Bakir Izetbegović očigledno ne planira mijenjati adresu prebivališta. Nakon što mu je zvanično istekao mandat u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, šef Stranke demokratske akcije još uvijek najtransparentnije stanuje u Titovoj 16. Opravdano se sumnja da nezakonito boravi u starom kabinetskom uporištu gdje je proveo skoro polovinu sretnog i berićetnog života. Prekjučer je tamo upriličio sastanak sa liderom Demokratske fronte.&nbsp;&nbsp; 
Umjesto da se fino igraju žmire po širokim hodnicima ureda hrvatskog člana kolektivnog šefa države, Željko Komšić je Izetbegoviću otišao na noge. I to u kancelariju koja razvlašćenom domaćinu zakonski (osim, moguće je, po nepisanom feudalnom nasljednom pravu) ne pripada. 

Postavlja se, onda, logično pitanje: Gdje na posao dolazi zbunjeni Šefik Džaferović i koja mu je, kako se to kaže, bazna stanica? U sarajevskim dokoličarskim krugovima intenzivno se špekulira da bivši sekretar Agencije za istrage i zaštitu (AID) toplinu osvojenog kabineta - uz pripadajuće tajnice, osiguranje i uhljebljene savjetnike - bratski dijeli sa voljenim vođom.

U nedavnoj televizijskoj ispovijedi, gledali ste sigurno, Izetbegović srceparajuće progovara o vlastitoj skromnosti koja, nebudiprimijenjeno, graniči sa konvencionalnim kokuzlukom bh. građana. Priznao je da nema automobil, ali zato ima neotplaćeni bankarski kredit. Nema ni kuću, ali posjeduje vikendicu i stan. I još je rekao da svakodnevno objeduje u menzi Predsjedništva BiH. Ako je to tačno, a valjda jeste, tamošnji kuhari i konobari neće ga se još dugo kutarisati. Tri dnevna obroka platit će iz vlastitog džepa. Jer, zahvaljujući Fadilu Novaliću i Federalnoj vladi, sadaka za nezaposlene sa biroa redovno liježe na korisničke žiro-račune. 

Kada su Džaferović, Komšić i Milorad Dodik polagali zakletve na svečanoj inauguraciji, učinili su to pred nosom Sebije Izetbegović, jer je, milošću protokola, direktorica bolnice sjedila na centralnom mjestu predviđenom za bosansku kraljicu koju smo, ako se ne varam, davno izgubili. 

Na prijemu za Dan državnosti najslavniji se bračni par upadljivo naguravao uz Komšića i Džaferovića, a novoizabrani predsjednički dvojac napasnicima je nerazumljivo dozvolio okupaciju pozicije koja im objektivno ne pripada. Kako je naopako počelo, u naredne ćemo četiri godine, mašala, raspolagati s pet članova Predsjedništva BiH. 

Ustaljene navike teško je mijenjati. Još je teže moljce iz ormara istjerati!

Opravdano se sumnja da nezakonito boravi u starom kabinetskom uporištu

Moljci iz ormara

Ibro Rahimić bio je poznato fudbalsko ime još za vrijeme aktivnih igračkih dana. Važio je za veliku nadu Veleža, koju su, nažalost, pratile povrede, pa je već u 28. godini bio prisiljen okončati aktivnu igračku karijeru.&nbsp; &nbsp;&nbsp; 
Za mostarske "Rođene", klub iz rodnog grada (rođen je 17. aprila 1963. godine), sakupio je stotinjak nastupa prije nego što se 1991. povukao s terena. Ipak, ostao je u fudbalu, ovog puta kao trener, i to veoma uspješan.

Upravo pod njegovim vodstvom "Rođeni" uvjerljivo vode na tabeli Prve lige Federacije Bosne i Hercegovine i s velikim optimizmom dočekuju drugi dio sezone. Glavni su favoriti da kao prvi prođu kroz cilj i izbore povratak u najviši rang, Premijer ligu BiH, tamo gdje pripadaju i po tradiciji i ugledu.

Rahimić je 2016. počeo svoj drugi trenerski mandat u Veležu, koji je vodio i u sezoni 2012/2013. Prije povratka na klupu "Rođenih" jednu sezonu je proveo u Mladosti iz Doboja kod Kaknja. Vodio je i Slogu iz Ljubuškog.

Nekadašnji fudbaler sada uspješno s klupe vodi ekipu Veleža

Rahimić: Mostarski velikan bilježi sjajne rezultate

Predvodi "Rođene" na putu ka eliti

Evo, javno priznajem da pripadam grupi rijetkih mazohista što su, bezbeli na vlastitu štetu, odgledali sve epizode turske sapunice „Alija“. Ukoliko ne znate, radi se o tragikomičnom pokušaju lažiranja biografije prvog predsjednika nezavisne Bosne i Hercegovine kroz bajkovitu televizijsku seriju uokvirenu nepostojećim patriotskim zaslugama iz svakodnevnog života članova najvažnije SDA familije.&nbsp;&nbsp; 
Postoji tamo igrana scena upravo iz Dobrovoljačke ulice gdje odlučni zet uhapšenog predsjednika diverzantski juriša na kolonu agresorskih transportera, da bi na sretnom kraju svog herojskog pohoda oslobodio zarobljenu voljenu suprugu i zahvalnog punca. 

Nakon što ih „specijalac Braco“ prebaci na slobodnu teritoriju, odnosno u Predsjedništvo BiH (koje brižno čuva neprijateljskim kuršumom ranjeni predsjednikov sin) silom oružja agresorske JNA razdvojena porodica, ponovo se okuplja na jednom mjestu. I kolektivno staje na branik napadnute domovine. 

