Za tri dana 10.000 posjetilaca, 132 izlagača, iz sedam zemalja, predstavilo se na 10.500 kvadrata... To je rezime uspje&scaron;no organiziranog 12. sajma privrede u Te&scaron;nju.

A najveći &quot;krivac&quot; je Senad Brka! Predsjednik Udruženja privrednika &quot;Biznis centar&quot; Jelah - Te&scaron;anj. I to kao volonter. Za samo dvije godine, Udruženje je pretvorio u respektabilnu instituciju.

Heroji trebaju biti ljudi koji pokreću vlastite biznise i stvaraju radna mjesta, tako govori Brka. Upozorava da će nam za deset godina glavni problem biti natalitet i da dosta rasko&scaron;nije poticaje treba davati porodiljama. Poručuje mladima da &quot;mogu ići na Zapad, obrazovati se, ići po nove tehnologije, putovati turistički, ali onda neka se vrate u BiH - i rade kao da su u Njemačkoj&quot;. Jer, ne možemo imati privilegije Zapada, a raditi kao Balkanci, nagla&scaron;ava.

Senad Brka (49) diplomirani je inženjer organizacije rada.

Svaki peti zaposleni Te&scaron;njak je poduzetnik, a svaki 17. &scaron;leper iz FBiH koji se izvozi, natovaren je u Te&scaron;nju. Iz ove općine izvozi se roba u vi&scaron;e od 60 zemalja svijeta. Iznad Te&scaron;nja zora je već odavno svanula. 
&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana   Senad Brka

Tešanjska priča

U preokretu nakon zbrajanja glasova koji su pristigli po&scaron;tom, novi predsjednik Austrije postao je nezavisni kandidat Aleksander van der Belen (Alexander van der Bellen), koji je izborio tijesnu pobjedu nad Norbertom Hoferom i tako spriječio mogućnost da prvi put poslije Drugog svjetskog rata Evropa dobije jednog ekstremnog desničarskog predsjednika.

U osvit predizborne kampanje za lokalne izbore u na&scaron;oj zemlji, koja, kao i ranijih godina, nije samo pitanje podjele vlasti u pojedinim općinama nego i odgovor na pitanje hoće li Bosne biti na Drini, austrijski primjer svakako mora biti pouka Bo&scaron;njacima. Posebno onima u dijaspori.

Možda bi upravo koverte s glasovima za one koji će zastupati interese žrtava, ali i države BiH u Srebrenici, mogle spriječiti (po)četnika Mladena Grujičića, otvorenog negatora genocida, da stavi tačku na ciljeve koje je ulaskom u Srebrenicu 11. jula 1995. godine jasno zacrtao ratni zločinac Ratko Mladić predvodeći klanje vi&scaron;e od 8.000 mu&scaron;karaca i dječaka.

Takvih je, čast izuzecima poput Obrena Petrovića, diljem RS sve vi&scaron;e. A umjesto stvaranja uvjeta za život, pozicija i opozicija u manjem bh. entitetu često se utrkuju u tome ko je veći četnik!? Zato nije svejedno ko će voditi ne samo Srebrenicu nego i hoće li Bo&scaron;njaka biti u lokalnim vlastima Bijeljine, Zvornika, Vi&scaron;egrada, Kotor-Varo&scaron;i, Banje Luke, Prijedora... To je direktno proporcionalno i tome koliko će biti bosanskog jezika, hoće li Bo&scaron;njaci biti sigurni i &scaron;ta će biti s njihovim džamijama i mezarima...

Da se ne lažemo, bo&scaron;njačka politika u proteklim je godinama bilježila sve same poraze, pa bi na svoju zastavu mnogi mogli staviti podvijen rep. Bo&scaron;njački politički faktor ne postoji u 40 od 62 općine u RS jo&scaron; od izbora 2012. godine!

Ipak, ovo je prilika da se stvari popravljaju. Prije svega jer je bo&scaron;njački politički faktor konsolidiran prvi put poslije 13 godina, te Bo&scaron;njaci na izbore izlaze s najjačom koalicijom u svojoj bližoj historiji, koju predvode SDA i SBB.

