Nađe se tu i tamo neko da ga ne voli. Ne znaju ljudi ni objasniti razloge za&scaron;to ga ne bi voljeli, no te&scaron;ko je pronaći barem dvije osobe da ne cijene Zlatana Ibrahimovića.

Fudbaler je to kojem se može osporiti da &quot;zakloca&quot; u najvažnijim, prijelomnim trenucima, da nije osvojio recimo Ligu prvaka i slično, no kada se napravi presjek njegove veličanstvene karijere, ne može se osporiti da je jedan od najboljih igrača koji su ikad kročili na zelene terene.&nbsp;

Neosporno vlasnik najboljih golova, desetine nevjerovatnih je postigao, čovjek čije izjave plijene pažnju &scaron;irom svijeta, a način razmi&scaron;ljanja naprosto ostavlja bez riječi...

Zlatan zna gdje je i u kakvim uvjetima odrastao, to ga je odredilo kao čovjeka, a da pored svih drugih kvaliteta odi&scaron;e i ljudsko&scaron;ću svjedoči i nana &Scaron;uhra Dautović, koje se Zlatan i njegov otac &Scaron;efik sjete i pomognu je budući da je jedina veza s rodnim krajem Ibrahimovića.

Zlatan je rođen u Malmeu u &Scaron;vedskoj, no ne zaboravlja korijene. U nedavnoj reklami za &quot;Volvo&quot; naglasio je da mu je otac iz BiH, a majka iz Hrvatske.

Ličnost dana      Zlatan Ibrahimović

Majstor i humanista

Zaključci s prekjučera&scaron;njeg sastanka federalnog ministra za boračka pitanja Salke Bukvarevića i predstavnika najreprezentativnijih udruženja demobilisanih boraca o pobolj&scaron;anju statusa boraca te vraćanju njihovih prava koja su u proteklim godinama bila pogažena jo&scaron; jedan je dokaz o čvrstoj namjeri aktuelnih vlasti da se založi za ovu ugroženu populaciju.

Gaženje prava demobilisanih boraca, kojih, prema procjenama, ima oko 250.000, započelo je 2008. stavljanjem van snage Zakona o pravima boraca i članova njihovih porodica, a doživjelo je svoj vrhunac u proteklom mandatu, kada je Vladu FBiH predvodio SDP.

Ministarstvo s Bukvarevićem na čelu, uz podr&scaron;ku Vlade, već mjesecima kontinuirano razgovara s boračkim udruženjima, općinama i kantonima da bi se borcima popravio status.&nbsp;

Rezultat je prekjučera&scaron;nji uspje&scaron;ni sastanak na kojem je aminovano da će borci imati prava na zdravstvenu za&scaron;titu, liječenje, na prednost pri zapo&scaron;ljavanju, na dokup radnog staža, a oni koji dožive 60 godina, a nemaju duga primanja, imat će osigurani dodatak od 25 posto prosječnog ličnog dohotka.

Da se ne radi samo o lijepim riječima, svjedoči podatak da će Vlada uskoro razmatrati prednacrt zakona o demobilisanim borcima, koji sve to omogućava. Kantonalne skup&scaron;tine bi u roku od mjesec, također, trebale djelovati. Bit će uspostavljen i jedinstveni registar koji će stati ukraj &#39;&#39;duplim&#39;&#39; i neosnovanim korisnicima jer je 1996. ustanovljeno da je zemlju branilo 270.000 ljudi, a trenutno u FBiH ima 580.000 korisnika prava.

S druge strane, čini se da nema duplih ar&scaron;ina niti petljanja. Vlada i ministar, bez &quot;fige u džepu&quot;, otvoreno govore da nema toliko prostora za pro&scaron;irenje prava. Borački dodaci - da, ali za njih postoje jasno postavljeni finansijski okviri. To je odgovornost i prema budžetu, ali i prema fiskalnim reformama.

Na ovakvim fer i po&scaron;tenim osnovama te pokazivanjem jasno izražene volje za osiguranje prava onih koji su branili ovu državu može se graditi dobar odnos s boračkim kategorijama. Borci su u proteklim godinama dosta izvarani, vrijeme je da im se vrati dostojanstvo.

