Humani gest vozača autobusa sarajevskog GRAS-a Edina Bećirevića prekjučer je oduševio ne samo građane BiH nego i šire. Bećirević je bez imalo razmišljanja pritekao u pomoć ženi s teško bolesnim djetetom i odvezao je do Hitne pomoći.&nbsp;&nbsp; 
Vozio je na liniji Rajlovac - Željeznička stanica, a u trenutku kada se autobus nalazio na okretištu Rajlovac, uočio je ženu koja je u naručju držala bolesno dijete s još jednom djevojčicom, vidno uznemirene i uplašene.

Nije dugo razmišljao, uzeo je motorolu, javio se dispečerskom centru i potom majku s djecom odvezao u Hitnu pomoć. Iako autobus u tom trenutku nije bio prazan, putnici su prepoznali Edinovu humanost i bez razmišljanja podržali njegov gest. Pritom su komentirali da bi ovakve primjere svi trebali slijediti.

Na Edinovom Facebook profilu sa svih strana stižu poruke i čestitke: „Bravo, ti si pravi čovjek koji ima dušu i hoće pomoći, svaka čast“, „Naš ponos“, „Svaka čast, malo je takvih u današnje vrijeme“.

Humani vozač

Kao uvodničar na sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca "Krug 99", Bakir Izetbegović je priznao da su ova dešavanja u SDA bila davno isplanirana, piše ugledni novinar i bošnjački intelektualac Nedžad Latić na svom portalu <a href="http://thebosniatimes.ba/clanak/11238" style="color: rgb(255, 0, 0);">"The Bosnia Times"</a>, čiji tekst prenosimo u cijelosti.Ko je još osim njega učestvovao u planiranju čistki koje su rezultirale raskolima u Sarajevu i Tuzli, nije otkrio. Međutim, upravo ta tajna krije odgovore na vrlo dramatična zbivanja unutar te stranke. I da čitaoci ne bi bili u neizvjesnosti, odmah ću otkriti aktere ove velike spletke iliti ujdurme koju su kreirali Bakir Izetbegović i Hasan Čengić. Kako su to izveli?
Pukla tuzlanska halka
Prvo treba raskrinkati odnose ove dvojice najmoćnijih ljudi kod Bošnjaka. Od kada je Čengić smijenjen sa mjesta zamjenika ministra odbrane, a to je učinio osobno Alija Izetbegović, a po nalogu jednog američkog diplomate, on pokušava ostvariti svoj utjecaj u vrh Stranke „iz kornera“. Kako mu to nije pošlo za rukom kod Alije tako nije ni kod Sulejmana Tihića. Zato se on opredijelio indirektno utjecati na izbor kadrova u stranci koje bi on vrbovao i preko njih ostvarivao svoj utjecaj. Potom je konstantno bio involviran u politiku Islamske zajednice na način da bi instalirao svoje ljude u Sabor, a po mogućnosti i na neku od funkcija u samom Rijasetu. Safet Softić, naprimjer, jedan je od tipičnih primjera Čengićevog upliva u SDA i u Islamsku zajednicu. On je bio predsjednik Sabora u vrijeme dr. Mustafe Cerića, dok je bivao i predsjednik Parlamenta Federacije BiH. Upravo Softić je pripremio teren za smjenu Cerića i dolazak Huseina Kavazovića za reisa, kao i samog Čengića za predsjednika Sabora IZ-a BiH.
Dok je Čengić bio relativno uspješan u osvajanju Islamske zajednice, to mu nije baš išlo za rukom u SDA. Opet je tome primjer Safet Softić. Kao što je Čengić imao svog, bar jednog, odanog čovjeka u svakom kantonalnom odboru SDA, tako je njegov glavni čovjek u Tuzlanskom kantonu bio Tarik Arapčić. On je jedno vrijeme bio i premijer tog kantona, a šef njegovog kabineta bio je Safet Softić. Ako se osvrnemo na hronologiju raskola SDA koji se desio u Tuzli, uočit će se da je njegov embrio započeo u sukobu Mirsada Kukića sa Arapčićem i Softićem. Arapčić je sin jednog od najuglednijih pripadnika organizacije „Mladi muslimani“, a Softić je po struci hodža, kao i Čengić. Zato on ima još podršku u braći Osmanović, Adilu i Ismetu, koji su također hodže. A Ismet je čak bio ista generacija medrese sa Čengićem. Doda li se tome da je reis Kavazović, kao i general Fikret Muslimović, te premijer Fadil Novalić iz tuzlanske regije, jasno je koliko je Čengić uspijevao kontrolirati političke i vjerske tokove u ovom regionu. Iako se Novalić doima da ne pripada ovoj tuzlanskoj halki, sama činjenica da mu je bliži rođak Senahid Bristrić, nekadašnji funkcioner Islamske zajednice, a sadašnji ambasador u Rijadu, dovoljno govori koje su mu preporuke bile za premijersku fotelju.
Brodolom nacionalne politike

