U ljubavnoj vezi najgore je kada jednoj od strana postane svejedno. Nema ljubavi, svađe, pomirenja, strasti, ljutnje, očekivanja... Samo isprazno osjećanje kad nekome uopće vi&scaron;e nije stalo. E, takvo je danas stanje u na&scaron;oj zemlji.&nbsp;

Građane Bosne i Hercegovine svakog dana, i to po nekoliko puta, zasipaju vijesti u stilu &bdquo;stotinu nijansi najcrnje crne&ldquo;...

Nema vode, nema lijekova za najteže bolesnike, nema plaća, zgrade gore - hidranti &ldquo;na sigurnom&ldquo;, u podrumu... Pa onda dalje &ndash; umire ko&scaron;arka, raspada se Rukometni savez BiH... Državna televizija je na koljenima... Vozila javnog prijevoza raspadaju se u vožnji... Radijatori hladni na minus 20...

Kada obespravljeni i izgladnjeli radnici nekog od dojučera&scaron;njih giganata izađu da &scaron;trajkuju da traže plaće, koje nisu dobili godinama, to vi&scaron;e nikoga ne zanima, a odgovorne ne brine. Jer, svi vrlo dobro znaju da od toga neće biti ni&scaron;ta... Niti će radnici dobiti plaće niti će odgovorni stati pred lice zakona.

Kada jezera ispare u havu &ndash; vijest je koja zanimanje javnosti drži manje od 24 sata. A otimanje mobitela i novca od nemoćnih na ulicama bh. gradova skoro da je postalo sport na prostoru koji sačinjavaju dva entiteta i jedan distrikt.&nbsp;

I nikom ni&scaron;ta. Za ozbiljno naučno istraživanje je pojava koliko građani BiH mogu trpjeti. &Scaron;ta se treba desiti da neko, ali ba&scaron; ozbiljno kaže: &ldquo;Ovako dalje vi&scaron;e neće moći!&ldquo; I to provede u djelo.

Reakcija se, uglavnom, svodi na &bdquo;britke i zeznute&ldquo; komentare na dru&scaron;tvenim mrežama. A nakon toga je mrak. Svjetlo na kraju tunela te&scaron;ko da vide i najveći optimisti.

Zasuti enormnom količinom negativnih informacija, građani se pona&scaron;aju kao da im je postalo svejedno za Bosnu i Hercegovinu. Nema vi&scaron;e ljubavi, svađe, pomirenja. Nema ni&scaron;ta.&nbsp;

Glas javnosti ne postoji. &Scaron;ta to bi javno mnijenje? A tek odgovornost za počinjeno (ne)djelo?

&quot;Nama je lijepo, taman kako smo zaslužili&quot;, stihovi su Đorđa Bala&scaron;evića koji u sebi nose tolike istine. Ili? Ima li neko tu da demantira panonskog mornara?

Komentar dana

Nismo bolje ni zaslužili... Ili?

Tamo gdje se cijene rad, znanje i sposobnost, građani ove zemlje preuzimaju inicijativu, idu ka vrhu i zavređuju po&scaron;tovanje i podr&scaron;ku. Jedan od dokaza da imamo potencijal, ali da nam u domovini nedostaje &scaron;ansa, jeste i Goraždanka Dženita Abaza, gradonačelnica Kalmara, jednog od najljep&scaron;ih i najstarijih &scaron;vedskih gradova.&nbsp;

Dženita je odrasla u Goraždu, sa sobom i danas nosi sjećanja na najljep&scaron;a ljeta na obalama Drine, gdje je zavr&scaron;ila osnovnu &scaron;kolu. &Scaron;kolovanje je nastavila u Sarajevu, gdje je živjela od sedme godine života, a početkom rata u BiH s porodicom odlazi u &Scaron;vedsku. Politički je angažirana od 2000. godine, članica je Socijaldemokratske partije &Scaron;vedske i na izborima za gradonačelnika Kalmara dobila je bezrezervnu podr&scaron;ku svoje partije, te osvojila tri puta vi&scaron;e glasova od svog protukandidata.&nbsp;

