Na traženje poslanika u Narodnoj skup&scaron;tini Republike Srpske Nedima Čivića da mu se dostave podaci o nacionalnom sastavu uposlenih u Centru javne bezbjednosti Zvornik, čija nadležnost, osim Zvornika, pokriva i općine Bratunac, Srebrenica, Milići, Vlasenica i &Scaron;ekovići, stigao je odgovor MUP-a RS sa zapanjujućim podacima.&nbsp;

Od ukupno 481 uposlenika u ovom centru 431 je srpske nacionalnosti, 38 Bo&scaron;njaka, dvoje Hrvata i dvoje onih koji su se izjasnili kao ostali.&nbsp;

U Zvorniku, gdje, prema posljednjem popisu, živi blizu 20.000 Bo&scaron;njaka, od čega veliki broj obrazovanih i sposobnih za poslove koje podrazumijeva MUP kakav je zvornički, uposleno je tek desetak pripadnika policije, i to s najnižim činovima s kojima do penzije ne mogu dobiti &scaron;ansu za neku značajniju policijsku &nbsp;poziciju.

Da MUP RS pravi jednonacionalnu policiju, pokazuju i podaci da na pro&scaron;logodi&scaron;njem konkursu za prijem policijskih kadeta nije primljen nijedan Bo&scaron;njak. Obrazloženje za sve koji su pitali &#39;&#39;za&scaron;to&#39;&#39; jeste da, tobože, nisu dobro radili sklekove, odnosno da su podbacili na provjeri fizičke spremnosti.&nbsp;

Podaci koje je dobio poslanik Čivić jasno ukazuju na to da su sada&scaron;njim nacionalnim sastavom MUP-a RS uvelike prekr&scaron;ena ustavna, ali i ljudska prava bo&scaron;njačkog naroda, čija je zastupljenost u institucijama RS garantirana Dejtonskim sporazumom shodno popisu iz 1991. godine.&nbsp;

I dok se vi&scaron;e od godinu predstavnici Bo&scaron;njaka bave slavama i praznicima u manjem bh. entitetu, dotle se nesmetano, kroz etničko či&scaron;ćenje policije RS, odvija najgrublje kr&scaron;enje Ustava BiH. Pod pla&scaron;tom formiranja specijalnih policijskih jedinica i tobožnje borbe protiv terorizma, pred očima svih nas, formiraju se klasične vojne jedinice, naoružane dugim cijevima, za čije postojanje u Dejtonskom sporazumu nema upori&scaron;ta.

Vrijeme je da se ova pitanja konačno nađu na sudu!&nbsp;

Komentar dana

Jednonacionalna policija u RS

Kenan Kodro uvijek će pamtiti 22. januar 2017. godine, jer to je datum kada je postigao svoj prvi gol u najjačem &scaron;panskom fudbalskom takmičenju Primera ligi.

Sin nekada&scaron;njeg vrhunskog centarfora Mehe u&scaron;ao je u igru u ekipi Osasune u 88. minuti i samo pet minuta na terenu bilo mu je dovoljno da postigne pogodak za svoju ekipu. Osasuna je izgubila 3:4 od Sevilje, no ovaj gol mogao bi najaviti jo&scaron; bolje igre Kodre u nastavku sezone.

Ako nastavi stopama slavnog oca Mehe, 23-godi&scaron;nji napadač mogao bi ostaviti snažan pečat u najjačoj ligi na svijetu.

Rođen je u San Sebastijanu 19. avgusta 1993. godine i ponikao je u Real Sosijedadu. Od 2014. godine nalazi se u Osasuni.

Ima i bosanskohercegovačko i &scaron;pansko državljanstvo, a javno je izrazio želju da nastupi u dresu BiH, rekav&scaron;i da bi to bilo ostvarenje njegovog dječačkog sna.

