Rusija ne odustaje od destabilizacije Balkana! 


Ministar vanjskih poslova te zemlje Sergej Lavrov, uoči posjete Beogradu (i Ljubljani), istakao je da Zapad ne bi smio insistirati na tome da balkanske države idu prema EU, a posebno ne prema NATO-u.

Apostrofirao je Bosnu i Hercegovini i Makedoniju kao države koje bi slijedile primjer Crne Gore. Zaprijetio je u Beogradu da taj scenarij neće proći! Rusija već odavno mešetari po BiH. Njen raniji ambasador nije zazirao da svakog sagovornika do čijeg mišljenja iole (ne) drži pita kako bi se BiH trebala podijeliti i raspasti. 
Iza njega, nastupale su službe koje su svesrdno podrivale temelje BiH. Epilog smo vidjeli nedavno u Banjoj Luci kada su glavnim ulicama promarširale paravojne formacije koje su obučavale ruske službe. 

U Makedoniji je na sceni konačna politička stabilizacija i svi su spremni za streloviti uspon ove države prema EU i NATO-u. Lavrov je nedavno javno pozvao Grčku da ne daje nikakve koncesije Makedoniji u međusobnim pregovorima. 

Istupi ruskog ministra jesu zvanična politika Rusije. Ona se ne obazire na to što je, naprimjer, njen balkanski miljenik Milorad Dodik svesrdno lobirao i na kraju glasao za Zakon o odbrani BiH, u kojem je jasno navedeno da naša zemlja želi i hoće u NATO. Niti ih zanima činjenica da je ključne zakonske i druge akte o tome potpisivao kadar Dodikove partije. Bilo da je državni premijer ili predsjedavajući Predsjedništva države. 

Isticanjem BiH i Makedonije, Lavrov je sasvim otvoreno najavio da su to dvije države u kojima će Rusija sada pojačati subverzivne aktivnosti. 

BiH je posebno ranjiva i zbog predstojećih izbora te slabih državnih institucija. 

Nema sumnje da je u interesu Kremlja da se ni politička scena BiH ne mijenja. Posebno su zainteresirani za vodeću ulogu SDA među Bošnjacima. S tom strankom oni ni do sada nisu imali problema. I preko njenih kadrova, naprimjer, MUP RS se naoružao do zuba oružjem nastalim na ruskim licencama.

Ruske prijetnje

Sukobi u SDA se ne smiruju. Naprotiv, najavljuju se još brutalniji obračuni. Bakir Izetbegović trenutno stanje opisuje kao „čišćenje redova i uvođenje reda i discipline pred izbore“.&nbsp;&nbsp; 
Teško je i nabrojati sve one koji su u posljednje vrijeme izbačeni iz stranke. Neki će tek dobiti crveni karton. Ipak, najzvučnija imena svakako su aktuelni premijer KS Dino Konaković te banovićki car pare i magle Mirsad Kukić. 

I dok Konakovićevo „množenje s nulom“ prolazi bez ozbiljnijih unutarstranačkih potresa, razvod s Kukićem SDA će skupo platiti. Niko, naime, u ovom trenutku ne može procijeniti koliko još SDA-ovaca pozicioniranih po raznim parlamentima i općinskim vijećima kontrolira banovićki moćnik. Ne zna to ni Izetbegović, iako se momački trudi prikriti vlastito neznanje. 

Neko pametan je zaključio kako čelnici SDA najtačnije govore o sebi onda kada se međusobno optužuju za počinjene aferime. Ničeg drugog u tim sukobima nema osim borbe za vlast, kontrolu stranačkih poslova i budžetskog novca. Zato kad ovi samozvani odmetnici-pravednici tvrde suprotno, znajte da ne govore istinu.
 
Na ovogodišnje izbore SDA izlazi posvađana, bez, kako ono kažu, snage u jedinstvu, i to će djelomično uticati na njihov rezultat. Međutim, Izetbegović ovo stranačko čistilište ne gradi za parlamentarne, već zbog izbora koji će se odigrati u maju naredne godine. Kad će na 7. kongresu stranka birati novo rukovodstvo. I predsjednika.
 
Jedino, dakle, što šefa SDA ozbiljno zanima jeste da ostane u predsjedničkoj fotelji. Da bi u tome uspio, Izetbegović mora eliminirati stranačke konkurente. Zato će vrijeme do kongresa iskoristiti kako bi se obračunao sa svima. Kukić je tek prvi na toj listi. 

Njegovim protjerivanjem Izetbegović je spriječio sigurnu i već pripremljenu delegatsku pobunu koja mu je i na prošlom kongresu umalo došla glave.