Ova operacija Čengića i Izetbegovića bila je jednostavno zamišljena po principu „hajde da se rastanemo prije izbora da bismo se opet sastali nakon izbora“. Sama činjenica da je Dino Konaković, a čak i prije njega Mirsad Kukić, bio blizu na korak da se upeca i priključi A-sda dovoljno govori kako su to Izetbegović i Čengić bili zamislili da se „rastanu da bi se sastali nakon izbora“. Jer A-sda je posljednji dugogodišnji stranački reper koji je Tihićeva zaostavština nastala u sukobu njega i Čengića. Ova mala krajiška stranka je preživjela zahvaljujući Čengićevoj zaštiti. Oni su „svoju kožu“ sačuvali tako što im je bilo dozvoljeno da djeluju lokalno, ali bi zato glasali za onog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH kojeg je favorizirao Čengić. To su bili Silajdžić i Izetbegović.&nbsp;
Da su Konaković i Kukić pristupili A-sda, Čengić bi ih nakon izbora natjerao da koaliraju sa SDA i tako bi bili „siti vuci, i sve ovce na broju“.
Koliko god ovakva okrnjena SDA bila u nezavidnoj poziciji, jer gubi bar trećinu izborne baze, što sigurno ugrožava i samu poziciju Bakira Izetbegovića kao lidera Stranke, mnogo veći gubitnik je Hasan Čengić. Jer Čengićeva „imperija“, koju on stvara na temeljima finansija BBI banke, imala je ambiciju da se proširi na Tuzlu, Zenicu i Bihać. Čengić je relativno uspio ostvariti prodor u Krajinu, zahvaljujući kupovini dijela „Agrokomerca“ od strane „Klasa“, ali su ga Fuad Kasumović, pa sad i Mirsad Kukić bukvalno blokirali za prodor u Zenicu i Tuzlu. Nedavna informacija da se prodaju nekretnine u vlasništvu „Aerodroma Visoko“, pokazuje da je Čengić „bacio oko“ na „Aerodrom Željava“ kod Bihaća. Da je Čengić uspio ojačati A-sda pristupanjem Konakovića i Kukića, koja bi u koaliciji sa SDA eventualno formirala Federalnu vladu, sigurno bi jedan od prioriteta te vlade bio izgradnja aerodroma Željava, kao i prodaja, odnosno kupovina od strane lobija BBI banke energetskih giganata u Tuzli koje još uvijek kontrolira Kukić. Ovako je Čengić, bar za sada, ostao „kratkih rukava“, a Bakir Izetbegović...??? Niko više sa sigurnošću ne može reći šta mu je sudbina namijenila kao političaru! Jer s njim i njegovom Strankom, u to više niko ne sumnja, Bošnjaci su doživjeli brodolom nacionalne politike. U brodolomu se spašava ko može. To je prouzrokovalo raskole, od Senada Šepića do Dine Konakovića i Mirsada Kukića.

BAKIR NAS VODI KA DNU! Latić: Izetbegović je sa Čengićem izrežirao raskole: rastali se da bi se sastali

Opet je pompezni sastanak na najvišem nivou između BiH, Srbije i Hrvatske konkretno zapeo na najnižem nivou. Eto, jedino što su predsjednici i šefovi diplomatija u Mostaru usaglasili jeste njihova kolektivna zabrinutost zbog masovnog odlaska mladih ljudi iz naše tri zaostale državice. Nisu, vala, glavešine morale potezati čak do obala Neretve kako bi nam to saopštile. Znali smo, naime, i bez njih da omladina baš zbog njih takvih odavde svakodnevno bježi i ne vraća se.&nbsp;&nbsp; 
E sad, osim konsenzusa po pitanju mladih emigranata (Srba, Hrvata, Bošnjaka, Ostalih...), moguće da je i jelovnik za svečani ručak jednoglasno usvojen na najvišem predsjedničkom nivou. Istina, za takvu tvrdnju nemamo čvrste dokaze s obzirom na poznate višegodišnje prijepore i kontroverze vezane uz pojedinačne predsjedničke sklonosti ka kontinentalnoj, odnosno dalmatinskoj kuhinji.