Ličnost dana Kenan Kodro

Očevim stopama

Predsjednica Udruženja muzičkih umjetnika TK, poznata interpretatorica sevdalinke iz Tuzle Ramiza Milkunić jedna je od onih entuzijasta koji godinama, skupa s kolegama, promotorima sevdalinke, rade na očuvanju njene autohtonosti kao bh. kulturnog blaga.&nbsp;

Inicijativa udruženja na čijem je čelu, da se sevdalinka uvrsti na listu UNESCO-a kao nematerijalno kulturno blago BiH, dobila je punu podr&scaron;ku Državne komisije za saradnju s UNESCO-om, &scaron;to je prvi korak da se krene u pripremu aplikacije prema ovoj svjetskoj organizaciji.&nbsp;

Ramiza Milkunić godinama istrajava na očuvanju izvorne interpretacije sevdalinke. Skupa sa svojim suprugom Ra&scaron;idom Milkunićem, glavni je inicijator Festivala sevdalinke u Tuzli, koji već devet godina okuplja najpoznatije interpretatore sevdaha iz BiH i regiona i koji je već afirmirao mnoge mlade umjetnike.&nbsp;

Zahvaljujući dugogodi&scaron;njoj odanosti sevdahu, Milkunić je snimila vi&scaron;e od 30 numera za Arhiv BHRT, a redovan je gost na svim koncertima u regiji koji promoviraju sevdah. Ramiza Milkunić je rođena i živi u Tuzli. Udata je i majka dvojice sinova.

Ličnost dana    Ramiza Milkunić

Bitka za sevdalinku

Milorad Dodik je čovjek koji ne odustaje lako od svog nauma. Uvjerili smo se milion puta u tu njegovu tvrdoglavost i istrajnost u provedbi čudnih ideja, stoga ne čudi i &scaron;to je, nakon famoznog odbijanja Ambasade SAD da mu izda vizu, predsjednik RS ipak insistirao na tome da njegovo mjesto u avionu za Va&scaron;ington bude popunjeno.&nbsp;

Na inauguraciju Donalda Trampa (Trump), umjesto samog sebe, poslao je svoje najbolje ljude, suprugu Snježanu i premijerku RS Željku Cvijanović. Javnost u manjem entitetu i Federaciji BiH sada s nestrpljenjem provjerava Facebook i Instagram statuse ovih dama, očekujući iscrpan izvje&scaron;taj i selfije s njihove avanture u prijestonici Sjedinjenih Država. Jer to se uglavnom i očekuje kada neko ode u turistički obilazak.

Iako Željka Cvijanović i estambli&scaron;ment u Republici Srpskoj uporno taj izlet u Va&scaron;ingtonu poku&scaron;avaju prikazati kao zvaničnu posjetu i ubiranje značajnih političkih poena u Bijeloj kući, tužna je istina da premijerka RS, osim slikanja u gužvi na ulicama glavnog američkog grada, ni&scaron;ta drugo nije postigla. Možda je jo&scaron; potresnije saznanje da je Cvijanović, kako prenose portali u BiH, imala ulaznicu za &quot;inauguraciju&quot; koja se na internetu mogla kupiti za svega 300 dolara. To joj je možda i jedino preostalo s obzirom na to da zvanični poziv, kako ističe ambasador BiH u SAD Haris Hrle, sigurno nije imala.&nbsp;

Vjerovatno je zbog toga i komično zvučalo kada je jučer ujutro premijerka RS izjavila kako je čestitala Trampu preuzimanje funkcije prvog čovjeka SAD. Kako mu je čestitala? Možda na isti način kao &scaron;to je to mogao učiniti i japanski turista koji je pomoću velikog objektiva uspio vidjeti Trampa na udaljenosti od 500 metara.&nbsp;

Snježana Dodik je, kaže, put platila vlastitim novcem. Cvijanović parama poreznih obveznika u RS. Tako su, uostalom, potro&scaron;ene i stotine hiljada dolara na predstavni&scaron;tvo RS u Va&scaron;ingtonu, koje je vi&scaron;e vikendica nego ozbiljan politički subjekt. Bezobrazluk? Ne, to je samo skupi provod na račun građana. Mada ima i bezobrazluka. To je ono kad vas neko poku&scaron;ava napraviti budalom.

Ulicama Washingtona

Novi, 45. američki predsjednik Donald Tramp (Trump) na jučera&scaron;njoj inauguraciji u Va&scaron;ingtonu svojim govorom je ozvaničio novu eru, ne samo za SAD već i za globalnu politiku u cjelini. Tramp je, bez sumnje, i jučer, obraćajući se milionskom auditoriju u SAD te milijardama ljudi diljem svijeta, jednim dijelom ostao dosljedan svojim porukama odaslanim tokom izborne kampanje.