Dotičnu scenu iz sapunice ljetos sam pokušao prepričati Jovanu Divjaku. „Verujem, al' ne mogu verujem“, u Bajaginom stilu lucidni je mangup zaključio započetu temu. Da li je jedan od omiljenijih oficira Armije BiH - sa generalskim činom u dobrovoljnoj ostavci - pokazao sklonost ka tihoj patnji naknadnim uvidom u sadržaj „Alije“, to zbilja ne znam, ali poznato je da su se SDA-ovske medijske hijene ovih dana brutalno okomile na proslavljenog ratnog komandanta. Optužuju ga, tako, za izdaju i medijske manipulacije, proglašavaju polarnim medvjedom, svetom kravom...

„Agitpropovci“ iz, inšallah, opozicione stranke, povod su za klevetničko razapinjanje pronašli u Divjakovom televizijskom osvrtu na višedecenijsko prikrivanje i neprocesuiranje ubica golobradih vojnika iz konvoja JNA u Dobrovoljačkoj ulici. 

Ta neporeciva istina bila je dovoljan i potreban preduvjet da se višestruko dokazani bosanskohercegovački patriota baci u blato i proglasi prikrivenim četnikom. Mudriji kažu da ne slušamo šta nam prigovaraju, već ko to kazuje. Tako bi, eto, moralo da bude i u slučaju ove najnovije balijanderske mizerije. Jovo Srbine, raja je uz tebe!

„Agitpropovci“ iz, inšallah, opozicione stranke

Jovo Srbine, raja je uz tebe!

Njemica Kristina Cigler (Christine Ziegler) već punih 19 godina nesebično pomaže mališanima u našoj zemlji. Odlučila je svu svoju energiju usmjeriti na djecu bez roditeljskog staranja u Centru „Duga“ u Kulen-Vakufu.&nbsp; 
Ta žena velikog srca radi to na najbolji mogući način, što su mališani već odavno prepoznali. Pravi ukusne kolače, torte i druge delicije koje prodaje, a sav zarađeni novac poklanja svojim malim Bosancima i Hercegovcima. 

Njene iskrene namjere prepoznali su i u našoj zemlji. Kažu da je neprocjenjivo to što Kristina sa svojim prijateljima u Njemačkoj radi za našu djecu. I uistinu je tako. 

Kristina će i ove zime božićne i novogodišnje praznike provesti praveći kolače, samo da bi izmamila osmijehe djeci koju i ne poznaje.

Već 19 godina pravi kolače za mališane u Kulen-Vakufu

Njemica velikog srca

Godišnjice ubrzano dolaze. I ne okreneš se, a proletjelo je vrijeme. Novi kalendar na stol, svježi papir za okrečeni zid. Neprimjetno, nesigurno, pomalo nesvjesno, ali nesumnjivo neizbježno putujemo prema našim izvjesno mračnim slijepim ulicama, uz nadu da će avantura trajati što moguće je duže. Za mrvu sretnije, poželjno je i bezbolnije.&nbsp;&nbsp; 
Danas nije na današnji dan! Niti datum kad je Anur otišao. Tek sutra će svanuti 29. novembar. U prošlim životima bio je rođendan velike bivše države. Da li je, zanima me često, o tome razmišljao onog kobnog jutra? Ili je bio potpuno ravnodušan? Je li birao vrijeme ili je vrijeme izabralo njega? 

Danas nije na današnji dan! U kojem će se kolektivno sjećanje prirediti programom na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Prigodna ljudska rečenica (tako pogubno deficitarna za prekratkog života), umjetnička djela neprolaznog stila, poneka iskrena tuga preživjelih savremenika i svježe šareno cvijeće na posljednjoj adresi. Sutra je, znamo, 29. novembar. Ali, to više nije kao u našim bivšim zajedničkim životima. Ima tome i cijela godina otkako se odigrao, kako se kaže, nemili događaj, prokleti trenutak otmice neprežaljenog oca, supruga i sina, odanog druga, profesora i neizlječivog umjetnika. 

U međuvremenu su „Letu Štuke“, Edo Maajka i „Zabranjeno pušenje“ objavili nove ploče. Priča mi nedavno Sula kako ga uopšte nisu interesovala grafička rješenja za naslovnicu albuma, jer, eto, Anura više nema. Šaran i Edo, k'o da gledam, jednako bi zavrištali uglas! Ipak, šou se nastavlja. Neko će drugi praviti plakate. I bit će zanimljivi, ali daleko od zauvijek izgubljene genijalnosti. 

Danas, kažem, nije na današnji dan. Jer ne postoji poseban, izolirani, maksuz određeni moment u kojem dragi čovjek ima da nedostaje. Jer ako fali, fali stalno, bez pauze, non-stop! I u decembru, januaru i februaru. U martu nedostaje. U aprilu, maju, junu, julu, avgustu i septembru. I u miholjskim ljetima, oktobarskim i novembarskim, nedostaje. 

Šta je, onda, pitamo se, tek jedan obični 29. novembar, ako nije k'o i svi drugi dani u godini. Da pamtimo Anura Hadžiomerspahića! Tako ti, druže moj, stoje stvari...

Da pamtimo Anura Hadžiomerspahića...

Danas nije na današnji dan!

Posljednji susret 13. kola turske Super lige zapamtit će navijači Bašakšehira, ali i reprezentacije Bosne i Hercegovine.&nbsp;&nbsp; 
Istanbulski tim u gostima je pobijedio Goztepe sa 2:0, a gol za vodstvo postigao je kapiten Edin Višća udarcem s bijele tačke. 

