Nakon &scaron;to je već ugrabila Zlatni globus za ulogu u mjuziklu &quot;La La Land&quot;, Ema Stoun preksinoć je dobila priznanje ceha, tačnije Udruženja filmskih i televizijskih glumaca (SAG). Nagrade SAG-a, prema nepisanom pravilu, najbolji su pokazatelj ko će osvojiti Oskare u glumačkim kategorijama, a ako je suditi prema mi&scaron;ljenju kritike i publike, upravo je Stoun, vi&scaron;e nego ijedna druga glumica, ove godine zaslužila zlatni kipić.

Njena izvedba u roli ambiciozne glumice Mije, koja se zaljubljuje u džez pijanistu Sebastijana, jo&scaron; dugo će se pamtiti u svijetu filmske umjetnosti. Da nije upravo Stoun nosila jednu od dvije glavne uloge, pitanje je i da li bi uopće &quot;La La Land&quot; ostvario veliki uspjeh i izjednačio rekord po broju nominacija za Oskara (14).

Iako ima svega 28 godina, Ema Stoun dobro je poznato ime za većinu filmofila, a već je jednom bila nominirana za najprestižniju filmsku nagradu, za ulogu u &quot;Birdmanu&quot; 2014. godine. No, bez obzira na to hoće li svoju riznicu ove godine upotpuniti Oskarom, već sada Stoun može ponijeti krunu namijenjenu novoj kraljici Holivuda.

Ema Stoun rođena je 6. novembra 1988. godine u Skotsdejlu, Arizona. Imala je svega 12 godina kada je glumila u svojoj prvoj predstavi, a prvu filmsku rolu ostvarila je 2004. Osvojila je desetine nagrada, a veoma je aktivna u brojnim humanitarnim fondacijama. U njenom životu ipak nije sve idealno. Boluje od astme, a njena majka vodila je te&scaron;ku bitku protiv raka pluća.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Ema Stoun

Kraljica Holivuda

Većina javnih univerzitetu u BiH uskoro bi trebala dobiti softvere koji bi pomogli otkrivanju prepisivanja, odnosno plagiranja seminarskih, diplomskih, magistarskih i doktorskih radova, &scaron;to je sve če&scaron;ća pojava u akademskoj zajednici u BiH.

Nabavka &bdquo;lovaca na plagijate&ldquo; nagovje&scaron;taj su početka obračuna sa mnogobrojnim falsifikatima, koji su se nakon rata uvukli u akademsku zajednicu, odakle, &scaron;to je najgore, truju na&scaron;u djecu svojim neznanjem i nemoralom. &nbsp;

Svi se dobro sjećaju profesora sa jednog tuzlanskog fakulteta koji je knjigu kolege&nbsp; uglednog njemačkog univerziteta rasparčao u nekoliko djelova i podijelio studentima da je prevedu i prijevod mu dostave &bdquo;uredno ispisan u Wordu&ldquo;, da bi sve to kasnije složio u skriptu koju je izdao pod svojim imenom.

Skriptu ne samo &scaron;to je prodavao istim tim studentima, već je ona,&nbsp; ubrzo postala&nbsp; sastavni dio nekakve njegove knjige na osnovu koje je promaknut u veće naučno zvanje. Na svu sreću, profesor je već nekoliko godina u penziji!

Koliko na javnim univerzitetima (o privatnim da i ne govorimo) trenutno radi profesora koji se diče naukom prepisanom od uglednih domaćih kolega, ali i onih iz regiona,&nbsp; Evrope i svijeta niko ne zna. Ne zato &scaron;to neće da zna, već &scaron;to oni koji se istinski bave naukom, nemaju vremena da se bave prevarama svojih budućih kolega&nbsp; i &scaron;to ti isti&nbsp; jo&scaron; naivno vjeruju u njihovo akademsko po&scaron;tenje. &nbsp;

Nabavka kompjuterskih programa pomoću kojih bi se naučnim plagijatima konačno moglo stati u kraj, veliki je dobitak za akademsku zajednicu. Ovo tim prije &scaron;to će se ovakvom vrstom provjere dobrim dijelom zaustaviti invazija rashodovanih političara na na&scaron;e univerzitete, a koji su dok su bili &bdquo;neko&ldquo; sebe obezbjedili naučnim titulama i zvanjima. A gdje su i kad učili niko ne zna.