Rečenicama &quot;Srž na&scaron;e politike će biti totalna odanost SAD&quot; te &quot;Amerika će biti na prvom mjestu&quot; najavio je, prvenstveno, posvećenost unutra&scaron;njoj politici. Najavio je posvećenost privredi, obrazovanju, gradnji infrastrukture, narodu. Kapitol Hilom posebno je odzvanjala njegova rečenica: &quot;Narod je ponovo počeo vladati na&scaron;om zemljom.&quot; Tramp je, praktično, izgovorio ono &scaron;to se od jednog istinskog lidera i očekuje.

No, oni koji su pomislili da bi Tramp mogao napraviti radikalni preokret u svojoj vanjskoj politici demantiraju njegove jučera&scaron;nje poruke prema kojima će i dalje istrajati na borbi protiv terorizma, a posebno protiv islamskog ekstremizma. A da je itekako svjestan tradicije američke političke filozofije, dokazao je rečenicom: &quot;Nije bitno koja je stranka na vlasti, već hoće li njome upravljati narod.&quot;

Nakon jučera&scaron;njeg dana cijela svjetska javnost je u i&scaron;čekivanju &quot;novog lista&quot;, o kojem govori 45. američki predsjednik. Ostaje da se vidi kako će izgledati Trampovo okretanje budućnosti u momentu kada, primjerice, veliki dio Evrope sa zebnjom gleda na najave o dizanju desničarskih odnosno nacionalističkih političkih snaga.

Nadamo se odnosno priželjkujemo da Tramp svoj nesumnjivo veliki menadžerski potencijal usmjeri u masovno oporavljanje ekonomije, ne samo američke već i globalne.

Ako je protekli period bio obilježen formiranjem globalne koalicije protiv terorizma, buduće vrijeme treba donijeti novu globalnu koaliciju protiv siroma&scaron;tva.

&nbsp;

Nova era

Hrvatska atletičarka Sandra Perković izabrana je za najbolju sportistkinju Balkana u 2016. godini u glasanju deset značajnijih agencija s ovog dijela evropskog kontinenta. Perković, najbolja svjetska bacačica diska, od mogućih 100 dobila je čak 82 glasa, a iza nje su ostali grčka atletičarka Katerina Stefanidi (67) i teniser Novak Đoković (Srbija).

Žiri i nije imao težak zadatak, jer je pro&scaron;la godina protekla u apsolutnoj dominaciji Perković. Zagrepčanka je prvo u julu osvojila zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu u Amsterdamu, da bi mjesec kasnije na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru bila najbolja.

I na kraju nevjerovatne sezone Perković je u svojoj disciplini trijumfirala i u Dijamantnoj ligi. Perković je rođena 21. juna 1990. u Zagrebu. Prije nego &scaron;to se odlučila za kraljicu sportova, Perković se kratko bavila ko&scaron;arkom i odbojkom. U bogatoj karijeri dva puta je bila olimpijska pobjednica, jednom svjetska prvakinja i čak četiri puta najbolja na Starom kontinentu.&nbsp;

Prije ne&scaron;to manje od &scaron;est godina bila je suspendirana zbog afere s dopingom, ali to nije uzdrmalo sportistkinju, koja je već nekoliko sezona jedna od najboljih atletičarki na svijetu.

Ličnost dana       Sandra Perković

Prva na Balkanu

Drugo izdanje knjige &quot;Džemal Bijedić - politička biografija&quot;, koju potpisuje ugledni bh. historičar Husnija Kamberović, a koja je promovirana u Mostaru u povodu 40. godi&scaron;njice avionske nesreće na brdu Inač, baca iznova svjetlo ne samo na ličnost jednog od najvećih političkih lidera BiH i biv&scaron;e Jugoslavije nego i na važne poruke koje nosi njegova politika.

Time se Kamberović potvrdio kao čuvar moderne bh. historije, koju istražuje bez mitomanije, zabluda, predrasuda, prekrajanja i skrivanja važnih činjenica. Istovremeno, on se nameće i kao istinski afirmator vrijednosti u koje je vjerovao i legendarni Džema, a to su suživot, tolerancija, razvoj, obrazovanje, te na koncu otvaranje prema svijetu oko nas, sve one koje čuvaju temelje državnosti na&scaron;e domovine i njenih naroda i građana.