Komentar dana

Boračka prava

Larisa Cerić učestvovat će na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru ovoga ljeta. San je to svakog sportiste, no samo oni znaju kakav su put morali prevaliti da bi san pretvorili u javu.&nbsp;

Vi&scaron;e od dvije godine trajala je borba da bi se ispunila norma, a na&scaron;a najbolja džudistkinja ostvarila je plasman u Rio osvajanjem trećeg mjesta na izuzetno jakom mastersu u meksičkoj Gvadalahari. Zapravo, bilo je to tek jedno, posljednje u nizu takmičenja gdje je morala pokazati da zaslužuje mjesto među najboljim svjetskim džudistkinjama.

Na putu do trećeg mjesta u kategoriji iznad 78 kilograma savladala je Korejku Kim Minjeong, potom je izgubila od Japanke Jamabe Kane, da bi novi trijumf upisala protiv predstavnice iz Holandije Savelkuls Tesi. Najvažniji meč radila je protiv &Scaron;eik Ruhu Nihel iz Tunisa, pobijediv&scaron;i s maksimalnih 10:0.

Larisi, koja je rođena 26. januara 1991., naredne Igre bit će prve u karijeri, jer je pro&scaron;le u Londonu propustila zbog povrede iako je mogla učestvovati na poziv MOK-a.

Ličnost dana Larisa Cerić

Na putu za Rio

Odluka Upravnog odbora BHRT-a da privremeno 30. juna prekine emitiranje odjeknula je proteklih dana poput bombe u bh. javnosti. Mnogi javni djelatnici, novinari, biv&scaron;i uposlenici ove medijske kuće, &scaron;okirani su ovakvom odlukom. Ona dolazi u trenutku kada je neizvjesno hoćemo li biti jedina država u Evropi i svijetu koja neće moći pratiti ni Evropsko prvenstvo u nogometu.

No, za to su najmanje krivi radnici ove medijske kuće, ali se njihovi apeli već godinama nisu čuli. Tamo gdje se trebalo, a nije razmatralo i rije&scaron;ilo pitanje finansiranja javnih emitera - u institucijama vlasti - nisu radili ni&scaron;ta. Tek u ovom mandatu u Parlamentu BiH su stvari pokrenute s mrtve tačke i predloženo je rje&scaron;enje. Ali problemi stvarani godinama ne rje&scaron;avaju se preko noći.&nbsp;

Treba biti iskren pa reći da ovakva odluka UO BHRT-a poznavaoce prilika u zemlji, barem one koji su godinama u medijima, nije ni iznenadila i bila je vi&scaron;e nego očekivana. U medijskoj kući koja nije u stanju finansirati ni odlazak bh. delegacije ne Eurosong davno je upaljen crveni alarm. Brojni događaji koje bi jedna državna televizija trebala prenositi, &scaron;to se od nje i očekuje, zaobilaze se u &scaron;irokom luku.

Televizija, koja nije prestajala svoje emitiranje ni u ratu, za vrijeme najvećih napada i sukoba u Sarajevu, nije zaslužila ovakav odnos. Ugrožena je i sudbina oko 850 uposlenika.&nbsp;

Posljednjih nekoliko mjeseci nadvio se sivi oblak nad Sivim domom. Ohrabruje činjenica da je državni ministar Ismir Jusko, iako tek nedavno imenovan na ovu poziciju, snažno stao na stranu BHRT-a. Nećemo dozvoliti ga&scaron;enje državne televizije, poruka je Juske. On je već pokrenuo konkretne korake na rje&scaron;avanju problema, &scaron;to je dobra poruka i za ostale članove vlasti i državne parlamentarce. Rje&scaron;enje se mora pronaći, za to nema alternative.

Alarm za BHRT

Predsjednik Kosova Ha&scaron;im Tači (Hashim Thaci), osim &scaron;to je kao učesnik Samita &quot;Brdo-Brijuni&quot;, održanog proteklog vikenda u Sarajevu, odaslao važne poruke o nužnosti dijaloga, pomirenja i saradnje, demonstrirao je i državničko pona&scaron;anje obi&scaron;av&scaron;i spomenik ubijenoj djeci Sarajeva.