Sve &scaron;to je obećala u predizbornoj kampanji, uz pomoć svojih saradnika, ispunila je već u prvoj godini mandata, tako da s razlogom očekuje da u septembru 2018. ponovo dobije podr&scaron;ku grada s vi&scaron;e od 35.000 stanovnika.&nbsp;

Diplomirana je ekonomistica, a njena uža specijalnost su socijalna pitanja i pitanja trži&scaron;ta rada. Bez obzira na to gdje živi, Drina joj, kaže, protječe kroz vene, a veza s Goraždem je neraskidiva. Za uspjehe u karijeri zahvalna je i porodici, koja joj je sve, suprugu Dubravku, djeci Dini, Nađi i Benjaminu, a posebnom rado&scaron;ću ispunjavaju je unuci Lejla, Eddie i Livia.

Ličnost dana Dženita Abaza

Uspješna Bosanka

Mnogo smo korisnih lekcija ovih dana mogli naučiti prateći svjetsku scenu i vruća dnevnopolitička de&scaron;avanja od Amerike do Rumunije. Sva su do&scaron;la ba&scaron; uoči godi&scaron;njice velikih građanskih demonstracija održanih prije tri godine &scaron;irom Bosne i Hercegovine, ali, maltene, u krvi ugu&scaron;enih kada je povrijeđen ogroman broj ljudi (kao i tokom velikog boračkog ustanka aprila 2010. godine pred Vladom FBiH).

Upregni pendreke, obavje&scaron;tajna i paraobavje&scaron;tajna kola, optuži demonstrante - pa makar oni bili i najčasniji sinovi ove zemlje - za ru&scaron;enje ustavnog poretka i paljenje državnih institucija, poku&scaron;aj ih poslati u tuđe dvori&scaron;te i dobio si mir.&nbsp;

To je moto na&scaron;e rigidne vlasti - zastra&scaron;i i vladaj! Drugim riječima - nastavi nesmetano pljačkati državu i narod pod krinkom da mu je za sve kriv neko drugi, a ne oni koji ga već skoro tri decenije vuku ka najgorem dnu. A za&scaron;to to i dalje trpimo?&nbsp;

Zato &scaron;to nam nedostaje ta snaga demokratije koju ovih dana pokazuje čak i Rumunija s pola miliona ljudi koji na demonstracijama kakve nisu zabilježene od ru&scaron;enja komunizma u toj zemlji 1989. godine, traže ostavke vlasti i vanredne izbore. I posebno zato &scaron;to nam nedostaje ta snaga demokratije kakvu pokazuje velika Amerika s pravosuđem koje je novoizabranom predsjedniku i njegovoj odluci o zabrani ulaska migranata u SAD reklo - ne!&nbsp;

Nažalost, na&scaron;e pravosuđe jo&scaron; je miljama daleko od takve nezavisnosti. Tamo su instalirani pojedinci zamaskirani u časne sudijske i tužilačke toge, a u stvarnosti obučeni u odijela korumpiranih političara na vlasti. U njihovo ime spremni su montirati optužnice čak i braniocima na&scaron;e države koji se usude iskoristiti svoje demokratsko pravo i na ulici zatražiti da im bude vraćeno ono &scaron;to im je kriminalna vlast oduzela - život dostojan čovjeka.

Eto, zato danas, na treću godi&scaron;njicu bh. revolucije, imamo i lekciju o policiji na vratima aktivista - očitoj strahovladi i &ldquo;discipliniranju&rdquo; građana koji i pomisle na neki novi 7. februar!

Vladavina straha

Ana Mrnjavac devet godina živi bol. I to neizmjernu, jer je prije devet godina njeno majčinsko srce zaplakalo, kada su joj u sarajevskom tramvaju, u noći sa 5. na 6. februar 2008., trojica mladića nasmrt izbola sina jedinca. &nbsp;

Bez Denisa nije niti će ikada naučiti da živi. Ipak, u svom jadu koji ju je zadesio, nikada Ana Mrnjavac nije ružno pogledala ljude oko sebe, iako su možda neki od njih dok je njen sin nasmrt krvario i ležao na hladnom podu tramvaja, koji je &quot;bio pun k&#39;o &scaron;ibica&quot;, nijemo posmatrali huligane koji su ga zboli. &nbsp;&nbsp;

No, Ana nikada na jedno pitanje sebi nije mogla odgovoriti. I jučer se, po ko zna koji put, zapitala, i to na godi&scaron;njicu smrti, dok je blijedom rukom i tužnog pogleda dirala hladni grob i gledala sliku sina, za&scaron;to niko nije povikao da Denisa puste. Odgovora nije bilo!