Naš reprezentativac rutinski je pogodio za 0:1 poslavši golmana u jednu, a loptu u drugu stranu. Da slavlje bude potpuno, pobrinuo se strijelac drugog gola Rijad Bajić.

Bio je ovo četvrti gol sjajnog Višće u turskom prvenstvu, a koliko je važan svom timu, govori i podatak da je već podijelio i sedam asistencija za golove suigračima.&nbsp;

Bašakšehir je najozbiljniji kandidat za osvajanje titule prvaka Turske ove sezone. Predvođen Višćom, ovaj klub ima pet bodova prednosti na prvom mjestu tabele u odnosu na drugoplasiranog Kašimpašu i pruža igre zbog kojih su navijači uvjereni da će ovog puta uspjeti, nakon što je u teškoj utrci prošle sezone posustao u finišu.

Edin Višća rođen je 17. februara 1990. godine u mjestu Čuništa pokraj Olova. Do sada je za Bašakšehir odigrao 246 utakmica i postigao 64 pogotka.

Predvodi Bašakšehir na putu ka tituli prvaka Turske

"Zmaj" s Bosfora

Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine duže od mjesec dana izbjegava saopštiti konačnu odluku o izboru delegata u entitetski Dom naroda. Istovremeno, samo u drugoj polovini bh. države, Milorad Dodik privodi kraju konsultacije za formiranje entitetske vlade na čelu sa SNSD-om.&nbsp;&nbsp; 
Tokom recentne postizborne federalne konfuzije, Dodik će nam, k'o onu maksuziju Izeta Fazlinovića iz Popovog polja, servirati i simbolični igrokaz sa zastavama u sjedištu Predsjedništva BiH. Po svemu sudeći, tamo će udarnički kreirati sve buduće nesporazume i započinjati političke ratove. Manje je više, ali loše nam se piše!

U jučerašnjem „Avazu“ objavljeni su podaci o astronomskim platama članova CIK-a. Navedeno je kako šest muškaraca i jedna dama tokom samo jednog mandata pojedinačno inkasiraju oko pola miliona konvertibilnih maraka iz državnog budžeta. Budući da ih se većina ovdašnjom izbornom problematikom zabavlja duže od deset godina, možemo sa sigurnošću zaključiti kako u finansijsko-formalnom smislu zaista imamo posla sa utemeljenim (multi)milionerima. 

Ekskluzivni društveni status (koji im omogućava da krivo rade i pritom se najlegalnije obogate) „cikovci“ su, umjesto u boljitak ove zemlje, usmjerili u dosljedno izvršavanje naredbi svojih političkih pokrovitelja. Kao što to obično biva, na suprotstavljenim se razvalinama malignih nacionalizama donose isključivo kompromiserske i štetne odluke. Nikad u korist poželjne integracije države, već, naprotiv, za račun njene dodatne podjele! Zato se još samo beznadežno naivni nadaju kako će CIK prilikom konstituiranja federalnih domova naroda primijeniti civilizacijska, a odbaciti naručena segregacijska načela.

U postdejtonskoj bosanskohercegovačkoj stvarnosti, glavni protagonisti CIK-a zauzimaju mjesto posebne sramote i opravdanog gađenja. Govorimo o falsifikatorima i pljačkašima izborne narodne volje, neopjevanim drumskim razbojnicima na državnim jaslama i vjernim slugama troglavog kriminalnog režima. Zbog neinformiranih generacija koje dolaze, dobro je, eto, zabilježiti sastav multietničkog pokopnog društva „Grobari demokratije“ d. o. o. Analfabetskim redom - Irena Hadžiabdić, Branko Petrić, Suad Arnautović, Stjepan Mikić, Ahmet Šantić, Vlado Rogić, Novak Božičković. 

Toliko, nema dalje!

Govorimo o falsifikatorima i pljačkašima izborne narodne volje

Mandat od pola miliona!

Fudbalski klub Sarajevo u nedjelju, nakon koševske pobjede (3:1) nad Zvijezdom 09, kolo prija kraja prvog dijela sezone osigurao je laskavu titulu. Najzaslužniji za jesenju dominaciju bordo tima u bh. eliti sigurno je njegov prvi strateg Husref Musemić, koji je u nedjelju upisao ukupno 150. pobjedu na klupi bordo tima.&nbsp; 
Prema statistici, Musemić je kao trener Sarajeva najčešće slavio protiv višestrukog prvak BiH, Zrinjskog – ukupno deset puta. 
 
Šef stručnog štaba Sarajeva 19. novembra prošle godine postao je trener s najviše pobjeda na klupi Sarajeva, nakon što je njegov tim savladao Mladost iz Doboja kod Kaknja sa 4:2, a nedavno je, poslije pobjede u vječitom derbiju (1:0), izjednačio rekord s legendarnim Miroslavom Mehom Brozovićem. Oba stručnjaka kluba s Koševa ostvarila su po šest trijumfa u vječitim derbijima...

Teško je očekivati da će neko, ne ubrzo, nego uopće, nadmašiti Musemićev rekord s bordo timom.

Husref Musemić rođen je 4. jula 1961. godine u Janji kod Bijeljine, gdje je i napravio prve fudbalske korake. Karijeru je počeo u Radniku iz Bijeljine, a od 1979. do 1985. nosio je bordo-bijeli dres i osvojio titulu sa Sarajevom (sezona 1984/85). U ljeto 1985. godine, kao najbolji strijelac Prve lige bivše Jugoslavije, prešao je u Crvenu zvezdu, gdje se zadržao do 1989. U karijeri je još igrao za škotski Harts i Tvente (Holandija). Kao šef stručnog štaba Sarajeva osvojio je Kup BiH (2005.) i Premijer ligu BiH (2007.).