Iskazav&scaron;i svoj duboki pijetet prema ubijenoj djeci glavnog grada BiH tokom najduže opsade jednog grada u modernoj historiji, Tači je potcrtao da se &quot;cijela regija treba sjećati gdje smo bili prije 15 godina&quot;.&nbsp;

Istovremeno, predsjednik Kosova je naglasio da pro&scaron;lost trebamo ostaviti historiji, ali &quot;ne smijemo dopustiti da ona truje na&scaron;u budućnost&quot;. Tači je predsjednik Kosova od 26. februara ove godine, a prethodno je bio premijer ove države, te ministar vanjskih poslova.

Rođen je 24. aprila 1968. godine. Živi u Pri&scaron;tini sa suprugom Lumnijom i sinom Endritom.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Hašim Tači

Državničko ponašanje

Proteklog vikenda glavni grad Bosne i Hercegovine bio je domaćin predsjednicima osam zemalja, a njihov boravak u Sarajevu protekao je bez ijednog incidenta i u izuzetno pozitivnom ozračju. U vremenu kada Evropa i svijet pri organizaciji bilo kakvog događaja na visokom nivou strepe od brojnih opasnosti koje su postale globalna prijetnja, ova činjenica je jo&scaron; značajnija.&nbsp;

Stoga sve pohvale za sigurnosni ambijent u kojem je protekla posjeta čak osam stranih zvaničnika idu na adrese policijskih agencija u BiH koje su dokazale da Sarajevo može biti centar regionalne sigurnosti.&nbsp;

Policijske agencije BiH na ovom događaju su pokazale da su se spremne nositi i odgovoriti zadatku, koji je u dana&scaron;nje vrijeme sigurnosni i organizacijski izazov i za mnogo bolje opremljene policije u svijetu.&nbsp;

Pogotovo ako se u obzir uzme to da, prema jasno utvrđenim pravilima i protokolima osiguranja, posjete predsjednika država drugim zemljama zahtijevaju osiguranje i provedbu posebnih mjera koje često utječu i na redovne aktivnosti stanovnika grada koji je domaćin posjete.&nbsp;

S obzirom na to da su se tokom dva dana vikenda predsjednici iz osam država, kao i njihove delegacije, te tri člana Predsjedni&scaron;tva BiH kretali na vi&scaron;e lokacija i prisustvovali na vi&scaron;e događaja, jasno je da su bh. policijske agencije osvjetlale obraz i države i glavnog grada.

Zasigurno da nije slučajno ni to &scaron;to u Sarajevu pri tome ni u jednom trenutku nije do&scaron;lo do saobraćajnog kolapsa, &scaron;to je uobičajeno za gradove u regionu i pri posjetama manjeg broja zvaničnika. Sveukupan dojam pokazuje samo da su na&scaron;e policijske agencije obavile zadaću za svaku pohvalu.

&nbsp;

&nbsp;

Uspješna zadaća

Kakav je to fudbaler bio. Driblao je protivnike s lakoćom kakvu samo velikani mogu posjedovati, a lopta je u njegovim nogama bila oružje pred kojim su strepili svi golmani ovoga svijeta. Jedan od najvećih svih vremena, sin alžirskog imigranta osvojio je sve &scaron;to je mogao dok se aktivno bavio fudbalom.&nbsp;

Noseći kopačke na nogama, najvi&scaron;e je donio svojoj Francuskoj, titule svjetskog i evropskog prvaka. A sada je, u lakiranim cipelama, Zinedin Zidan (Zinedine) postao prvi francuski trener koji je osvojio Ligu prvaka. Nevjerovatnog li podatka. I nevjerovatne li priče za koju smo mislili da je bila zavr&scaron;ena onog trenutka kad je legendarni Zizu u finalu Mundijala 2006. godine, poput bika, sru&scaron;io Marka Materacija (Marco Materazzi).

Da, mislili smo da ćemo Zidana gledati jo&scaron; samo na arhivskim snimcima. A on se vratio na scenu, i to kao trener kluba s kojim je već bio prvak Evrope. Sedmi u historiji kojem je to po&scaron;lo za rukom, biti &scaron;ampion Starog kontinenta kao igrač i kao trener.&nbsp;

Doveden je kao privremeno rje&scaron;enje na klupu Reala, nakon &scaron;to je uprava madridskog kluba prekrižila proma&scaron;enu koncepciju Rafaela Beniteza. I oti&scaron;ao do krova Evrope. Privremeno rje&scaron;enje? Ne bismo rekli.&nbsp;

Rođen je 23. juna 1972. u Marseju. Noseći dres Kana, Bordoa, Juventusa, Reala i francuske reprezentacije osvojio je - sve. I svakoga ko voli fudbal. Dobro, možda ne i Materacija.&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Zinedin Zidan

Legenda se nastavlja

Koji je problem Emira Spahića? Zbog čega nam to radi? Da, nama, građanima Bosne i Hercegovine, koje predstavlja svaki put kad obuče dres s državnim grbom. Nama, koji kidamo vlastite živce kada gledamo i najnebitnije utakmice reprezentacije.