Bijedić je samo jedna od važnih ličnosti čiji je život u svom obimnom opusu rasvijetlio Kamberović, među kojima su i Husein-kapetan Grada&scaron;čević i Mehmed Spaho. Zato njegova naučna misija mora biti pozdravljena i bez kompleksa podržana u na&scaron;em dru&scaron;tvu.

Husnija Kamberović rođen je 6. septembra 1963. u Mionici od Gradačca. Filozofski fakultet zavr&scaron;io je u Sarajevu, a magistrirao i doktorirao u Zagrebu. Od 1988. do 1989. radio je u Institutu za istoriju u Banjoj Luci, a od 1989. u Institutu za istoriju u Sarajevu. Vanredni je profesor na Odsjeku za historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA    Husnija Kamberović

Čuvar sjećanja na našeg Džemu

Neodgovoran odnos Vijeća ministara BiH prema Državnom parlamentu kulminirao je na ovosedmičnoj sjednici Predstavničkog doma, kada su fotelje na lijevoj strani sale rezervirane za državne ministre ostale prazne, jer su u jednom momentu svi državni ministri koji su pratili dotada&scaron;nji tok sjednice, predvođeni predsjedavajućim Denisom Zvizdićem, napustili zasjedanje.

Poku&scaron;aj da se njihovo odsustvo opravda sjednicom državne vlade, nije nai&scaron;ao na plodno tlo među poslanicima, a kritike predsjedavajućem Zvizdiću &scaron;to organizira zasjedanja ministara u vrijeme zasjedanja Doma stigle su i iz kluba njegove stranke, SDA.&nbsp;

Ako se ovome doda da na odgovore na pitanja poslanici čekaju mjesecima, onda je slika o pona&scaron;anju organa izvr&scaron;ne vlasti prema Parlamentu BiH jo&scaron; crnja i potpunija.&nbsp;

Iz nje se, nažalost, i&scaron;čitavaju i jo&scaron; jasnije poruke o tome koliko Vijeće ministara BiH, čije imenovanje upravo potvrđuje ovaj dom, po&scaron;tuje građane, jer upravo su građani birali poslanike. &nbsp;

No, u srijedu je većina u Predstavničkom domu dala na znanje Vijeću ministara da vi&scaron;e neće tolerirati takvo pona&scaron;anje. Pokazali su to odbijajući i negativno mi&scaron;ljenje nadležne komisije na dopune Zakona o upravi, predlagača Damira Arnauta.

Njima Arnaut predlaže da se postojeće novčane sankcije za organe uprave u iznosu između 150 i 500 KM pro&scaron;ire i na one koji ne postupaju po zahtjevima Parlamenta BiH.

S obzirom na to da praksa pokazuje da se u organima gdje se ove sankcije provode ne oglu&scaron;uju na njima upućene zahtjeve, jasno je da ljudi u vlasti, ipak, najbolje razumiju jezik novca.&nbsp;

Bilo da se pare slijevaju, kao &scaron;to su obično navikli, u njihove džepove, ili da se iz njih odlijevaju u vidu sankcija, &scaron;to je za na&scaron;e političare skoro pa nepoznanica, ali koja ih očigledno može natjerati na rad.

Jezik novca

Iako se već duže nalazi na udaru predsjednika RS Milorada Dodika, američka ambasadorica u BiH Morin Kormak (Maureen Cormack) ove udarce stoički podnosi te nastavlja provoditi principijelnu i nedvosmislenu politiku podr&scaron;ke integritetu BiH.

Kormak se jučer nije obazirala na zahtjev predsjednika RS da bude progla&scaron;ena personom non grata. &Scaron;tavi&scaron;e, dodatno je, ne nužno samo između redova, poručila da ne&scaron;to slično čeka sve one koji se suprotstave vladavini zakona.

Pri tome je ona jasno potcrtala da građani RS ni na koji način ne trebaju imati sumnju u podr&scaron;ku SAD, jednako kao ni BiH u cjelini&nbsp;

Kormak je na čelu Ambasade SAD u Sarajevu od 16. januara 2015. Obavljala je niz važnih pozicija u američkoj administraciji. Sa suprugom Vilijamom (William) ima troje djece.

