Mladi će ostati u BiH ako budu imali posao, sažetak je poruka koje je ambasadorica SAD u BiH Morin Kormak (Maureen Cormack) odaslala prilikom posjete Posavskom kantonu, gdje se susrela s prvim ljudima Odžaka, Orašja i Domaljevca-Šamca. &nbsp; 
Ambasadorica, očito, nije u Posavinu došla bez dobro provjerenih informacija o problemima koji tište građane ovog dijela BiH. Diplomatski oprezno, samo u jednoj rečenici, definirala je stanje u kojem se nalaze lokalne zajednice koje je posjetila, a ono je, mahom, slično stanju u cijeloj BiH: mladi ljudi odlaze jer nade za zaposlenje i opći prosperitet već odavno nemaju. 

I u općinama Posavskog kantona, kao i svim drugim njima sličnim u zemlji, skoro da nema porodice koja u bijeli svijet nije ispratila jednog ili dvojicu sinova i unuka, stasalih i obrazovanih nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, kako bi u tom svijetu potražili svoju nafaku i stvorili uvjete za koliko-toliko pristojan život. 

Zna dobro ambasadorica Kormak da trenutno natpolovična većina građana ove zemlje, bez obzira na to kojoj naciji ili politici pripadaju, traži način kako da iz nje ode. Ne zato što BiH nije lijepa, već zato što se u njoj osjećaju bezvrijedni i nesposobni, a sami su sve učinili da ne budu takvi.

Američka ambasadorica posjetom Posavskom kantonu ohrabrila je svoje domaćine da učine napore za što bolje obrazovanje i stvaranje ambijenta u kojem će oni koji se iškoluju moći dobiti posao i ostati u zemlji. 

Daj Bože da se njene želje ispune! Jer, isti oni u čije su vrijeme zemlju napustile desetine hiljada obrazovanih mladih ljudi, i danas su na vlasti i vladaju po istoj matrici po kakvoj su vladali u posljednjih dvadeset i više godina. Važno je da njima bude dobro, da njihovi rade i imaju od čega živjeti, a za one koji su otišli, ili se spremaju da odu, pitat će u vrijeme izbora. Tada ih se jedino sjete.

Poruke ohrabrenja

Flojd Džoj Mejveder (Floyd Joy Mayweather) najbolje je plaćeni bokser u historiji plemenite vještine. Nakon što je u meču protiv UFC borca Konrada Mekgregora (Mcgregor) iz Irske ostvario svoju 50. pobjedu u isto toliko mečeva i dostigao legendarnog Rokija Marsijana (Rocky Marciano), objavio je svoje konačno opraštanje od ringa i rukavica. &nbsp; 
U dosadašnjoj karijeri osvojio je bronzanu medalju na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine te još 15 titula svjetskog prvaka u raznim kategorijama kao profesionalac. Odlazi kao nepobijeđen i, prema navodima iz američke štampe, sa skoro 1,5 milijardi dolara zarađenih od TV prava svojih borbi, ali i kroz brojne marketinške djelatnosti, te ogromne dobitke na kladionicama. 

Ovaj oproštaj zapravo je njegov treći, jer je već dva puta kačio rukavice i klin, ali ih i opet skidao i navlačio na ruke. Svaki put bilo je to zbog „borbi stoljeća“ koje su mu donosile ogroman novac. Ovaj posljednji, protiv Mekgregora, donio mu je oko 200 miliona dolara. 

Sav taj silni novac od njega je napravio i vrhunsku šou bizniz zvijezdu, pa je glumio (samog sebe) u tri filma, uz brojna pojavljivanja u TV programima u SAD, snimanja rep pjesama. Učestvovao je tako i u takmičenju „Ples sa zvijezdama“, u kojem je zauzeo 4. mjesto u SAD s partnerkom Karinom Smirnof iz Ukrajine. 

Naravno, imao je i problema sa zakonom zbog nasilja u porodici i nanošenja povreda, pa je osuđivan najprije na uvjetne kazne i društveno koristan rad, ali, kako je bio povratnik u krivičnim djelima, dobio je i 90 dana zatvora. 

Za Mejvedera bokserski stručnjaci kažu da je najbolji defanzivni bokser svih vremena. Onako kako se on brani u ringu, ne brani se niko, ali to ne znači da ne zna napadati. Naprotiv, u 27 borbi pobijedio je klasičnim nokautom. Osjetio je to i Mekgregor, kojeg je sudija u ringu spasio klasičnog nokauta u 10. rundi. 

Mejveder je rođen kao Flojd Džoj Sinkler (Sinclair) 24. februara 1977. godine u Mičigenu. Nije oženjen, ali ima dva sina i dvije kćerke. Živi u vili od 2.000 kvadrata u Las Vegasu.

Milijarder iz ringa

Rođen sam u Banjoj Luci i po tome, a pogotovo po porijeklu mog oca i najbliže rodbine po očevoj strani sam pravi Krajišnik. Mislim da sam Krajišnik i po osjećanju i načinu mišljenja i da mnoge moje karakterne osobine pokazuju da sam čovjek krajiške tradicije, odnosno onog bošnjačkog načina osjećanja, mišljenja i življenja kakav se godinama formirao u dijelu Bosne i Hercegovine koji se naziva Bosanska krajina.

<h2>Una, Sana, Vrbas</h2>

Prema našem razumijevanju prostora koji mi nazivamo Bosanska krajina, on se dijeli na tri dijela, u kojima stanovnici pokazuju izvjesne razlike u načinu života i mišljenja, ali ih neke bitne osobine ipak povezuju u jedinstvo. 