Zna se samo da zbog &scaron;utnje tih ljudi, Denis, koji je bio pun ljubavi, nije dočekao 26. rođendan. Njegova mladost prekinuta je kada je imao 16 godina. Istina je i da je tog dana poražena ljudskost. No, Ana je i jučer kao i svih ovih godina ostala da prkosi tom neljudskome. Ali, ne neljudsko&scaron;ću, nego ljubavlju i toplinom.&nbsp;

Zato je Ana Mrnjavac žena od koje svi trebamo učiti &scaron;ta su dostojanstvo, ljubav i ponos.&nbsp;

Ličnost dana  Ana Mrnjavac

Majka koja živi bol

Masovni protesti u Rumuniji zbog odluke o ublažavanju mjera protiv korupcije izazvali su ogromnu reakciju javnosti ne samo u toj zemlji nego i &scaron;irom svijeta.&nbsp;

Mnogi u Bosni i Hercegovini se pitaju jesu li i u na&scaron;oj zemlji mogući protesti po uzoru na one u Bukure&scaron;tu, ali u tome nismo jedini, jer se slični odjeci rumunskih demonstracija mogu čuti i u drugim državama.&nbsp;

Hrvatski mediji, naprimjer, također analiziraju stanje u Rumuniji i porede ga s onim u svojoj državi. Stoga se postavlja pitanje mogu li de&scaron;avanja u Rumuniji biti znak nekog &bdquo;evropskog proljeća&ldquo;, odnosno borbe zemalja istočne i južne Evrope protiv korupcije i nepravde u dru&scaron;tvu.&nbsp;

Treba se prisjetiti da je i &ldquo;arapsko proljeće&rdquo; počelo jednim naizgled izoliranim incidentom u Tunisu kada se mladi nezaposleni diplomant spalio zbog nepravde, korupcije i situacije koja je vladala u zemlji, a potom se poput domina pro&scaron;irilo zapadom Afrike i Bliskim istokom.&nbsp;

Beznađe, siroma&scaron;tvo i korupcija rasprostranjeni su &scaron;irom istoka i juga Evrope, a bijes ključa u ljudima kojima je dosta varanja i lažnih obećanja i koji sve manje vjeruju u bolje sutra.

Stoga de&scaron;avanja u Rumuniji ne treba posmatrati kao izolirani slučaj, iako se njihov konkretan povod, odnosno zakon o ublažavanju antikoruptivnih mjera, tiče samo Rumuna.&nbsp;

Sve zemlje regiona imaju i vi&scaron;e nego dovoljno razloga za masovne proteste i samo je pitanje hoće li odjeci rumunskih protesta biti dovoljno snažni da pokrenu domino-efekt i slična de&scaron;avanja i u BiH i &scaron;irem regionu.

Evropsko proljeće

Mirza Ba&scaron;ić je pravi majstor za Dejvis kup. Sarajevski teniser specijalizirao se za izvrsne pobjede u ovom takmičenju i već nekoliko puta je donosio konačni trijumf za reprezentaciju BiH.

Tako je bilo i protiv Poljske, gdje je na&scaron;a selekcija ostvarila najveći uspjeh u historiji i prvu pobjedu u I grupi Dejvis kupa.&nbsp;

Nakon &scaron;to je u singlu, očekivano, savladao Kamila Majhraka (Majchrzak), zajedno s Tomislavom Ba&scaron;ićem priredio je senzaciju u dublu. Savladali su jedan od najjačih svjetskih dublova, Luka&scaron;a Kubota (Lukasz) i Marcina Matkovskog (Matkowski) nakon pet setova, 3:2.

Prethodnih godina Mirza je skidao skalpove velikih favorita, Finca Jarka Nieminena (Jarkko), Tunižanina Maleka Džazirija (Jaziri).

Rođen je 12. jula 1991. godine u Sarajevu. Trenutno je 212. igrač na ATP listi, a najbolji plasman u karijeri imao je pro&scaron;le godine, kada je bio na 109. mjestu.