Teško je očekivati da će neko, ne ubrzo, nego uopće, nadmašiti Musemićeve rekorde s bordo timom

Musemić: Najzaslužniji za jesenju titulu

Rekorder za sva vremena

Agresivna (veliko)hrvatska diplomatska kampanja protiv Bosne i Hercegovine doživjela je potpuni debakl u sjedištu Evropske unije. Podla podmetanja zvaničnog Zagreba da se bh. geografija proglasi opasnom terorističkom bazom i fundamentalističkim vilajetom, srećom, nisu prošla u Briselu. Ponovo se, eto, pokazalo da, uz neiskrene prijatelje u susjedstvu, nama neprijatelji i ne trebaju. Ali, krenimo redom...&nbsp;

Prve ćorke na suverenitet BiH ispalila je militantna hrvatska predsjednica. Nakon što je Pantovčak okupirala ravno iz bunkera NATO saveza, ambiciozna štreberka i friško utemeljena doktorica nauka, dr. Kolinda Kitarović, dakle, podvrisnula je kako ovdje djeluje desetak hiljada elkaidovaca, mudžahedinskih spavača, koji nestrpljivo čekaju zgodnu priliku da naprave belaj na evropskom kontinentu. 
Kako su iz nadležnih sigurnosnih službi odlučno demantirali predsjednicine nebuloze, Kolinda nas je proglasila “posebnim slučajem sa posebnim potrebama”. Potom se mudro posvetila prioritetnijim stvarima - udomljavanju pasa, nestašicama jogurta u bivšoj Jugoslaviji, navijačkom zavijanju, neprimjereno bliskim kontaktima s oznojenim i polugolim nogometašima, falširanju ustaških evergrina.
Ni na Markovom trgu nisu mirovali u uznemiravanju BiH. Premijer Andrej Plenković skoro svaku posjetu inozemstvu zloupotrebljavao je da zajaše na suverenitet međunarodno priznate države. Takvu praksu preuzeli su i članovi njegovog kabineta pa je, valjda, zato ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović-Burić patološki utemeljeno kidisala na BiH. Prošle sedmice, međutim, evropske kolege oštro su je upozorile da se, žargonski rečeno, poklopi ušima te prestane promovirati zaostale ideologije. 
Poraženi i poniženi na svim raspoloživim evropskim frontovima, HDZ-ovci s obje obale rijeke Une na koncu su iz naftalina izvukli Željanu Zovko, višestruku povratnicu u bh. diplomatiju, a odskora i radikalnu zastupnicu u Evropskom parlamentu. Ponešto je Željana nedavno procvrkutala i o Željku Komšiću, ali ta tema ne zavređuje apsolutno nikakvu pažnju. Jer, jedan je Željo, a želja(na) su stotine!

Uz neiskrene prijatelje u susjedstvu, nama neprijatelji i ne trebaju

Jedan je Željo, a želja(na) su stotine!

Hrvatska nacionalna selekcija u tenisu čekala je 13 godina na novu titulu u Dejvis kupu, a onda je Hercegovac Marin Čilić uzeo stvar u svoje ruke.&nbsp;&nbsp; Trenutno sedmi igrač svijeta imao je besprijekoran vikend na vrućem terenu u francuskom Lilu. Ostvario je dvije pobjede i, uz onu Borne Ćorića, to je bilo dovoljno za 3:1, nakon kojih je u Hrvatsku još jednom stigao trofej Dejvis kupa. 
Čilić je prvo u petak savladao Žo-Vilfrida Tsongu (Jo-Wilfried) rezultatom 3:0 da bi jučer istu sudbinu doživio Lukas Puj (Lucas Puille). Ne samo da nije izgubio nego protivnici nisu dobili nijedan set.
Marin Čilić rođen je 28. septembra 1988. godine u Međugorju. U karijeri ima osvojen US Open 2014. godine, a ukupno je ostvario 17 ATP titula. Najbolji plasman na ATP listi imao je u februaru ove godine, kad je bio treći.