Prvi dio tog prostora je onaj koji je smješten između rijeka Vrbasa i Sane i obuhvata Jajce, Jezero, današnji Mrkonjić-Grad, koji se oduvijek zvao Varcar-Vakuf i bio jedan od pet poznatih bosanskih gradića koji su nosili ime Vakuf (Gornji Vakuf, Donji Vakuf, Varcar-Vakuf, Kulen-Vakuf i Skucani Vakuf), kao i visoravan Zmijanje sa naseljima Kozarac, Bosanska Kostajnica, Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška, Orahova, Laktaši i neka druga danas nastajuća naselja, a cijeli kraj se naziva i Potkozarje i to je najveći dio teritorija koji nosi naziv Bosanska krajina. 


Drugi, manji dio je onaj koji se prostire između rijeka Sane i Une, a čija naselja uglavnom leže na tim dvjema rijekama i to od Ključa, preko Sanskog Mosta, Bosanske Krupe i Prijedora, do Bosanske Otoke i Bosanskog Novog, gdje Sana utječe u Unu, a cijeli kraj nosi još i naziv Podgrmeč. 


Treći dio Bosanske krajine je onaj koji se naziva Cazinska, a ponekad i Ljuta Krajina i obuhvata sve krajeve preko Une do granice sa Hrvatskom sa naseljima Ostrožac, Cazin, Velika Kladuša, Vrnograč i Bužim i to je najmanji, ali veoma bitan dio ukupnog teritorija koji nazivamo Bosanska krajina.


Izvori glavnih krajiških rijeka i njihovi tokovi, počevši od mjesta gdje se spajaju Vrbas i Pliva, sve do onog kod kojeg se spajaju Una i Sana do Vrbasa, uključujući i izvorišta Sane i Plive, obilježavaju prostor koji ulazi u naše poimanje Bosanske krajine. 


Taj prostor se dijeli na ravničarski dio Lijevča polja, Potkozarja i Podgrmeča, da bi prelazio na brdoviti dio pokriven Kozarom i Grmečom i visoravni Zmijanja, te prelazio u dio nazvan Vrhovine, na koje se nadovezuje onaj krajnji dio koji nosi naziv Završje, a koji obuhvata Drvar, Glamoč, Livno, Duvno i Kupres i koji predstavlja granični dio zapadne Bosne s Dalmacijom, od koje ga dijele Šator, Golija, Cincar i Dinara. 


Taj prostor obilježavaju rijeke Vrbas, Pliva, Sana, Unac, Sanica i Una, dok se Vrbas smatra krajiškom rijekom samo od Jajca, odnosno od mjesta gdje se spaja s Plivom pa do njegovog utoka u Savu.

<h3>
Grmeč i Kozara &nbsp;</h3>


Tim prostorom dominiraju planine Grmeč i Kozara, a on se oslanja na Šator, Cincar, Troglav, Goliju, Durmitor, Šišu, Osječenicu i Plješivicu i dominirajuću visoravan između Vrbasa i Sane zvanu Zmijanje. Na tom prostoru je naseljeno miješano stanovništvo koje je zamijenilo prvobitno stanovništvo krajeva koji su nekada nazivani Donji Kraji, a koji su bili granični krajevi između Bosne i Hrvatske. 



Kasnije su ove krajeve naseljavali, nakon brojnih migracija nastalih usljed ratova i promjena granica, i danas dominiraju Vlasi doseljeni iz Crne Gore, Hercegovine i Dalmacije, muslimani koji su se doseljavali iz Slavonije, Like, Krbave i Dalmacije i ostaci prvobitnog stanovništva koje se održalo u burnim historijskim zbivanjima i ratovima koji su se vodili za dominaciju nad tim prostorom, odnosno za odbranu tog prostora od nastojanja venecijanskih, austrijskih, ugarskih i hrvatskih vladara da taj prostor uključe u svoje države. 



U novije vrijeme se u tom prostoru kao dominantne ističu tri skupine stanovnika. 



Prva i najbrojnija je bila skupina muslimanskog stanovništva koje se integriralo u Bošnjake, a nastalo je islamizacijom dijela starog stanovništva koje je pripadalo vjeri bosanskih krstjana, a kasnije se dopunjavalo najviše doseljavanjem izbjeglica iz Like i Krbave, dijelova Dalmacije, zatim iz Slavonije i drugih krajeva iz kojih je muslimansko stanovništvo bilo progonjeno tokom Kandijskog i Velikog bečkog rata, kada su krajevi koji su bili pod osmanskom vlašću i naseljeni muslimanskim, zapravo bosanskim stanovništvom, bili ili silom katolicizirani ili pobijeni ili prognani na teritorij koji je ostao pod vlašću Osmanlija. 



Druga po veličini je grupa vlaškog i cincarskog stanovništva koje je tokom 19. stoljeća na osnovu vjere integrirano u Srbe, a najmanji dio čini katoličko stanovništvo, kako ono prvobitno koje je preostalo nakon brojnih ratova, tako i ono naseljeno u vrijeme austrougarske vladavine koje se u novije vrijeme isto tako, putem katoličanstva, integriralo u hrvatsko stanovništvo moderne Bosne i Hercegovine. 



Svaka od ovih grupacija odlikovala se nekim osobinama koje potječu iz naslijeđa njihovog načina života i osobina koje su se u vezi sa načinom života razvijale.

Tamo gdje je Bosanska krajina

Nemamo nacionalni plan i strategiju, ali imamo operativne planove za otežavanje ionako teškog položaja bosanskohercegovačkog stanovništva. &nbsp; 
Dok je nacionalni plan koju proklamira član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović satkan od tri riječi „Država Bosna i Hercegovina“, kako to on voli reći na patriotskim skupovima u stranačke i predizborne svrhe od Cazina do Gradačca, Operativni plan „Elektroprivrede BiH“ o poskupljenju struje za 1,5 posto novi je šamar za raspamećeno stanovništvo koje već 24 godine živi na ivici siromaštva i kojem je kvazipatriotizma navrh glave. 