MINUTA: Čistilište za 7. kongres

Nakon što je prepoznao svog napadača u policiji, koja je potvrdila da je uhapšen A. Š., ugledni novinar i bošnjački intelektualac Nedžad&nbsp;Latić na svom portalu "The Bosnia Times" napisao je tekst koji prenosimo u cjelosti.Još jučer mi je inspektor u policijskoj stanici nagovijestio mogućnost da bi danas mogao doći na "prepoznavanje" mog nesuđenog ubice. Tako da sam bio pod tim dojmom cijele noći i jutra. Mnogo bih truda trebao uložiti da opišem to svoje stanje kad bih pomislio da mu trebam ponovo pogledati u lice, u oči... Ko vjeruje i može sebi stvoriti predodžbu susreta sa šejtanskim dželatom, možda bi me mogao shvatiti. Prepoznavanje zlikovca Lahknulo mi je kad mi je rečeno da ću ga prepoznavati kroz zatamljeno staklo tako da on mene neće vidjeti. Nadvirim se i ugledam pet osoba koje drže brojeve ispred sebe. Djelovali su mi bezbrižni, čak razdragani, kao čopor zvjeradi u brlogu nesvjesni da ih neko promatra. Među njima nije bilo tog mrskog lica mog nesuđenog ubice! Pomislio sam ovo je varka; ili su podvalili druge osobe dok on pobjegne preko granice, ili policija meni podvaljuje da "prepoznam" pogrešnu osobu?!
Takvog sam zdravstvenog stanja da mi adrenalin direktno ugrožava srce pa sam bio bukvalno klonuo od siline čemera u duši. Zato sam otišao kući da mi je supruga, ne daj Bože najgoreg, pri ruci... Ležao sam na kauču i pogledom ispraćao brojeve ili imena osoba koja su se naizmjenično izmjenjivala na displeju mobilnog telefona. Jedan broj mi je bio poznat i odlučio sam se javiti. Ponovo su zvali iz krim-policije rada "prepoznavanja" novog lica uhapšenog pod sumnjom za napad na mene. Zapravo, radilo se o dvojici njih i nije mi trebalo nikakvo zagledanje, prepoznao sam ga dok sam prilazio staklu. Među sedmericom je bio taj moj nesuđeni ubica!!! Mogao bih komparirati svoj osjećaj sa osjećajem mnogih žrtava rata, posebno žena koje su napastovali zločinci, kako je njima sretati se sa zlikovcima koji se šeću slobodno njihovim gradovima i selima u istočnoj Bosni. Njihovi zločinci su nekada sa njima skupa išli u školu, radili sa njima u fabrikama, bili dobre komšije pa se svijet danas čudi kako su se preko noći pretvorili u satanske sinove. A moje čudo je još veće jer moj je zlikovac klanjao pored mene desetinu puta u džamiji i čudim se kakvo mu je to srce da ga ni sedžda koju sam činio pored njega u safu nije omekšala?!
Mog zlikovca je, hvala Allahu, stigla kakva-takva, mi je bolju ne uživamo, ruka pravde. I stoga mi je pao kamen sa srca. Jer sumnjao sam da će ga sakriti, a dosta je išareta ukazivalo na to. Najveća sumnja me je obuzimala zbog toga što se SDA, odnosno njen lider Bakir Izetbegović, nisu oglašavali. Pretpostavljao sam da čeka informaciju od Aljoše Čampare jer je njegov savjetnik Salko Zildžić ideološki "brat" sa mojim nesuđenim ubicom. I njihovi mediji koji revu na mene su događaj ignorirali, vjerovatno iščekujući neku spletku koju su smislili u jednom modemskom kafiću gore na Džidžikovcu gdje se sastaju, u kojem su već dugo jedini gosti Osmica i Aljoša sa svojim gostima. Očekivao sam da će oni prvi doći do mog potencijalnog ubice i instruirati ga kako da navede neki bizaran motiv za napad, a koji je u skladu sa mojim imidžem "nečovjeka za primjer", kako su me režimski novinari prozvali.
Možda zato što je ministar unutarnjih poslova Kantona Sarajevo Vedran Mulabdić, kojeg je na tu funkciju postavila SBB, ili što se radi o meni a osumnjičeni je vehabija, SDA-ovom timu spletkaroša bio je vrlo sužen prostor za djelovanje pa stoga nisu uspjeli omesti istragu. A, moguće je da sam vrlo dobro koordinirao osobnu istragu, sam medijima objavivši fotografiju napadača, a potom dajući instrukcije policiji preko medija koje korake trebaju poduzimati, kako što je izuzimanje kasete iz kamera od videonadzora u džamiji gdje je osumnjičeni klanjao namaz pored mene.

Pored svega, mediji koji nisu pod kontrolom režima vrlo savjesno su problematizirali slučaj, a opozicija, bar tri vodeće stranke SBB, SDP i Naša stranka su osudile napad. Veoma je bitno da je Islamska zajednica smogla snage da osudi ovaj napad i tako, možda prvi put, SDA-u ostavi njenu "kopilad". Jer davno sam ustvrdio da bi vehabije bile "ribe na suhom" da ih režim ne štiti. Ovo saopćenje Islamske zajednice, a ne bi bilo sačinjeno bez blagoslova reisa Kavazovića, ima za cilj zaštititi sam džemat koji je ugrožen od ovakvih kabadahija. To bi i bilo najbitnija po(r)uka ovog mog tragičnog iskustva da se ne unosi fesad/nered u džemat.

Kad mazlumi postaju zulumćari
Dakle, ostaje mi da se sam(o) obračunam sa onima koji su prešutjeli pokušaj mog ubistva. Da li da pomislim da im je žao što napadač nije obavio posao kako valja? Možda, ali je to više nevažno. Mnogo, mnogo važnije je da bi ovo, ako Bog da, mogao biti stvarni početak kraja režima koji je ogrezao u nasilju/zulumu. Naime, kada sam 1983. godine susreo hadži hafiza Halid ef Hadžimulića, zamolivši ga da učini dovu tad uhapšenim muslimanima, on me je počeo tješiti. "Allah trpi kufur na zemlji, ali ne trpi zulum. Ne znam zbog čega je baš njih Allah odabrao da sa njima kuša komunistički zulum. Ako osabure, blago njima, a i nama svima s njima jer će Allah srušiti ovaj ateistički režim".Bez prisjećanja na ove Hafizove riječi ne bih mogao razumjeti kako mazlumi postaju zulumćari, to jeste kako se oni nad kojima je učinjeno nasilje mogu pretvoriti u nasilnike. Da bude paradoks veći, oni svoj zulum iskazuju nadamnom koji sam, sigurno(!), dao najveći doprinos za njihovu odbranu i zaštitu od komunističke torture u kazamatima! 
Vjerovatno je to moj usud, više nego pamet, da sam u kontinuitetu sa potlačenima, a protiv tlačitelja. 