Moguće da je i jelovnik za svečani ručak jednoglasno usvojen na najvišem predsjedničkom nivou

U Mostaru se dobro jelo, malo se, kažu, i popilo, ali ponovo je, dakle, do kraja ogoljena sva besmislenost trilateralnih susreta ovog tipa. Šefovi država popričaju dva-tri sata, upitaju se za zdravlje junačko, namjeste poze za slikanje pred novinarima, najave nove razgovore (po cirkuskom principu - danas u vašem gradu, već sutra u Novom Sadu) izljube se i razgule kućama.&nbsp; 
Primjetno je da na ovakvim druženjima nikad nije potpisan neki važan dokument. Međudržavni ugovor, ekonomski sporazum, konkretna privredna investicija... Tabula rasa! U balkanskom prevodu, duplo golo na najvišem nivou.

Korisnije je, zato vam kažem, kad Aleksandar Vučić i Bakir Izetbegović razbace partiju šaha nasred Knez Mihajlove nego sve ove besmislene trilaterale zajedno. Ako ništa, igranje šaha socijalno povezuje, manje košta, a ni tabla pred predsjednicima nije sablasno prazna...

Trivijalno trilateralno

Bogdan Tanjević prije 39 godina je Košarkaški klub Bosna, kao trener, predvodio do najvećeg uspjeha u historiji, titule prvaka Evrope. Bila je to kulminacija fantastične generacije čije su igračke zvijezde bili Mirza Delibašić, Žarko Varajić, Ratko Radovanović, Sabit Hadžić...&nbsp; 
Bosna je tih godina dominirala i u košarci bivše Jugoslavije, osvojivši nekoliko titula prvaka, a trijumf u Kupu šampiona 1979. definitivno je svrstao „Studente“ među velikane evropske košarke. 
 
Tvorac tog sjajnog tima bio je upravo Tanjević, kojem je za izuzetan doprinos u razvoju sporta i afirmaciju BiH sada dodijeljeno i najviše priznanje, a to je Državna nagrada za sport BiH za 2017.

Legendarni Boša rođen je 13. februara 1947. u Pljevljima (Crna Gora), ali od ranog djetinjstva živio je u Sarajevu, gdje je bio igrač, a potom i trener Bosne. 

Velike trenerske uspjehe postigao je i u inozemstvu. Kao selektor Italije i Turske bio je prvak Evrope i viceprvak svijeta.

U klupskoj karijeri, vodio je još italijanske klubove Kazerta, Trst, Milano i Virtus iz Bolonje, potom i podgoričku Budućnost, francuski Limož i turski Fenerbahče.

Nagrada u pravim rukama

„Nakon teških i skupo plaćenih iskustava prošlosti ne smijemo se uspavljivati trabunjanjima moderne žene koja zahtijeva ista prava kao i muškarac, zaboravljajući duboke duševne razlike koje je dijele od muškaraca.“&nbsp;&nbsp; 
U poznatoj komediji s kazahstanskim reporterom koji otkriva Ameriku, tamošnju kulturu i običaje, glavni lik Borat uvjerava grupu feministkinja da žene nisu dorasle muškarcima jer, naprosto, imaju „mozak kao u vjeverice“. Nakon te skandalozne provokacije u kadru nastupi teška svađa, a prije nego snimanje i konačno bude prekinuto, iznervirane će sagovornice Borata fizički izbaciti iz prostorije u kojoj se odvijala filmska radnja.

Šta drugo očekivati od fašističke gnjide nego da misli i piše o tome kako je superiorniji i vredniji od drugih i drugačijih...

Šta mislite, da li se normalnim može smatrati društvo gdje osnovne škole nose imena muških šovinista, neopjevanih kretena i primitivaca Boratovog tipa? Kažu da nema glupih pitanja, ali ima glupih odgovora.
To su morali znati i oni beznadežni zastupnici u Skupštini Kantona Sarajevo kad su ponovo podrža(va)li ostanak Mustafe Busuladžića u Dobroševićima. Mada su ovog puta bili u manjini, nedvojbeno je da još ima dovoljno poštovalaca mračne biografije profanisanog ustaškog piskarala. Eno ih sjede i u skupštinskim klupama.
Borba protiv fašizma naša je civilizacijska obaveza. Izbacivanje Busuladžića iz osnovne škole u sarajevskom predgrađu svakako je važna pobjeda na tom putu. Zato naredni korak mora biti brisanje Busuladžićevog imena iz ulice u centralnoj sarajevskoj općini. Jer ako fašista ostane na zelenoj tabli, džaba smo krečili...
P. S. Citirana umotvorina s početka ove „Minute“ nije Boratovo, već Busuladžićevo autorsko djelo. Šta drugo očekivati od fašističke gnjide nego da misli i piše o tome kako je superiorniji i vredniji od drugih i drugačijih...