Pokrivanje dugova i gubitaka kroz povećanje cijene potrošenog kilovat-sata struje nije ništa drugo nego prikrivanje lošeg upravljanja i nedomaćinskog poslovanja u našim „tvornicama struje“. 

Rudnici, termoelektrane, elektroprivrede i elektrodistribucije odavno su prerasli u odaje za uhljebljivanje stranačkih parazita. Ko može i na koji način objasniti činjenicu da direkcija jednog rudnika u BiH ima zaposlenih čak desetak radnika sa diplomama žurnalista?!

Dok kukolj raste pod plaštom elektroenergetskog koncerna, ozlojeđenom stanovništvu prijeti se poskupljenjem struje, koje će, ako dođe do toga, proizvesti lančanu reakciju poskupljenja svih prijeko potrebnih namirnica i komunalnih usluga. 

Građani bi možda mogli i razumjeti prijedlog o povećanju cijene struje da se iza toga krije dobro iskreirana socijalna politika kao jednog od bitnih preduvjeta na našem bezalternativnom reformskom putu. No, kada se poskupljenjem struje kompenziraju loše poslovne politike menadžmenta u našim „tvornicama struje“ i njihovih političkih mentora, onda građani nemaju alternativu nego da zaustave bogaćenje političkih kvazielita preko svojih pleća. 

&nbsp;

Kukolj u koncernu

Ekonomski ubistvena politika SDP-a, a nakon toga ponovljena SDA, ekonomski je uništila najvažniju kompaniju u BiH. Višedecenijsko vladanje SDA elektroprivrednim resursima BiH i zapošljavanje više hiljada stranačkih aktivista u njoj, došli su na naplatu građanima! Najnovija vijest naše novine da slijedi poskupljenje struje, uzdrmala je građane, ali i rukovodstvo SDA, s Izetbegovićem na čelu. &nbsp; 
Strah od opravdanog revolta naroda pokazuje se i traženjem krivca za nastalo stanje u svakome, osim sebi. Treba napomenuti da „Elektroprivredom BiH“, nakon SDP-ovog direktora Elvedina Grabovice, sada upravlja tuzlanski nesposobni kadar Bajazit Jašarević. Umjesto da se oslobodi tehnološkog viška, skreše troškove i pogrešno trošenje novaca, ništa se nije uradilo. 

Grabovičino grabežljivo otimanje novaca kroz sumnjive prodaje viškova struje, nepotrebne nabavke višemilionski vrijednog namještaja, tendersko nabavljanje svega i svačega te nevjerovatno trošenje novca na zbrinjavanje brojnih stranačkih kadrova doveli su do toga da je nekad najuspješnija kompanija počela bilježiti gubitke. 

Prilikom pravljenja koalicije SDA-SBB, čelnici SBB-a upozorili su da će „Elektroprivreda“ biti urušena ako se negativni trendovi nastave. Radi pune istine, slično je upozoravao i aktuelni federalni premijer Fadil Novalić, ali to nije ušlo u uši pretencioznog Bakira Izetbegovića. Nesposobni predsjednik SDA i nekadašnji nesposobni direktor Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo, nije htio da smijeni još nesposobnijeg Bajazita Jašarevića. 
Čelništvo na čelu najvažnije privredne institucije ostavljeno je indolentnom i nikad realiziranom menadžeru, koji nije mogao s takvim ponašanjem nadoknaditi višedecenijske štete i strateške greške SDA-ovih i SDP-ovih menadžera. 

Nakon najnovijeg poskupljenja, kada već to ne želi odavno da uradi Izetbegović, najbolje bi bilo da Jašarević svoje mjesto prepusti nekome sposobnijem, agilnijem i boljem poznavaocu struke. Jašarević je, inače, bio član Glavnog odbora i&nbsp;Predsjedništva SDA.

Bajazitov i Bakirov strujni udar

Bosna i Hercegovina primljena je u članstvo Ujedinjenih naroda 22. maja 1992. godine pod imenom Republika Bosna i Hercegovina pod kojim se u UN-u i danas vodi. Bosna i Hercegovina već 22 godine funkcionira temeljem odredaba Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, potpisanog 1995. godine, poznatijeg pod nazivom Dejtonski sporazum. Sastoji se od 24 zasebna dokumenta, od kojih je jedan, koji se nalazi u Aneksu IV, naziva Ustavom Bosne i Hercegovine.&nbsp;

<h2>Nezavršen rat
</h2>

Dakle, Aneks IV Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ili Ustav Bosne i Hercegovine sastavni je dio Dejtonskog sporazuma kojim se ova zemlja preimenuje iz Republika Bosna i Hercegovina u Bosna i Hercegovina (iz poznatih razloga: ne može Republika Srpska biti u Republici BiH), nije imao toliko veliku snagu da u Ujedinjenim narodima dovede do promjene odrednice Republika Bosna i Hercegovina u Bosna i Hercegovina. Već rečeno dovoljno je da ilustrira svu privremenost i vremensku ograničenost ne samo Dejtonskog mirovnog sporazuma nego i sva 24 njegova sastavna dijela, uključujući i Aneks IV, odnosno Ustav BiH, čega je svjesna i međunarodna zajednica.&nbsp; 

Nadalje, nakon gotovo punih 25 godina otkako je postala punopravnom članicom UN i 22 godine nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, BiH se nalazi u fazi nezavršenog rata, u fazi u kojoj još nije postignuto potpuno zadovoljavajuće političko rješenje temeljem kojeg bi bilo moguće u normalnoj parlamentarnoj proceduri donijeti (usvojiti) temeljna pravila koja ima svaka moderna država, a to je Ustav. Treba li spomenuti da Skupština BiH nikada nije ratificirala ni Dejtonski mirovni sporazum niti bilo koji od njegovih dijelova, pa ni Aneks IV odnosno Ustav BiH?)