Da je bilo po mojoj pameti, sigurno bih likovao: živjeli konformisti i ćutolozi; pa bih pisao panegirike: živjeli Bakir i Sebija; pa tako: živio i ja! No, oduvijek je pamet bila (mom) srcu nepoznata i moj usud je borba protiv zulumćara i žudnja za slobodom!

LICE MOGA UBICE Latić: Allah trpi kufur na zemlji, ali ne trpi zulum!

Odjel za ginekologiju i akušerstvo Opće bolnice „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ u Sarajevu dobio je akreditaciju za kvalitet „Bolnica prijatelj beba“, između ostalog, zbog promoviranja dojenja, ali i unapređivanja kvaliteta zdravstvenih usluga.&nbsp;&nbsp; Zlatko Kravić, direktor bolnice u kojoj pacijenti mogu računati na kvalitetnu zdravstvenu skrb, ali i profesionalan i ljubazan pristup osoblja, najavio je ovo samo kao početak, jer planiraju akreditirati cijelu bolnicu, ali je i prilagoditi osobama s invaliditetom. 
Da je na čelu ove zdravstvene ustanove kvalitetan menadžer i još bolji ljekar, mnogo je dokaza. Između ostalog, pokrenuo je sistem kontrole, kako bi se osoblje bolnice moglo obučiti da kontrolira sve potencijalne izvore infekcije ili bilo čega što može naštetiti pacijentu. 
Na konstantan rast kvaliteta usluga u ovoj bolnici ukazuju i podaci za prošlu godinu, prema kojima je broj pregleda povećan za tri posto u odnosu na 2016. i za 27 posto u odnosu na 2015. Bolnica je godinu završila pozitivno. 
Zlatko Kravić rođen je 1957. godine. Tokom agresije radio je u Ratnoj bolnici Dobrinja. Po činu je pukovnik Armije RBiH i nosilac odlikovanja Srebreni štit. Od 2010. radio je kao opći hirurg u Općoj bolnici, a na čelu ustanove je od 2016.

Dobar menadžer, još bolji ljekar

Milorad Dodik fura 200 na sat. Eno, nedavno je u Hrvatskoj platio kaznu zbog prebrze vožnje. Dan ranije, tokom rutinske kontrole, hrvatski graničari razoružali su mu obezbjeđenje. A majstori se baš do zuba opremili kratkim cijevima i krenuli malo da vide šta ima u Karlovcu...&nbsp;&nbsp; I tu nije bio kraj. Ogoljeno, bez pištolja i municije, društvo iz Laktaša dočekao je novi šok. Naime, Dodiku je na licu mjesta, tu na graničnom prijelazu gdje umorni šoferi parkiraju cisterne dok čekaju CEMT dozvole, prišao stariji policijski oficir i obavijestio ga da će dalje morati sam. 
Uskraćujući mu uobičajenu policijsku pratnju predviđenu za gostujuće državnike, policajac se službeno obratio za zapisnik: „Sušaj 'vamo. Ti si predsjednik RS-a i nisi nikakav, a kamoli strani državnik“, rekao je prije nego što je opalio pečat u Dodikov srbijanski pasoš, poželio sretan put i ugodan boravak u Lijepoj našoj. 
Ljut k'o ris (a kako i ne bi), šef SNSD-a svojoj straži izdaje naredbu da ga hitno vodi do prve televizije. Tamo će dati intervju. I po ekranu prosuti naslagane frustracije zbog doživljenih poniženja. 
Vrtjele su mu se one plave uniforme i šahovnice po predsjedničkoj glavi. Zapjevao je „Moju Republiku“, pomaže mu protiv uroka, ali uzalud... Crveno-bijele kocke okupirale su um predsjednika RS-a.
A onda su se pred TV kamerama dizne čudotvorno otvorile. I riječi su same potekle. „Hrvati imaju problem. Evo, ja im dajem saglasnost za treći entitet. Problem je s istorijom, jer su se Hrvati ujedinili s muslimanima. I sad plaćaju ceh te svoje mržnje prema svemu što je srpsko.“
Kažem vam, nikad Dodik ne bi izgovorio ove nebuloze da ga prethodno kukavički nisu razoružali. Pa mu potom uskratili policijsku pratnju. I onda još antisrpski, k'o biber po pilavu, opalili po ušima zbog prebrze vožnje. 
Tri u jedan za prošli tjedan.

MINUTA: Tri u jedan za prošli tjedan

Mnogi su već vidjeli zlato oko vrata Lindzi Von (Lindsey Vonn), ali legendarna američka skijašica nije imala "filmski oproštaj" od učešća na utrkama spusta na Zimskim olimpijskim igrama.&nbsp; Umjesto Amerikanke, koja je na cilj stigla tek treća te izjavila da su ovo njene posljednje ZOI u karijeri, najviše se radovala njena bliska prijateljica Sofija Gođa (Sofia Goggia), prva Italijanka koja je osvojila olimpijsko zlato u spustu.
Gođa, koja sebe opisuje kao samuraja, šokirala je konkurenciju na stazi u južnokorejskom Pjongčangu rezultatom od jedne minute i 39,22 sekunde, što je bilo dovoljno da osvoji zlatnu medalju.
Nakon utrke izjavila je da je „bila fokusirana i da se stazom kretala poput samuraja".
Nova junakinja italijanskog skijanja rođena je 15. novembra 1992. u Bergamu. U Svjetskom kupu debitirala je u decembru 2011. godine.