Ličnost dana        Mirza Bašić

Majstor za Dejvis kup

Vlast u Bosni i Hercegovini je i vi&scaron;e nego usporena. O potrebama građana, evidentno, ne brine se niko osim nekoliko odgovornih ministara - pojedinaca, a takvih je u Vijeću ministara BiH malo i na prste jedne ruke se mogu prebrojati.

Dokaza za to je na desetine i svakodnevno izlaze na vidjelo. Svi iole važniji problemi u državi guraju se pod tepih i konstantno se prebacuje krivica s jednih na druge. I tako je mjesecima, dok se u prvi plan isturaju fabricirani međunacionalni sukobi i podižu tenzije.&nbsp;

Da je tako, najbolje govore činjenice da se pet do 12 čeka odluka da se raspi&scaron;e tender za &scaron;tampanje paso&scaron;a.&nbsp;

Priča o skoroj nesta&scaron;ici paso&scaron;a samo je vrh ledenog brijega i problem koji bi, ukoliko na vrijeme ne bude rije&scaron;en, mogao postati ozbiljna prijetnja. Podsjetimo, 21. marta istječe ugovor između Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA) s dosada&scaron;njim dobavljačem paso&scaron;kih knjižica, a to je ujedno i rok do kada bi vlasti trebale naći barem privremeno rje&scaron;enje koje bi važilo dok se ne provede novi tender i izbor dobavljača.

Problem nesta&scaron;ice paso&scaron;a, upozoravaju analitičari, posebno bi mogao pogoditi one građane koji će poslije 21. marta biti primorani putovati izvan granica BiH, primjerice, na liječenje.&nbsp;

Ko će i hoće li snositi krivicu ako neko ne mogne otputovati kako bi mu bio spa&scaron;en život i &scaron;ta se čekalo do sada, a mart je već pred vratima, niko od nadležnih opet nema odgovora.

Očito je da se neodgovorna većina u vlasti samo deklarativno bori za ulazak u Evropu, dok građane BiH osuđuju na čekanje. I tako već godinama, zapravo, na&scaron;i problemi odavno su postali stihovi pjesme legendarnog Đorđa Bala&scaron;evića: &bdquo;Putuj, Evropo, i nemoj čekati na nas...&ldquo;

Putuj, Evropo, mi nećemo nigdje

Skoro dvije decenije Spomenka Hadžić, predsjednica Udruženja &bdquo;Renesansa&ldquo; iz Sarajeva, hrabro vodi borbu s rakom, jednim od vodećih uzročnika smrti u na&scaron;oj zemlji, te nesebično pomaže djevojkama i ženama oboljelim od karcinoma dojke. A ko kome može vi&scaron;e pomoći nego žena ženi u nevolji. Hadžić je i sama na svojoj koži osjetila &scaron;ta znači gledati smrt u oči, ali u borbi sa svim problemima u liječenju nikada nije pokleknula.&nbsp;

Tako je i jučer, na Svjetski dan borbe protiv karcinoma, digla glas zbog 10.000 oboljelih u Federaciji koji nemaju citostatika od kojih im ovisi život. Ponovo je prozvala vlasti koje nijemo posmatraju patnje onih koji idu na hemoterapije, pa budu vraćeni jer ne rade aparati ili ne mogu primiti terapiju jer bolnice nemaju ampule lijeka čija cijena iznosi i do 5.000 KM.&nbsp;

Hadžić je osudila i nepostojanje registra na nivou države kada su u pitanju te&scaron;ko oboljeli te, između ostalog, ukazala i da na esencijalnu listu pet godina nije uvr&scaron;ten nijedan novi lijek! Iako su nadležne institucije ostale nijeme, ne treba sumnjati da će Hadžić ostati ustrajna u borbi za živote onih kojima zdravstveni sistem u na&scaron;oj zemlji, nažalost, ne pruža gotovo nikakvu &scaron;ansu za preživljavanje.&nbsp;

Spomenka Hadžić rođena je 1. novembra 1952. godine u Sarajevu. Na čelu Udruženja &bdquo;Renesansa&ldquo; nalazi se od 1998. godine, kada je i počelo s radom.