Mnogi se slažu da svi problemi u kojima se danas nalazi država Bosna i Hercegovina proizlaze iz ustavnih rješenja Dejtonskog sporazuma kojim je, između ostalog, legalizirano stanje kao rezultat ratnih osvajanja, institucionalizirani Federacija BiH, Republika Srpska, a kasnije nadodat i Distrikt Brčko. BiH je zemlja koja ima najkompliciraniji i najsloženiji politički sistem, ne samo u Evropi nego vjerovatno u svijetu. Četiri razine vlasti: državna, entitetska, kantonalna/županijska i općinska, uz desetak gradskih, svi sa svojim vladama, ministarstvima, skupštinama, poslanicima i zastupnicima... čine birokratski aparat koji ne samo da ne bi mogle finansirati ni neusporedivo bogatije zemlje od BiH, nego svaki administrativni posao čini mogućim i izvjesnim uzročnikom povećanja stope srčanih ili nervnih oboljenja. 


Dejtonski mirovni sporazum i njegov Aneks IV (Ustav BiH) su izvršili svoje zadaće i ciljeve i ostvarili očekivanja međunarodne zajednice: osigurali su prekid rata, zaustavili sukobe i stradanja stanovništva, razaranja i uništavanja imovine. Međutim, za ustavnopravnu teoriju i praksu nema dvojbe da BiH kao državnopravna tvorevina nije kompatibilna s bilo kojim poznatim državnim oblikom, a po sistemu vrijednosti ponajmanje državama s razvijenom demokratijom koje su članice Evropske unije.


Neovisno o tome što u svom formalnom sadržaju, bilo izravno bilo neizravno, sadrži ustavnopravnu osnovu za zaštitu ljudskih prava i sloboda te zaštitu nacionalnih manjina i njihovih pripadnika, sam Ustav je tako ustrojio državnu vlast na državnoj i entitetskoj razini da na tim razinama nije osigurao njihovo ostvarivanje. To se osobito očituje u nemogućnosti ostvarivanja njihovih prava u izboru svojih predstavnika u tijela entitetske i državne vlasti, ali i u drugim pravima koja proizlaze iz prava upravljanja i odlučivanja o javnim politikama i javnim poslovima od interesa za sve, pa dakle i za njih.


Za takvo stanje odgovornost se, po pravilu, lakonski prebacuje na Dejtonski mirovni sporazum i Ustav BiH, uz obrazloženje da se ništa ne može učiniti dok su oni na snazi, odnosno dok ih međunarodna zajednica ne promijeni, tvrdeći da se ustavno uređenje i Ustav Bosne i Hercegovine može mijenjati samo uz saglasnost međunarodne zajednice. Međutim, to nije istina jednostavno zbog toga što su izmjene, dopune ili donošenje novog Ustava isključiva nadležnost za Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i to silom samog Ustava, dakako u skladu s njime propisanim postupkom.


Svi dosadašnji pokušaji da se domaće „političke snage“ okupe za jednim stolom i dogovore neka nova ustavna rješenja završavali su neuspjehom. A završavali su neuspjehom stoga što su, s jedne strane, predstavnici nacionalnih kolektiviteta imali i još imaju strah da bi ih ona druga dva kolektiviteta mogla prevariti, a sa druge, zato što im ovakva situacija potpuno odgovara. Naime, ona im osigurava vlast dokle god je predmetni Ustav – ne-ustav na snazi.

Status republikeDanas je sasvim jasno da Ustav BiH kakav je sada mora doživjeti opširnije i temeljitije promjene. Ne samo zbog njegove nekompatibilnosti s ustavima demokratskih država, već prije svega zbog toga što on nije validno sredstvo za ostvarivanje temeljnih vrijednosti i ciljeva kojima BiH deklarativno teži i za koje su se opredijelila sva tri njena konstitutivna naroda i svi drugi njeni građani. To su vrijednosti i ciljevi koje baštini i kojima teži Evropska unija. Bosna i Hercegovina je takvo opredjeljenje iskazala i zauzela želeći postati punopravnom članicom Evropske unije, što svjedoči pristupanjem, potpisivanjem i prihvatanjem niza dokumenata NATO-a, Vijeća Evrope i Evropske unije. &nbsp; 


Sve iskazano upućuje na zaključak da je ustavnopravni okvir BiH za ostvarivanje tako iskazanih ciljeva i vrijednosti danas preuzak, te da je zbog potrebe njihovog ostvarenja i priključenja Evropskoj uniji nužna izmjena Ustava BiH. On se zbog toga htjeli-ne htjeli mora mijenjati, što prije to bolje.



U najkraćem, rješenje postojećih problema u neostvarenoj državi BiH ne počiva u „kozmetičkim“, nego radikalnim ustavnim promjenama, što znači najprije vraćanju državi Bosni i Hercegovini statusa republike.

Ustav pa država

Geografija je sudbina, rekao je, navodno, Napoleon, nakon što je početkom 19. stoljeća prošao prve kapije Rusije. Ta se rečenica dovodi i u vezu s determinističkim idejama o ratu i miru, o čemu je ne samo kao pisac već filozof i “vojskovođa” divno pisao Lav Nikolajevič Tolstoj. A tu su i prve teorije o geopolitici, u okviru kojih je Bizmark definirao realpolitiku. 

I upozorio da je dobra politika samo ona koja uspije postići dobar dogovor s Rusima. Naime, Rusija se još prostire na najviše svjetskih meridijana i 11 vremenskih zona.&nbsp;

<h2>Ubijanje historije</h2>

Geografija, kao bogomdano življenje, naravno, znači da određene zemlje, kao Bosna, imaju prednost ili mahanu svog (geopolitičkog) krajolika. Tako su Tito i njegova antifašistička vojska u BiH, zahvaljujući surim bosanskim planinama, ali i dobrim bosanskim ljudima, bili spašeni u pet od ukupno sedam neprijateljskih ofanziva. Ne zaboravimo da su protiv Tita tada ratovali svi evropski fašisti i njihovi domaći privjesci. A kasnije i Rusi!