Samuraj na tronu

Osim što rijetko ispunjava vlastita obećanja, federalni premijer Fadil Novalić tradicionalan je i pomalo konzervativan tip. Ipak, dođu tako dani kad u njemu bukne strast za promjenama. Ovih je dana Novalić, eto, svečano uselio u novi kabinet. I nije samo premijer promijenio adresu, preselila je kolektivno kompletna Federalna vlada. Kako ono kažu, na bolje i ljepše mjesto...
Mediji javljaju da je tokom velike seobe dolazilo i do verbalnih sukoba između vladajućih velikodostojnika. Tako je, kažu, ministrica finansija premijeru Novaliću zamjerila što joj je pokušao podvaliti mračan, kvadraturom ograničen i, samim tim, neuvjetan i ponižavajući kabinet. Jelka Milićević je, glasine dalje kruže, ovog puta bila spremna ići do kraja, te svoju ministarsku funkciju, zajedno sa svim onim savjetnicima i pripadajućim tehičkim osobljem, identificirati, locirati i transferirati. U Mostar. 
Zahvaljujući Novaliću, to se ipak nije dogodilo! On je već okrečenu kancelariju, unaprijed pripremljenu za smještaj premijera, džentlmenski ustupio ministrici. I mirna Federacija...
Zbilja ima nešto duboko crnohumorno u činjenici što je entitetska vlada odlučila svoje sjedište preseliti baš u centralu „Energoinvesta“. Jer upravo su lešinari iz SDA, svi oni bukvići, brankovići, čengići, znani i neznani direktorčići i stranački fićfirići, četvrt stoljeća uporno i kriminalno čerupali Blumovo čedo, to čudo od preduzeća i bivšeg igrača svjetske klase. 
Iako je preživio posljednji rat, „Energoinvest“ su dokrajčile pljačkaško-stranačke uprave. Zato, dok na ovozemaljskim ostacima „Energoinvesta“ zidaju kabinete svoje vlade, premijera i ministara, SDA-ovci zapravo najilustrativnije opisuju sami sebe. I strvinarski karakter vlastite vlasti.

MINUTA: Preselila Federalna vlada

U moru negativnih političkih izjava koje prema BiH dolaze iz susjednih država, pravo osvježenje bilo je čuti poruke Mire Kovača, šefa Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora.
- Glupost je širiti negativnu energiju – rečenica je koja najbolje pokazuje s kakvim je namjerama došao u Sarajevo.
Upućujući poruke da se Izborni zakon BiH treba donijeti i definirati u BiH, da dvije države i sve njihove institucije moraju sarađivati te da su narodi BiH i Hrvatske povezani u svakom smislu, Kovač je relacije u odnosu Sarajevo-Zagreb vratio na pravi kolosijek. 
Onaj kolosijek koji vodi saradnji na svim nivoima u interesu obje države. Na kolosijek koji podrazumijeva međusobno uvažavanje, poštivanje teritorijalnog i svakog drugog integriteta.
Potvrda svega jeste i njegova izjava da Hrvatska želi i poštuje utvrđenu granicu sa BiH te da ne želi njene izmjene. Slične poruke Kovač je slao i dok je obnašao funkciju ministra vanjskih poslova&nbsp;

U moru negativnih političkih izjava pravo osvježenje bilo je čuti poruke Kovača

Pozitivne poruke

Svjetska muzička atrakcija Rita Ora održala je koncert pred 300 hiljada ljudi na prištinskom trgu Skenderbeg. Ora je porijeklom kosovka djevojka, a nastupom je završeno obilježavanje desetogodišnjice nezavisnosti te bivše jugoslovenske autonomne pokrajine.&nbsp;&nbsp; Iako još uvijek uskraćeni za punopravno članstvo u Ujedinjenim narodima, Kosovo je priznalo više od stotinu država. Od velikih svjetskih igrača, ne priznaju ga Rusija i Kina. Od evropskih patuljaka, to su Srbija i BiH. 
Nedavno je u Sofiji održan neformalni sastanak čelnika EU, šefova diplomatija država članica te ministara vanjskih poslova balkanskih zemalja. Na ovo važno i tradicionalno druženje nisu pozvani, pogađate već, Kosovo i BiH. 
Nepozivanje je rezultat negativnih (pro)ocjena briselske administracije koja, eto, i na ovaj način pokušava skrenuti pažnju bh. vlastima da zaostaju u svakom pogledu. Iako, jelte, Denis Zvizdić laže drugačije, organizatori skupa u glavnom gradu Bugarske, koja trenutno i predsjedava EU, procijenili su da ovdašnji političari svaku usputnu fotografiju i rukovanje sa evropskim zvaničnicima zloupotrijebe u medijsko-propagandne svrhe. Zato ih valjda više i ne zovu. Kapak. Što ste se slikali, slikali ste se... 
Eto, baš u vrijeme kada zalijevamo drugu godišnjicu otkako je Dragan Čović, kao, predao aplikaciju za pristup BiH Evropskoj uniji, iz Brisela nam stižu oštre poruke da se konačno umijemo i otrijeznimo od lažnih obećanja ovdašnjih zvizdića, čovića i ostalih. 
Koji uporno kriju da je pod njihovim rukovođenjem i komandovanjem BiH na svom trnovitom evropskom putu dospjela u isti vagon kao i Kosovo. Koje formalno-pravno baš i nije država, već, prije će biti, teritorij gdje se živi jednako loše kao i kod nas. Dakle, iako se međusobno ne priznajemo, zajedno smo skupa. Na dnu dna.