Hrvatskoj donio novu titulu u Dejvis kupu

Hercegovac za velika djela

Zaokupljeni sobom, karijerom i preskupom šarenom garderobom, brendovima umjesto znanjem, kako doći do novog auta iz snova, odletjeti do egzotične destinacije, sve nas je manje briga!Mi smo dio pretile armije od milijardu sitih koji ne vjeruju da na svijetu od ukupno sedam živi bar milijardu gladnih ljudi. Ne govorim samo o Americi već i o onim dijelovima planete koji su skoro do jučer bili na onoj drugoj strani.Kao da se ne sjećamo kako je stradati od rata i od bolesti koje se liječe s nekoliko pilula dobrih vitamina, da ne govorim o puteru i običnoj marmeladi.&nbsp;Ratno djetinjstvo – od Bosne do Jemena&nbsp;Tačno prije godinu, u novembru 2017. godine, londonski „Guardian“ pisao je, citirajući organizaciju “Spasite djecu” (Safe the Children), da bi 50.000 dječaka i djevojčica u dobi ispod pet godina moglo umrijeti od gladi u Jemenu. To je ona država na jugozapadnom ćošku Arabijskog poluotoka – okružena prebogatim islamskim zemljama iz Zaljeva i Saudijskom Arabijom.Dogodilo se još gore! Za 365 dana, strahuje se, a tim riječima se uvijek najavljuje katastrofa - pomrlo je čak 85.000 djece. Uzmite kalkulator pa sami izračunajte, svaki dan u prosjeku je umiralo više od 230 djece - skoro desetero svaki sat.Prisjetimo se kako je bilo kad je za 1.425 dana opsade Sarajeva poginulo više od 1.600 djece, a stradalo mnogo više. Zato bi u Muzeju ratnog djetinjstva valjalo odmah okačiti bar nekoliko fotografija dječaka i djevojčica iz Jemena, onih u čije je otvorene umiruće oči kao raspukli svemir teško gledati, ali se s tim moramo suočiti. Jer, u Jemenu je za godinu nestao čitav jedan dječiji grad.Hej, 85.000 djece koja nikad neće odrasti zato što svijet predugo šuti, predugo čeka, kao nekad u vezi s Bosnom. I zato što muslimani koji se hvale da to jesu, nisu to što misle da jesu!U taj bi sarajevski muzej trebalo pozvati nove članove Predsjedništva BiH, jer tamo će, razmišljajući o Jemenu, bar na čas postati bolji ljudi, a možda i bolji bosanski političari.Bogami, valjalo bi organizirati i ekskurziju za najvišu bosansku ulemu, čim se vrate iz Saudijske Arabije, da se u Muzeju ratnog djetinjstva podsjete čijom su zaslugom u Jemenu pomrla tolika muslimanska djeca.&nbsp;Revizija znanja i emocija&nbsp;Saudijska ratna koalicija od marta do aprila 2015. godine bombardirala je Jemen u operaciji “Odlučna oluja”. Potom je održavala pomorsku blokadu izlažući oko 20 miliona ljudi (78 posto jemenskog stanovništva) gladi i drugim stradanjima, uključujući i koleru. Svoje interese je ostvarivala uglavnom bezuspješno preko mrtve jemenske djece.Još malo o faktima, jer i Bosanci i Hercegovci, kao građani svijeta, znanje i emocije trebaju razvrstati u posebne fioke.U zračnim napadima na Jemen, osim Saudijaca, učestvovali su ratni avioni iz Egipta, Jordana, Maroka, Sudana i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), dok je Katar od 2017. godine suspendiran zbog ekonomske i diplomatske blokade, prvenstveno od Saudijske Arabije i UAE. Uglavnom na Jemen su nasrnuli svi Arapi iz okruženja, s časnim izuzetkom Omana, koji je inače posebna državna, diplomatska, historijska i spiritualna priča. Ne iz istih “omanskih” razloga, Pakistan je, također, odbio da učestvuje, jer parlament u Islamabadu nije izglasao rat.&nbsp;Amerikanci su za tu intervenciju pružali obavještajnu i logističku podršku, a arapski avioni su polijetali iz baza u Džibutiju, Eritreji i Somaliji. Iza njih je ostala pustoš i građanski ili, bolje rečeno, ideološki rat između lokalnih Šija (Houthi), koje, naravno, podržava Iran i Suni muslimana (Hudi), koje podržava Saudija.&nbsp;No, u toj već viđenoj priči puno je više gubitnika nego dobitnika. Bio je to još jedan delegirani, tzv. proksi rat s Teheranom, kome se još ne nazire kraj.&nbsp;Nada je u tome što Vašington sada uviđa kako se saudijska vojna intervencija u Jemenu, osim u stvarnu kataklizmu, pretvorila i u politički debakl, pa se to pokušava zaustaviti. Ne sasvim da bi se spasio Jemen, već tradicionalni saveznici.&nbsp;Pravo na hljeb i istinska vjera&nbsp;I nije samo američki predsjednik Donald Tramp (Trump) spreman da Saudijskoj Arabiji progleda kroz prste zbog bogomdatih naftnih milijardi. Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš (Guterres) odbija da digne svoj glas do visine istinskog moralnog autoriteta; i on o zvjerskom ubistvu saudijskog novinara Džemala Kašogija (Jamal Khasoggi) govori samo kao perfektni birokrata. A, kao, najvažnija su im ljudska prava.Na koncu, valja to baš u ovome trenutku spomenuti – tu su i domaće bosanske obloguzije kojima su važnije pita i rahvanija nego principi i ono u šta se “principijelno” zaklinju, pa preko Rijada dograđuju Bosnu po svojoj feudalnoj mjeri.Opet pogrešno, bez vizije, glupo i opasno.Nije nikakva mudrost da je “prazan stomak loš politički savjetnik”, kao što je to svojevremeno rekao pametni Ajnštajn (Einstein). Ali, upravo Bosanci ne smiju zaboraviti stradanje jemenske djece i dozvoliti sebi da misle samo punim trbuhom - nema materijalnog blagostanja bez solidarnosti.To što čovječanstvo nije dostiglo konsenzus da je pravo na hranu jedno od temeljnih ljudskih prava, tragedija je sama po sebi. A to je, tvrde umni ljudi, ne samo etička već i kriza vjere. Žalosno je da se tako i u Bosni vjera manje uvažava nego populizam i religija.