Fašisti iz naših sokaka

Džordan Pil (Jordan Peele) ušao je u historiju kao prvi Afroamerikanac kojem je pošlo za rukom da osvoji Oskara za najbolji scenarij.&nbsp;&nbsp; Američka filmska akademija nagradila je ovog 39-godišnjeg scenaristu i reditelja zlatnim kipićem za film „Bježi“ (Get Out). 
Pilov film govori o mladom Afroamerikancu koji sa svojom djevojkom bjelkinjom odlazi na imanje njenih roditelja kako bi se zbližio s njima i stekao njihovo povjerenje.
Prilikom preuzimanja nagrade kazao je da je dvadesetak puta tokom pisanja odustajao od scenarija, misleći da je pretežak i da ga nikad neće uspjeti završiti, ali um se ipak vraćao i uspio ga dovršiti. 
Džordan Pil rođen je 1979. godine u Njujorku. Odrastao je sa samohranom majkom, koja je bjelkinja. Osim pisanja scenarija i režiranja, bavi se i glumom. Ostvario je zapažene uloge u serijama „Mad TV“, „Fargo“, „Big Mouth“...

S filmom "Bježi" stigao od Oskara

Aleksandar Vučić opet ubjedljivo pobijedio na izborima. To više i nije vijest. Trijumfi nekadašnjeg malog od kužine četničkog vojvode Vojislava Šešelja, autora one huškačke izjave „za jednog ubijenog Srbina likvidirati stotinu Muslimana“, već postaju rutinska stvar. Vučić je poznati radoholik. Nije gubio vrijeme kako bi između premijerskog i predsjedničkog mandata totalno okupirao državne institucije i, uglavnom, sve medije u Srbiji.&nbsp;&nbsp; 
Ipak, brutalna propaganda, pa ni, nedvojbeno, diktatorske metode vladanja, ne bi bile dovoljne za sve Vučićeve pobjede samo kad bi naprednjački vožd u političkoj areni imao ozbiljne suparnike. Sterilna i posvađana politička konkurencija od njega je napravila balkansku verziju Vladimira Putina. 

Na prekjučerašnjem beogradskom sajmu demokratije nijedna opoziciona partija nije prešla izborni cenzus od pet posto. Demokratska stranka (uz koju su ovog puta bili i njeni bivši lideri Boris Tadić i Zoran Živković) doživjela je potpuni fijasko s dva posto podrške. To će biti dovoljno za konačno eutanaziranje stranke koja je nekada predstavljala rijetku alternativu radikalima i desničarima u našem komšiluku.

Propast opozicije u Beogradu posljednje je besplatno upozorenje i školska lekcija ljevici u BiH o tome kamo vode međusobne svađe, sukobi i bolesne sujete u izbornim okršajima s režimom. Nema, naime, Vučić pod svojom komandom ni više, a ni manje vlasti, moći i medijske artiljerije nego što ih posjeduje Bakir Izetbegović. 

Svaki režim, pa i ovaj SDA-ov, moguće je srušiti samo udruženim snagama i zajedno. Na tom putu nema mjesta za bildanje kvazipatriotske demagogije kakvu nam posljednjih dana demonstriraju Željko Komšić i Denis Bećirović. I dok prvi sa TV ekrana neselektivno rešeta i rafala iz imaginarnog mitraljeza, drugi se bavi narodnim neprijateljima i doratima. 

Režim se ne pobjeđuje ublehama i frazama, već zajedničkom akcijom. Ako šefovi bh. opozicije u to ne vjeruju, neka skoknu do Beograda. I raspitaju se kod čelnika Demokratske stranke. Oni to valjda (naj)bolje znaju...

Beogradsko upozorenje bh. ljevici

Nagrada ZagrebDox Pro Online Mentor dodijeljena je rediteljki Nejri Latić-Hulusić i producentici Sabrini Begović-Ćorić za dugometražni - dokumentarni film „Heretik“. Nagrada uz diplomu nosi i jednogodišnje online mentorstvo s Hankom Kastelicovom, producenticom HBO-a za Evropu.&nbsp; Dokumentarni film nastao u produkciji HAVA Sarajevo govori o mladom Bosancu odgojenom u radikalnoj islamističkoj zajednici, koji pokušava izgraditi život iznova nakon optužbi da je učestvovao u terorističkom napadu.
Kako rasti u zemlji koja nudi različite radikalne vjerske ideje? Jesmo li odgovorni za postupke svoje porodice? Kako se nositi sa smrću oca i starijeg brata? Ova i mnoga druga pitanja probudio je "Heretik" tokom predstavljanja u Zagrebu.
Nejra Latić-Hulusić rođena je 1985. u Sarajevu. S kolegicom Sabrinom Begović-Ćorić 2011. je osnovala produkcijsku kuću HAVA, koja promiče umjetnost koja se bavi ženskim pitanjima ili koju stvaraju žene.