&nbsp;

Komentar dana

Odzvonilo plagijatorima!

Dok stranke ovih dana vode pravi rat saopćenjima u vezi s političkim pitanjima koja im, kako se to pokazalo posljednjih 20 godina, služe samo u dnevnopolitičke svrhe i prikupljanje poena kod biračkog tijela, oboljeli od najtežih bolesti u FBiH bukvalno umiru, jer bolnice u Federaciji nisu snabdjevene svim potrebnim citostaticima za liječenje onkolo&scaron;kih bolesnika.&nbsp;

U ni&scaron;ta boljoj poziciji nisu ni oni građani ove zemlje kojima medikamenti nisu potrebni, ali je lista njihovih potreba čije zadovoljenje čekaju od vlasti također prioritetna za njihovu egzistenciju i egzistenciju njihovih porodica.&nbsp;

Stotine hiljada je onih koji godinama uzaludno traže posao, sad već na hiljade onih koji bježe iz ove zemlje tražeći bolji život, statistike pokazuju da vi&scaron;e od milion građana ove zemlje živi na rubu siroma&scaron;tva, a vlast, činjenica je, na ove njihove &nbsp;probleme godinama gleda &bdquo;&scaron;irom zatvorenih očiju&ldquo;.&nbsp;

Ako se ovome doda da nema ni nekih pomaka u ispunjenju uvjeta koje bi političari trebali ispuniti na evropskom putu, a koji se odnose na borbu protiv korupcije, stvaranje neovisnog pravosuđa i pravne države jasno je za&scaron;to političarima vi&scaron;e odgovaraju priče o trećem entitetu i nacionalnim podjelama.&nbsp;

Bezbroj puta do sada, naime, pokazalo se da su upravo takve teme za neodgovorne političare najučinkovitiji skretničar sa stvarnih i istinskih problema koji su svakodnevica građana ove zemlje duže od 20 godina.&nbsp;

No, posljednje varnice odaslane iz političkih stranaka zapalile su vi&scaron;e političku scenu, na kojoj su mnoge stranke partneri u vlasti godinama, nego narod koji, nasreću, sve jasnije raspoznaje inscenirane incidente i uzaludno čeka da se političari istinski posvađaju zbog toga ko će im vi&scaron;e i bolje pomoći.&nbsp;

Širom zatvorenih očiju

Svojim je podvizima ispisao mnoge stranice u teniskoj historiji, a sada je smogao snage za jo&scaron; jednu.

Rodžer Federer (Roger) doputovao je u Melburn kao autsajder, opterećen godinama (35) i povredama (pauzirao &scaron;est mjeseci), ali se kući vraća kao &scaron;ampion Australian Opena i prvi čovjek u historiji koji je najmanje pet puta osvajao tri različita gren slem turnira.

Trijumfom u finalu u Melburnu, u pravom teniskom klasiku protiv velikog rivala Rafaela Nadala (6:4, 3:6, 6:1, 3:6, 6:3), &scaron;vicarski veteran postao je najstariji gren slem &scaron;ampion u posljednjih 45 godina. Ovo je bio njegov prvi gren slem pehar poslije Vimbldona iz 2012. Prema broju ukupno osvojenih titula na četiri najprestižnija turnira (18) dodatno je odmakao najbližim pratiocima, &Scaron;pancu Nadalu i Amerikancu Pitu Samprasu (Pete Sampras), koji imaju po 14.

&Scaron;vicarski as, prema mnogima najbolji teniser svih vremena, rođen je 8. avgusta 1981. godine u Bazelu. Teniski profesionalac postao je 1998., da bi kontinuirano, od oktobra 2002. do novembra 2016., bio među deset najboljih na svjetskoj rang-listi.

Rekordne 302 sedmice, od kojih 237 uzastopno, bio je prvi igrač svijeta. U karijeri je zaradio približno 100 miliona dolara.