Spominjem ovo zbog mladih, ideološki ostrašćenih junoša koji bi Titov sokak u centru bh. prijestolnice, upravo kao simbol antifašizma, a zašto ne i sekularizma, preimenovali u ulicu Alije Izetbegovića. Iako je upravo Alija, prvi predsjednik nezavisne Republike BiH, govorio kako historija ne počinje od nas.


- Cilj onih koji su željeli (ili još žele) da unište Bosnu bio je da prvo “ubiju njenu historiju”, napisao je 1997. godine američki novinar Piter Mas (Peter Maass) u svojoj knjizi “Ratna priča: Voli komšiju svog” (Love the Neighbor: A Story of War). 


- Prvo morate iščupati srce te historije, koje je u slučaju bosanskih muslimana značilo razaranje njihovih džamija - objasnio je Mas, koji je 1992. i 1993. godine izvještavao za “Washington Post” iz Sarajeva i sa drugih bosanskih ratišta. Zaključio je da tako, “poput Frankenštajna", možete izmisliti i sasvim "iskrivljenu formu historije”.


Probni baloni SDA podmlatka, naravno, u ime njihovih mentora o promjeni naziva Titove ulice, ipak nisu u čast Alije Izetbegovića, već u slavu Bakira s istim prezimenom, kako bi od toga dalje profitirale znane šićardžije oko njega. I nisu ništa drugo do novi pokušaj ubijanja bosanske historije. 


To je, zapravo, ekvivalent rušenja bosanskih džamija o kome je pisao Piter Mas. I to, ne samo kao muslimanskih bogomolja, već kao razaranje naše zajedničke bosanske duše ili, ako hoćete, evropske kulturne baštine.

<h3>
Hagada iz Barcelone &nbsp;</h3>


Nasreću, “geografska sudbina”, očito, nije ništa bez ljudi. Da nije bilo ljudi, Sarajevo je u minulom ratu protiv Bosne od 1992. do kraja 1995. godine trebalo prestati da postoji onakvim kakvim ga znamo. Ali nije, jer su i bosanski muslimani branili sve naše sarajevske crkve kao hramove zajedničke historije. 



“I Hagada (napisana u Barceloni oko 1350. godine) nije slučajno došla u Sarajevo. Tu smo testirali postoje li ljudi koji bi mogli da nas više ujedine nego dijele. Jer, biti ljudsko biće je važnije nego biti musliman, Jevrej, katolik ili pravoslavac”, napisala je američko-australska književnica Džeraldin Bruks (Gerladine Brooks), dobitnica Pulicerove nagrade 2005. godine.



Ili, kako to lijepo reče Goran Bregović, koji je poslije Pariza odlučio da njegova “zadnja pošta” bude njegov rodni grad: “Sarajevo je dijagnoza”! 



Nije to samo obična urbana adresa. I nije samo geografija. Sarajevo je svekolika bosanska i evropska historija. Onako kako je bilo opsjednuto, sa svih strana, 44 mjeseca i s onoliko topova terorizirano s okolnih brda, Sarajevo je trebalo postati nova (evropska) Hirošima. Ali nije! Zato što je, valja to opet reći, iako je postalo opće mjesto, Sarajevo, ipak, evropski Jerusalem. 



Dok traje i ova polemika dva bh. politička svijeta, jasno je da sadašnja Stranka demokratske akcije želi ubiti dio bosanske historije, jer možda imaju svoju “viziju” Bosne. No, bez građanskog kompasa, sveli su se samo na nekoliko prolaznih “nacionalnih” imena i samo jednu historijsku figuru, pa zato i srljaju u historijski ćorsokak. 



Titova ulica, pak, ostaje ulica! A to je sasvim dovoljno za Sarajlije kojima su razne ohole neznalice i ranije čupale ono staro historijsko srce iz bosanskih grudi. Bez uspjeha, naravno.

Dijagnoza Sarajevo

Damir Džumhur ostvario je ovog pretoplog avgusta svoj ranking karijere na ATP listi najboljih tenisera svijeta. Trenutno je na 64. mjestu, ali se i to ubrzo može promijeniti, i to samo ka još boljoj poziciji.&nbsp; Vjerujemo u to, jer kako naš najbolji teniser igra na turnirima u SAD s betonskom podlogom, vrlo brzo mogao bi i među 50 najboljih na svijetu. &nbsp;
Do ovog plasmana Damir je stigao pobjedama na ATP turniru u Vinston Salemu, koji je zapravo generalna proba pred posljednji gren slem turnir godine, onaj u Njujorku, US Open. Pobijedio je Damir redom Istomina, Simona, Cebalosa i Čunga, što je donijelo nove bodove.

Prošle godina Džumhur je došao do 2. kola US Opena kada je izgubio od Ilije Marčenka iz Ukrajine, pobijedivši prije toga favoriziranog Bernarda Tomića iz Australije sa 3:1. 

Žrijeb mu u ovogodišnjem US Openu u prvom kolu donosi Pabla Kuevasa, 31-godišnjeg Urugvajca koji zauzima 31. mjesto na ATP listi. Bit će to njihov prvi susret u kojem naš šampion ima realne šanse za prolazak dalje. No, sigurno slijedi velika borba na betonu Flešing Medousa.

Damir Džumhur rođen je 20. maja 1992. godine u Sarajevu. Profesionalni teniser je od 2011. Do sada je u karijeri od nagrada na turnirima zaradio 1.542.485 dolara. 