Zagrebačko priznanje bosanskom „Heretiku“

Nacionalizam je dominantna ideologija i jedina održiva tradicija na Balkanu. U takvoj situaciji nema istinskog pomirenja zbog odsustva povjerenja.&nbsp;&nbsp; 
Ništa tako precizno i tačno ne opisuje vladajuće politike i većinsku društvenu svijest u državama nastalim na razvalinama Jugoslavije poput dijagnoze istoričarke Latinke Perović. U te dvije rečenice stali su svi krvavi balkanski ratovi i naknadne iscrpljujuće nesuglasice, svađe, uvrede i porazi u miru. Nacionalizam je dominirao ovdašnjim geografijama u proteklih frtalj stoljeća. To je naša realnost i danas, jednako kao i u godinama koje su nepovratno pojeli skakavci. 

O tome je govorio i šef EU Žan-Klod Junker (Jean-Claude Juncker) dok je nekidan preuzimao famozne i neusaglašene odgovore bosanskohercegovačke dvoentitetske države na evropski Upitnik. Iako su (valjda u nedostatku lucidnijih rješenja) vlastodršci ovaj obični protokolarni događaj prozvali povijesnim, gosti iz Brisela svojim su ih izjavama demantirali narušavajući tako nazor kreiranu slavljeničku atmosferu. 

I dok su Junker i družina u Sarajevu upozoravali na pogubnost nacionaliz(a)ma, dok su apelirali da se promotorima takvih politika uskrati podrška na izborima, iza namještenih žuto-plavih kulisa odigravao se zanimljiv susret. Tamo su Bakir Izetbegović i Dragan Čović „nabacivali petice“, identične onima kakve gledamo na košarkaškim utakmicama. Tejk fajv maj frend, orilo se iz njihovih grla. Još je samo falio Milorad Dodik. Pa da konstitutivno razigraju utroje. 

Jasno je, naime, i Izetbegoviću i Čoviću (a Dodiku naročito) da će privremena opijenost takozvanim evropskim putem nestati prije nego što briselske birokrate uzlete s piste Sarajevskog aerodroma. A kad delegacija EU konačno odleprša, njih će se trojica vratiti svojim starim zanatima - proizvodnji političkih kriza, nestabilnosti i društvenog beznađa. I, naravno, svom najjačem oružju nacionalizmu. Koji je jedina dominantna ideologija vladajućih nacionalista.

NACIONALISTI - Braća po ideologiji

Njegovo pojavljivanje u ovoj rubrici već je odavno prešlo granicu dobrog ukusa, ali Edin Džeko pretplatio se na rušenje rekorda na svim poljima, pa valjda i na ovoj stranici „Dnevnog avaza“.&nbsp;&nbsp; 
I ponovo, razlog je za fasciniranost - naš reprezentativni napadač postao je prvi fudbaler u historiji fudbala koji je u tri od pet najjačih evropskih liga došao do brojke od 50 postignutih pogodaka! Niko to prije njega nije učinio. 

Nakon što je izrešetao mreže u Njemačkoj, gdje je u dresu Volfsburga bio najbolji strijelac lige (ukupno je u dresu ovog kluba postigao 66 pogodaka), Edin je u Mančester sitiju uknjižio 50 pogodaka. I onda, na red je došla i Italija, gdje je ponovio uspjeh iz Sitija. Za sada, a uskoro, taj će učinak sigurno i popraviti. A vjerovatno i oboriti još poneki rekord kojem će se fudbalski svijet diviti. 

Šta više reći za Džeku? Kada bismo u svim segmentima života imali nekoliko ovakvih, Bosna i Hercegovina bila bi mnogo ljepši i cjenjeniji komad zemlje na ovom svijetu. Edine, svaka ti čast.

Pretplaćen na rekorde

Na prste jedne ruke mogu se nabrojati tiranski režimi koji su dugo i nekažnjeno jahali po leđima naroda. Dođe uvijek taj trenutak da se, ili olovkom ili na ulici, njihovoj torturi učini kraj.&nbsp; 
Učiniće to, svakako, i ovaj naš, višestruko poniženi, potlačeni i obespravljeni narod. Možda će to biti već ove jeseni, kada bi mogla da se ostvari prijetnja jednog od demobilisanih boraca koji su ovih dana Federaciju digli između neba i zemlje.