U danu kada je objavljena vijest da je produžio ugovor s HSV-om i kada je postigao gol protiv aktuelnog evropskog prvaka, popularni Spaha uspio je sve pokvariti. U svom stilu.&nbsp;

Pred kraj prvog poluvremena spektakla BiH - &Scaron;panija, bez ikakvog razloga, Spahić je prvo udario Azpilikuetu, a potom gurnuo i Fabregasa. Sudija, naravno, nije imao nikakve dileme i trenutak Emirovog neobja&scaron;njivog revolta promptno je sankcionirao crvenim kartonom. Meč je, podsjetimo, bio prijateljski.&nbsp;

Mnogi se, također, pitaju zbog čega se stoper na&scaron;eg državnog tima nije radovao nakon &scaron;to je nekih 15 minuta ranije postigao gol. Čak je djelovao veoma ljutito, dok su ostali bh. reprezentativci proslavljali njegov pogodak.&nbsp;

Najgore je &scaron;to vi&scaron;e niko nije iznenađen takvim pona&scaron;anjem Emira Spahića. Incidenti su njegov &quot;modus vivendi&quot;. Umjesto da bude uzor budućim sportistima u BiH, odabrao je drugi pravac. Put vječito gnjevnog i nezadovoljnog čovjeka, bijesnog na javnost, saigrače, trenere i sve ostale koji se usuđuju pogledati ga krivo.&nbsp;

No, to je problem isključivo Emira Spahića. Međutim, nema potrebe da to bude i problem ekipe koja na svjetskim stadionima predstavlja na&scaron;u BiH. Je li Spahić zaista toliko kvalitetan da selektori ne mogu bez njega, čak i sada, kada je blizu nogometne penzije? Ako i jeste, zar opet cijena nije previsoka?&nbsp;

Spahićev problem

Sarajevo je ovih dana politički i ekonomski centar jugoistočne Evrope. Dva samita u dva dana, jedan vodeći ekonomski, a drugi politički, okupila su brojne menadžere i čelne ljude regiona pod motom &bdquo;Dogovor za novo doba&ldquo;.

&Scaron;ansu koja je pružena Sarajevu i Bosni i Hercegovini u trenutku kada se želi približiti euroatlantskim integracijama treba maksimalno iskoristiti. To se, prije svega, odnosi na Samit &bdquo;Brdo-Brijuni&ldquo;, čiji su domaćini članovi Predsjedni&scaron;tva BiH, i koji uvijek nosi snažne političke poruke s ciljem stabilizacije prilika.

Prisustvo najistaknutijih poslovnih lidera jugoistočne Evrope u Sarajevu, te lidera svih zemalja iz regije, prilika je i za dogovor i konkretne poteze, prije svega na ekonomskom planu, a u cilju traženja &scaron;to boljih rje&scaron;enja u regionalnim projektima.

Bh. političari uz podr&scaron;ku regionalnih lidera konačno imaju priliku dokazati da je Sarajevo spremno za dogovor i da je 25 godina nakon rata na&scaron;a država opredijeljena za snažnu saradnju i dolazak stranih investicija koje vode do novih projekata, izgradnje infrastrukture i masovnog zapo&scaron;ljavanja.

Ovakvi samiti &scaron;ansa su i za rje&scaron;avanje mnogih otvorenih pitanja koja bi dodatno stabilizirala prilike u regiji, ali su, prije svega, i &scaron;ansa za bolju budućnost BiH.

Iako su nas ranijih godina ovakvi i slični samiti većinom zaobilazili, a najbolji menadžeri regiona i Evrope svoja iskustva predstavljali u Sloveniji, Srbiji, Hrvatskoj, Makedeniji, na&scaron;oj državi se pružila prilika da kao dobri domaćini dokažemo da smo dio Evrope, da imamo znanja, resurse i snažnu volju da uz zemlje regiona snažno koračamo naprijed, ne osvrćući se vi&scaron;e na pro&scaron;lost.