 Džumhur: Uskoro među 50 najboljih tenisera svijeta

Ljeto uspjeha

Kao bomba odjeknula je „Avazova“ ekskluzivna informacija da je u četvrtak u centru Sarajeva Amerikanka privedena i kažnjena jer je pokazala srednji prst prema pratnji Bakira Izetbegovića, bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i čelnika SDA. I (njemu ništa manje važno) muža Sebije, svemoćne direktorice KCUS-a!&nbsp; 
Amerikanka je srednji prst pokazala iz revolta. Godinama radi u BiH, gleda Bakirove limuzine, njegovu nepreglednu pratnju, skupocjene Sebijine torbice od 5.000 maraka... Gleda u isto vrijeme i stotine hiljada gladnih Bosanaca i Hercegovaca, uvijek „rezervirane“ kontejnere u kojima građani traže koru hljeba... 

Mlada Amerikanka odrasla je u uređenoj zemlji gdje narod ne trpi, nego diže glas protiv onih koje je izabrao i platio da rade za njih, a ne za limuzine, torbice, marame... Zato je digla srednji prst. Zbog nepravde!

Čini se da nas je ova Amerikanka postidjela. Da nas je makar na moment bilo sram što šutimo! Što obaramo glavu i gledamo u zemlju i gladne stomake dok prolaze Bakirove limuzine od 300.000 KM ili se vihore Sebijine marame od nekoliko hiljada maraka. 

Vjerovatno su baš zato praktično svi bh. i regionalni mediji prenijeli ovu vijest, zato gore društvene mreže na kojima se svi zgražaju na Bakirovu bahatost i kažnjavanje ogorčenih građana, i to po uzoru na turskog Erdoana ili sjevernokorejskog Kim Jong-una i policijske države, gdje se hapse svi koji ne dišu kao vođa!

Ko su Bakirovi uzori, možda najbolje govori, također, jučerašnja informacija da je sud u Skoplju kaznio jednog muškarca sa 400 eura jer je na Facebooku uvrijedio predsjednika Turske Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan). 

Kada sin nasljeđuje oca kao predsjednik, onda su i običaji Sjeverne Koreje sasvim blizu. Ovako je hrvatski analitičar Žarko Puhovski prokomentirao incident u Sarajevu.

Rahmetli Alija Izetbegović slijedio je srednji put u religiji, kulturi i politici. To je bila njegova života filozofija, koju je shvatio i narod, ali i bošnjački intelektualci, koji su često ovako nazivali i simpozije u spomen na prvog predsjednika Predsjedništva RBiH. 

Sve što je Alija stvarao, Bakir, očigledno, rastvara, od države i odnosa među narodima u BiH, pa do životne filozofije svog oca. Alija nam je u amanet ostavio plemeniti srednji put. Bakir će nam, ako ne shvatimo gest mlade Amerikanke, ostaviti prosti srednji prst!

Kim Jong - Bakir!

Ekonomski ubistvena politika SDP-a, a nakon toga ponovljena SDA, ekonomski je uništila najvažniju kompaniju u BiH. Višedecenijsko vladanje SDA elektroprivrednim resursima BiH i zapošljavanje više hiljada stranačkih aktivista u njoj, došli su na naplatu građanima!Najnovija vijest naše novine da slijedi poskupljenje struje, uzdrmala je građane ali i rukovodstvo SDA sa Izetbegovićem na čelu. Strah od opravdanog revolta naroda, pokazuje se i traženjem krivca za nastalo stanje u svakome, osim sebi. Treba napomenuti da Elektroprivredom BiH, nakon SDP-ovog direktora Elvedina Grabovice, sada upravlja tuzlanski nesposobni kadar Bajazit Jašarević. Umjesto da se oslobodi tehnološkog viška, skreše troškove i pogrešno trošenje novaca, ništa se nije uradilo. Grabovičino grabežljivo otimanje novaca kroz sumnjive prodaje viškova struje, nepotrebne nabavke višemilionski vrijednog namještaja, tendersko nabavljanje svega i svačega, te nevjerovatno trošenje novca na zbrinjavanje mnogobrojnih stranačkih kadrova doveli su do toga da je nekada najuspješnija kompanija počela da bilježi gubitke. Prilikom pravljenja koalcije SDA-SBB, čelnici SBB-a su upozorili da će Elektroprivreda biti urušena ako se negativni trendovi nastave. Radi pune istine, slično je upozoravao i aktuelni federalni premijer Fadil Novalić, ali to nije ušlo u uši pretencioznog Bakira Izetbegovića. Nesposobni predsjednik SDA i nekadašnji nesposobni direktor Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo, nije htio da smijeni još nesposobnijeg Bajazita Jašarevića. Čelništvo nad Upravom najvažnije privredne institucije je ostavljeno indolentnom i nikada realiziranom menadžeru, koji nije mogao sa takvim ponašanjem nadoknaditi višedecenijske štete i strateške greške SDA-ovih i SDP-ovih menadžera. Nakon najnovijeg poskupljenja, kada već to ne želi odavno da uradi Izetbegović, najbolje bi bilo da Jašarević svoje mjesto prepusti nekom sposobnijem, agilnijem, i boljem poznavaocu struke. Jašarević je, inače, bio član Glavnog odbora i&nbsp; Predsjedništva SDA.

LIČNOST DANA | Bajazitov i Bakirov strujni udar

Vjerovatno najbolji mladi nogometaš svijeta u ovom trenutku, Francuz Kilijan Mbape (Kylian Mbappe) briljantno je odradio prošlu sezonu u dresu Monaka, što nije promaklo najboljim evropskim klubovima. 

Mjesecima je trajala borba između velikana Real Madrida, Čelzija, Barcelone, Pari Sen Žermena... a bitku za supertalentiranog napadača dobili su Parižani. 

