdavačku kuću „Delcourt“

Na uspjehu zahvaljuje svom talentu i sreći

Ona je aktivistica za prava žena. Uspješna. Poslovna. Hrabra. Uvijek spremna drugima pomoći. Rijetkost među aktivistima u nevladinom sektoru, jer znanje i ideje ne skriva nego dijeli s drugima. Glavni cilj joj je bio povezati žene žrtve nasilja u ratu.&nbsp;&nbsp;Jednog dana na upit kolege odakle joj tolika snaga i želja da se posveti ženama žrtvama nasilja zastala je i onda tiho, ali odlučno rekla: „Znam kako je to. Iz iskustva.“Spas izvan kućeNastupio je tajac. Nikad i ničim nije stavila do znanja da je i sama žrtva. Dodala je i da veoma dobro zna što znači biti žrtva obiteljskog nasilja i onda počela priču. Udala se veoma mlada. Iz ljubavi. Čiste djevojačke. Rodila dvoje djece. Rat je zatekao s njima dvoma. Malom djecom. Muž na ratištu. Više ga nije bilo kući nego jeste.Jedne zime su neprijatelji okupirali naselje u kojem je živjela. Bili su bijesni. Divlji. Razuzdani. Nikog nisu štedjeli. Žene posebno. Bila je jedna od žrtava njihovog nasilja. Veli, nikad se nije oporavila, niti će. Vrijeme je odmicalo i rat se bližio kraju. Muž se vratio s ratišta. Ali, to više nije bio isti čovjek. Grub. Agresivan. Odbojan. Ni djeca mu nisu bila izvor nježnosti i ljubavi. Kako su dani odmicali bio je sve grublji. Toliko grub da se morala skrivati od njega.Godine su prolazile u njenoj tihoj patnji o kojoj nikom nije govorila. Jednog dana odlučila je spakovati kofer sa svojom i dječijom garderobom i potražiti spas izvan kuće. Ljudi oko nje nisu imali razumijevanja. ”Kako će žena otići od muža”, došaptavali su se. No, ona je bila odlučna. Mala podstanarska soba i sve otpočetka.Tad je odlučila pomoći i drugim ženama koje pate, a šute. Koje drugi ne razumiju. Malo-pomalo postala je prepoznatljiva kao beskompromisan borac u otkrivanju nasilja nad ženama. Nasilja o kojem se uglavnom šuti, jer sramota je reći naglas da on tuče. A mnogi tuku. Ne biraju način kako da povrijede. Nije joj bilo bitno odakle su žene s kojim je surađivala. O kojim je brinula. Sve njih je ista patnja povezivala. Između njih nisu stajale političke partije, vođe, stranačke fotelje. Stajala je čista ljudska patnja i vapaj da izađu iz nevolja koje su ih snašle.Godinama zajedno rade i pomažu jedna drugoj. Nalaze smještaj za one u najtežim uvjetima i ohrabruju ih kako da se spase od nasilja. Mnogima je uspjelo. One su postale uzor drugima. Ali, postale su i uzor suživota, jer ih nije povezivala strast za političkom moći, nego želja za dostojanstvenim životom.Mnogi žmireDanas, ona odlazi u mirovinu. Pitaju je da li je zadovoljna onim što je uradila za radnog vijeka. Veli da nije. Da neće biti zadovoljna dok god postoji i jedna žena koja pati. Dok god postoji i jedna djevojčica izbačena na ulicu da prosi i daje novac starijim. Dok god je i jedna djevojčica žrtva požude nekog starijeg koji nekažnjeno hoda ulicama i vreba novu žrtvu. Veli da nikad nije dovoljno pomagati. Uvijek može i treba više. Dodaje da mnogi žmire i ne žele da vide koliko žena pati oko njih.Misle da ih se to ne tiče. A tiče, itekako, jer to su njihove sugrađanke. To su žene koje nemaju hrabrost da kažu: „Dosta“. Stoga, i kad ode u mirovinu nastavit će brinuti o drugima, jer briga nije tek puki posao. Briga je dužnost i obaveza. Istina, hrabrost, odlučnost i volja su njeno oružje, a to oružje ne može otići u mirovinu.Njena borba se nastavlja s istom nepokolebljivošću, ali ne i mržnjom, nego željom da pomogne drugima. Da nečija tuđa djeca ne vide majku koja plače navlačeći rukave svoje haljine da se modrice ne vide. I dodaje da jedan dan u godini, dan borbe protiv nasilja nad ženama nije dovoljan. Svaki dan mora biti međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.