Stoga se aktuelna poruka reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića svim Bo&scaron;njacima mora jasno čuti:

- Nećemo halaliti nikome ko bude mogao, a ne bude htio. Svako ko može dati svoj glas, svako ko se može registrirati... Neka mu je haram ako to ne učini. To je na&scaron;e i to ne možemo ostaviti.

&nbsp;

&nbsp;

Komentar dana

Nećemo im halaliti!

Informacija o tome da je za isplatu uposlenika u javnom sektoru u Federaciji BiH, koji su po različitim osnovama tužili državu, potrebno izdvojiti milijardu i po maraka, dakle jedan cijeli federalni budžet bez otplata za međunarodne dugove, zaista predstavlja veliki &scaron;ok, ali i lampicu za alarm.

Radnici u javnom sektoru, njih oko 7.000, masovno su tužili državu koja im je poslodavac. Nema pouzdane statistike, ali vjerovatno su se mnogi od njih, barem prilikom dobivanja posla u javnom sektoru, kleli u istu tu državu.

Uvidjev&scaron;i da im je država omogućila da je, kako se kome ćefne, mogu tužiti po raznim osnovama, mnogi od njih nisu se dvoumili. Uslijedila je masovna pojava tužbi. Sistemska, organizirana, a određene informacije koje govore o tome da je država tužena i za iznos od tri KM, navode na zaključak da je ta praksa bila i poprilično podla.

Tužili su svi. A oni koji su državu od ove pojave trebali braniti, nisu se pojavljivali pred sudovima. Za&scaron;to? Pa i oni su tužili! Po definiciji slavnog teoretičara Gustava Le Bona, u ovom slučaju napravljena je gomila - organizirana dru&scaron;tvena tvorevina, a u njoj formirana kolektivna svijest u kojoj je individualnost pojedinca potencijalno izgubljena.

A da je to zaista tako, govore informacije prema kojima su tužili i dobili i pravobranioci, pa čak i sudije! Da se pitaju oni koji su tužili državu, Federacija bi naredne godine komotno mogla ostati bez godi&scaron;njeg budžeta. Toliko, naime, treba biti isplaćen ukupan utuženi iznos.

U tom slučaju, bez hljeba bi ostali svi oni koji su omogućili da državni službenici danas budu ono &scaron;to jesu - penzioneri, borci, ratni vojni invalidi. I dok se oni bore za egzistenciju, državni službenici koji su tužili i dobili, bore se da dobiju i &scaron;lag, jer im torta već odavno vi&scaron;e nije dovoljna.

Bez sumnje, država, odnosno Federacija, a predstavlja je federalna vlast, u ovom slučaju im povoda za naslađivanje ne bi trebala dati. Iz najmanje hiljadu razloga, a prije svega zbog odgovornosti prema penzionerima te boračkim kategorijama. Stoga treba pozdraviti rje&scaron;enja koja se traže da bi se masovna utuženja, u najmanju ruku, pretvorila u javni dug, a koji bi se onda tužiteljima države davao na ka&scaron;ičicu.

&nbsp;

 
&nbsp;

&nbsp;

Podla praksa

Najbolji bosanskohercegovački atletičar Amel Tuka na sjajan način započeo je sezonu na otvorenom. Brzonogi Kakanjac zauzeo je treće mjesto u utrci Dijamantne lige u marokanskom Rabatu.

Osim ovog odličnog rezultata, raduje i činjenica da ovo nije najbolje &scaron;to nam bh. atletičar može priu&scaron;titi. Nakon nastupa rekao je da je ovo tek zagrijavanje za Olimpijske igre u Riju, gdje će Munja iz Kaknja biti jedna od najvećih uzdanica na&scaron;eg tima za prvu, historijsku medalju s najveće sportske smotre na svijetu.