“Idu izbori, a njih nek je sramota. Pobijedit ćemo ih olovkom”, uzviknuo je taj ratni veteran, upućujući poruku Bakiru Izetbegoviću, Fadilu Novaliću i Salki Bukvareviću.

Još nesmirene boračke proteste treba razumjeti kao možda i posljednji pokušaj da se mirno ukaže na očigledne nepravde. Već sutra to može prerasti u svojevrsni ustanak u kojem sve neće ostati na riječima i parolama. Sumnjam da će borci lako progutati poniženje koje im je priređeno u osvit subotnje zore, kad ih je policija silom “počistila” sa Šićkog Broda.

Naredni put to možda i neće proći tako lako. Građanski otpor gotovo uvijek je praćen sukobima s policijom, od Londona do Njujorka. A što bismo mi bili izuzetak?

Mislim da je na isteku vrijeme u kojem su naši gubitnici s ponosom isticali da su njihovi protesti bili “dostojanstveni”. Kakva je od toga korist kad je potom vlast nastavljala da radi po starom, kao da se ništa nije ni događalo.

Belaj je svakome suvišan. Stoga priželjkujemo da se vlast mijenja na miran način, olovkom. No, dogori li prije oktobra strpljenje obespravljenih i poniženih, pa se masovno sjure na ulicu, i Bakiru i Fadilu i Salki treba biti jasno da policija neće biti njihovo nepobjedivo oružje. Najpoznatiji je slučaj iz 1989., kad su Rumuni svrgnuli diktatora Čaušeskua, a još je sličnih primjera u kojima je policija u ključnim trenucima prelazila na stranu pobunjenog naroda.

Loša vlast uklanja se izborima ili protestima. U oba slučaja, odlučuje narod!

Olovka ili ulica?

Biti peti na svijetu u bilo čemu, ogroman je uspjeh, a kada si peti u kraljici sportova, atletici, onda je to briljantan rezultat. Taj poduhvat uradio je Zeničanin Mesud Pezer, koji je na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Birmingemu osvojio sjajno peto mjesto u bacanju kugle.&nbsp;&nbsp; 
Atletičar koji dolazi iz male zemlje kakva je Bosna i Hercegovina, iza sebe je ostavio brojna favorizirana imena iz država koje u atletiku ulažu milione eura. 

Osim sjajnog rezultat u Velikoj Britaniji, Pezer je oborio i državni rekord bacivši u trećoj seriji kuglu na udaljenost od 21,15 metara. Bronzana medalja sa Svjetskog prvenstva u Birmingemu izmakla mu je za samo 29 centimetara, ali s obzirom na to da Pezer ima tek 23 godine, nema sumnje da će Zeničanin već na narednim velikim takmičenjima dodatno popraviti svoj rezultat. Prvu priliku za to bh. atletičar imat će već u avgustu u njemačkoj prijestonici Berlinu, kada će biti održano Evropsko prvenstvo u atletici.

Mesud Pezer rođen je 27. avgusta 1994. godine u Zenici. Visok je 196 centimetara i ima 120 kilograma. Član je Atletskog kluba Zenica. Iako mu je prva ljubav bio fudbal, Pezer je, spletom okolnosti, počeo trenirati atletiku i za samo nekoliko godina napravio historijske podvige za atletiku BiH. Ovim sportom počeo se baviti 2008.

Svjetska elita

Zapadni Balkan je, geografski, dio Evrope. No, on, kolektivno, može biti dio naše Evropske unije - poručila je visoka predstavnica Evropske unije i zamjenica predsjednika Evropske komisije Federika Mogerini (Federica Mogherini).&nbsp;&nbsp; U postu na svojoj blog-stranici, ona je rezimirala proteklu sedmicu i istakla rad čelnih ljudi Evropske komisije. Navela je da je imala priliku pridružiti se predsjedniku Žan-Klod Junkeru (Jean-Claude Juncker), te komesaru za proširenje Johanesu Hanu (Johannes Hahn) u Prištini, na kraju njihove turneje po šest balkanskih država, gdje su njih troje razgovarali s kosovskim zvaničnicima, ali i predstavnicima nevladinog sektora i mladima. 
- U srijedu smo u Prištini rekli da je vrijeme da se prošlost ostavi iza sebe i krene prema garantiranoj stabilnosti regiona, ali i cijele Evrope - napisala je Mogerini. 
Dodala je i da su se predstavnici šest balkanskih država ponovo okupili 1. marta u Sofiji, gdje su s troje čelnih ljudi Evropske komisije i premijerom Bugarske Bojkom Borisovim, imali radni ručak. 
- U narednim mjesecima oni imaju - a imamo i mi s njima zajedno - jedinstvenu priliku da okončamo s evropskim podjelama i ujedinimo naš kontinetn - napisala je ona. 
Mogerini je u nastavku bloga pisala i o drugim temama i problemima kojima se tokom prošle sedmice bavila. posebno ističući situaciju u Siriji.&nbsp;&nbsp;
Zaključila je svoje pisanje stavom da se sutra održavaju opći izbori u njenoj domovini - Italiji. Ocijenula je da u pitanju ozbiljan momenat za budućnost Italije, ali i Evropske unije.&nbsp;&nbsp;