Samo regionalna saradnja dokaz je da je napredak moguć, ali, prije svega, uz dobru političku volju. 
 
 
 
 
&nbsp;

Šansa za region

Istrči 780 stepenica za pet minuta i 26 sekundi pa siđe liftom sa smije&scaron;kom na licu.&nbsp;

To može samo Vladana Gavranović, četverostruka pobjednica vertikalnog maratona &quot;Avaz Tower Runninga&quot;, koja je i jučer potvrdila da je apsolutni vladar ovog ekstremnog sporta. Nakon &scaron;to se u punom sprintu popela na najvi&scaron;u zgradu na Balkanu, Vladana je poručila:

- Ne bi mi bio problem istrčati jo&scaron; nekoliko spratova. Ovu trku sam otrčala s pola snage - kazala je nepobjediva Banjalučanka.

Vladana Gavranović rođena je 13. avgusta 1989. godine u Banjoj Luci. Jedna je od najboljih bh. atletičarki. Vlasnica je nekoliko državnih rekorda, a na &quot;Avaz Tower Runningu&quot; je učestvovala svih &scaron;est puta, na pobjedničko postolje se penjala četiri puta i trenutno drži rekord staze u ženskoj konkurenciji (5 minuta i četiri sekunde).

Ličnost dana     Vladana Gavranović

Nepobjediva Banjalučanka

Ustav Bosne i Hercegovine daje pravo konstitutivnim narodima i ostalima da jezik kojim govore nazovu imenom kakvim žele. Dio je ovo odluke Ustavnog suda BiH&nbsp;o ocjeni ustavnosti Ustava RS,&nbsp;koji bosanski jezik naziva &bdquo;jezik bo&scaron;njačkog naroda&ldquo;.

Nema se o ovoj, kao ni o ostalim odlukama Ustavnog suda &scaron;ta polemizirati. Jedini imperativ koji ova odluka nosi sa sobom jeste da je institucije manjeg bh. entiteta provedu u praksi. Jer, odluke Ustavnog suda se ne komentiraju, nego provode.

Time će prestati diskriminacija Bo&scaron;njaka i njihove djece u manjem bh. entitetu da im se zabranjuje kori&scaron;tenje jedinog pravog i istinskog naziva njihovog jezika, &scaron;to traje godinama.

Iako je, prema mnogima, i sama činjenica da su Bo&scaron;njaci svoje elementarno pravo na ime jezika, morali potražiti pred najvi&scaron;om sudskom instancom u zemlji, važno je da najbrojniji narod u BiH ima crno na bijelo da svoj maternji jezik može zvati kako želi. Bosanski je jezik bo&scaron;njačkog naroda, i tačka.

Stoga će, shodno ovoj odluci, svaki organ i institucija u BiH, naročito u RS gdje godinama uskraćuju ovo pravo Bo&scaron;njacima, morati ispo&scaron;tovati autonomnu volju jednog naroda na njegov jezik. U protivnom, svaki građanin imat će pravo pokrenuti postupak protiv negatora bosanskog jezika zbog ugrožavanja njegovog prava i kr&scaron;enja identiteta.

U svjetlu odluke Ustavnog suda BiH valja podsjetiti da su Bo&scaron;njaci prvi Rječnik bosanskog jezika, autora Muhameda Hevaija Uskufija iz Tuzle, dobili jo&scaron; 1631. godine, i da je to djelo starije od Srpskog rječnika Vuka Karadžića čak 187 godina.

Jo&scaron; tada se Uskufi izja&scaron;njavao kao Bo&scaron;njak koji govori bosanski jezik. Njegovu pjesmu staru skoro 400 godina, koja počinje stihovima &quot;Bosanski da vam besidim, bratani, da slu&scaron;aju dobrotelji, prijatelji znani...&quot; prije svega trebali bi pročitati neprijatelji bosanskog jezika. Oni &scaron;to ga poku&scaron;avaju ukinuti, poput onih iz doba nekada&scaron;nje Kraljevine SHS, koji su ga ukinuli dekretom. Skoro stoljeće je ta zabrana faktički živjela, a danas Bo&scaron;njaci imaju &bdquo;dekret&ldquo; Ustavnog suda na slobodu kori&scaron;tenja imena bosanskog. 
&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Bosanski, i tačka

Uvodnim riječima direktora Kamernog teatra 55 Emira Hadžihafizbegovića 25. maja otvoren je prvi festival &quot;Dani Jurislava Korenića&quot;, koji je posvećen osnivaču ove pozori&scaron;ne kuće, nagrađivanom reditelju i kulturnom djelatniku.