Zato što svijet predugo šuti, predugo čeka, kao nekad u vezi s Bosnom. I zato što muslimani koji se hvale da to jesu, nisu to što misle da jesu

Kako je nestao grad od 85.000 djece

Znam ljude koji su godine i godine posvetili odgajanju mladih. Znam jedan debatni program i ljude okupljene oko tog programa. Znam ljude koji su vjerovali tom odgajanju za ljubav, poštovanje, uvažavanje drugih i drugačijih, za razumijevanje različitosti.Proveli su godine putujući ovom lijepom i umornom zemljom otvarajući vrata gradova za neku mladost koja prije nije kročila kroz ta vrata. Znam da su neki od njih pri svakom susretu s mladima govorili da je BiH jedan veliki šareni cvijet na kojem svaka latica mora imati svoje mjesto i da će samo tako cvijet biti lijep, dugo trajati i ne biti ranjen.BiH po mjeri svih koji u njoj živeNeki su vjerovali u njihove riječi, drugi nisu, treći su pomišljali da se iza toga nešto krije. Prvi su s njima krenuli na putovanje, drugi su im zatvarali vrata, a treći se čudili.Možda su ovi posljednji bili ponajviše u pravu. A iza svega se krila ideja o stvaranju BiH po mjeri svih koji u njoj žive. BiH po onoj mjeri po kojoj je i trebala biti skrojena: tako da njeni narodi žive ne u sebe zatvoreni nego okrenuti jedni prema drugima. Nikako drugačije.Nije to bio jednostavan put odgoja, jer su strah i nepovjerenje bili stalni pratitelji na tom putu. No, ovi ljudi nisu odustajali. Pa kad su prva djeca iz Bijeljine dalekih devedesetih trebala doći u Sarajevo na debatno druženje, jedna odgajateljica je, razgovarajući telefonom sa zabrinutim roditeljima, mnogo puta ponovila da svojom čašću i obrazom jamči za tu djecu.Jamčila je to roditeljima i Rada, pedagoginja koja je trebala doći s djecom. I roditelji su im povjerovali. Djeca su krenula na put, bila na debatnom druženju i na odlasku plakali što se rastaju od svojih vršnjaka. I tako je to trajalo kroz godine. Uvjeravala je odgajateljica roditelje iz Sarajeva da će mladima biti lijepo kod vršnjaka na Palama, jer će se njihova domaćica, profesorica Branka, od srca brinuti za njih. I bilo je.Mladost sarajevske medrese sa svojim odgajateljem Mirzetom bila je kod svojih vršnjaka na Palama, sretni se vratili i ubrzo poslije toga ugostili njih u svojoj školi. Isto je bilo i kada je Emilija bila domaćica u svom Katoličkom školskom centru, a Azra, Snežana, Darian, Alma i drugi došli na druženje sa svojim učenicima. I tako kroz godine mostovi su nicali, mladi se upoznavali i družili.Različitost predstavlja biće BiHA onda su se opet pojavili oni koji ne vjeruju da samo različitost može trajati. Da upravo različitost, koja ne mora uvijek biti po našoj volji, predstavlja biće BiH. Počeli su i ružne riječi govoriti i polako trgati latice cvijeta. Počeli su sumnjati u druge baš kao na početku priče. Bacili su sjenku tmurnog oblaka na cvijet. Zašto? Jer nisu htjeli vidjeti druge. U danima kad se sjećanje na daleku 1943. oživi, niko nema pravo sakriti da je zemlja ta i hrvatska i srpska i bošnjačka. Nije samo bošnjačka. Nije samo hrvatska. Nije samo srpska.Sve tri latice cvijeta moraju biti svaka na svom mjestu i sa dovoljno sunca.I nisu odgajatelji pogriješili što su učili da se poštuje drugo i drugačije, što su učili da se ljubav ničim zamijeniti ne smije, da poštovanje nije slabost nego vrlina, da se riječju koja se čuje vrata otvaraju i da nisu „oni nama“ neprijatelji.Neprijatelj čuči u nama, baš kao u staroj indijanskoj priči koja kaže da je unutar svakog od nas sukob, poput borbe dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo, bijes, zavist, pohlepu, ljutnju, mržnju, a drugi radost, mir, ljubav, nadu, srdačnost, suosjećajnost.A koji će pobijediti? Onaj kojeg hranimo.

Neprijatelj čuči u nama, baš kao u staroj indijanskoj priči koja kaže da je unutar svakog od nas sukob, poput borbe dva vuka

Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje!

Ni moja, ni tvoja, ni njegova

Evropsko vijeće, tijelo koje okuplja 28 predsjednika i premijera i vrhovni organ Evropske unije, danas bi trebalo ratificirati sporazum o izlasku Velike Britanije iz ovog bloka. 
Donald Tusk, predsjednik Evropskog vijeća, preporučio je da se dogovoreno prihvati nakon što su London i Pariz postigli dogovor o Gibraltaru. 

Evropska unija jeste slabija za jednu jaku članicu, gubitke će tek osjetiti Velika Britanija, ali je cijeli posao ipak urađen džentlmenski. Da, bilo je na momente i nervoznih reakcija s obje strane Lamanša, ali to nikad nije bilo ispod nivoa kakav zagovaraju evropski zvaničnici. 

Prekaljeni poljski političar proces je vodio bez veće nervoze, nenametljivo, strpljivo i elegantno i uvijek je bio u centru zbivanja. 

Nije ga u tome ometala ni histerija napisa tabloida u domovini, koji su njegovu najavu da će se vratiti na političku scenu kad mu 2021. godine istekne mandat, dočekali na nož. 

Tusk je rođen 22. aprila 1957. godine. Političar je s najuspješnijom i najdužom političkom karijerom u postkomunističkoj Poljskoj. Oženjen je i otac dvoje djece.