Ličnost dana   Spomenka Hadžić

Borac za živote

Republika Če&scaron;ka dokazani je prijatelj BiH, a to prijateljstvo, osim u podr&scaron;ci na&scaron;oj zemlji u integracijskim procesima u približavanju Evropskoj uniji, dokazuje i kroz druge brojne oblasti i projekte. Za mnoge javnost i ne zna i ne čuje, a posljednji koji nije mogao proći nezapaženo je onaj pod nazivom &quot;Solarna energija za bolnicu Dr. Safet Mujić&quot;.

Zahvaljujući če&scaron;koj vladi, mostarska bolnica uskoro će dobiti toplu vodu. Če&scaron;ke vlasti ovaj su projekt finansirale s pola miliona maraka, a na tome će im zasigurno biti zahvalni ne samo Mostarci nego i ostali građani Hercegovačko-neretvanskog kantona koji se liječe u najvećoj zdravstvenoj ustanovi na tom području.

Tokom prezentacije ovog projekta če&scaron;ki ambasador u BiH Jakub Skalnik kazao je da njegova zemlja godi&scaron;nje u BiH realizira oko 25 projekata u vrijednosti od oko tri miliona eura. Također, izjava ambasadora Skalnika da BiH ostaje prioritet za Če&scaron;ku u pogledu razvojne pomoći, svakako je dodatna potvrda osvjedočenog i dokazanog prijateljstva.

Jakub Skalnik preuzeo je dužnost če&scaron;kog ambasadora u BiH u februaru 2015. godine.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana   Jakub Skalnik

Potvrda prijateljstva

Samo u dva sata na domaćim portalima jučer su se pojavila dva duga pisma puna hvalospjeva o vlastitom po&scaron;tenju, saburu, patriotizmu i ljubavi prema Srebrenici. Autori su dvojica dugogodi&scaron;njih predstavnika Srebrenice, koji su se međusobno odavno zakrvili.&nbsp;

Autor prvog pisma je Hamdija Fejzić, smijenjeni predsjednik SDA Srebrenica. Sudeći prema načinu na koji se brutalno lično obračunava sa svojim SDA protivnikom, iako se, po običaju, vje&scaron;to sakrio iza potpisa nekolicine časnih Srebreničana, autor drugog pisma je Sadik Ahmetović, donedavno odmetnuti poslanik SDA u Parlamentu BiH i dugogodi&scaron;nji kadar ove stranke iz Srebrenice.&nbsp;

Fejzić optužuje Ahmetovića da je svojim dugogodi&scaron;njim smutnjama doveo do raskola u SDA Srebrenica. Potpisnici Ahmetovićevog pisma, pak, optužuju Fejzića da je organizirao pro&scaron;lonedjeljni napad na zamjenika predsjednika SDA Adila Osmanovića te za mnoge druge neljudske radnje koje je činio dok se nalazio na čelu ove stranke. Oni koji su odavno skinuli političku mrenu s očiju, tvrde da treba vjerovati i jednom i drugom autoru!

Pisma, naravno, nisu posljedica želje da se smire naru&scaron;eni odnosi među Bo&scaron;njacima Srebrenice, već grčevite borbe za pozicije dva klana koja na osnovu imena Srebrenice i onoga &scaron;ta to ime znači u svijesti Bo&scaron;njaka, već 20 godina u svojim rukama drže poluge vlasti koja im je omogućila sve &scaron;to u normalnim okolnostima nikad ne bi mogli imati.&nbsp;

Hamdiji Fejziću, prema informacijama iz Sarajeva, uz svesrdni suport svog stranačkog protivnika, vrh SDA već u utorak bi mogao pritegnuti svilen gajtan i Sebrenicu prepustiti političkoj volji onih koji u Srebrenici stvarno žive. Sve bi bilo dobro da se iza te &bdquo;volje&ldquo; ne krije upravo Sadik Ahmetović. Bo&scaron;njaci Srebrenice, sasvim sigurno, pametniji su i karakterniji od onih koji ih, uz časne izuzetke, godinama predstavljaju. Ako misle dobro sebi i Srebrenici, vrijeme je da ih se kutari&scaron;u.