Pitaju je da li je zadovoljna onim što je uradila za radnog vijeka. Veli da nije. Da neće biti zadovoljna dok god postoji i jedna žena koja pati

„Sila je oružje slabih i kukavica, nenasilje je oružje jakih“

Jauk se čuje i kad ne slušaš

Subota, 24. novembar 
Osvjetlati obraz Vareša&nbsp;Svi su dani zanimljivi, ali subota je zeru zanimljivija. Subotom imamo emisiju duhovnog sadržaja „Naša zvona“ na Hrvatskom radiju Bobovac, cijeli sat vremena. Što ponuditi danas? Što bi bilo zanimljivo za slušatelje? Imam nekoliko knjiga, prijatelja, koje pomažu da do slušatelja dopre neka lijepa, relaksirajuća poruka, koja može biti pokretačka snaga za tjedan koji dolazi. Pjesme su, također, dobre, čini mi se. Jer slušateljica, dok sprema ručak ili radi nešto drugo po kući, može pjevušiti pjesmu. A jedna izreka kaže: „Tko pjeva, dvostruko moli“. A ponekad su ljudske sudbine tako teške da ih samo uz molitvu ljudi mogu nositi. I tako je emisija „Naša zvona“ zvonila svoj zvon od podne do trinaest sati.
Sinoć smo imali probu s tamburašima, djecom iz osnovne i srednje škole, koja uče svirati tambure. Spremamo nastup u Domu mladih na Skenderiji u predbožićnom koncertu „Kao nekad pred Božić“. Nastupamo uz Kiću Slabinca, Gorana Karana, Željka Bebeka, Zoricu Kondžu, klape iz Dalmacije i tamburaše iz Slavonije i Vojvodine, ipak je to veliko za nas i varešku djecu. Moramo osvjetlati obraz Vareša! A ja imam još i kratku probu za sutrašnji nastup na Bobovcu uz Dan državnosti. Gordana i Zlatko, dugogodišnji prijatelji, pomoći će mi da to zvuči lijepo.
Fra Anto i ja spremamo raspored za sutra, nedjelja je i to nam je „najradniji“ dan u tjednu. Naša župa je prostorno velika i imamo molitve od Pržića i Vareš Majdana do Pogari i Duboštice.
Nedjelja, 25. novembar&nbsp;
„Zabranjena ljubav“&nbsp; 
Fra Josip, profesor na Franjevačkoj teologiji u Nedžarićima (dolazi nam nedjeljom pomoći) javio je da ga je „safatala“ groznica i da ne može doći. Pravimo novi raspored, da mogu otići u 11 sati na Bobovac. Lako se mi dogovorimo, jer drugujemo od 1975. godine, kad smo došli u prvi razred u Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Nedjeljom su vareške crkve i u gradu i na selima mjesta gdje Varešani mole za Vareš, za snagu za danas i razboritost za sutra. Siguran sam da im je danas u molitvama i Bosna i Hercegovina i njezina budućnost. Ponekad kriju koliko je vole (kao da je to neka zabranjena ljubav), ali sigurno za nju mole.
Na Bobovcu se okupljaju ljudi s raznih strana, da obilježe dan ZAVNOBiH-a, kada je 1943. godine u Mrkonjić-Gradu potvrđena državnost ove naše zemlje. Organizatori su, valjda od uzbuđenja, zaboravili ponijeti gorivo za agregat, pa smo i pozdravne govore i pjesme „odradili na suho“. Dobra volja nam je pomogla da se tješimo, kako nam je ovako intimnije. I ja sam govorio i s prijateljima otpjevao pjesmu koja govori o odlasku s ovih prostora. A da se to nama ne bi događalo (a događa se, nažalost), morali bismo početi voljeti ovu zemlju. Tri naroda moraju biti njezina tri oslonca, a naša ljubav prema BiH mora biti kao ljubav djece prema materi.

Ponedjeljak, 26. novembar&nbsp;
80.000 pregleda na Facebooku&nbsp; 
Prijatelj Fuad postavio je snimku s Bobovca na Facebook: 80.000 pregleda za dan. Jesu li ljudi željni i žedni pozitivnih informacija o BiH, jer ih zagađujemo samo negativnim i ružnim vijestima? Ne strahujem ja za Bosnu i Hercegovinu, ona ima budućnost. Strah me je za nas. Gdje ćemo mi sebe odvesti?