MINUTA: Kosovo i mi, zajedno smo skupa

Kada tri gola u jednoj utakmici postignu Mesi (Lionel Messi) ili Ronaldo (Cristiano), to je skoro pa uobičajena vijest. Senzacionalno zvuči kada to uspije odbrambenom igraču.&nbsp;&nbsp; Reprezentativac Bosne i Hercegovine Ognjen Vranješ s tri pogotka je riješio pitanje pobjednika u meču grčkog prvenstva između njegovog AEK-a i Ksantija. 
Sve je bilo gotovo za oko pola sata, Vranješ se u šesnaestercu gostujućeg tima snalazio poput Ronalda i do 33. minute pogodio je mrežu tri puta. Uz besprijekorno odigranu odbranu, što mu je osnovni zadatak, AEK je, zahvaljujući Vranješovoj neobičnoj efikasnosti, zabilježio 15. pobjedu u prvenstvu, s čime je drugi na tabeli prvenstva Grčke poslije 22 kola.
Banjalučanin nakon problematičnog prijelaznog roka igra u životnoj formi. Kada ga je klub odbio prodati belgijskom Anderlehtu, „zmaj“ je stupio u svojevrsni štrajk i čak je nakratko izbačen iz tima. Ali, ubrzo se smirio i počeo davati najbolje od sebe. 
Dokazuju to i sjajne prethodne utakmice protiv renomiranog Olimpijakosa, u kojima je naš stoper imao ključnu ulogu. Tim pobjedama AEK je gradskog rivala pretekao na tabeli te ga izbacio iz Kupa Grčke.
Ognjen Vranješ rođen je 24. oktobra 1989. godine u Banjoj Luci. Za A-tim BiH odigrao je 34 utakmice.

Het-trik "zmaja"

Dok se desničarski politički bombaši međusobno obračunavaju (srećom, bez ljudskih žrtava), na političkoj sceni koja bi trebala predstavljati alternativu jednoj groznoj vlasti, na ljevici dakle, i dalje gazduje sumorna bezidejnost, nesnalaženje i zbunjujuće pozicioniranje u izbornoj godini.&nbsp;&nbsp; 
Nakon što je Željko Komšić svečano najavio samokandidaturu za Predsjedništvo BiH, iz SDP-a stižu frontalno kontradiktorne poruke. Naime, iako tvrdi da će predsjednik DF-a biti zajednički kandidat ljevice, šef SDP-a Nermin Nikšić istovremeno najavljuje kako će partija imati i svog kandidata za bošnjačkog člana državnog Predsjedništva. 

Bosanskohercegovačka javnost nije stigla čestito ni procesuirati ovu jednačinu s više nepoznatih, a iz tuzlanskog SDP-a su poručili da neće podržati Komšića. Imaju, kažu, drugog kandidata. A to je Denis Bećirović, potpredsjednik SDP-a i višedecenijski zastupnik ove partije u raznim parlamentima. 

Oglasio se i Bećirović. On je nedvosmisleno (rekao bih, zdravorazumski argumentirano) poručio da ljevica na narednim izborima ne smije imati više od jednog kandidata za Predsjedništvo BiH jer bi to, očekivano, „zbunilo glasače“, a i rasulo bi njihove glasove. Bećirović je, zapravo, partijskoj centrali u Sarajevu poručio da na njega ne računaju ukoliko i dalje budu tolerirali Komšićeve ucjene i ultimatume. 

Sve dok SDP ne počne voditi autentičnu politiku, politiku koja neće biti kreirana izvan partijskih struktura i uvjetovana dnevnim terslucima vlasnika DF-a, od ujedinjenja ljevice nema ništa. Jer, ne zaboravimo, zbog pogrešne procjene da dogovor mora početi pomirenjem Nikšića i Komšića propuštene su brojne šanse da se stranke građanske orijentacije ujedine u predizborni savez. Za to izgubljeno vrijeme Komšić je uspio ohladiti Nikšićeve veze s Našom strankom i Građanskim savezom. Izgleda da je na red došao i tuzlanski SDP.

MINUTA: Komšić, SDP i Predsjedništvo BiH

Dvadeset je godina prošlo od prvog poslijeratnog koncerta Đorđa Balaševića u bh. prijestonici, a legendarni Đole preksinoć je sarajevskoj publici poručio da će zajedno obilježiti i četrdesetu godišnjicu, i više.
I hoće, nego šta! Ali, u nadi da će u narednim godinama biti češće gost Sarajeva. Jer, četiri sata muzičke bajke, kakvu samo Balašević zna prirediti, itekako je nešto što bi oni koji ga vole voljeli mnogo puta ponoviti. 
U sarajevskoj Skenderiji Balašević je i preksinoć napravio ono što rijetko ko može. Publika iz svih krajeva bivše Jugoslavije pohrlila je u Sarajevo da sluša pjesme koje su već odavno kultne, a kojima Panonski mornar već odavno ukida i geografske, ali i granice u umovima ljudi. 
- Ja dolazim iz jedne vrlo interesantne zemlje koja se zove Regija. Moja država se zove Regija. Neke pjesme zastare, ali, nasreću, postoji jedna strofa iz pjesme „Vitrovica“ koja kaže: „Ja bih ipak ostao tu“ – kazao je Balašević u Sarajevu, a publika je njegove riječi ispratila gromoglasnim aplauzom.
Đorđe Balašević rođen je 11. maja 1953. godine u Novom Sadu.