Tuka je pro&scaron;le godine skrenuo pažnju svjetske javnosti izvrsnim nastupima u ovoj disciplini, a na Svjetskom prvenstvu osvojio je bronzanu medalju. Osim bronze, bh. atletičar imao je odlične nastupe na mitinzima Dijamantne lige, a u Monaku je oborio državni rekord BiH.

Rođen je 9. januara 1991. godine u Kaknju. Atletikom se počeo baviti u srednjoj &scaron;koli nakon &scaron;to je pobijedio na Malim olimpijskim igrama u Zenici i dobio poziv iz AK Zenica da postane njegov član.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana  Amel Tuka

Dokazao kvalitet

Crna Gora 21. maja je proslavila deceniju nezavisnosti, a Crnogorci itekako imaju razloga za slavlje. Naime, bez obzira na neke od bolnih reformi koje je prate na euroatlantskom putu, ova zemlja može se pohvaliti izuzetnim napretkom u deceniji iza nas. Zasigurno je za to najzaslužnije političko vodstvo te zemlje, s premijerom Milom Đukanovićem na čelu.

Aktuelni premijer, naime, predvodi Vladu Crne Gore u tri uzastopna mandata, a upravo je Đukanovićev doprinos ključan i pri organiziranju referenduma za nezavisnost i svih procesa koji su uslijedili. Iako ima onih koji ga i kritiziraj, Đukanović se može pohvaliti da je njegova zemlja danas, izuzmu li se Hrvatska i Slovenija, najrazvijenija i najuspje&scaron;nija u reformskim procesima u regionu.&nbsp;

Posebno je važno da je u svom životu obnovljene nezavisnosti politika Crne Gore s Đukanovićem na čelu pokazala da teži dobrosusjedskim odnosima. Ponovio je to Đukanović i u subotu na proslavi Dana nezavisnosti, a takvu politiku uvijek treba pozdraviti.&nbsp;

Đukanović je rođen 15. februara 1962. godine u Nik&scaron;iću. Zavr&scaron;io je Ekonomski fakultet u Podgorici. Za premijera je izabran prvi put 15. februara 1991. U to vrijeme bio je najmlađi premijer u Evropi. Od 1998. do 2002. bio je predsjednik Crne Gore. Za premijera ponovo je izabran 2003., potom 2008., a aktuelni mandat teče mu od 2012. Na čelu je DPS-a.&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana       Milo Đukanović

Uspješni lider

Ispred Crne Gore, koja je sada samo korak od prolaska kroz važnu sigurnosnu kapiju NATO-a, otvara se niz mogućnosti, kako na investicionom planu tako i na planu usvajanja i življenja novih pozitivnih vrijednosti, za sve njene građane.

Uostalom, ulazak u NATO za nove članice nikada nije ni bio samo prijem u najjaču svjetsku vojnu alijansu. To je mogućnost da se konačno prihvate novi standardi, dovr&scaron;i proces demokratizacije i dokine veza s drugačijom ideolo&scaron;kom pro&scaron;lo&scaron;ću, koja nije uvijek bila svijetla, kako su nas to učili u &scaron;koli.

Političko vodstvo u Podgorici smoglo je snage da upravo tako pogleda istini u oči, sagleda realnost i okrene se budućnosti. I bez obzira na to &scaron;ta neko mislio o Milu Đukanoviću, nesumnjivo da Crna Gora ima zahvaliti ovom političkom lideru, koji svih svojih 26 godina na vlasti, u često nesavr&scaron;enom vi&scaron;estranačju, očito, nije uzalud proćerdao. Milo, nasreću, nije postao proma&scaron;ena politička investicija, kao &scaron;to se u to pretvorio bosanski Mile Dodik.

Naprotiv, Đukanović je svoju zemlju hrabro izbavljao iz mitolo&scaron;ke pro&scaron;losti u poslu koji je tek započet u Srbiji i, kao primjer Bosni, gdje te državničke agilnosti itekako manjka.