&nbsp;

Rodžer Federer

Povratak šampiona

Najvi&scaron;a mjesečna plaća zarađena u javnom sektoru u Federaciji BiH u protekloj godini, prema podacima Porezne uprave, isplaćena je javnosti nepoznatom uposleniku Agencije za nadzor osiguranja FBiH.&nbsp;

&bdquo;Genij&ldquo; u čijoj je nadležnosti nadzor nad poslovanjem dru&scaron;tava za osiguranje te posrednika u osiguranju, mjesečno je inkasirao vi&scaron;e od 10.000 maraka na&scaron;eg novca, a ne novca koji je proizvela njegova vizija, pamet. &nbsp;

Ko je njemu procjenjivao težinu posla i rezultate koje na njemu postiže, sam Bog zna, ali ono &scaron;to svi znamo i &nbsp;svojim očima gledamo jeste da od nadzorovanja &bdquo;genijalaca&ldquo; poput njega i narod i država, iz mjeseca u mjesec, bivaju jadniji i nemoćniji. &nbsp;&nbsp;

Nisu odgovorni u Razvojnoj banci FBiH kreditima koje su raspoređivali davali svoje, već na&scaron;e pare, niti je raspoređivanje ovisilo o njihovoj tobožnjoj genijalnosti i vrednoći, već o propisima kojima je tu oblast regulirao zakon, pa da za svoj rad svakog mjeseca u &nbsp;džepove strpaju blizu 9.000 maraka.&nbsp;

Ili oni u Agenciji za bankarstvo, kao i desetinama drugih državnih agencija, komisija, uprava čijim se rukovodiocima isplaćuju enormne plaće, a da niko ne zna kako su ih zaradili.&nbsp;

Onaj ko misli da je lik iz Agencije za nadzor osiguranja FBiH, a posebno onaj iz Agencije za bankarstvo, vredniji četiri-pet puta vi&scaron;e od ljekara koji u Tuzli transplantira ko&scaron;tanu srž, bubrege, jetru ili radi najsavremenije kardiolo&scaron;ke procedure u zemlji, grdno se vara.&nbsp;

Podaci o enormnim plaćama nekih službenika u državi čiji svaki sedmi stanovnik u postelju odlazi gladan i u kojoj su narodne kuhinje glavno okupljali&scaron;te građana, poziv su na uzbunu.&nbsp;

Državni "genijalci"

Djevojčicu Zaru Sivčević iz Tuzle ljekari su po rođenju otpisali, jer boluje od cerebralne paralize, a ona, svojom hrabro&scaron;ću i uporno&scaron;ću, svakim danom dokazuje im da nisu bili u pravu. Uz nadljudske napore svojih roditelja Gordane i Amera, koji joj svakodnevno pružaju ljubav i podr&scaron;ku, Zara danas pliva, ja&scaron;e i radi sve ono &scaron;to su joj ljekari rekli da neće moći.&nbsp;

Kada je njenoj majci Gordani fizijatrica rekla: &quot;Od ovog nema ni&scaron;ta&quot;, ona se skamenila. Te riječi i mučan osjećaj koji su izazvale, nijedna majka, roditelj ne želi čuti za svoje dijete. Gordana danas s ponosom kaže: &quot;Pogrije&scaron;ili ste, vidite je sada.&quot;&nbsp;

Kako bi hodala sama, Zara svaki dan ide na razne terapije koje su nerijetko bolne, ali ne odustaje. Ona je borac. Nije imala podr&scaron;ku ljekara, ali imala je onih najbitnijih u njenom životu, roditelja i porodice.&nbsp;

Zara je rođena 11. maja 2006. u Gradini, u 28. sedmici, sa 820 grama. Već devet godina s majkom boravi u Sloveniji, gdje ide u &scaron;kolu i gdje ima kompletan program rehabilitacije.

&nbsp;

Ličnost dana Zara Sivčević

Hrabri borac

Nakon &scaron;to je zbog serije povreda počeo njegov pad, a posljednji trofej gren slema ostao onaj iz 2014. godine, kada je osvojio Rolan Garos, malo je ko vjerovao da će se Rafael Nadal vratiti u vrh svjetskog tenisa.

Ipak, vrhunske &scaron;ampione nikada ne treba otpisati, Nadal je to pokazao blistavom serijom na Australian Openu, gdje je stigao do finala, gdje će igrati s jo&scaron; jednim velikanom, Rodžerom Federerom (Roger), čija je priča slična Rafinoj.

U petosatnom trileru Nadal je, sa 3:2 u setovima, savladao izvrsnog Grigora Dimitrova, a iako će uskoro napuniti 31 godinu, na terenu je djelovao kao tenk.