Sedmicu prije kraja prijelaznog roka, PSG je krenuo u završnu operaciju drugog najvećeg transfera ovog ljeta, ali i u historiji nogometa.&nbsp;Nejmaru (Neymar),&nbsp;Edisonu Kavaniju (Cavani)&nbsp;i družini već početkom sljedeće sedmice pridružit će se i&nbsp;Mbape. PSG je spremio 150.000.000 eura za transfera&nbsp;Mbapea, a Monako je pristao na tu ponudu. 

Reprezentativac Francuske&nbsp;je van Monakovog tima i on je odavno dogovorio uvjete sa „Svecima“. Zarađivat će 18,5 miliona eura po sezoni u rodnom gradu, što je plaća koju niko drugi nije bio spreman da mu ponudi. Kilijan Mpabe rođen je 20. decembra 1998. godine. Prošle sezone je eksplodirao postigavši 27 golova uz 17 asistencija na 59 utakmica za Monako. Od toga je dao šest golova u Ligi šampiona.&nbsp;

Tinejdžer za kojim ludi svijet

Nadam se da će građani ove jeseni tražiti odgovornost političara da ispune obećanja koja su dali u provođenju reformi, izjavila je za jedan ovdašnji medij američka ambasadorica u BiH Morin Kormak (Maureen Cormack).&nbsp; 
Ona je izrazila i nadu da će izborna kampanja, koja je, kako je istakla, počela ranije nego ikad, ustupiti mjesto konkretnom radu i još konkretnijim rezultatima koji će BiH približiti NATO-u i EU. Prije toga, da će građani ove napaćene države na svojoj koži početi osjećati boljitak. 

Hoće li poziv američke ambasadorice uroditi plodom, vidjet ćemo vrlo brzo. 
A izborna kampanja jeste počela ranije nego ikad, ako je uopće i prestala od provođenja posljednjih općih izbora prije tri godine. 

Poveo ju je prvi čovjek SDA Bakir Izetbegović lažima o velikim projektima koje će realizirati. Kako je to bila najprizemnija šuplja priča, on se brže-bolje okrenuo izmišljanju neprijatelja. Za rekordno kratko vrijeme, nije ostao niko ko s njim i SDA može išta ozbiljno uraditi. Broj neprijatelja i izdajnika množio se na dnevnoj bazi geometrijskom progresijom. 

Izetbegović i SDA nemaju se čime pohvaliti. Ova je stranka u slobodnom padu. Ljudi u njoj ne mogu se dogovoriti i stati jedinstveno čak ni iza stavova koji se tiču Srebrenice! 
Mafijaške metode obračuna s neistomišljenicima, nepoćudnima i „izdajnicima“ postale su svakodnevni sinonim za SDA, čiji su čelnici u zatvorima, pod istragama, na sudskim klupama...

Kao pijetao koji rano kukuriče, Izetbegović je poveo izbornu kampanju kako bi što više zamutio vodu. Rastući broj ljudi vjeruje da to čini samo da bi proveo odluku da ga u Predsjedništvu BiH naslijedi supruga Sebija. Ako mogu Klintonovi, mogu i Izetbegovići, krilatica je koja se sve više čuje i izvan najbližeg Bakirovog okruženja. 

Poziv Kormak da kampanja prestane i da se političari vrate realizaciji datih obećanja, a da građani budno prate i p(r)ozivaju na odgovornost je kao izvorska voda na ovom ljetnom džehenemu! Ako već iz naših džepova idu hiljade maraka za plaće poslanika i drugih, onda, makar, možemo telefonom jednom dnevno pozvati i pitati funkcionera šta je taj dan konkretno i dobro uradio. 

Ako to ne pomogne, imaju demonstracije...

Rezultati umjesto izborne šuplje

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS Radivoje Bratić rekao je 2010. godine da će savski sliv stradati ako hitno ne bude obnovljen sistem zaštita od poplava. On je tada govorio da je obnova sistema odbrane od poplava daleko najvažniji zadatak za RS, a nema sumnje da su se iste tvrdnje odnosile i na FBiH. &nbsp; 
I šta se dogodilo? Dogodio se maj 2014. godine, kada su nezapamćene poplave odnijele više od 20 života i prouzrokovale štetu koja se mjeri milijardama maraka. Hiljade porodica su evakuirane, pokrenula su se mnoga klizišta koja su gutala kuće, voda je razrovala i minska polja, noseći sa sobom opasnost za opasnošću. 

Ono što je četiri godine ranije izgledalo kao fusnota ministarskog rada, u maju 2014. obistinilo se kao najveći užas koji je pogodio BiH. Pitanje je da li to isto mora učiniti i vatra, pa da odgovorni konačno shvate da u borbu s elementarnim nepogodama moraju ući još s nečim osim s hrabrošću onih koji goloruki spašavaju ugrožene. 

I požar koji je u julu pogodio Ljubinje i ovaj koji danima hara oko Čapljine pokazali su da BiH nema dovoljno ljudi i opreme za ovakve bitke. To je jučer potvrdio i ministar sigurnosti BiH, koji je istakao da Hercegovina gori cijelo ljeto, a da Civilna zaštita nema dovoljno kapaciteta ni opreme da odgovori na te izazove. 

Možda se priroda ispuhala kada je BiH u pitanju. Možda voda više nema šta da odnese i možda vatra više nema šta da sprži. Ali, ako se nekad ponovo dese slične katastrofe i ako rezultati na terenu budu kao što su bili 2014. i ove godine, hoće li i tada odgovorni tvrditi da ih niko ni na šta nije upozorio na vrijeme?

Voda i vatra

Pozitivna priča dolazi nam iz požarima zahvaćene susjedne Hrvatske. Načelnik općine Gradac Matko Burić, naime, navukao je u ponedjeljak navečer uniformu Dobrovoljnog vatrogasnog društva Drvenik, čiji je član, te izašao na noćno dežurstvo po svojoj općini koju požari nisu zaobišli ovog ljeta. &nbsp; 
Planulo je kod Vrulja, zapadno od Brela, pa su svi vatrogasci Makarske rivijere bili spremni. Na kraju ipak Burić nije otišao na požarište, ali da jeste, to bi mu bilo četvrto gašenje ovog ljeta. 