Taj vizionarski put kojim je Crna Gora krenula prije deset godina, već na dan kada je obnovila svoju nezavisnost, doista služi kao dobar regionalni uzor. A to nije mala povijesna ba&scaron;tina, jer Podgorica je u međuvremenu, nakon mraka devedesetih, postala faktor stabilnosti i jedan od motora integracija u regiji.

Crnogorski ulazak u NATO važan je poticaj za BiH. Taj pravi i beskompromisni odabir uzorit je primjer za Sarajevo. Ni&scaron;ta, ama ba&scaron; ni&scaron;ta, ako se razmi&scaron;lja racionalno, umjesto profanih kategorija o nekom pansrpskom ili panslavenskom bratstvu, koje ne vode u ekonomski i sveopći dru&scaron;tveni boljitak, ne bi vi&scaron;e trebalo utjecati i na pravi izbor Banje Luke.

Suludo je radi lažne solidarnosti s Beogradom, a na svoju &scaron;tetu, demonizirati mogućnost ulaska BiH u NATO. Jer, i Srbija se neće mnogo osvrtati na Moskvu, a kamoli na RS, kada bude stani-pani s njenim ulaskom u EU. Živi bili pa vidjeli.

Poticaj za BiH

Tomislav Karamarko, prvi potpredsjednik Vlade Hrvatske, dao je apsolutnu podr&scaron;ku biskupu banjalučkom Franji Komarici, koji je posljednjih dana izložen brojnim verbalnim napadima političara i udruženja u RS zato &scaron;to je zločine i progone nesrba iz Banje Luke tokom agresije na BiH uporedio s Blajburgom.

Na ovaj način Karamarko se jasno usprotivio orkestriranoj hajci kojoj je biskup Komarica izložen zato &scaron;to podsjeća na zločine počinjene u gradu na Vrbasu i ukazuje na dana&scaron;nje probleme povratka u taj grad, ne samo Hrvata nego i Bo&scaron;njaka i drugih građana.

&Scaron;to je veoma važno, govoreći s pozicije prvog potpredsjednika Vlade zemlje koja je potpisnica Dejtonskog sporazuma, Karamarko je od Dodika zatražio odgovore na konkretna pitanja o tome koliko se Hrvata i Bo&scaron;njaka vratilo u dio BiH gdje je on predsjednik. Karamarko je poručio Dodiku i da Dajtonski sporazum jeste zaustavio borbene aktivnosti, ali nije rije&scaron;io probleme u BiH.

U danima kada javnu podr&scaron;ku biskupu Komarici daju tek rijetki zvaničnici u BiH, ova koja je stigla iz vrha vlasti Hrvatske utoliko je značajnija i jasan je znak da oni koji govore o pravima naroda u BiH i podsjećaju na zločine počinjene nad njima, ne smiju zbog toga biti izloženi javnom linču i prijetnjama.

Tomislav Karamarko&nbsp;rođen je u Zadru,&nbsp;25. maja&nbsp;1959. Predsjednik&nbsp;je HDZ-a Hrvatske.

Ličnost dana Tomislav Karamarko

Odgovor na hajku

Jo&scaron; jedan poku&scaron;aj samoubistva učenice osnovne &scaron;kole u Rogatici nedvojbeno ukazuje na to da se bosanskohercegovačko dru&scaron;tvo &scaron;to prije mora uhvatiti uko&scaron;tac s rje&scaron;avanjem problema onih na kojima svijet ostaje.

U očima djece koja idu u &scaron;kolu očito je i&scaron;čezla rečenica Branka Radičevića: &ldquo;Od kolijevke pa do groba najljep&scaron;e je đačko doba&rdquo;, koja je prethodne generacije &scaron;kolaraca dočekivala i pratila iz &ldquo;druge kuće&rdquo; i od &ldquo;druge majke&rdquo;, kako su se u neka &ldquo;sretnija&rdquo; vremena etiketirali &scaron;kola i učiteljica.