Utorak, 27. novembar&nbsp;&nbsp; 
Moja, ratna djeca iz Dobrinje 
Danas je meni rođendan, 58 godina. Čini mi se da nisam star, jer to je oko prosjeka starosti župe Vareš. Izgleda da smo kompatibilni, bar po godinama. Poruke stižu, prijatelji čestitaju, mnoštvo dobrih želja: zdravlja, zdravlja, zdravlja… Hvala svima! Rođendan ne oslobađa od obveza. U dva popodne imam sahranu na Pogari. Ivan Lovrenović završio je ovaj dio svog postojanja i sada prelazi u okrilje Oca nebeskoga. Bio je i svirač, svirao violinu na svadbama, druženjima, slavljima i tako donosio radost među ljude. Vjerujem da je sada član velikog orkestra onih koji su ostvarili smisao postojanja na Zemlji: širenje dobra među ljudima. Uz molitve za putnike prema Vječnoj domovini, otpjevao sam pjesmu „Otiš'o je s mirisima jutra“. I svoga ćaću sam tako otpratio. Davno.
I navečer dođu prijatelji na „čašicu razgovora“ sa dobrim željama i punim srcem. Tu su i „moja ratna djeca“ iz Dobrinje. Bili dječica za vrijeme rata, a sada ozbiljni ljudi, vrijedni, čestiti. Neka ih dobri Bog i dalje prati i čuva, kao i za vrijeme rata!
Srijeda, 28. novembar 

Rođendansko iznenađenje&nbsp;&nbsp;
Dvojica mojih prijatelja, filmadžije, žele napraviti dokumentarni film u Varešu i o Varešu s radnim naslovom „Ljubav“. Stigli su oko 10 sati i otišli smo do Pogari da zabilježimo što je to sve ljubav radila, kroz kakve oblike i pojave se javlja i što sve mijenja oko sebe. Da, ljubav je čudo i čini čudesne stvari. To sam doživio ovo popodne.
Dogovorio sam sa župnikom u Lepenici koncert duhovnih pjesama u dvorani župnog ureda. Srijedom se skupljaju žene iz Lepenice na druženje: ponesu nešto za pojesti i popiti, razgovaraju, druže se, pjevaju, plešu i igraju. I mi smo, Gordana, Zlatko i ja ostali s njima. I donesoše tortu. Saznale da mi je jučer bio rođendan i priredile su mi takvo iznenađenje da sam ostao bez riječi. A posebnost je ta što se tu druže i Hrvatice i Bošnjakinje. I baš jedna od njih, Bošnjakinja, tortu je pravila. Hvala Bogu što je ove žene očuvao od mržnje i zlobe. Svirali smo i pjevali. Sretna okolnost je bila i ta što nam je repertoar bio sličan. Neka im Bog podijeli zdravlja da se dugo mogu družiti i zajedno veseliti. O njima i s njima trebalo bi praviti dokumentarac: konkretna ljubav na djelu.Meni je iznenađenje koliko je pregleda imao prilog koji je snimio Fuad Breščić na Bobovcu: u tri dana više od 170.000 pregleda. Vole ljudi Bosnu i Hercegovinu, ali žele da se o njoj, o BiH, lijepo govori.
Četvrtak, 29. novembar&nbsp;&nbsp;
Samo jedan papir

Prošle godine smo uveli podno grijanje u crkvu. Treba danas dopuniti zalihe peleta. Popodne sam otišao u Sarajevo, u provincijalat. Član sam jedne provincijske komisije i imamo sastanak. S provincijalom fra Jozom i braćom sastajemo se uz kavu. Pokušavamo pronaći dobra rješenja na neka pitanja, važna za nas. Još nismo našli način da dobijemo dozvolu za obnovu trećeg dijela naše zgrade na Kovačićima, koja nam je bila oduzeta, u ratu spaljena, spaljena vraćena na korištenje. Sada želimo dovršiti njezinu obnovu i napraviti još više mjesta za studente od Srebrenice i Srebrenika, do Bihaća i Busovače. Ali ne ide. Skupili smo, za ne povjerovati, i ogromna sredstva potrebna za obnovu, ali ne možemo, opet za ne povjerovati, dobiti jedan papir, dozvolu za obnovu. Za 80 posto zgrade do sada obnovljene imamo dozvolu, a za preostali dio Općina Novo Sarajevo ne da dozvole. Za ne povjerovati!&nbsp;U 18.30 u multimedijalnoj dvorani na Kovačima promocija knjige. Ratna događanja u ovoj našoj Zemljici na „brdovitom Balkanu“. Želim povjerovati da su namjere ovih knjiga i njihovih autora Akifa Agića i Faruka Vele doći do istine i bar za koji milimetar se približiti pomirenju nas, djece ove zemlje BiH. A kilometrima smo još daleko. Toga uvjerenja su bili i promotori knjige fra Ivo Marković i Josip Pejaković. Josip je, iako narušenog zdravlja, došao dati podršku Bosni i Hercegovini kakvu nosi u srcu od rođenja u Travniku do danas, ovdje u svome RajvoSa. 