&nbsp;

Ličnost dana -  Morin Kormak

Principijelna politika

Milorad Dodik zavr&scaron;io je na crnoj listi SAD. Vijest je koju su jučer objavili svi domaći, regionalni, ali utjecajni svjetski mediji poput &bdquo;New York Timesa&ldquo; i &bdquo;Financial Timesa&ldquo;. Ovaj potez američke administracije uslijedio je nakon &scaron;to se Dodik, po principu svoje omiljene pjesme &bdquo;ne može nam niko ni&scaron;ta&ldquo;, odlučio oglu&scaron;iti na naredbe Ustavnog suda BiH kada je u pitanju proslava dana RS.&nbsp;

Moglo se očekivati da će Dodik na ovaj potez reagirati burno. I jeste.&nbsp;

Vrlo nervozan, ponavljajući jednu frazu desetak puta, tražio je da američku ambasadoricu u BiH Morin Kormak (Maureen Cormack) proglase personom non grata u BiH te ju je nazvao neprijateljem RS i građana tog entiteta.&nbsp;

Hoće li građani RS u to povjerovati, ostaje da se vidi. No, da SAD nisu neprijatelj RS, možda najbolje govori činjenica da su sankcije izrečene samo Dodiku, a ne kompletnom entitetu.&nbsp;

Zanimljivo bi bilo izračunati cifru koju su SAD, kroz razne projekte (prvenstveno USAID-a), donirale, uložile, kako bi građani RS bolje živjeli. Osim toga, ambasadorica Kormak nakon objave vijesti o sankcijama, izjavila je da će SAD ostati pri svojoj politici za&scaron;tite interesa BiH, kao i svih njenih građana. To, dakle, podrazumijeva i one koji žive u RS. U tom smislu, kako se to već na dru&scaron;tvenim mrežama &bdquo;dijeli&ldquo;, poznati narodnjački hit &bdquo;Prokleta je Amerika&ldquo; pjevati može samo Dodik. I to sam.&nbsp;

Ipak, možda i najznačajnija poruka koju su SAD poslale ovim potezom jeste da snažno stoje uz BiH na njenom putu ka EU, NATO-u i svemu onome &scaron;to znači napredak. Također, ovime je kao iglom puknut balon ma&scaron;te svih onih koji bi voljeli da se BiH raskomada.&nbsp;

Kao &scaron;to je stavljena tačka na Dodika, tako će i na ostale koji razmi&scaron;ljaju isto ili slično.

Tačka na Dodika

Snažna poruka koju je uputio pomoćnik američkog državnog sekretara za Evropu i Euroaziju Hojt Brajan Ji (Hoyt Brian Yee) do&scaron;la je možda i u najbolje vrijeme.

Njegova konstatacija da pojedini političari iz BiH neće vi&scaron;e bez posljedica nanositi &scaron;tetu na&scaron;oj državi izrečena je u trenutku kada se ponovo pokreće priča o ratu i kad sa svih strana u regionu čujemo zloslutno zveckanje oružjem.

Ovakva reakcija zvaničnika Sjedinjenih Američkih Država ima za cilj da smiri vrele glave političkih lidera i podsjeti ih na njihove dužnosti. Prvenstvena dužnost svakog od njih trebala bi biti da se bore za bolji život građana te da ovu državu vode u svjetliju budućnost, podsjetio je Hojt Brajan Ji.

On je, također, naglasio da je vrijeme sukoba u BiH pro&scaron;lo i da jedina borba može biti ona ekonomska i borba za nova radna mjesta. &nbsp;

O&scaron;tro je poručio da SAD neće vi&scaron;e tolerirati političare koji skreću BiH s njenog puta te namjerno stvaraju prepreke u procesima integracija izazivajući sukob u BiH ili s inozemstvom.

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA Hojt Brajan Ji

Snažna poruka

Stra&scaron;na, užasna, preužasna je istina da se u na&scaron;oj zemlji trenutno na hiljade bolesnika nema čime liječiti. A kako su kola krenula nizbrdo, uskoro bi nas mogla zadesiti jo&scaron; užasnija situacija - da nas vi&scaron;e nema ni ko liječiti.

Agoniju najvi&scaron;e na svojoj koži osjeća 10.000 ljudi oboljelih od karcinoma zbog nesta&scaron;ice citostatika o kojima im život ovisi.

Ispa&scaron;taju jo&scaron; hiljade pacijenata. Posebno onih primoranih na bolničko liječenje u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS). Da bi bili tamo, ima jedan uvjet - moraju sami sebi kupiti, maltene, sve osim kreveta. Tako se, primjerice, onome ko mora na operaciju, a kako ga ne bi ubio pritisak tokom zahvata, traži i ono neizvodljivo - da donese ampule kliničkog lijeka kakav mogu nabaviti isključivo bolnice putem dobavljača i nikako drugačije!