Magija Panonskog mornara

Da je Rodžer Federer (Roger) najveći teniser svih vremena znaju i dječica u vrtiću, no fenomenalni Švicarac ne prestaje obarati rekorde na svim mogućim poljima.
Plasmanom u polufinale ATP 500 turnira u Roterdamu (Holandija) Federer je postao najstariji teniser svih vremena koji se našao na prvoj poziciji svjetske rang-liste. Rodžeru je 36 godina, a prethodni rekord držao je Andre Agasi (Agassi), koji je 2003. godine sa 33 godine zasjeo na čelo ATP liste.
Šta reći za tenisera kojeg su prije nekoliko godina svi slali u penziju, a on je osvojio tri od posljednjih pet odigranih gren slem turnira. Dok njegovi mlađi konkurenti Rafael Nadal, Novak Đoković i Endi Marej (Andy Murray) muku muče s povredama, ne mogu da izdrže žestoki tempo vrhunskog tenisa, Rodžer izgleda kao mladić, kreće se tako lagano i elegantno i, što je možda najnevjerovatnije, igra svoj najbolji tenis u karijeri.
Federer je rođen 8. avgusta 1981. godine u Bazelu, osvojio je 20 gren slem turnira, svaki je osvajao najmanje jednom. U prebogatoj karijeri Švicarcu nedostaje samo jedno, titula osvajača zlatne medalje na Olimpijskim igrama.&nbsp;

Kralj ponovo na tronu

Mora se odmah, bez pakovanja u bilo kakvu medijsku ili političku ambalažu i tako da ne ostavlja nikakvu sumnju, precizno reći kako je nabavka 2.500 pušaka za policiju RS pogrešna odluka uperena protiv mira i pomirenja u cijeloj BiH.

S obzirom na to da se to naoružavanje veže i uz ruski “antiteroristički” angažman i otvaranje novih centara za nekakvu “obuku”, slično kao i u slučaju “humanitarnog” ruskog centra u Nišu – u sve to s pravom upiru prstom Amerika i NATO. Znajući, kako to reče i visoki predstavnik Valentin Incko (Inzko), da u Austriji, u kojoj živi skoro devet miliona stanovnika, tamošnja policija ima svega 400 pušaka te vrste, sve ovo više ugrožava nego što radi za sigurnost BiH i okruženja.
Iako se radi i o američkom odgovoru Rusima da Amerikanci nemaju u planu obučavati bilo koga (militante u bilo čijim entitetskim uniformama), posebno ne oružjem koje RS kupuje od Srbije (a ova od Rusije), kako su to poručili iz Američke ambasade u Sarajevu, to je i jasno upozorenje da se uz takvu “podršku” Moskve Banja Luka opasno približava crvenoj liniji koja se u neko doba neće tolerirati. Četvrt stoljeća nakon krvavih ratova na Balkanu, Bosni i njenom okruženju treba posve drukčija paradigma, naslonjena na “cijelu i slobodnu” Evropu. To je ona vizija izgovorena uoči pada Berlinskog zida 1989. godine, koju su tada formulirali i čvrsto obećali Amerikanci. Samo radi podsjećanja, od toga se ne odustaje kao od vitalnog nacionalnog interesa SAD.
Uostalom, trebalo je samo čuti riječi glavnog savjetnika za nacionalnu sigurnost u Trampovoj administraciji, generala Mekmastera (H. R. McMaster) izgovorene onomad na Molitvenom doručku u Vašingtonu šta taj balkanski dio Evrope znači Amerikancima. „To ostaje nepromijenjena strategija, za koju ćemo se boriti do posljednjeg daha!”.&nbsp; Nedvojbeno su u pravu oni koji tvrde da novim generacijama u BiH trebaju kompjuteri i pismena pera, globalno i lokalno znanje, a ne oružje koje podsjeća na minula – krvava vremena. Zato i sve te puške iz RS treba pretvoriti samo u muzejske eksponate.

Znanje umjesto oružja

Ovih dana se kao crni oblak nad obrazovne institucije u Sarajevu sručila nekakva „Matrica za rano prepoznavanje indikatora rizika od društveno neprihvatljivog ponašanja učenika“. I dobro. Neko može reći da je fino što postoji briga za našu djecu. Ali, avaj!

<h2>Promjena koraka
</h2>

U šahovskoj ploči Matrice poredanoj od A1 do H10 polja kriju se zamke za našu djecu, ali ništa manje i za njihove nastavnike u školama. S „ciljem da se pomogne djeci“, uz Matricu su napravljene i etičke smjernice. Ne za rad s djecom, nego za rad s Matricom. U smjernicama su nastavnicima data stroga pravila. Brižljivo upisati podatke o djeci. Svoj djeci. Odrediti im šifru i dalje... E dalje se samo preporučuje. „Poželjno je napraviti zajednički sastanak sa roditeljima“. Onda dolazi i dijete na razgovor. Pred veliko vijeće stručne službe škole, nastavnika i roditelja. 


Nakon što je djetetu rečeno da će „zajedno“ napraviti plan za njega, dolazi do promjene koraka. Već u sljedećim recima Etičkih smjernica za realizaciju Matrice piše drugačije. Neće više zajedno praviti plan. Veliki brat će odlučiti hoće li dijete učestvovati u pravljenju tog plana. I, prvi put u povijesti rada obrazovnih institucija, Matrica, zamislite, ističe „dužnost“ nastavnika da poštuje etičke kodekse struke. Pa zar dosad nisu poštovali? 