Petak, 30. novembar&nbsp;&nbsp;
Srce, dobra namjera, nijet 
Može li netko pretpostaviti kad će prestati potreba za pučkim kuhinjama i sličnim oblicima pomoći najugroženijima? Nažalost, nitko. Msgr. Luigi Pezzuto, veleposlanik Vatikana, poslao je svoje poznanike, predstavnike nekih organizacija iz Italije da dođu u Vareš i vide kako mogu nešto i oni pomoći ublažavanju teškoća egzistencijalno ugroženih Varešana. I razgovarali smo o projektu pomoći socijalno ugroženima, a uz to još i slabo pokretnima. Još smo u fazi planiranja i razrade projekta. Ali srce je važno, dobra namjera, nijet. Kada postoji dobra volja, siguran sam da ćemo pronaći i način realizacije. Podijelili smo zadatke za slijedeći sastanak.
Danas treba pronaći još materijala za novu sutrašnju emisiju. Kako tjedan prođe brzo. Na pamet mi dođu riječi pjesme: vrijeme ide, teku godine, mnoga ljeta prohujaše… Nekako je tako. I tako treba biti.

Ne strahujem ja za Bosnu i Hercegovinu, ona ima budućnost. Strah me je za nas. Gdje ćemo mi sebe odvesti

Fra Mirko Majdandžić: Naša ljubav prema BiH mora biti kao ljubav djece prema materi