Do danas je pomagao u gašenju vatrene stihije u Splitu, Živogošću i Podgori.

Burić je načelnik najjužnije općine u Splitsko-dalmatinskoj županiji, a riječ je o jednom od najmlađih načelnika u Hrvatskoj. 

Ovaj 32-godišnji politolog na izborima je osvojio čak 60 posto glasova. U prva tri mjeseca od njegovog dolaska na vlast Općina je prvi put aplicirala za sredstva iz fondova EU, ukinute su naknade za vijećnike, obnovljena ili nabavljena manja komunalna infrastruktura, a donesena je i odluka da se krene s uklanjanjem tri ruševna objekta u općini.

Matko Burić rođen je 23. avgusta 1984. godine u Makarskoj.

Načelnik vatrogasac

Sud BiH pravosnažno je oslobodio Aleksandra Cvetkovića, pripadnika 10. diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske, optužbi za učešće u genocidu počinjenom nad civilima Srebrenice! &nbsp; 
Ta odluka koštat će državu BiH 255.000 maraka, koliko po odluci Suda pripada Cvetkoviću kao naknada za nezakonito lišenje slobode i za izgubljenu dobit tokom dvogodišnjeg boravka u pritvoru. 

Opa! Nije prvi put!

Cvetković će se, tako, nakon što mu iz državne kase bude isplaćen dosuđeni novac, vratiti u Izrael, odakle je 2013. izručen našoj zemlji, s biografijom umivenom nesposobnošću domaćih tužilaca koji su ga optužili. Uz to, u džepu će imati i sumu koju u normalnom životu i s kvalifikacijama koje ima teško da bi igdje na svijetu mogao zaraditi.

Aleksandar Cvetković u julu 1995. godine bio je na Branjevu kod Zvornika. Šta je radio?! Ako je suditi prema presudi, čučao je u šumarku, bez obzira na to što su svi do jednog pripadnici 10. diverzantskog odreda VRS, specijalno regrutirani za masovne egzekucije zarobljenika, tih dana u svoje zločinačke šihtarice uknjižili nekoliko hiljada strijeljanih civila. 

To što je Cvetkovićev advokat ubijedio sudije da se u vrijeme strijeljanja Srebreničana na Branjevu njegov branjenk, bajagi, krio u štali, na dušu ide tužiocu koji nije bio u stanju da pribavi na stotine raspoloživih dokaza što u haškim, što u domaćim spisima i tako sudijama i porodicama žrtava pokaže Cvetkovićeve do ramena krvave ruke. Rezultat ove nesposobnosti je da se Cvetković, umjesto nazad u zatvor, ženi i djeci vraća s džepovima punim naših para. 

Nesposobnost tužilaca BiH na raznim nivoima do sada je državu koštala nekoliko miliona maraka. 

Dokle više?!

Cijena nesposobnosti

Za Đuju Tešanović-Bećirević poštenje nema cijenu. Pokazala je to svojim gestom vrativši 79-godišnjoj penzionerki u Austriji 20.000 eura koje je prije dva mjeseca pronašla u svom taksiju. &nbsp; 
Tih 20.000 eura, za koje bi godinama morala raditi taksirajući, nije je zaslijepilo. Bez imalo razmišljanja, iako je samohrana majka dvije kćerke, pozvala je policiju, koja joj je pomogla da brzo pronađe osobu koja je novac izgubila. 

Ova pozitivna priča izazvala je lavinu komentara. Ne samo u njenoj rodnoj Bosanskoj Krupi nego i u cijeloj BiH i Austriji. Đuji su uputili samo riječi hvale. 

- Obraz ništa ne može oprati, ti si svoj za čitav život sačuvala - samo je jedan u nizu komentara. 

U drugom je pisalo: Dokazala si da su ruke Bosanaca čiste i da pošteno rade i žive gdje god da su. Bravo, ljudino. 

No, ovo nije prvi put da Đuja dokazuje koliko je dobra, nesebična i poštena. Ona je, naime, prije nekoliko dana jednom od šefova „Microsofta“ kojeg je vozila, vratila bankovne kartice i dokumente koji su ostali na zadnjem sjedištu njenog automobila. 

- Kad para nekog hoće, baš ga hoće – kaže ova Bosanka, na čijem primjeru svi trebamo položiti ispit.

Đuja je rođena 1969. godine. Razvedena je i majka dvije kćerke.&nbsp;

Poruke ohrabrenja

Milijarder iz ringa

Tamo gdje je Bosanska krajina

Kukolj u koncernu

Bajazitov i Bakirov strujni udar

Ustav pa država

Dijagnoza Sarajevo

Ljeto uspjeha

Kim Jong - Bakir!

LIČNOST DANA | Bajazitov i Bakirov strujni udar

Tinejdžer za kojim ludi svijet

Rezultati umjesto izborne šuplje

Voda i vatra

Načelnik vatrogasac

Cijena nesposobnosti

Čiste ruke i obraz

Kolumne

Poruke ohrabrenja

Milijarder iz ringa

Tamo gdje je Bosanska krajina

Kukolj u koncernu

Bajazitov i Bakirov strujni udar

Ustav pa država

Dijagnoza Sarajevo

Ljeto uspjeha

Kim Jong - Bakir!

LIČNOST DANA | Bajazitov i Bakirov strujni udar

Tinejdžer za kojim ludi svijet

Rezultati umjesto izborne šuplje

Voda i vatra

Načelnik vatrogasac

Cijena nesposobnosti

Čiste ruke i obraz