Da je nabavka blokatora nemoguća misija, znaju dobro i oni časni preostali hirurzi koji ovih januarskih dana operiraju pacijente u prehladnim operacionim salama, jer po jedan radijator ne može zagrijati ogromne prostorije u kojima poku&scaron;avaju ispuniti Hipokratovu zakletvu. Dok se tako svi kolektivno mrznu, pacijenti mole Boga da doktora sa skalpelom u ruci u pogre&scaron;nom trenutku ne uhvati drhtavica od zime.

O ljekarima, specijalistima, koji su oti&scaron;li i odlaze, bilo svojom, bilo tuđom voljom ili silom, već je mnogo rečeno. Ali, &scaron;ta jo&scaron; reći o četvero djece umrle u Sarajevu samo u ovom mjesecu, o čemu je na&scaron; list uporno tražio odgovore od nadležnih i danima nailazio na zid &scaron;utnje. Tek kada smo o tome izvijestili javnost, iz KCUS-a su se oglasili sa - čak tri demantija. Kamo sreće da je laž i da djeca nisu umrla. No, istina je bolna, prebolna.

Ne daj Bože nikome da osjeti na svojoj koži, ali sve se kotrlja ka jo&scaron; goroj agoniji da, osim &scaron;to nemamo čime, vi&scaron;e nas zaista nema ni ko liječiti. Pa, &scaron;ta se to jo&scaron; treba desiti da bi se kola koja su silovitom brzinom krenula nizbrdo, prije nego &scaron;to se svi strmoglavimo, zaustavila?

Vozač, otvori zadnja, ima izaći!

&nbsp;

Otvori, ima izaći!

Džaba rudari konsoliduju redove, rade &bdquo;crvene&ldquo; nadnice, subote, nedjelje, praznike, treće smjene... Dobit &bdquo;Elektroprivrede BiH&ldquo; iz godine u godinu je sve manja.

Iz menadžmenta ove kompanije kažu da se dobit smanjuje zbog nikad niže cijene električne energije?! Iz istog ovog menadžmenta prije od pola godine su u javnost pu&scaron;tali milozvučne izjave tipa &bdquo;popravljamo stanje u rudnicima&ldquo;, &bdquo;sigurnost rudara nam je na prvom mjestu&ldquo;, &bdquo;smanjit ćemo gubitke&ldquo;...

Ruku na srce, i sami rudari kažu da se postepeno popravlja stanje u oblasti sigurnosti, &scaron;to potkrepljuje primjer iz kakanjskog rudnika. Također, nedavno je, nakon &scaron;to je ispred jame &bdquo;Begići&ldquo; tri mjeseca stajala na otvorenom, skupocjena oprema iz Poljske konačno instalirana u njegovu utrobu, pa je ljudski faktor prilikom kopanja crnog zlata sveden na minimum.

Ali, ono &scaron;to svakog komorata zaboli, od Kreke, Đurđevika, Gračanice, preko Breze, Kaknja, Zenice pa do najmanjeg rudnika &bdquo;Abid Lolić&ldquo; u Novoj Bili kod Travnika, jesu poražavajući podaci finansijskog izvje&scaron;taja &bdquo;Elektroprivrede BiH&ldquo; za 2016. godinu.

Zaboli i uvrijedi one komorate, naprimjer, u Novoj Bili koji nakon svake smjene sa strepnjom i&scaron;čekuju podatak sa vage. Sa zebnjom svaki dan čekaju koliko su uglja iskopali, jesu li prebacili planirano. I kada je plan prozvodnje uglja za 2016. godinu ostvaren sa 81,61 posto, odnosno kada su od zacrtanih 145.540 tona iskopali 118.782 tone, komorati najmanjeg rudnika u koncernu su itekako mogli biti zadovoljni.

Međutim, nikako nisu mogli biti zadovoljni informacijom da je EP BiH ostvarila dobit od samo dva miliona KM.