Prava mjera za demokratiju, je li neka zemlja dobra za život ili nije, je u tome da se vlast plaši svojih građana, a ne obrnuto. Problem je, međutim, što političari sve više opstaju zahvaljujući glupostima jednako kao i pameti. To se odskora zove populizmom.Opisao je to pisac futurističkih romana Isak Asimov kao trend antiintelektualizma u javnom životu i kulturi. Prema njemu,&nbsp; “demokratija je pogrešno shvatanje da je moje neznanje jednako dobro kao vaše znanje”.Paradoks demokratije i neznanjaTo ograničeno znanje “crvenih vratova” (red necks), u prijevodu na bosanski – američkih papaka, karakterizira i Trampovu Ameriku. Borba je ovdje sve žustrija među onima koji bi da dokinu sistem kontrole i uravnoteženosti (“cheks and balances”) – između parlamentarne, izvršne i neovisne sudske vlasti.Vinston Čerčil (Winston Churchil) opisao je taj sudar znanja i neznanja kao “najbolji argument protiv demokratije”, pri čemu vam je potrebno samo pet minuta da porazgovarate s prosječnim biračem da to shvatite.U novijim američkim prilikama to bi, uz respekt i čast izuzecima, značilo samo nekoliko minuta priče s “prosječnim republikancem”. Neki od njih su se nagutali toliko mnogo lažnih vijesti, predrasuda, ksenofobije, antisemitizma i posebno islamofobije da se jadni ljudi naprosto dave u tom antiintelektualizmu. Ili sasvim otvoreno – Trampovom populizmu.Zašto pak predsjednik s takvim entuzijazmom brani Saudijsku Arabiju, utemeljenu na religijskom fundamentalizmu i strahu od demokratije, čak i kad je Amerika sve manje ovisna o saudijskoj nafti, posebno je pitanje – za sada bez pravog odgovora.Najnovija epizoda sa zabranom da o ubistvu Džemala Kašogija (Jamal Khasoggi) pred senatorima svjedoči šefica CIA-e Đina Haspel (Gina), jer je upravo ta obavještajna agencija ustvrdila da je Bin Salman naredio ili znao za ubistvo nesretnog saudijskog novinara, raspiruje, dakako, razne teorije.&nbsp;&nbsp;Loš primjer za zapadni BalkanAli, to ne znači da će i ovaj put u američkom Kongresu pobijediti partijska, a ne nasušno potrebna parlamentarna demokratija. Izvjesno je da svi republikanski senatori neće ostati sasvim ravnodušni na spinovanje Bijele kuće. Kongres bi, dakle, mogao zaigrati svoju parlamentarnu ulogu – da istinski počne kontrolirati predsjednika, a ne da se pretvori u Trampove evet-efendije.Jednostavno, američki Kongres ne smije postati Putinova ruska Duma. Pa koga bi onda slijedili Evropljani?Iako je nakon pada Berlinskog zida demokratija trijumfirala u cijelo istočnoj i centralnoj Evropi, uključujući i Balkan, ona istinska, parlamentarna, još nije postala centralna demokratska institucija, ili zaživjela kao stvarni pučki preobražaj. Zato su nam parlamenti često prostačke svađaonice, dok moralno šutljiva i praktično neodlučna većina ostaje skup sitnih političkih preduzimača.Ostavljeni na milost i nemilost onih koji su demokratiju shvatili kao polugu za beskrupulozno osvajanje vlasti, ostajemo i bez demokratskih ideala o jednakom predstavljanju građana i naroda. A potom i punom učešću civilnog društva kroz koje bi građani, ako treba, i na barikadama branili svoja prava i slobode.“Sloboda i demokratija nisu sigurne ako ljudi toleriraju rast privatne (korporacijske) moći do nivoa da ona postane jača od same demokratije, a to je suština fašizma: vlasništvo jednog čovjeka, grupe ili kontrolirane privatne sile nad vladom”, upozorio je najsocijalniji od svih američkih predsjednika Frenklin Delano Ruzvelt (Franklin Roosevelt).Sa ove strane Atlantika ništa manje traje borba da se ovaj predsjednik zaustavi u urušavanju pravnog sistema, jer Amerika je država zakona, a ne država ljudi. Ili, kao u Bosni – zemlja jarana.Umjesto da parlament bude odgovoran za transparentnost vlade koja bi trebala za svoj rad odgovarati građanima, ta ustanova ponekad baš korača kao nedemokratski stroj. Što bi rekli Amerikanci, poput slona u porcelanskoj radnji ruši i lomi sve oko sebe zbog sebičnih (partijskih) interesa.&nbsp;Politički haos i pravni spasU bosanskom demokratskom mikrokosmosu to znači da uz izborni inžinjering parlamentarci “nemaju” obavezu odgovarati građanima ili (osviještenim) narodima, već samo svojim stranačkim bosovima. A oni, opet, taj narod podjarme s nacionalističkim nebulozama i drže neprosvijećenim dokle god mogu. Oprez! Kolektivna je pamet često haotična i kratka.Bosanci (molim lektora da uvijek koristi samo Bosanci bez dodatka Hercegovci – hvala) generalno imaju problem i s memorijom, institucionalnom pogotovo. Ili, kako to govore na američkoj periferiji - shvatanjem demokratije koja to nije kad se dva vuka i dvije ovce dogovaraju o jelovniku za večeru.Otuda je u Bosni i Hercegovini toliko važno pokazati da je vlast moguće formirati u pravnom okviru i svemu onome što zakon pruža, a ne samo kroz politička nadigravanja. Historija pamti puno slučajeva u kojima većina nije bila u pravu, a manjina, posebno ona udružena, djelovala spasilački za mnoge na rubu katastrofe.Oto fon Bizmark (Otto von Bismarck) govorio je kako je politika umijeće mogućeg, te da je sljedeća najbolja umjetnost praktični um - u zaustavljanju onih koji predugo drže uzde u svojim rukama.Povrh svega, ljudi koji predugo šute ponekad izgube pravo na svoju “zlatnu” šutnju i moraju podići svoj glas. Parlament je, dakako, najbolje mjesto za to, ali ne u ime partije, već u ime ljudi.Jedva čekam da nam Amerika ponovo postane uzor u tome.&nbsp;

S ove strane Atlantika ništa manje traje borba da se ovaj predsjednik zaustavi u urušavanju pravnog sistema, jer Amerika je država zakona, a ne država ljudi