Pisma iz Srebrenice

Legendarni engleski veznjak Frenk Lampard (Frank) neće vi&scaron;e igrati nogomet. U 38. godini života poslije 21 godine impresivne karijere, odlučio je reći zbogom svojoj najvećoj ljubavi.

Jedan od najboljih veznjaka Engleske svih vremena odlučio je reći &quot;dosta&quot;, odbio je vi&scaron;emilionske ponude bogatih azijskih klubova i sada odlazi kao veliki &scaron;ampion.

Lampard&nbsp;je sinonim Čelzija, kluba u koji je stigao 2001. godine iz Vest Hema. S londonskim timom osvojio je sve moguće trofeje, uključujući i Ligu prvaka 2012.

Tokom 13-godi&scaron;nje karijere na Stamford Bridžu postigao je 147 golova, čime je postao najbolji strijelac u historiji Čelzija.

Frank Lampard rođen je 20. juna 1978. u Londonu. Igrao je u Vest Hemu, Svonsiju, Čelziju, Mančester sitiju i Njujorku. U klupskoj karijeri odigrao je 852 utakmice, postigao je 256 golova i upisao 178 asistencije. Za reprezentaciju Engleske odigrao je 106 utakmica i postigao 29 pogodaka.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Frenk Lampard

Odlazak legende

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg u vrijeme kada ne samo u BiH nego i u regionu rastu tenzije, priča se o oružju, secesionizmu i prijeti podjelama, premda se nije eksplicitno bavio ovim temama, jasno je izrazio podr&scaron;ku teritorijalnom integritetu i suverenitetu&nbsp;BiH.

Time je prvi čovjek najvećeg i najjačeg&nbsp;svjetskog vojnopolitičkog saveza nedvosmisleno odaslao poruku svima onima kojima su na pameti ugrožavanje ovih osnovnih karakteristika svake nacionalne države, da nemaju podr&scaron;ku pri takvim eventualnim poku&scaron;ajima.

Ustrajnost Alijanse u tome da BiH ispuni uvjet uknjižbe vojne imovine na državu, kao ključni u aktivaciji Akcionog plana za članstvo (MAP) u NATO-u, &scaron;to je Stoltenberg ponovio jučer u Sarajevu, također je jasan pokazatelj onima koji žele to vlasni&scaron;tvo upisati na entitete, da se ne mogu izdići iznad države.

Pri tome je Stoltenberg, uz najavu pomoći reformskim procesima u BiH, jasno naznačio da je na bh. institucijama da same odluče hoće li biti članice NATO-a, istovremeno naglasiv&scaron;i da je najbolji način otpora vanjskim utjecajima jačanje institucionalne BiH.

Jednako je važno &scaron;to je Stoltenberg istakao doprinos BiH u globalnoj borbi protiv terorizma i to &scaron;to na&scaron;u zemlju na tom polju smatra partnerom. Upravo je ova Stoltenbergova poruka najbolji i najjači demanti svih onih, kako u na&scaron;oj zemlji tako i u susjedstvu, koji&nbsp;BiH poku&scaron;avaju predstaviti kao rasadnik terorista i sve če&scaron;će je povezivati s ovim zlom.

Stoga, kada se Stoltenbergove izjave i njegova posjeta sagledaju u cjelini, može se reći da su one bile ohrabrujuće i umirujuće i, veoma je važno, odaslane bez &bdquo;i&scaron;areta&ldquo;, čime je onemogućeno bilo kojoj od politika u BiH da ih naknadno tumači na svoj način.

Sada je na bh. političarima da odluče hoće li konačno početi djelovati u interesu države i građana ili će nastaviti s međusobnim obračunima u kojima je često napadana i država, a najveće su žrtve građani.

&nbsp;

&nbsp;

Država BiH, i tačka!

Osobe s invaliditetom u Sarajevu, ali i u cijeloj državi, svakodnevno su suočene s diskriminacijom. Osim predrasuda, arhitektonske prepreke također su im na putu, suočeni su s otežanim kretanjem ulicom do &quot;zabranjenog&quot; ulaska u brojne institucije.

Dok &scaron;uti država, koja bi se trebala mnogo vi&scaron;e brinuti o osobama s invaliditetom, rijetki pojedinci dižu svoj glas kako bi barem donekle vratili dostojanstvo onima koji se kreću u kolicima, uz pomoć &scaron;tapa...