Proces vodio bez veće nervoze, nenametljivo, strpljivo i elegantno i uvijek je bio u centru zbivanja

Džentlmenski razlaz

Nije dobro ni upoznao raspored stolova i stolica u svom kabinetu, a Milorad Dodik u petak je postavljanjem zastave Republike Srpske pored državne zastave prilikom prijema akreditiva novog srbijanskog ambasadora u BiH započeo najavljeno rastakanje institucija Bosne i Hercegovine. 
Krenuo je s krova i, bude li mu dopušteno da i dalje gazi zakone i protokole koji reguliraju pravila ponašanja unutar Predsjedništva BiH, ni cigla na zgradi u kojoj privremeno stanuje, neće ostati. Vidjet ćemo. 
Dodika je dva puta u njegovoj karijeri na vlast dovela SDA, stranka koja se hvali da “najviše voli i štiti” Bošnjake. Posljednji put, 2006. godine, doveli su ga i ostavili do danas da predvodi kolone nacionalističkih fizikanera koji poslušno rade na uklanjanju i rušenju osnovnih atributa države BiH.
Niko ništa nema protiv zastave RS. U svom kabinetu član kolektivnog šefa države može držati i zastavu Burundija ako mu je ćeif, a kamoli zastavu entiteta iz kojeg dolazi, ali na mjestu gdje to zakonom i važećim protokolima nije dozvoljeno, ne može. I to mu niko ne smije dozvoliti.
Reakcije bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva nakon događaja od petka bile su u stilu novokomponovane tužbalice. 
Džaferović je, očekivano, zaprijetio Dodiku sudom, baš kao da je ovaj sklon poštovanju sudskih odluka pa će se, eto, prepasti suda i sudija. Željko Komšić odavno, pak, prijeti da će ostati bez prstiju onaj ko dirne u BiH, a u petak mu pred očima sijevala cijela Dodikova ruka, s naglaskom na dio “od šake do lakta” i ništa mu se prstima, a kamoli ruci, dogodilo nije.
E, pa, da vas vidimo, gospodo predsjednici!

Niko nije protiv zastave RS, ali njeno mjesto u Predsjedništvu reguliraju zakon i važeći protokoli

Rastakanje institucija BiH

U Bosni i Hercegovini termin zemljaci uobičajen je i korišten kao riječ koja označava da dva čovjeka ili dvije grupe ljudi žive na jedinstvenom užem prostoru. Tako su, naprimjer, zemljaci Krajišnici, oni koji žive u zapadnoj Bosni, Posavini ili oni koji žive u Hercegovini itd.Ja sam se s terminom zemljaci susreo u Beogradu kada sam upisao studij filozofije i kada sam iz radoznalosti i potreba da pratim historiju antičke filozofije počeo odlaziti na predavanja klasičnih jezika. Ta predavanja držala su dva čovjeka, jedan se zvao Milan Budimir, a drugi Đuro Gavela.Priča o Krajišnicima i Milošu ObrenovićuIstovremeno, upisujući filozofiju po tadašnjem programu koji je važio u Beogradu, bio sam obavezan i da slušam predavanje iz nacionalne historije koje je držao poznati historiograf i političar Vasa Čubrilović. Na taj način desilo se da sam slušao predavanja tri čovjeka za koja se ispostavilo da su moji zemljaci.Naime, na predavanjima o periodu kada je u Srbiji vladao Miloš Obrenović, a poznato je bilo da je Čubrilović bio veliki stručnjak za taj period srpske historije, rekao je da „mi u Krajini znamo šta je značila Miloševa politika i da smo reagirali na Miloševe akcije na taj način da smo i mi zatražili ono isto što je Miloš zatražio od sultana, to jest autonomiju“.

Čubrilović me upitao: „A kako se ti, mladiću, zoveš?“, na šta sam ja odgovorio da se zovem Muhamed Filipović. On me je na to upitao: „Od kojih si ti Filipovića, glamočkih ili ključkih?“.Odgovorio sam: „Ključkih, jer sam porijeklom iz Sredica“. On je rekao: „Pa mi smo zemljaci, mladiću. Ja sam iz Sratkova, moji su porijeklom Čubrilovići odatle, prve smo komšije, a, osim toga, i ti i ja pripadamo dvjema najpoznatijim porodicama, Čubrilovići su najpoznatija srpska porodica u našem kraju, a vi Filipovići muslimanska. Znači, mi smo ne samo zemljaci nego i plemenitaši.“Zanimljiva predavanja Milana BudimiraNaravno, ta njegova primjedba izazvala je smijeh među studentima, ali su me počeli zvati zemljak. Uskoro, međutim, od interesantnih predavanja Milana Budimira, koji je bio slijep, čovjek se nije mogao odvojiti slušajući ga. Moja je želja bila da upoznam nešto bolje antički svijet, pa i da mi zvuk grčkoga jezika uđe u uši kako bi bolje mogao razumijevati i započeti studij antičke filozofije koju je predavao Dušan Nedeljković. Ali mi nismo slušali njegova predavanja, nego smo odlazili na predavanja Miloša Đurića, koji je predavao grčku klasičnu literaturu i unutar tog kursa on je držao predavanja i o brojnim filozofima iz grčkoga perioda.Tako sam došao u kontakt s profesorom Budimirom, za kojeg se također ispostavilo da je moj zemljak, jer je on, naime, bio porijeklom iz Mrkonjić-Grada, odnosno Varcar-Vakufa. To se ispostavilo u razgovoru kada sam mu rekao da sam porijeklom iz Ključa, odnosno iz Sredica, a on mi je na to rekao: „Pa mi smo zemljaci“, ja sam iz Mrkonjića i mi smo Budimiri odatle, a moji rođaci i danas žive tamo.“Slučaj se desio da sam ja odlazio, ne samo na predavanja profesora Budimira nego i profesora Gavele, kada se ispostavilo da je i profesor Gavela, ustvari, naš zajednički zemljak jer je porijeklom iz Petrovca.Naime, ja sam ga pitao šta je njemu u rodu poznati dramaturg i režiser Branko Gavela, na što mi je on rekao da mu je to rođeni brat i da su obojica porijeklom iz Petrovca. Pitao me: „Jesi li ti od ključkih Filipovića“?, rekoh: „Jesam“, kaže: „Mi se međusobno znamo dobro, jer su veze među nama dugotrajne“.Rasadište ljudi od velikog talenta i značajaTako se ispostavilo da su u jednom momentu na beogradskom Filozofskom fakultetu na historiografiji, grčkom i latinskom jeziku djelovala trojica Krajišnika, Vasa Čubrilović, Đuro Gavela i Milan Budimir, a da je njihov slušalac bio, također, jedan Bošnjak, Krajišnik, a to je Muhamed Filipović.Ova situacija je obilježena na taj način što su mene mnogi nazivali „Đe si, zemljače“, a profesor Čubrilović me je neprestano oslovljavao sa zemljače. To govori o činjenici da je prostor o kome se radi, a to je Krajina i prostor između Vrbasa i Une, ustvari prostor gdje je nastajao veliki broj značajnih intelektualaca. Slikara naprimjer, poput Jovana Bijelića, Muhameda Kulenovića ili Hakije Kulenovića, Mersada Berber, zatim muzičara kao što je Vuk Kulenović, književnika kao što su Skender Kulenović, Branko Ćopić, Ahmet Hromadžić i drugi značajni književnici koji se javljaju na tom prostoru, a kao što se vidi i značajnih naučnika.Dakle, da taj prostor proizvodi ljude snažnih duhovnih interesa koji su doprinijeli našoj nauci i kulturi, dali vrlo visoke doprinose i učinili da taj kraj ne može da se smatra nikakvom zaostalom provincijom, nego jednim rasadnikom ljudi od velikog talenta i značaja.