Parlamentarna, a ne partijska demokratija

Ako se neko društvo ili neka struktura koja je vodeći ideološki politički faktor u jednom društvu s vremena na vrijeme ne odnosi kritički prema onome što je njena prošlost, odnosno onome što je učinila, ne istraži i ne ocijeni efekte svoga djelovanja, tada se može reći da se ta struktura kreće naslijepo.Zatvorenih očiju putuje vremenom i historijom koja nam se događa i da se ne treba nimalo čuditi kako društvo u kojem takva jedna struktura predstavlja vladajući faktor i odlučujuću činjenicu koja dirigira životom društva doživljava ne samo velike potrese nego i strahovito velike gubitke.Raspad Jugoslavije - Bosna najznačajniji problemGodine 1990. bilo je jasno da je zapadni svijet, prije svega Sjedinjene Američke Države i evropske moćne države, odlučio uništiti evropski komunizam. U azijski komunizam, prije svega kineski, oni se nisu miješali znajući jednu historijsku istinu, da postoje društva koja su neobična, da postoje društva koja se ne mogu mijenjati nekim aktom, tako jedno društvo je kinesko.Kinesko društvo 6.000 godina postoji kako postoji kineska država, odnosno kinesko carstvo, a osnove njegove strukture ostaju iste. S takvim društvom se upravlja iz nekog određenog centra.Dakle, postalo je jasno da će biti srušen Sovjetski savez, kao vodeća i noseća sila tog komunizma i da će doći do promjena u svim zemljama u Evropi u kojima je vladao komunizam. Kad se to dešavalo, bilo je jasno da će se to dogoditi i Jugoslaviji.