Rođen je 3. juna 1986. na Majorki (&Scaron;panija), a tenis je počeo igrati s tri godine. Od 15. godine igra profesionalne mečeve na ATP touru, a prvi gren slem osvojio je 2005., kada je u svom prvom nastupu na Rolan Garosu podigao trofej.

Do sada je osvojio 14 gren slem trofeja, a ako pobijedi u Melburnu, postat će prvi teniser koji ima po najmanje dva osvojena od svakog gren slema (Australian Open, Rolan Garos, Vimbldon, US Open).

&nbsp;

Ličnost dana Rafael Nadal

Povratak otpisanoga

&Scaron;to je meni ovo trebalo, zavapila je u jednom trenutku na jučera&scaron;njem pressu direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović predstavljajući rezultate rada najveće medicinske ustanove u državi, koju mjesecima potresaju neviđeni skandali. U tom trenutku vjerovatno su svi u sali iskreno pomislili: &bdquo;Jeste, Seko, &scaron;to ti je to trebalo.&ldquo;&nbsp;

Ne bi pogrije&scaron;ila i da je nastavila: &quot;Vodu pijem, vino prolijevam...&ldquo; Da je nastavila pjevati Sebija, sigurno bi joj se pridružili i novinari, koji predstavljaju glas ogorčene javnosti, građana, nezadovoljnih pacijenata. Odavno su bukvalno na vodi pacijenti KCUS-a, a vjerovatno u posljednjih nekoliko mjeseci i otpu&scaron;teni vrsni ljekari...&nbsp;

U ime pacijenata novinari su i pitali Sebiju za&scaron;to KCUS ostaje bez ljekara, za&scaron;to nema lijekova, za&scaron;to je sve lo&scaron;ija usluga, za&scaron;to djeca umiru pod sumnjivim okolnostima. Nije Sebija odgovarala na ova pitanja. Vruće krompire prebacivala je &scaron;efovima klinika.

Sebija je jučer bila menadžer, hladnokrvna, beskrupulozna, bezosjećajna. Hvalila se u&scaron;tedama, mahom na lijekovima, zavojima, manjim izdvajanjima za plaće... A istina je da se u&scaron;tedjelo, jer 23 vrsna ljekara manje znači i 23 plaće manje. Naravno da nije pojasnila da 23 ljekara manje znače i lo&scaron;iju uslugu pacijentima, slabiji ugled KCUS-a...&nbsp;

I&scaron;la je i dalje, smijala se i zabavljala Sebija dok je dr. Edo Hasanbegović nemu&scaron;to, drhtavim glasom poku&scaron;avao uvjeriti javnost da KCUS nije kriv za sumnjivu smrt jednog djeteta. Pričao je dr. Hasanbegović o svim uzaludnim poku&scaron;ajima da se dječak spasi, o reanimacijama, o njegovim posljednjim trzajima... Iza njegovih leđa, u istom tom trenutku, Sebija je bila presretna, zadovoljna kako dr. Hasanbegović ma&scaron;e papirima, tobože dokumentirajući da ljekari KCUS-a nisu krivi za smrt djeteta. Papire niko nije vidio.&nbsp;

Nastavila se Sebija smijati i kad je zavr&scaron;io dr. Hasanbegović. Ovaj put podrugljivo, novinarki &bdquo;Al Jazeere&ldquo;, koja je pitanje o odlasku ljekara iz KCUS-a postavila na ekavici. Ko si ti, obična novinarko, da usred mog Sarajeva (begovata &bdquo;pet familija&ldquo;) meni pitanja postavlja&scaron; na ekavici? &Scaron;ta mene briga &scaron;to na ekavici isto boli kao i na ijekavici!

Ovako su mnogi protumačiti Sebijino podrugljivo smijanje... Slu&scaron;ali su smijanje, a čuli pitanja i odgovore: Ko si ti, novinarko? Kako se usuđuje&scaron;? Ja sam Sebija, direktorica KCUS-a, supruga bo&scaron;njačkog člana Predsjedni&scaron;tva BiH Bakira Izetbegovića. Ko ste vi, obični puku, da mene pitate &scaron;to odlaze ljekari, &scaron;to nema lijekova, zavoja... Ako ja kažem da su moji rezultati odlični, va&scaron;e je da klimnete glavom i kažete: &bdquo;Aferim, bre, Seko!&ldquo;

<img alt="karalic" src="/media/old/586771ce-3ab4-453e-bdf5-27780a0a0a64-karalic.jpg" style="height: 124px; width: 110px;" title="karalic" />

Pi&scaron;e: Fahir KARALIĆ &nbsp; (fkaralic@avaz.ba)

Aferim, bre, Seko!