Desilo se da sam slušao predavanja tri čovjeka, za koja se ispostavilo da su moji zemljaci

Upisujući filozofiju po tadašnjem programu koji je važio u Beogradu, bio sam obavezan i da slušam predavanje iz nacionalne historije koje je držao poznati historiograf i političar Vasa Čubrilović

Krajina i prostor između Vrbasa i Une je, ustvari, prostor gdje je nastajao veliki broj značajnih intelektualaca

Zemljaci

Na zapadnom Balkanu opet vrije kao u pretis loncu. Vatra se loži u Srbiji, a svako malo plameni jezičak probije negdje u susjedstvu. Danas je vruće na Kosovu, jučer je bilo u Makedoniji ili Hrvatskoj, prekjučer u Crnoj Gori, a već sutra požar može buknuti u Bosni i Hercegovini.
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović nedavno je u intervjuu za francuski „Figaro“ ustvrdio da takav razvoj situacije daje polet pristalicama „velike Srbije“, upozoravajući da je retorika koja dolazi iz Beograda opasna u vremenu nestabilnosti.
I doista, ako imate priliku da gledate srbijanske televizije s nacionalnom frekvencijom ili čitate tiražne tabloide čije naslovnice vrište s okolnih trafika, jedina paralela koja vam se nameće jesu devedesete godine prošlog stoljeća i medijska scena koja je prethodila Miloševićevom ratnom pohodu na susjedne zemlje.
Ako pritom na čelu Srbije imate čovjeka koji se, u prepoznatljivom Miloševićevom stilu, ponaša kao piroman u odijelu vatrogasca, slika je kompletna. I Vučić, naime, javno poziva na mir i stabilnost, a istovremeno službe i parapolicijski elementi koje kontrolira vršljaju na sjeveru Kosova, prave nered i lom u makedonskom Sobranju, kriju organizatore neuspjelog puča i atentata na Milu Đukanovića u Podgorici, pokušavaju skrojiti novu vlast u BiH po svojoj mjeri... 
Krug se tako zatvara. Miloševića više nema, ali su tu njegovi najbolji učenici: od Vojislava Šešelja, preko Tomislava Nikolića, do Ivice Dačića i spomenutog Aleksandra Vučića. Svi oni, bez uvijanja, danas šalju zlokobnu poruku i građanima Srbije, i svojim susjedima, i svom političkom ocu: Mirno spavaj, Slobodane, sve je mračnije.

Moljci iz ormara

Predvodi "Rođene" na putu ka eliti

Jovo Srbine, raja je uz tebe!

Njemica velikog srca

Danas nije na današnji dan!

"Zmaj" s Bosfora

Mandat od pola miliona!

Rekorder za sva vremena

Jedan je Željo, a želja(na) su stotine!

Hercegovac za velika djela

Kako je nestao grad od 85.000 djece

Ni moja, ni tvoja, ni njegova

Džentlmenski razlaz

Rastakanje institucija BiH

Zemljaci

Piroman Vučić u odijelu vatrogasca

Kolumne

Moljci iz ormara

Predvodi "Rođene" na putu ka eliti

Jovo Srbine, raja je uz tebe!

Njemica velikog srca

Danas nije na današnji dan!

"Zmaj" s Bosfora

Mandat od pola miliona!

Rekorder za sva vremena

Jedan je Željo, a želja(na) su stotine!

Hercegovac za velika djela

Kako je nestao grad od 85.000 djece

Ni moja, ni tvoja, ni njegova

Džentlmenski razlaz

Rastakanje institucija BiH

Zemljaci

Piroman Vučić u odijelu vatrogasca