Dakle, nastavnici sada trebaju pratiti ponašanje učenika i to svakodnevno. Kao da dosad nisu, nego samo vikendom. Brižljivo bilježe i obavještavaju razrednike o ponašanju učenika. Mogu sugerirati razredniku i koju šifru da daju djetetu. Razrednik to sve danima bilježi i onda na kraju mjeseca svoja i nastavnička zapažanja piše u tabele. Za svako dijete posebno. I razrednik dodjeljuje svoje šifre. 


Sugerira pismeno koje dijete je u riziku. Onda „stručne službe“ škole kreću „u akciju”. Kreće i razrednik. Kreću i nastavnici. Trka kroz školu. Ali, ovdje stajemo, jer akcije nema. Matrica je ne nudi. Samo priželjkuje.

Šifra G-19



Ali što ćemo ukoliko dijete dobije šifru G-19: „Kod učenika/učenice se uočavaju govorno-jezičke poteškoće (tepanje, mucanje, usporen razvoj govora)“? Može li iko ozbiljan i pomisliti, a još manje izgovoriti, da ovo dijete ima „indikator rizika od društveno neprihvatljivog ponašanja“ i pri tom se pozivati na Konvenciju o pravima djeteta? Koja pedagogija može dijete na osnovu tepanja stigmatizirati dodjeljujući mu šifru? 



Matrica nije namijenjena prepoznavanju potrebe inkluzije u školama, nego nam na ovaj način dijete postaje rizično po društvo. Nažalost, kao i brojni prethodni, i ovo je projekt čiji finalni proizvod Matrica će se poigrati sa životima naše ionako izgubljene djece, a sve više i izgubljenih nastavnika. 



A „stručne službe“ će s ”rotacijskim svjetlima” kružiti školom i privoditi. I još da dodam koje su to službe: pedagog, psiholog, pedagog-psiholog, socijalni radnik, a ako njih nema, onda stručna služba postaje svako. Jer čitamo: „Direktor škole određuje voditelja (stručne službe) posebnim internim aktom/odukom za potrebe Matrice”. Šta bi od stručne službe? Koga briga! Važno je da projekt teče. Matrica razjedinjuje, a škole trebaju zajedništvo. 



U školama koje brinu o djeci, briga je svakodnevna, a metoda povezivanje. Stoga, ne grickajte nokte, djeco, eto Matrice i šifre za vas. Društveno ste neprihvatljivi.

Ne grickaj nokte u školi, eto Matrice!

Osnovni problem s kojim se suočava bh. javnost, ona koja ozbiljno i odgovorno misli o sudbini Bosne i Hercegovine i njenoj budućnosti, sastoji se u činjenici da za skoro dvadeset tri godine od potpisivanja Dejtonskog sporazuma ne samo da nije ni za milimetar odmakao proces reintegracije bh. društva i normalizacije života u Bosni i Hercegovini nego su unutrašnje podjele uznapredovale i obnovile onaj kontekst političkog mišljenja koji je doveo do agresije na Bosnu i Hercegovinu i do svih stradanja, uključujući i genocid počinjen nad Bošnjacima.

<h2>Politički savezi
</h2>

Danas ne postoji nijedna integrativna ideja, ne može se govoriti o funkciji bosanske države kao općeg okvira funkcije svih ostalih državnih institucija unutar Bosne i Hercegovine u političkom životu i programima vladajućih političkih stranaka. Ne vidi se ideja, a pogotovo ne pokušaj da se definira put reintegracije Bosne i Hercegovine, o bosanskom patriotizmu nema ni govora i o jedinstvenoj bosanskoj politici prema susjedima i uopće o svijetu ne može se govoriti jer se iz Bosne prema svijetu projiciraju tri različite politike, od kojih se jedna oslanja na Rusiju, druga na zapadne evropske i to prvenstveno katoličke zemlje, a treća na Tursku. 


Isto tako, iz Bosne se jasno i diferencirano projiciraju odnosi prema dvije susjedne zemlje, Srbiji i Hrvatskoj, koje su kako je to dokazano u procesima vodećim ljudima „Herceg-Bosne” tako i onima koji su bili nosioci agresije i genocida nad Bošnjacima sa srpske strane, odakle se zapravo u apsolutnoj diskrepanciji sa interesima BiH i pogotovo sa interesima najbrojnijeg naroda, projiciraju dvije vrste specijalnih odnosa i političkih saveza sa susjednim zemljama s jedne strane Republike Srpske i Republike Srbije, a s druge vodećeg hrvatskog političkog miljea s Republikom Hrvatskom. 


Sve se to formalno utemeljuje na Dejtonskom sporazumu koji je za pretpostavku definicije unutrašnjih odnosa Bosne i Hercegovine uzeo jednu floskulu koja se naziva konstitutivni narod. Niko živ nije u stanju odgovoriti na pitanje šta znači to da je jedan narod konstitutivan i kad su neki narodi osnovali Bosnu kao državu, s kakvim idejama, programima i garancijama za život svih njenih građana. 