Ako mi obećate da ćete ne&scaron;to učiniti za djecu u Siriji, ja sam va&scaron;a nova prijateljica. To su riječi koje je u pismu uputila sedmogodi&scaron;nja Bana el-Abed iz Aleppa novom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu.&nbsp;

Ova intelektualno odrasla, dobno mala djevojčica, svojim pismom, koje je postavila na dru&scaron;tvenoj mreži Twitter, dirnula je cijelu planetu.

- Neki moji prijatelji su umrli. Jako sam tužna zbog toga i želim da su sa mnom, jer bismo se zajedno igrali. U Aleppu se nisam mogla igrati, to je bio grad smrti za djecu Sirije - napisala je ona.&nbsp;

Bana se sada nalazi u Turskoj, gdje, kaže, može ići napolje i u &scaron;kolu, ali želi da i njeni vr&scaron;njaci, koji se jo&scaron; nalaze u Siriji, budu sigurni i imaju normalno djetinjstvo.

- Znam da ćete biti američki predsjednik, pa možete li, molim vas, spasiti djecu i ljude u Siriji? Ona su kao i va&scaron;a djeca i zaslužuju mir kao i vi - poručila je Bana Trumpu.&nbsp;

Nije li mala Bana razlog da se zapitamo u kakvom svijetu živimo i nije li vrijeme da shvatimo da svi ideali svijeta nisu vrijedni jedne dječije suze?

LIČNOST DANA Bana el-Abed

Pismo Trumpu i planeti

Kad jednom u Bosni i Hercegovini utihnu parade pune kičeraja i lažne slave i kad ljudi dođu sebi, shvatajući da je agresivni patriotizam, koji isključuje one druge, jazbina u čijem se mraku skrivaju mnoge lopuže, ostaje nam vlastito ogledalo. Da se pred njim upitamo: Ko će platiti račune kad zamru koračnice gluposti i prestanu ode neznanju? &nbsp;&nbsp; 
&nbsp; 
Jer, politika nije samo mahanje zastavama, iza kojih se, nažalost, ponekad skupi previ&scaron;e sramote. A nije ni busanje u nacionalistička prsa! Jo&scaron; manje je potvrdno klimanje glavom narcisoidnim i opet nacionalnim kabadahijama, po uzoru na autokrate od Ankare do Moskve, kojima se oni dive, a pametni &scaron;irom svijeta groze.&nbsp; 
&nbsp; 
Prije ili kasnije, politika u BiH mora postati stvarni servis apsolutno svih građana, a ne samo paket izbornih, nadasve dogmatskih obećanja za nacionalno ili, jo&scaron; gore, religijski okupljena povla&scaron;tena dru&scaron;tva.&nbsp; 
&nbsp; 
Taj pogre&scaron;ni krug u cijeloj BiH neko mora prekinuti istinskom građanskom hrabro&scaron;ću. Prije nego &scaron;to se dogodi totalni egzodus mladih i pametnih, taj se ringi&scaron;pil mora zaustaviti i prizemljiti, jer cijela je zemlja od njega o&scaron;amućena.&nbsp; 
&nbsp; 
Mladi u BiH moraju smoći snage i upotrijebiti stečeno znanje, prije nego &scaron;to ga uposle negdje u Evropi ili Americi, pa se organizirati građanski, odmah! I jo&scaron; jednom, ako treba, kolektivno demonstrativno odustati od &scaron;ovinizma u koji je Bosnu upregla generacija ratnih profitera.&nbsp; 
&nbsp; 
To je, naravno, lak&scaron;e reći nego ostvariti. Ali, od tog principa ne smije se odustati. To je vi&scaron;e od mantre, a važno poput &ldquo;religije&rdquo; u koju cijela BiH treba istim žarom vjerovati: Bosna se ne nasljeđuje ni po babu ni po stričevima, već, kao i druge prosperitetne zemlje, osvaja znanjem i po&scaron;tenjem.&nbsp; 
&nbsp; 
Uostalom, tu je i neprevaziđeno načelo ZAVNOBiH-a koje se i odnosi na sve principijelne Bosance: Bosna je svačija i nikad ničija! Takva, pozitivna BiH važna je za Evropu, jer tamo nacionalizam opet buja, iako je odavno trebao postati demode politička roba.