Balkan ima priliku

Prosto je nevjerovatno dokle seže drskost gatačke trojke - Denisa Zvizdića i najbližih mu rođaka, Aljoše i Dubravka Čampare. Dogodila se moralno nedopuštena pojava da krvlju natopljenom zemljom upravlja dezerterska zajednica i pritom još prijeti bh. patriotima i braniteljima koji su im omogućili da uživaju budžetski, odnosno narodni novac i najljepše funkcije. Poluge moći i prisile
Dok Izetbegovići, Čampare i Zvizdić oblače najskupocjeniju “Burberry” garderobu vrijednu hiljade maraka, naši siromašni borci i 25 godina nakon rata još nose maskirne uniforme. Zaista se jedino u SDA-ovoj promašenoj priči o patriotizmu može dogoditi da ministar policije, koji je kao vojni obveznik pobjegao iz zemlje, prijeti borcima koji su svoje živote davali kada je ovoj državi bilo najteže. Da podsjetimo, braća Čampara odmah na početku agresije na BiH pobjegla su u zapadnu Evropu, kao što je to tada učinila i Aljošina vjerenica Šejla Jugo, danas Turković.
Komentari po društvenim mrežama i među borcima više su nego ponižavajući po ministra - ratnog kukavicu. Ali, kukavice, po običaju, nemaju moralna nahođenja da bi ih to pogodilo. Dodatno, staro je pravilo da, kada se kukavice dokopaju poluga moći i prisile, kao što su policijski specijalci, oni bi ih bez imalo razmišljanja i grižnje savjesti koristili protiv naroda. Apsolutno tačan podatak da je Aljoša Čampara tražio na sastancima u FMUP-u da specijalce pošalju na promrzle borce, ne može se uvjerljivo demantirati, jer je bilo previše svjedoka. S druge strane, poštovanja je vrijedno odupiranje sarajevskog ili zeničkog komesara da poslušaju ministra - kukavicu i dezertera, jer ti časni policajci nisu htjeli silom na svoje saborce."Junački" kompleksi Stoga, Aljoša Čampara i njegova brojna familija Zvizdića, Isovića i drugih postaju prolazna i odvratna pojava u političkom životu Bošnjaka koja će nestati već u oktobru ove godine. 
Dok oni tvrde da ih obaraju Radončić i „Avaz”, mi kažemo da će ih oboriti napaćeni narod koji nisu imali hrabrosti da brane, ali imaju hrabrosti i bili su spremni da ga tuku.&nbsp;&nbsp; Suprotno od Čamparinih „junačkih” kompleksa, dobro je da policija nije tukla borce. 
Uostalom, Fahrudin Radončić kao ministar sigurnosti BiH dobio je trajno poštovanje građana ove zemlje jer se odupro pritiscima da pošalje policiju na demonstrante koji su zbog JMBG broja bili opkolili Vijeće ministara i Državni parlament te, kasnije, kad je odbio da formira neustavni krizni štab koji je trebao, po Lagumdžijinoj i Izetbegovićevoj želji, tući narod u demonstracijama od 7. februara 2014.

Dezerterska kukavica!

Kad se ujutro probudi, Šerifu Patkoviću, predsjedniku Koordinacije boračkih udruženja FBiH, treba makar pola sata da se sjeti koliko sve funkcija ima. Te na čelu saveza, predsjedava upravnim odborom, ima važne funkcije u nekim fondacijama, u vladinoj je komisiji... kad se sve sabere, mjesečno Patković zaradi hiljade konvertibilnih maraka.&nbsp;

Nije lako biti razapet između ambicija i mogućnosti, praviti se da služiš borcima, a opsluživati vlasti, ali Patković zna da to vrijedi, pa i ne skriva na čijoj je strani. Kad su borci prije neku noć, odlučni da ni milimetra ne odstupe u stavovima, stali hrabro na sibirsku zimu, Patković je iz (bezbeli) udobne fotelje poručio – nisu boračka udruženja tu da rješavaju egzistencijalna pitanja boraca.&nbsp; 
Boračka su udruženja tu, da dopunimo malo Patkovićevu misao, da njemu, njegovoj porodici, jaranima iz stranke i onim nestranačkim ispune sve želje. Tako je preko boračkog udruženja do važnih ljudi u vladi Patković preskočio stepenicu-dvije i dobro iskoristio kredite i sredstava što su borcima pripadali.