Treba podsjetiti i da će BiH na svom putu ka Evropskoj Uniji morati uskladiti i politiku industrijskih postrojenja. EU će od bh. vlasti tražiti &bdquo;čistu&ldquo; energiju, takozvana kogenerativna industrijska postrojenja da bi se opravdala postojanost termoelektrana, rudarskih okana... Ukoliko se nastavi s padom dobiti, budućnost rudnika će postati upitna, a hiljade komorata bi moglo ostati na ulici.

&nbsp;

Džaba ste radili

Duel između Slovenije i Makedonije na Svjetskom rukometnom prvenstvu u Francuskoj možda na prvu, neupućenom ljubitelju rukometa ne zvuči kao susret koji bi se morao pogledati (naravno ne na nekom od domaćih TV emitera, već isključivo sposobno&scaron;ću da se iskopa negdje livestream na internetu), ali istinski zaljubljenici u ovaj sport imali su makar jedan razlog da se potrude.

Na jednoj strani Veselin Vujović, na drugoj Lino Červar. Na klupi Slovenije rukometni mag koji je ovu igru učinio prepoznatljivom u svijetu, div s Cetinja i vjerovatno najbolji igrač svih vremena, a za kormilom Makedonije profesor iz Istre koji je rovio i kopao dok nije izgradio svoje trenersko ime.

Dvije ekipe, dvije filozofije i jedna historija trenerskog rivalstva. Na kraju pobjedu je odnio veći mag, Veselin Vujović. Njegova Slovenija slavila je s uvjerljivih 29:22 i nakon tri kola grupne faze ima maksimalnih &scaron;est bodova, siguran je učesnik osmine finala.

S Vujovićem je talentirana generacija dobila ono &scaron;to joj je nedostajalo, pa bi se od Slovenaca na ovom prvenstvu mogle očekivati velike stvari. Vuja je rođen 1961. Kao igrač zlatne trenutke proživio je u Metaloplastici iz &Scaron;apca. U trenerskoj karijeri vodio je jo&scaron; Sijudad Real, reprezentaciju Srbije, Vardar u dva navrata, katarski Al Sad i Zagreb.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Veselin Vujović

Rukometni guru

Nakon &scaron;to je Bakir Izetbegović, član Predsjedni&scaron;tva BiH, dao izjavu da &ldquo;Dnevni avaz&rdquo; svojim kritičkim pisanjem može ugroziti koaliciju SDA-SBB, nezadovoljni supružnički dvojac Bakir - Sebija Izetbegović počeo je da vr&scaron;i novu vrstu pritiska na ovu novinu.

Nakon &scaron;to je jučer na&scaron; list objavio da je na KCUS-u umrla jo&scaron; jedna beba te da je tu ustanovu napustilo jo&scaron; pet ljekara, sa spiskom od 30-ak imena koji su se ranije odlučili na isti korak, uslijedila je nova odmazda.

Naime, Senad Avdić, propali izdavač i kvazimodo žutog novinarstva, i mali po&scaron;tar velikih poruka klana Izetbegović, fakturirao je, ni krivom ni dužnom, predsjedniku SBB-a Fahrudinu Radončiću na&scaron;e pisanje o nedostatku citostatika i, po narudžbi, izvisio transkript. U tom transkriptu je Radončić, kao član kabineta ratnog komandanta Sefera Halilovića, pod firmom lijekova, tobože, u opkoljeno Sarajevo &scaron;vercovao namirnice.

Naravno, miljenica blasfemičnih pisanija i nije mogla znati iz udobnog Zagreba i Istanbula, gdje je boravila tokom rata i bavila se &quot;humanitarnim&quot; radom, da je Radončićev posao u kabinetu Halilovića mogao biti samo medijski i nikakav drugi.&nbsp;

Ali, za osobu koja je odlučila da kadrovski &ldquo;oslobodi&rdquo; KCUS od svakog samomislećeg i suverenog ljekara, kao i za njene medijske poslu&scaron;nike, istina uopće nije važna.&nbsp;

Od istine su, &scaron;to je &scaron;okirajuće, jo&scaron; nevažnije hiljade pacijenata koji su natjerani da, i pored svog uredno plaćenog socijalnog osiguranja, u KCUS ne mogu biti primljeni ako bukvalno ne donesu sve potrebne lijekove, zavoje, medicinske preparate i sve osim - &scaron;to bi rekao SDP - bolničkog kreveta!&nbsp;

Veliki fan tekstova propalog sedmičnika je, vjerovatno, dodatno uznemirena najavom dr. Rifata Rijada Zaida, predsjednika Saveza strukovnih sindikata doktora medicine i stomatologije FBiH, o nezadovoljstvu 3.000 ljekara za koje nije nemoguće očekivati da će svoje nezadovoljstvo iskazati tamo gdje je to najefikasnije - ne pred KCUS-om, već ispred Predsjedni&scaron;tva BiH, na čuvenoj kraljici trotoara.