Prevaziđeni nacionalizam

Prema anketi koju je uz podr&scaron;ku Ambasade SAD u BiH provelo Udruženje za razvoj dru&scaron;tva KAP, Univerzitetski klinički centar (UKC) u Tuzli progla&scaron;en je najboljom medicinskom ustanovom u Federacije BiH.&nbsp;

Ne treba nikoga čuditi priznanje koje je stiglo ovoj ustanovi, tačnije njenim &nbsp;ljekarima, koji su svojim radom, znanjem i odnosom prema pacijentima od UKC-a učinili mjesto u kojem pomoć svakodnevno traže pacijenti s prostora cijele BiH.&nbsp;

Uspjesi koje godinama postižu ljekari s klinika za kardiologiju i kardiohirurgiju, onkologiju, hematologiju i radioterapiju, neurologiju, oftalmologiju ili internisti, hirurzi &nbsp;koji se bave transplantacijom bubrega, jetre, plod su njihovog dugogodi&scaron;njeg rada i usavr&scaron;avanja.

Malo je ljekara u UKC-u Tuzla koji se bave vrhunskom medicinom, a da nisu pro&scaron;li usavr&scaron;avanja u najrespektabilnijim svjetskim klinikama, od Beča do Pariza, Londona, Ciriha, Turske, kao i SAD. Ugled tuzlanskog UKC-a &nbsp;prvenstveno su gradili njegovi ljekari, koji su svoje obrazovanje, uglavnom, stjecali na tuzlanskom Medicinskom fakultetu, ali i politika svih garnitura poslijeratnog menadžmenta koje su se smjenjivale &nbsp;na čelu ove ustanove.&nbsp;

Prioritet struke

Jo&scaron; jedan Bosanac dobio je Oskara! Dodu&scaron;e, ne onog američkog, već &scaron;vedskog, ali svejedno, veliko priznanje opet je pripalo reditelju iz na&scaron;e zemlje - Goranu Kapetanoviću.&nbsp;

Dodijeljen mu je Guldbaggen, najveća filmska nagrada u &Scaron;vedskoj, za režiju filma &quot;Moja tetka u Sarajevu&quot;. Istu nagradu za sporednu žensku ulogu u tom filmu dobila je Sadžida &Scaron;ečić.&nbsp;

Jo&scaron; jednom se pokazalo da na&scaron;i ljudi zaista imaju veliki talent, pa je ovo samo nastavak lijepe tradicije da nam svako malo stižu najveća filmska priznanja.&nbsp;

To, naravno, nema veze s ulaganjem države u ovu ili bilo koju drugu vrstu umjetnosti. No, na&scaron;im umjetnicima dovoljno je da se steknu samo elementarni uvjeti za snimanje filma, i nagrade stižu. &nbsp;

Film &quot;Moja tetka u Sarajevu&quot; snimljen je lani, a govori o čovjeku koji se nakon godina izbjegli&scaron;tva prvi put vraća u domovinu. Rađen je za televiziju, u zadanom formatu od 60 minuta. Radnja je puna isprepletenih osjećaja tuge i radosti. Prikazuje se u brojnim kinima u &Scaron;vedskoj s velikim uspjehom.&nbsp;

Goran Kapetanović rođen je 12. decembra 1974. u Sarajevu, a od 1992. živi u &Scaron;vedskoj, u Malmeu. Diplomirao je na Filmskoj akademiji u &Scaron;tokholmu.&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Goran Kapetanović

Još jedan bh. oskarovac

Predvodila je 2010. godine grupu promrzlih radnika Fabrike deterdženata &ldquo;Dita&rdquo;, koji su digli glas protiv pljačka&scaron;ke privatizacije nekada&scaron;njeg privrednog giganta.&nbsp;

Emina Busuladžić, odmila zvana Minka, skupo je platila borbu za pogažena radnička prava. Dala je od sebe ono najvrednije, zdravlje. No, ako ikad vi&scaron;e bude potrebno, teta Minka opet će na prvu frontu odbrane radničkog dostojanstva. Drugačije, naprosto, ne zna!