Nije bilo moguće srušiti komunizam, a da se ne sruši Sovjetski savez. Nije bilo moguće srušiti jugoslavenski komunizam, a da se ne sruši Jugoslavija. Svako ko je ozbiljno razmišljao i ko je razumijevao historijski kontekst u kojem se nalazimo, morao je zaključiti da će se Jugoslavija raspasti, a u slučaju da se Jugoslavija raspada, tada je problem Bosne najznačajniji problem cijeloga ovoga područja. Zašto?Jer, postoje dvije već konstituirane nacionalne države koje imaju svoje manjine, odnosno veliki dio stanovništva koji živi na teritoriji Bosne i Hercegovine koje su zainteresirane da se Bosna i Hercegovina likvidira kao samostalna država i kao historijski fakt i da se podijeli između te dvije države.Te dvije države su Srbija i Hrvatska, a te dvije politike ili te dvije političke ideološke orijentacije su srpski i hrvatski nacionalizam. Izuzimajući Sloveniju, a donekle zbog specifičnih okolnosti i Makedoniju, u bivšoj Jugoslaviji nije bilo nijedne republike u kojoj bi postojala jaka liberalna demokratska sloboda. Glavni protivnik komunizma je bio nacionalizam. I nacionalizam je bio poluga koji je zapadni svijet pokrenuo da se sruši Jugoslavija.Nacionalističke politike vrlo brzo su razorno djelovale na BiHTrebalo je odgovoriti na pitanje kako sačuvati Bosnu i Hercegovinu od konsekvenci koje će nastupiti raspadom Jugoslavije, kada će srpski i hrvatski nacionalizam pokazati ambiciju da razbije Bosnu i Hercegovinu i da uzme, eventualno, cijelu njenu teritoriju ili barem najveći njen dio.Zbog toga je za mene bilo jasno da muslimani koji su u slučaju podjele Bosne i Hercegovine glavna žrtva takve politike moraju, a postali su najbrojnija vodeća sila, odnosno stanovništvo i politički faktor od najvećeg značaja unutar BiH, zauzeti stav u kojem će prva i osnovna ideja biti da se sačuva Bosna i Hercegovina. Ako je mogla da živi 1.200 ili 1.300 godina, mogla je i da preživi raspad Jugoslavije.Nažalost, tada jedina organizirana politička snaga koja je među Bošnjacima postojala je bila ona koja se okupila oko pokreta Mladih muslimana i Alije Izetbegovića kao njihovog glavnog, da kažem, lidera. Ta struktura je stala na stanovište da se muslimani ponašaju kao nacionalna stranka i to nacionalna stranka koja će djelovati na teritoriji cijele Jugoslavije.Zbog toga su odlučili da formiraju stranku na cijeloj jugoslavenskoj teritoriji, čime su zapravo uputili poziv srpskom i hrvatskom nacionalizmu da formira svoje filijale na teritoriji Bosne i Hercegovine. Tako je Bosna i Hercegovina uvučena u neksus nacionalističkih politika koje su, kako se pokazalo, vrlo brzo djelovale na Bosnu razorno, jer su sporazum tri nacionalne stranke o preuzimanju vlasti u Bosni i Hercegovini i podjele vlasti, a to znači podjele vlasti ne samo u političkom segmentu nego i u svim drugim segmentima života bosanskoga društva - privredi, nauci, kulturi, školstvu, prema utvrđenim kontitativnim odnosima 5, 4, 3...Tako su stvoreni svi uvjeti da nacionalne političke stranke koje su, osvojivši vlast, dobile instrumente vlasti u svoje ruke postave, odnosno započnu s realizacijom programa nacionalizacije, odnosno teritorijalizacije svoga udjela, udjela svoje nacije u vladavine Bosne i Hercegovine.Tada su započele da se stvaraju tzv. pokrajine, Herceg-Bosna, srpske pokrajine, srpske regije itd., jedino Bošnjaci nisu mogli i nisu stvarali takve regije jer su Bošnjaci bili narod koji je bio u najvećoj mjeri dislociran, odnosno Bošnjaci su u većim i značajnijim aglomeracijama živjeli na 92 posto bosanske teritorije, dok su Srbi živjeli na 80 posto te teritorije, a Hrvati na mnogo manjem dijelu, nešto više od 40 posto te teritorije.Dakle, Bošnjaci nisu mogli formirati nikakvu zasebnu bošnjačku regiju, a Srbi jesu, i zato su nastale srpske regije kao i Herceg-Bosna, kao regije u kojima je vlast postajala. Ne samo da je politička vlast bila u rukama hrvatskih nacionalnih stranaka nego je ukupna vlast, ukupno funkcioniranje, naprimjer privreda je počela da se uključuje u sistem hrvatske ili srpske privrede, školstvo je počelo da se uključuje u iste takve sisteme itd., i počela je jedna unutrašnja, postepena destrukcija strukture Bosne, njenog načina života u kakvom smo živjeli tada.Očito je postalo jasno nakon godinu da se situacija kreće vrlo loše i da je odluka da vlast u Bosni i Hercegovini ne preuzme jedna općebosanska stranka, koja bi se zalagala za očuvanje Bosne i Hercegovine, a koja je mogla da dobije izbore, bila prva velika greška bošnjačke politike.Odbijanje bošnjačke političke strukture da se izađe iz JugoslavijeDrugom velikom greškom bošnjačke politike može se kvalificirati odbijanje vodeće bošnjačke političke strukture da se izađe iz Jugoslavije zajedno sa Slovenijom i Hrvatskom. Naime, Slovenija i Hrvatska su odlučile da zajednički izađu iz Jugoslavije i da tim zajedničkim izlaskom u većoj mjeri vežu evropske, pogotovo katoličke sile za svoju budućnost. Odnosno da ih dovedu u situaciju da budu prisiljene garantirati sigurnost i opstanak i Slovenije i Hrvatske kao države. Ta mogućnost se pružala i Bosni i Hercegovini koja je mogla zajedno s Hrvatskom i Slovenijom da izađe iz Jugoslavije jednom deklaracijom kakvu su donijeli Slovenija i Hrvatska i zajedničkim istupom.Pogotovo što je tada bila predložena formula da te tri države proglase zajedničko istupanje i s druge strane proglase i konfederaciju u koju bi pozvali i Srbiju i Crnu Goru ukoliko žele. Ta solucija je odbijena zbog toga što su vodeći faktori tadašnje bošnjačke politike smatrali da imaju dovoljno garancija za opstanak Bosne i Hercegovine ukoliko ostanu u Jugoslaviji, bez obzira na istupanje Hrvatske i Slovenije.To je bio dosta rizičan potez, pogotovo što je rečeno da Bosna i Hercegovina ima sve garancije od srpskih političkih faktora za njen opstanak. Svako ko razumno analizira stvari mora zaključiti da je srpska politika pošla putem koji će je dovesti do onoga što se na kraju i desilo, a to je do agresije na Bosnu i Hercegovinu, i da su sva uvjeravanja o tome kako je Bosna sigurna ukoliko ostane u Jugoslaviji zapravo samo pusta priča.

Tada su započele da se stvaraju tzv. pokrajine, Herceg-Bosna, srpske pokrajine, srpske regije itd., jedino Bošnjaci nisu mogli i nisu stvarali takve regije jer su Bošnjaci bili narod koji je bio u najvećoj mjeri dislociran

Svako ko razumno analizira stvari mora zaključiti da je srpska politika pošla putem koji će je dovesti do onoga što se na kraju i desilo, a to je do agresije na Bosnu i Hercegovinu

Svako ko je ozbiljno razmišljao morao je zaključiti da će se Jugoslavija raspasti, a u tom slučaju problem Bosne je najznačajniji problem cijelog ovoga područja