Neuspješan u uzgoju krava, uspješan u trošenju novca za finansiranje boračkih zadruga. Loš u zaštiti odbrane interesa boraca, dobar u malverzacijama, zgrtanju bogatstva, krčmljenju boračke imovine. 

Dok su obavijeni strahom, sumnjama, minusima, neizvjesnostima koju nose i noć i dan nekadašnji borci riskirali skoro sve, Patković je kao glasnogovornik vlasti, jer samo im za to već dugo služi, rekao da se treba brinuti o ugroženim građanima, koji ne mogu doći do kuća.

Velika je briga za običnog građanina, a Patkovićeva još veća. Za njega te noći nije bilo problema. Do kuće je mogao doći novim Volkswagen Tiguanom, vrijednim oko 80.000 KM, što ga je nedavno priuštio. Ili je istom limuzinom mogao otići na još jedan sastanak s vlastima. Enciklopedijski primjerak lažnog borca za boračka prava!

Patković iz enciklopedije

Aljoša Čampara, prvi pendrek SDA, preuzeo je akciju deblokiranja Federacije BiH. Samo da je bilo potrebno, on bi to napravio i silom. Sretna je okolnost da među policajcima iz kantonalnih MUP-ova i Federalne uprave policije ima dovoljno razumnih ljudi, onih što su svjesni posljedica koje su mogle uslijediti ukoliko bi se poslušala naredba bahatog ministra.&nbsp; 
Kad nekom sila udari u glavu, kad pomisli da je bitniji nego što objektivno jeste, onda je taj svakakvog belaja spreman proizvesti. Zavaljen u udobni kabinet, uvijek na liniji s režimskim novinarima i omamljen vlastitom funkcijom, Čampara je u boračkoj populaciji prepoznao neprijatelja s kojim se poželjno brutalno obračunati. Da im više nikad na pamet ne padne pobuna protiv režima koji je od njega ministra stvorio. Zato je valjda i priželjkivao da policija oružjem, suzavcima i terorom rastjera ljude koji su branili državu. Državu od koje je Čampara bio miljama udaljen u vrijeme kad se ovdje svakodnevno ginulo.

Zbilja ne razumijem šta se tačno dogodilo pa je SDA režim pao na tako niske grane. I zašto danas u toj stranci više nema nikoga ko ima barem dva prsta obraza i mrvicu hrabrosti da se tom propadanju suprotstavi. To me zanima jer je u SDA, odgovorno tvrdim i znam, nekad bilo i čestitih ljudi.

Danas je to stranka koja u svakom opravdanom nezadovoljstvu građana, onih na čije glasove uporno računaju, prepoznaju strane plaćenike, stranačke zavojevače, neprijatelje Bošnjaka i antidržavne elemente. Zato su valjda i objavili takozvana operativna saznanja prema kojima je ustanak boraca planiran u Širokom Brijegu. Jeste, baš tamo na obalama Lištice. To je istinito baš kao što se devedesetih godina prošlog stoljeća BiH branila na prvim linijama u Italiji i Austriji. Gdje se, inače, nalazio ratni štab SDA-ovog gatačkog klana.

Humani vozač

BAKIR NAS VODI KA DNU! Latić: Izetbegović je sa Čengićem izrežirao raskole: rastali se da bi se sastali

Trivijalno trilateralno

Nagrada u pravim rukama

Fašisti iz naših sokaka

S filmom "Bježi" stigao od Oskara

Beogradsko upozorenje bh. ljevici

Zagrebačko priznanje bosanskom „Heretiku“

NACIONALISTI - Braća po ideologiji

Pretplaćen na rekorde

Olovka ili ulica?

Svjetska elita

Balkan ima priliku

Dezerterska kukavica!

Patković iz enciklopedije

MINUTA: Aša udario na borce

Kolumne

Humani vozač

BAKIR NAS VODI KA DNU! Latić: Izetbegović je sa Čengićem izrežirao raskole: rastali se da bi se sastali

Trivijalno trilateralno

Nagrada u pravim rukama

Fašisti iz naših sokaka

S filmom "Bježi" stigao od Oskara

Beogradsko upozorenje bh. ljevici

Zagrebačko priznanje bosanskom „Heretiku“

NACIONALISTI - Braća po ideologiji

Pretplaćen na rekorde

Olovka ili ulica?

Svjetska elita

Balkan ima priliku

Dezerterska kukavica!

Patković iz enciklopedije

MINUTA: Aša udario na borce