Zavr&scaron;avajući posljednju smjenu u &quot;Diti&quot;, Minka je svojim Facebook statusom poručila ono &scaron;to bi trebali učiniti i brojni uzurpatori političkih funkcija u BiH - priznati da na mlađima svijet ostaje i da funkcije nisu stvar porodičnog i familijarnog naslijeđa.&nbsp;

Minka je svoju misiju u &quot;Diti&quot; okončala na častan i po&scaron;ten način, a u sjećanjima će ostati po neviđenoj ustrajnosti i borbi za istinu. Oti&scaron;la je lavica među radnicima, čija borba generacijama koje dolaze može poslužiti kao putokaz u borbi za ljudsko i radničko dostojanstvo.&nbsp;

Emina Busuladžić rođena je 7. marta 1956. godine. Majka je Faruka i Lejle. Prva je radnica tuzlanske &quot;Dite&quot; koja je sa 40 godina radnog staža oti&scaron;la u vi&scaron;e nego zasluženu penziju.&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Emina Busuladžić

Lavica među radnicima

Pomozite nam da preživimo, na rubu smo egzistencije, ne znamo hoćemo li vi&scaron;e uopće primiti plaću, odzvanjalo je prekjučer hodnicima Sivog doma. Radnici BHRT-a upozorili su vlast na problem izuzetno lo&scaron;e finansijske situacije u ovoj medijskoj kući.

Njihove apele, međutim, vlast ne čuje ili ne želi čuti. I tako je već godinama. Sivi oblak već odavno se nadvio nad Sivim domom. Najbolje to znaju uposleni. Bez stabilnog načina finansiranja, državnoj televiziji s vi&scaron;e od 800 uposlenika prijeti kolaps.&nbsp;

Dobro poznata rečenica: &bdquo;Dobro veče, ovo je dnevnik BHRT-a&ldquo;, kako stvari stoje, mogla bi uskoro otići u zaborav, a novinari, tonci, producenti, kamermani, zavr&scaron;iti na ulici.&nbsp;

Televizija koja ni u ratu nije prekidala svoj program i koja je bila jedino svjetlo na kraju tunela za građane BiH, ne zaslužuje ovakav odnos vlasti. Bez obzira na sve nedaće, razne zakulisne igre koje se igraju oko BHRT-a, novinari koji po&scaron;teno zarađuju svoj komad hljeba ne smiju biti prepu&scaron;teni slučaju.

Zna to i vlast, ali &scaron;uti i zatvara oči pred problemima. Umjesto da rije&scaron;e pitanje finansiranja javnih emitera, bitku za opstanak BHRT-a pretvaraju u borbu za dobivanje političkih poena, vje&scaron;to prebacujući odgovornost s jednih na druge.&nbsp;

I dok vlast očigledno odbija pronaći rje&scaron;enje da državna televizija konačno dobije status koji i zaslužuje, svi vozovi prolaze. Samo da ne bude kasno i da se ne desi jo&scaron; jedna zakasnjela reakcija. Zvono za uzbunu davno je upaljeno.

&nbsp;

Zvono za uzbunu

Previ&scaron;e je posljednjih godina izgovoreno velikih riječi. &Scaron;to smo se vi&scaron;e uz poruke &quot;nikad vi&scaron;e&quot; zaklinjali u bolju budućnost u regionu, po&scaron;tivanje susjeda, suludost rata i tragikomičnost utrke u naoružavanju, nikad nismo bili bliže sukobima, a na naslovnicama tabloida nikad vi&scaron;e aviona, tenkova i vri&scaron;tećih najava rata! Rat je bio mila majka, &scaron;ta nam učini&scaron;e godine potom, poentirao bi možda Abdulah Sidran.

Zato u ocjenama jučera&scaron;nje posjete vlade BiH (na čelu s predsjedavajućim Denisom Zvizdićem) kolegama u Srbiji, gdje ju je uz najvi&scaron;e počasti dočekao premijer Aleksandar Vučić, treba istknuti da ona nije ni historijska ni najznačajnija, ali jeste važna, možda i presudna na putu ka mirnijoj budućnosti regiona. Posebno jer dolazi u trenutku kada, barem prema utisku u javnosti, malo nedostaje da se ponovo uhvatimo za vratove.