BiH je koštalo to što vlast nije odmah preuzela općebosanska stranka

Šefik Džaferović jučer je nakratko izašao iz duboke sjene Bakira Izetbegovića. I to ne da bi demantirao svoj vazalski status u odnosu na predsjednika SDA i svog prethodnika u zgradi Predsjedništva BiH, nego da bi još jednom javno potvrdio da je kućna papiga bračnog para Izetbegović, da se u toj poziciji udobno osjeća i da mu ne pada na pamet da bilo šta mijenja.&nbsp; „SDA je pobjednička stranka, mi smo prvi i većina za novu vlast okupljat će se oko nas“, prijeteći je zagrmio Džaferović, citirajući svog stranačkog šefa. 
Još je dodao da između SDA i bloka koji čine SDP, DF i Naša stranka „ne postoji nijedna bitna razlika u pogledu na državu BiH“, pa zato ne vidi razlog i čudom se čudi zašto sa te strane već nekoliko puta SDA dobiva negativan odgovor na ponudu za koaliciju.
Nema tu, naravno, nikakve misterije. I stranke ljevice i stranke centra koje novu vlast u kantonima prave bez SDA, javno su već nekoliko puta poručile da oni koji su učestvovali u brutalnoj izbornoj krađi, koji su uništili ekonomiju ove zemlje, koji su nas svukli na evropsko dno, koji žele ekskluzivne nacionalne teritorije i vlast, koji montiraju optužnice i zatvore političkim rivalima, nisu partneri s kojima žele sarađivati.
Iako je u debeloj pozadini i daleko od bine, ove razloge, nema sumnje, čuo je i Džaferović. Samo što se, očito, babi snilo ono što joj je milo. 
Šefik Džaferović, barem pojavno, nije baba. Ali, snovi će mu vjerovatno ostati isti kao i babini. Neostvarivi.

Zašto se i čovjek iz Izetbegovićeve sjene čudi što niko neće sa SDA

Snovi babe Šefika

Jedan od osnovnih koraka pristupanja Srbije Evropskoj uniji jeste priznavanje genocida u Srebrenici. To je u svom amandmanu naveo slovenski europarlamentarc Igor Šoltes.&nbsp; Raspravom i usvajanjem rezolucije, Evropski parlament pokazao je da je zapadni Balkan visoko na listi prioriteta EU, koja želi da on napreduje i bude region mira i stabilnosti.
Iako prihvaćeni amandman nije obavezujući, on je više od puke simbolike, prvi je Šoltesov komentar.
Interesantno je da je Šoltes unuk Edvarda Kardelja, bliskog saradnika Josipa Broza Tita i jednog od tvoraca historijskih odluka donesenih na zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu.&nbsp;
Svojim postupcima i amandmanima Šoltes je jasno poručio da želi mir na Balkanu i da se standardi koji su potvrđeni i kroz međunarodno pravo i sudove trebaju poštovati.
Rođen je 22. avgusta&nbsp;1964. u Ljubljani.

Ode Mile lajkovačkom prugom...

Heroina iz Gračanice

Odbijenica, prijetnjica i zadnjica

Godina iz snova

Gas-maske za vlast u romingu

Svjetska karijera mlade Tuzlanke

Olimpijska rugobica

Osigurao 120 dana skijanja na Jahorini

Medicina treba lijek!

Na uspjehu zahvaljuje svom talentu i sreći

Jauk se čuje i kad ne slušaš

Fra Mirko Majdandžić: Naša ljubav prema BiH mora biti kao ljubav djece prema materi

Parlamentarna, a ne partijska demokratija

BiH je koštalo to što vlast nije odmah preuzela općebosanska stranka

Snovi babe Šefika

Kardeljev unuk protiv negatora genocida

Kolumne

Ode Mile lajkovačkom prugom...

Heroina iz Gračanice

Odbijenica, prijetnjica i zadnjica

Godina iz snova

Gas-maske za vlast u romingu

Svjetska karijera mlade Tuzlanke

Olimpijska rugobica

Osigurao 120 dana skijanja na Jahorini

Medicina treba lijek!

Na uspjehu zahvaljuje svom talentu i sreći

Jauk se čuje i kad ne slušaš

Fra Mirko Majdandžić: Naša ljubav prema BiH mora biti kao ljubav djece prema materi

Parlamentarna, a ne partijska demokratija

BiH je koštalo to što vlast nije odmah preuzela općebosanska stranka

Snovi babe Šefika

Kardeljev unuk protiv negatora genocida