S druge strane, ako postoji neko ko je konstitutivan u smislu da njegova politička volja određuje sudbinu zemlje i države, tada se iz prava da odlučuju o svojoj državi i zemlji u kojoj žive isključuju svi oni koji ne spadaju u te narode koji svoje utemeljenje kao konstitutivni nameću ostalim i cijeloj zemlji i to jedino na temelju onoga što je Karl Šmit (Carl Schmidt) svojevremeno definirao kao “izvor ustavotvorne moći”, a to je da onaj koji je u stanju da proizvede vanredno stanje ima pravo da definira odnose u državi, odnosno da određuje ustavno stanje. 


U našem slučaju se time počiniocima zločina daje ustavnopravna moć, a koliko je to bilo ustvari i lažno i nasilno najbolje govori činjenica da je međunarodni sud kao najviša pravna institucija pravomoćnom presudom definirala odnos i Srba i Hrvata kao udruženi zločinački poduhvat od kojih je onaj srpski izveden i putem genocida, a ne samo masovnog progona i ubijanja stanovništva.

Kontrola mišljenja



Iz svega proizlazi da ono što čini osnovnu teškoću i prepreku da Bosna i Hercegovina profunkcionira kao država leži upravo u tome da političke oligarhije koje su uspostavile kontrolu nad političkim mišljenjem većine u tri naroda koji žive u BiH pored drugih naroda i narodnosti vrše određeni teror ne samo nad ostalim, tj. onim koji ne pripadaju tzv. vodećim ili konstitutivnim narodima, nego i velikim dijelovima tih naroda, odnosno onih koji drugačije misle, ali i nad državom u cjelini jer joj ne daju da funkcionira kao normalna demokratska i na demokratskom ustavu utemeljena država. 



Sve to onemogućava konsolidaciju prilika u Bosni i Hercegovini, produbljuje razlike, a intervencije u bosanske odnose i uopće u stanje stvari u Bosni koje kontinuirano dolaze iz Beograda i Zagreba ne samo da ne doprinose poboljšanju odnosa u njoj nego produbljuju i način kako se one vrše. Ustvari, ohrabruju se one snage koje rade na destrukciji Bosne i Hercegovine kao države, potkopavajući i onemogućavajući svaku ideju i svaki pokušaj da se u Bosni i Hercegovini afirmiraju, razviju i ostvaruju politike koje integriraju bh. društvo i ujedinjuju građane Bosne i Hercegovine. 



Historijski gledano, slične podjele i parcijalizam i preovladavanje lokalnih interesa nad zajedničkim interesima odnosno opozicija ka logičnoj društvenoj integraciji koju zahtijevaju uvjeti modernog života, tj. nevjerovatno brzo ostvarenje informativnog jedinstva svjetske zajednice, zatim višekratno skraćene distance u komunikaciji pojedinih krajeva, regija, čak i kontinenata, jer je put preko okeana koji je nekada zahtijevao šest dana plovidbe s najbržim brodovima sada skraćen na šest sati avionskog leta, a čitavu zemaljsku kuglu je moguće obići za 20 sati. 



Ovi integracioni procesi zahtijevaju da se ostaci feudalne pocijepanosti koja je osobito karakteristična za evropski prostor a na jedan drugi način i za određene zone na Bliskom Istoku i u Africi, likvidiraju kako bi se oslobodile stvaralačke snage i potencijali cjelokupne teritorije s obzirom na uvjetovanost i komplementarnost interesa svake posebne društvene zajednice naroda ili države jeste jedan zadatak sa kojim se mi moramo suočiti. 



Bosna i Hercegovina u tom pogledu ne samo da je zaustavljena u logičnom putu ka integraciji u evropsku zajednicu naroda, što bi bitno ograničilo negativno djelovanje svakog lokalizma i separatizma, nego je doživjela retrogradni proces budući da je Dejtonski sporazum priznao određenim lokalnim zajednicama visok stupanj neovisnosti u odnosu na cjelinu i omogućio da interesi takvih zajednica budu ključ za bilo kakav proces integracija odnosno da takve zajednice čak dobiju pravo veta na svaki projekt i svaku ideju koja bi na bilo koji način ograničavala njihovo pravo da vrše apsolutnu vlast na teritoriji koju su osim toga na nezakonit način i uz najveću količinu kriminalne sile i zločina sebi osigurali.

Ruske prijetnje

MINUTA: Čistilište za 7. kongres

LICE MOGA UBICE Latić: Allah trpi kufur na zemlji, ali ne trpi zulum!

Dobar menadžer, još bolji ljekar

MINUTA: Tri u jedan za prošli tjedan

Samuraj na tronu

MINUTA: Preselila Federalna vlada

Pozitivne poruke

MINUTA: Kosovo i mi, zajedno smo skupa

Het-trik "zmaja"

MINUTA: Komšić, SDP i Predsjedništvo BiH

Magija Panonskog mornara

Kralj ponovo na tronu

Znanje umjesto oružja

Ne grickaj nokte u školi, eto Matrice!

Jaka država je apsolutni uvjet integracije bh. društva

Kolumne

Ruske prijetnje

MINUTA: Čistilište za 7. kongres

LICE MOGA UBICE Latić: Allah trpi kufur na zemlji, ali ne trpi zulum!

Dobar menadžer, još bolji ljekar

MINUTA: Tri u jedan za prošli tjedan

Samuraj na tronu

MINUTA: Preselila Federalna vlada

Pozitivne poruke

MINUTA: Kosovo i mi, zajedno smo skupa

Het-trik "zmaja"

MINUTA: Komšić, SDP i Predsjedništvo BiH

Magija Panonskog mornara

Kralj ponovo na tronu

Znanje umjesto oružja

Ne grickaj nokte u školi, eto Matrice!

Jaka država je apsolutni uvjet integracije bh. društva