Pokazalo se, dakle, da BiH i Srbija mogu i tako, uz mnogo međusobnog uvažavanja i spremnosti da se radi za dobrobit građana obje države. Da razumiju kako, umjesto tenkova, vlasti i jedne i druge zemlje narodu moraju ponuditi posao i hljeb, a umjesto tenzija, &scaron;ansu za &scaron;kolovanje djece ili dobar godi&scaron;nji odmor. I mirna Bosna, a i mirna Srbija.&nbsp;

Ova je posjeta važna jer je do bh. državne vlade konačno stigao glas onih političkih i duhovnih lidera koji su upozoravali na tragičnost na&scaron;eg zatvaranja i neophodnosti da se upravo u odnosima između BiH i Srbije postave temelji boljih odnosa u regionu, pa i, ako hoćete, iskrenijih odnosa između Srba i Bo&scaron;njaka.&nbsp;

Time je bh. vlada postala aktivni učesnik događaja u regiji, a ne pasivni posmatrač ataka na institucije i državu, stvarajući preduvjete za razgovore i na najvi&scaron;em nivou. Vlada Srbije, s druge strane, poslala je jasnu poruku čelniku RS Miloradu Dodiku da ga, zajedno sa sankcijama i radikalizmom, polako pu&scaron;ta niz vodu.

Koliko ima iskrenosti u svemu tome, te&scaron;ko je reći. Bit će opet i tenzija i te&scaron;kih riječi i luđaka koji bi ubijali (na svim stranama), a tabloidi će pjevati &quot;u slavu bojnama&quot;. No, jučera&scaron;nje slike, ipak, provijavaju nadu da nam vrag nije potpuno zasjeo na prag.

Mirna Bosna, mirna Srbija

Komad &quot;Novo doba&quot; reditelja Dine Mustafića vi&scaron;eminutnim aplauzom i ovacijama ispraćen je u beogradskom Bitef teatru. Riječ je o predstavi koja je nastala prema tekstu Vuka Bo&scaron;kovića, a premijerno je izvedena u subotu. Ovo je ujedno i prva premijera ove sezone u Bitefu.&nbsp;

Tekst je analiza savremenog doba sa mnogo strasti, emocija, ljudskog pada i gubitka dostojanstva, a glavni motiv je tranzicija, riječ koja, kako je kazao i sam Mustafić, mnogo toga govori, ni&scaron;ta ne obja&scaron;njava, a nema nikakve odgovornosti.

U prepunoj sali Bitef teatra bila su ugledna imena iz Beograda, poput Branka Pujića, Kokana Mladenovića, Ružice Đinđić... U predstavi igraju Mirjana Karanović, Boris Isaković, Ermin Bravo, Snežana Bogićević i Slaven Do&scaron;lo, a do kraja mjeseca planirane su i tri reprize.

Dino Mustafić rođen je 6. jula 1969. godine u Sarajevu. Režirao je filmove, muzičke programe i pozori&scaron;ne predstave. Njegov prvi igrani film &quot;Remake&quot; imao je svjetsku premijeru na prestižnom Međunarodnom filmskom festivalu u Roterdamu 2003. godine, gdje je bio najgledaniji film. Predstave Dine Mustafića izvođene su u mnogim teatarskim centrima biv&scaron;e Jugoslavije te na festivalima u Njemačkoj, Egiptu i Italiji.

Kraljica Holivuda

Odzvonilo plagijatorima!

Širom zatvorenih očiju

Povratak šampiona

Državni "genijalci"

Hrabri borac

Povratak otpisanoga

Aferim, bre, Seko!

Pismo Trumpu i planeti

Prevaziđeni nacionalizam

Prioritet struke

Još jedan bh. oskarovac

Lavica među radnicima

Zvono za uzbunu

Mirna Bosna, mirna Srbija

Uspjeh u Beogradu

Kolumne

Kraljica Holivuda

Odzvonilo plagijatorima!

Širom zatvorenih očiju

Povratak šampiona

Državni "genijalci"

Hrabri borac

Povratak otpisanoga

Aferim, bre, Seko!

Pismo Trumpu i planeti

Prevaziđeni nacionalizam

Prioritet struke

Još jedan bh. oskarovac

Lavica među radnicima

Zvono za uzbunu

Mirna Bosna, mirna Srbija

Uspjeh u Beogradu