Direktor Hadžihafizbegović uspio je ovom prilikom veliki broj poznatih umjetnika iz regiona okupiti na jedno mjesto.

U takmičarskom programu Korenićevih dana učestvuje sedam predstava iz regiona i BiH. Osim najboljih pozori&scaron;nih ostvarenja, tokom festivala održavaju se i promocije knjiga, kao i okrugli stolovi. Na dan zatvaranja festivala, 3. juna, bit će dodijeljene nagrade &quot;Žan Marolt&ldquo; za najboljeg glumca/glumicu te nagrada &quot;Jurislav Korenić&quot; za najbolju predstavu u cjelini.

Direktor Kamernog teatra tokom otvaranja izrazio je zadovoljstvo zbog ove manifestacije, naglasiv&scaron;i da će se potruditi da festival postane tradicionalan.

Emir Hadžihafizbegović rođen je 20. avgusta 1961. godine u Tuzli. Diplomirao je na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 1986. Ostvario je vi&scaron;e od 50 uloga u pozori&scaron;tu i na filmu. Živi u Sarajevu sa suprugom i dvoje djece.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana  Emir Hadžihafizbegović

Okupio zvijezde

Odavno se u Va&scaron;ingtonu nije govorilo ovako otvoreno o BiH, i to u izuzetno važnoj Helsin&scaron;koj komisiji za ljudska prava. Konačno znamo i zvanično da je korupcija danas najveći problem bh. dru&scaron;tva i da BiH nagriza kao najgora hrđa. Otuda tako dugo i traje beskrupulozno kr&scaron;enje ljudskih prava svih građana BiH, koji zbog korupcije ostaju i osiroma&scaron;eni i obespravljeni.

Ujedno, zbog nedorečenih zakona, i onog izbornog, bh. građani jo&scaron; se koriste često kao glasačka ma&scaron;ina nacionalista. Tako se zloupotrebljava nimalo zavidni položaj svih Bosanaca, predugo podijeljenih u zavađene narode.

Te poruke s jedne od najvažnijih američkih političkih adresa, iz zgrade Kongresa, iskristalizirale su se u obliku javnog govora koji je ove sedmice, iz Va&scaron;ingtona, ekspresno poslan u Sarajevo. Ali tako da i svi u susjedstvu čuju to isto. Prva je poruka da SAD, ipak, jo&scaron; nisu izgubile interes za BiH te da je BiH i dalje primarni američki moralni angažman. A druga je, jo&scaron; konkretnija, da se na evropskoj Reformskoj agendi ne smije posustati, jer je podržavaju Amerikanci.

No, te reforme neće se moći ubrzati ni u potpunosti realizirati sve dok se ne stvore uvjeti za promjenu trenutačnog bh. političkog mentaliteta, onog &ldquo;ja tebi &ndash; ti meni&rdquo;. Treba obustaviti negativne procese koji stvaraju korumpiranu političku i ekonomsku oligarhiju u BiH. Onu koja bi sada da zacementira nezakonski stečene ekonomske privilegije, na &scaron;tetu radnika čije su fabrike zatvorene, a preduzeća rasprodata u bescjenje.

I kako je svaka politika i kadrovska i lokalna, pa tako i ova u BiH, ne smije se smetnuti s uma da se problemi neće rije&scaron;iti sve dok im se pristupa isto! Ili s onim istim ljudima koji su te probleme u proteklih 25 godina stvarali. Upravo zato mladi u BiH moraju se izboriti za svoj dio vlasni&scaron;tva nad političkim procesom.

Bez toga se neće ostvariti ideal u koji SAD već godinama investiraju, da BiH postane zemlja jednake &scaron;anse i da bh. trži&scaron;te stvara nove vrijednosti. A ne da arbitrira u korist povla&scaron;tenih, često i uz pomoć i politički kontroliranog sudstva.

Lideri, ali oni pravi, sada su doista na potezu!