&nbsp;

Ličnost dana - Sebija Izetbegović

Porodični pritisak

Po mnogo čemu voz koji je prekjučer krenuo iz Beograda prema Kosovu, da poslije 18 godina obnovi jo&scaron; jednu poru&scaron;enu balkansku vezu - nije bio obični voz. Bio je to voz bez voznog reda, na kome nisu stajale samo oznake odredi&scaron;ta, već je čak na 20 jezika bilo ispisano &ldquo;Kosovo je Srbija&rdquo;. Iako je vi&scaron;e od 130 zemalja svijeta priznalo Kosovu kao nezavisnu državu.&nbsp;

Bila je to već viđena mitska ikonografija, kao da se radi o pokretnom ratnom muzeju pogre&scaron;ne povijesti. I upravo to u mnogima je opet probudilo jezu zbog sličnih prizora s kojima je 90-ih godina minulog stoljeća krenula mobilizacija ratnohu&scaron;kačkih snaga. A onda i tenkova, također, s početnom stanicom u Beogradu, iza čega su potom potekle rijeke krvi.&nbsp;

Takav ukleti voz zaprijetio je da postane neko novo balkansko bure baruta, sposobno da potpali region. Dobro je da ga je osobno zaustavio Aleksandar Vučić. Ali, stalna drama, koja prati Vučićeva obja&scaron;njenja regionalnih nesuglasica, poput riječi da na Kosovo &ldquo;nije krenuo tenk, nego voz&rdquo;, osim dvosmislenih poruka, zbog vojnih mogućnosti koje su nakon svega Srbiji opet na raspolaganju - opasna je igra riječima.

Voz doista nije bio tenk, ali nije bio ni voz prijateljstva, u kojem bi se na srbijansko-kosovskoj granici susreli srpski i kosovski lideri, obični ljudi i omladina - i razmijenili cvijeće. Kako stvari stoje, bio je to &ldquo;blindirani&rdquo; voz propagande, zabluda, mržnje i psovki, koje opet potiru zajedničku budućnost.

U tom ratu simbola, s ruskom lokomotivom na čelu, uz sve te pogre&scaron;ne poruke i prijetnju da će se žaliti američkom potpredsjedniku (?!) Bajdenu (Joe Biden), Vučić kao da je opet bio prinuđen da govori jezikom političke ulice. Jer, čak ni 20 i vi&scaron;e godina nakon razaranja Vukovara, Dubrovnika, Sarajeva i, Srebrenice - Srbija, nažalost, jo&scaron; ne bira prave riječi kao potvrdu da se ta zemlja doista promijenila.

S obnovljenom eskadrilom ruskih MiG-ova, sa svim tim oružjem kojim zvecka i prečesto prijetećom retorikom, koja ne odustaje od uplitanja u kom&scaron;ijske poslove, u BiH, na Kosovu, Crnoj Gori, pa čak i Makedoniji, Beograd je, nažalost, jo&scaron; vi&scaron;e prijetnja nego mirovna alternativa. S takvom Srbijom jo&scaron; nema punog dogovora. A jedan, deklarativno proevropski Vučić ne čini proljeće.&nbsp;

Jednonacionalna policija u RS

Očevim stopama

Bitka za sevdalinku

Ulicama Washingtona

Nova era

Prva na Balkanu

Čuvar sjećanja na našeg Džemu

Jezik novca

Principijelna politika

Tačka na Dodika

Snažna poruka

Otvori, ima izaći!

Džaba ste radili

Rukometni guru

Porodični pritisak

Voz bez voznog reda

Kolumne

Jednonacionalna policija u RS

Očevim stopama

Bitka za sevdalinku

Ulicama Washingtona

Nova era

Prva na Balkanu

Čuvar sjećanja na našeg Džemu

Jezik novca

Principijelna politika

Tačka na Dodika

Snažna poruka

Otvori, ima izaći!

Džaba ste radili

Rukometni guru

Porodični pritisak

Voz bez voznog reda