Jedan od njih je predsjednik Udruženja RVI paraplegičara KS Elvis Sudar. On je skoro cijeli svoj život posvetio borbi za prava osoba s invaliditetom. Na sve načine bori se da članovi njegovog udruženja, ali i sve osobe koje trebaju pomoć drugih, ne budu izolirani iz dru&scaron;tva, nego da budu njegov sastavni i neodvojivi dio. Kako Sudar kaže, nezadovoljan je odnosom nadležnih prema grupaciji kojoj i sam pripada, a od nadležnih traži samo da po&scaron;tuju zakon. Tako će svima biti bolje.

Elvis Sudar rođen je u Sarajevu, član Udruženja RVI paraplegičara je od 1995.,&nbsp; a već dvije godine je predsjednik. Oženjen je, otac jedne kćerke.

Ličnost dana Elvis Sudar

Borac protiv diskriminacije

Smrtonosan. Takvim je ocijenjen zrak u Tuzli posljednjih dana, prema parametrima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Gradom soli hodaju ljudi s maskama, sve podsjeća na prizore iz nekog apokaliptičnog filma Stivena Soderberga, dok lokalne vlasti sliježu ramenima i gledaju u nebo. Kažu, do kraja sedmice stiže spas, jer se očekuje promjena vremenskih prilika. Osim indijanskih rituala prizivanja vjetra i ki&scaron;e, nikakvo drugo rje&scaron;enje odgovorni, očito, ne mogu ponuditi građanima. Kao da ih je problem zagađenja zatekao dok su bili u klozetu, pa su potpuno nespremni, s hlačama na člancima, jedino mogli proglasiti epizodu uzbune.

Taj film već smo gledali ove godine, ali ne samo u Tuzli nego i u Sarajevu i Zenici. Vlasti se čude zagađenju, građani ispa&scaron;taju.

Dobro, ne može se reći da ba&scaron; ni&scaron;ta nisu poduzimali, ali uglavnom su benzinom gasili požar, kao, naprimjer, kada su u glavnom gradu BiH uveli mjeru &quot;par-nepar&quot;. Zeničanima su, osim zagađenog zraka, priu&scaron;tili zimu iz sibirskog &scaron;oua realnosti - rekordni minusi, a nema grijanja.

Gradski oci ne mogu kazati da im rje&scaron;enja nisu ponuđena. Recimo, vlasti u Tuzli, Zenici i Sarajevu mogle bi inicirati sniženje cijene struje. Narod bi manje ložio gumu i plastiku, zrak bi bio čistiji. Mogli bi, također, ubrzati realizaciju planiranih longitudinalnih cestovnih pravaca na području grada ili osigurati da vozila javnog prijevoza budu isključivo s motorima pogonjenim ekolo&scaron;ki čistim gorivom.

Naravno, taj film nećemo gledati. Zato &scaron;to bi tro&scaron;kove tih mjera snosila sama država. A država je, kako smo kroz bolne lekcije učili, s druge strane kase. Ona samo uzima. Mi plaćamo. Skoro pa ispada da se gu&scaron;imo za svoje pare. I to ba&scaron; svake zime.

&nbsp;

Ugušeni gradovi

Dok u na&scaron;oj zemlji ne prestaju politička prepucavanja, svađe i priče o novim sukobima, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko &Scaron;arović tjera po svome.

Uporno, ignorirajući sve oko sebe, &Scaron;arović nastavlja slijediti svoju priču. Priču o prijeko potrebnom ekonomskom razvoju na&scaron;e siroma&scaron;ne zemlje. Nije mala stvar otići i sklopiti dogovor s kraljem Saudijske Arabije Selmanom bin Abdulazizom el-Saudom te osigurati posao mnogima.

Za mnoge druge bh. političare misaona je imenica vratiti se iz posjete nekoj državi s obećanjem i najavljenim investicijama od 100 miliona eura. To je upravo uradio &Scaron;arović, nakon posjete Saudijskoj Arabiji vraća se u BiH s obećanih stotinu miliona eura za nove ugovore bh. namjenskoj industriji, ali i s garantiranom investicijom u infrastrukturne projekte.