&nbsp;

Poruke iz Vašingtona

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH mr. Husein ef. Kavazović proživljava te&scaron;ke dane. Zbog jedne riječi izgovorene pred preživjelim Srebreničanima protjeranim daleko od svojih ognji&scaron;ta i Memorijalnog centra u Potočarima, gdje su ostali svi njihovi najmiliji, te, pri tome, potpuno istrgnute iz konteksta, reis Kavazović podvrgnut je bjesomučnoj hajci svih struktura u manjem bh. entitetu.

Lične tragedije

Isti oni predstavnici opozicije i pozicije koji su koliko jučer na protestima i mitinzima uz zvuke &quot;Mar&scaron;a na Drinu&quot; i povike &quot;Pomoz&#39; Bog&quot; naklonost masa sakupljali uz pomoć potomaka zločinaca Karadžića i Mladića, pre&scaron;utno podržavali uvredljive komentare patrijarha Irineja i raznih amfilohija o islamu, muslimanima, Bo&scaron;njacima i BiH, krenuli su po reisov skalp. Dodvorički to čine i pojedinci u Sarajevu poku&scaron;avajući reisa Kavazovića, poznatog po umjerenosti i mudrosti, predstaviti lažovom, licemjerom i prikrivenim radikalom.

Umjesto izjava kojima su skloni političari i dežurni prodavači magle po raznim NVO i lijevim strankama u glavnom bh. gradu, iza reisa Kavazovića stoje djela. Čovjek koji je kao muftija tuzlanski pro&scaron;ao dva logora, upoznao mučitelje iz struktura RS u nastojanju, kao i kazamate tzv. Herceg-Bosne, i čija je najuža porodica preživjela mučenja i torture koje na ovom mjestu nije primjereno ni navoditi, nikada nije pozivao na mržnju.

Taj tihi čovjek 1995. je na svoja pleća primio hiljade Podrinjaca koji su preživjeli genocid u Srebrenici i lično od njih tražio da se ne svete za učinjeno im zlo! Dovoljan je tada bio jedan njegov zapaljiv govor i bio bi otvoren lanac zla koji ne bi imao kraja. Nije to učinio, iako su samo koju sedmicu ranije pravoslavni sve&scaron;tenici donosili blagoslov na ubice u crnim uniformama. Nije pozivao na mržnju ni kada su u njegovom muftijstvu ubijani brojni povratnici nakon agresije i genocida.

Osude terora

Reis Kavazović među prvima je osuđivao terorističke atake počinjene navodno u ime islama ne samo u BiH nego i diljem Evrope. Zbog toga je priskrbio ogromno po&scaron;tovanje diljem svijeta. I ne samo to. On se prvi u IZBiH hrabro i bez fige u džepu uhvatio uko&scaron;tac s radikalnim tumačenjima islama i na osjetljivom području pokrenuo zatvaranje tzv. paradžemata. Na koncu, svojom sada čuvenom porukom &quot;okrenite se prema kibli&quot;, lani u Potočarima je spriječio ozbiljnije posljedice prilikom napada na premijera Srbije Aleksandra Vučića.

Bit će da takav reis ne odgovara mnogima pa koriste i najmanju mogućnost da ga poku&scaron;aju diskreditirati i u&scaron;utkati, a njegovu ulogu minimizirati. Snaga Kavazovićeve ličnosti, njegove poruke i djela nabolje govore ko je reisu-l-ulema IZBiH. Reis Kavazović, kao i njegov narod, nikad nije znao da mrzi. Prozivati njega za raspirivanje mržnje i pozivanje na konflikt u najmanju je ruku degutantno, podmuklo i s vrlo jasnim opasnim namjerama.

LIČNOST DANA   Husein ef. Kavazović

Hajka na reisa

Istaknuti akademik i profesor arapske književnosti Esad Duraković jedna je od ličnosti koja potvrđuje kako su na&scaron;i intelektualci, bez obzira na polje djelovanja, vrlo cijenjeni u svijetu. Najnoviji dokaz ove teze stigao je iz Jordana, gdje je Duraković izabran za člana Kraljevske akademije nauka ove zemlje.&nbsp;

Nabrojati najznačajnije rezultate Durakovićevog rada doista je veoma te&scaron;ko. Njegovo polje djelovanja usmjereno je na arapsku književnost, oblast o kojoj je objavio veliki broj knjiga i radova u različitim časopisima na bosanskom, arapskom i engleskom jeziku.