Mnogi bh. političari mogli bi se ugledati na ministra &Scaron;arovića i ako ne ne&scaron;to naučiti od njega, onda barem poku&scaron;ati prepisati od njega. Možda onda konačno shvate da građanima BiH nije stalo do novih sukoba, ratova, podjela, već samo do novih radnih mjesta i razvoja ekonomije. &nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp; &nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Mirko Šarović

Ministar za primjer

Na Forumu mladih u UN-u u Njujorku ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak afirmativno je govorio o tome kako globalno povezivanje novih generacija može pomoći ciljeve održivog razvoja, na čemu odavno insistira UN putem svoje &ldquo;Agende 2030&rdquo;.

U isto vrijeme, u Generalnoj skup&scaron;tini sa 193 zemlje članice UN-a, BiH je tom prilikom izglasana za jednu od 54 zemlje Ekonomskog i socijalnog vijeća (ECOSOC).

Za samo 13 godina UN želi posvuda iskorijeniti ekstremno siroma&scaron;tvo, kojeg, nasreću nema u BiH niti na Balkanu, bez obzira na to &scaron;to su Bosna i njeni južni susjedi najsiroma&scaron;niji Evropljani. Od BiH i njenih kom&scaron;ija ipak se očekuje međunarodna solidarnost. Nažalost, kako je to &scaron;ef bh. diplomatije priznao, BiH je među prvima po stopi nezaposlenosti mladih u Evropi - oko 60 posto.

Ne bi se ba&scaron; na Bosnu moglo kladiti u vezi s njenim doprinosom svijetu koji se mijenja.

S obzirom na to da se svake godine iz BiH iseli omanji grad mladih ljudi i mnogo stručnjaka, jer ne mogu vjerovati u izborne slogane o 100.000 novih radnih mjesta, eto razloga za ozbiljnu diskusiju.

Ali, kako kad su iz bh. javnog diskursa odavno protjerani argumenti pameti, jer isti likovi već četvrt stoljeća drže ključeve bosanskog neuspjeha u svojim &scaron;akama. Kao mlad čovjek (rođen u Hrvatskoj 1972.), i Crnadak dobro zna da je u BiH vlastiti napredak, bez partijske ili druge interesne lojalnosti, prečesto misaona imenica.

Za&scaron;to u BiH, dakle, kasni ta prijeko potrebna smjena generacija, ostaje tabu tema, i to po principu: &Scaron;uti i ne talasaj?! Iako bi trebalo obrnuto: Govori i glasaj!

Čast izuzecima, ali u Bosni je te&scaron;ko naprijed ako nisi rođak, sestrić, amidžić, daidžić, zet ili snaha... kao u epskom desetercu.

Od diplomatije, koja bi u BiH trebala dovoditi investitore do javnog menadžmenta gdje se dijele državne pare, ali ne radi građanskih interesa, previ&scaron;e toga funkcionira po principu &bdquo;ja tebi, ti meni&ldquo;. Važno je, naravno, članstvo u međunarodnim forumima i ponajvi&scaron;e u UN-u, ali za BiH skoro da nema pomoći dok se nova generacija ne izbori za svoje mjesto &ndash; nepotkupljivo i hrabro. Tako je to oduvijek i svugdje.

&nbsp;

Nismo bolje ni zaslužili... Ili?

Uspješna Bosanka

Vladavina straha

Majka koja živi bol

Evropsko proljeće

Majstor za Dejvis kup

Putuj, Evropo, mi nećemo nigdje

Borac za živote

Potvrda prijateljstva

Pisma iz Srebrenice

Odlazak legende

Država BiH, i tačka!

Borac protiv diskriminacije

Ugušeni gradovi

Ministar za primjer

Smjena generacija

Kolumne

Nismo bolje ni zaslužili... Ili?

Uspješna Bosanka

Vladavina straha

Majka koja živi bol

Evropsko proljeće

Majstor za Dejvis kup

Putuj, Evropo, mi nećemo nigdje

Borac za živote

Potvrda prijateljstva

Pisma iz Srebrenice

Odlazak legende

Država BiH, i tačka!

Borac protiv diskriminacije

Ugušeni gradovi

Ministar za primjer

Smjena generacija