Akademik Duraković je dobitnik i brojnih priznanja, a jedna od najznačajnijih je &quot;Sharjah Prize&quot; za arapsku kulturu, koju mu je 2003. godine dodijelio UNESCO. Član je Arapske akademije nauka u Damasku, ANU BiH, a od 2013. i član Arapske akademije nauka u Kairu. Njegov doprinos radu Orijentalnog instituta u Sarajevu, čak i u najtežim vremenima ove institucije, je nemjerljiv.&nbsp;

Akademik Duraković rođen je 1948. godine u Bugojnu. Osnovnu i srednju &scaron;kolu zavr&scaron;io je u Sarajevu. Na Filolo&scaron;kom fakultetu u Beogradu 1972. godine diplomirao je arapski jezik i književnost. Četiri godine kasnije, na istom fakultetu stječe zvanje magistra filolo&scaron;kih nauka, a 1983. godine izabran je za docenta za predmet Arapska književnost na Filolo&scaron;kom fakultetu u Pri&scaron;tini.

Ličnost dana Esad Duraković

Svjetsko priznanje

Rijetko kojeg dana sjećate se pet, deset ili 20 godina poslije. Svi oni koji su 25. maja 1995. godine bili u Tuzli, zasigurno se od svitanja do mraka sjećaju tog ratnog četvrtka. Sjećaju se svakog trenutka do stajanja kazaljke na 20 sati i 55 minuta.&nbsp;

Grad u kojem nije bilo zločina, logora ili etničkog či&scaron;ćenja, u kojem se njegovao suživot i otvarala vrata za stotine hiljada prognanih i unesrećenih ljudi, na&scaron;ao se na ni&scaron;anu ozrenskih zločinaca pod komandom generala Novaka Đukića. U samo jednom trenu, u eksploziji zločinačke granate, ubijen je 71 mladi čovjek.&nbsp;

Svaki naredni 25. maj u Tuzli je dočekivan s neopisivom tugom i boli. Ovaj jučera&scaron;nji, 21 godinu poslije, čini se najtežim.&nbsp;

Zločinac Novak Đukić, koji je komandovao Taktičkom grupom Ozren, iskoristio je neozbiljnost pravosudnih instanci na&scaron;e zemlje i prebjegao u susjednu Srbiju. Pod krinkom da je u Beograd oti&scaron;ao na liječenje, Đukić iz srbijanske prijestonice porodicama nevinih žrtava skoro svakodnevno dosipa so na ranu.&nbsp;

Čini to proizvoljnim rekonstrukcijama krvavog događaja, pričama o uglu pod kojim je granata pala na Kapiju i sličnim nebulozama. Sramnih 20 godina za 71 mladi život i jo&scaron; 124 ranjena mladića i djevojke, Đukić, najvjerovatnije, nikada neće provesti iza re&scaron;etaka.&nbsp;

Ni on, a ni njegovi saučesnici, koji su svih postdejtonskih godina slobodni &ldquo;ljudi&rdquo;, uprkos činjenici &scaron;to je njihov identitet utvrđen.&nbsp;

Najsvirepiji zločin u povijesti Tuzle ostaje tako nekažnjen. Na sramotu svih onih koji su mogli, a nisu htjeli i neće procesuirati odgovorne. Na sramotu svih onih koji su dopustili da zločinac Đukić, uprkos pravosnažnoj sudskoj presudi, uživa u slobodi.&nbsp;

Kapija plače, čar&scaron;ija pamti!

Majstor i humanista

Boračka prava

Na putu za Rio

Alarm za BHRT

Državničko ponašanje

Uspješna zadaća

Legenda se nastavlja

Spahićev problem

Šansa za region

Nepobjediva Banjalučanka

Bosanski, i tačka

Okupio zvijezde

Poruke iz Vašingtona

Hajka na reisa

Svjetsko priznanje

Zločin bez kazne

Kolumne

Majstor i humanista

Boračka prava

Na putu za Rio

Alarm za BHRT

Državničko ponašanje

Uspješna zadaća

Legenda se nastavlja

Spahićev problem

Šansa za region

Nepobjediva Banjalučanka

Bosanski, i tačka

Okupio zvijezde

Poruke iz Vašingtona

Hajka na reisa

Svjetsko priznanje

Zločin bez kazne