Po&scaron;asti savremenog doba na najsuroviji su način pokucale na na&scaron;a vrata, a da roditelji, a bogami i prosvjetni radnici, nisu bili spremni da im se na adekvatan način suprotstave. Borba za golo preživljavanje neutralizirala je osnovnu funkciju porodice, dok je neizvjesnost pri zapo&scaron;ljavanju kod većine prosvjetnih radnika ubila svaku želju da na časovima pružaju ono najbolje od sebe. &nbsp;

Problemi dana&scaron;nje &scaron;kolske populacije nesumnjivo izviru u porodičnom i &scaron;kolskom okruženju, a sve se če&scaron;će, nažalost, manifestiraju suicidalnim mislima i njihovom realizacijom.

Ljudska je priroda takva da će pojedinci za svoja djela okrivljavati svakog drugog osim sebe. U vremenima kada nam se djeca ubijaju, u za njih &ldquo;najljep&scaron;em dobu&rdquo;, sazrelo je vrijeme za adekvatnu i konkretnu reakciju. Odgovornost, najprije, moraju preuzeti roditelji, a potom prosvjetni radnici.

Stoga neka proces ozdravljenja počne u porodici i &scaron;koli. Neophodno je otvoriti dijalog s djecom, spoznati njihove probleme i potrebe. Izostanak dijaloga neminovno će voditi ka jo&scaron; većoj otuđenosti jednih od drugih i neminovnoj eskalaciji problema.

Nesuglasica i smicalica na velikim odmorima bilo je i bit će. No, njihova rje&scaron;enja u tranzicijskim vremenima su se dijametralno promijenila. Umjesto grljenja, pružanja ruke jedno drugom, djeca se odlučuju na skok u smrt.

Vrijeme je da pričamo s njima!

Dijalog s djecom

Najavom da će konačno početi gradnja vjetroelektrane Podveležje u Mostaru, aktuelna vlast u Federaciji BiH pokazala je za kratko vrijeme da je itekako moguće pokrenuti ključne energetske projekte, privući nove strane investitore i donijeti poduzetnički duh tako neophodan na&scaron;oj zemlji i građanima.

I dok su biv&scaron;e vlade energetske projekte u Federaciji većinom koristile kao predizborne trikove i davale jeftine populističke izjave, aktuelna vlast s čelnicima &bdquo;Elektroprivrede BiH&ldquo; i mladim okupljenim stručnjacima zasukala je rukave i počela ozbiljno raditi.

Zaboravljeni energetski projekti konačno su opet na stolu. Ulaganje u energetski sektor, koji podrazumijeva i nova zapo&scaron;ljavanja i obnovu infrastrukture, postalo je realnost.

Federacija se polako počela pretvarati u ozbiljno gradili&scaron;te velikih projekata. Tome &nbsp;svjedoči, a nakon skoro četiri godine otezanja i pregovora, i početak uvodnih radova na Bloku 7 Termoelektrane Tuzla, potom TE Banovići, ali i hidrocentrali Vranduk, gdje je gradnja već počela. Ovo će biti prva hidrocentrala u BiH sagrađena nakon 40 godina.

U zavr&scaron;noj je fazi i revizija studije izvodljivosti na gradnji toplovoda Kakanj - Sarajevo. U igri su milijarde maraka investicija u energetski sektor, koji je velika &scaron;ansa za Federaciju.&nbsp;

Projekti stari i po deset godina konačno su dočekali početak realizacije. Nova vlast, s novim mladim snagama, za pola godine uradila je vi&scaron;e nego sve prethodne skupa. Iako se čini da i nije bilo te&scaron;ko pomjeriti stvari s mrtve tačke, jer raniji sazivi vlasti, razni ministri i direktori osim praznih obećanja i slikanja za javnost, nisu uradili ni&scaron;ta, jasno je da su prvi koraci su uvijek najteži. Ali, bez njih se ne može.

Projekti budućnosti

Trener bijeljinskog Radnika Slavko Petrović ispisao je novu stranicu u historiji semberskog fudbala. Mukotrpan rad i sati provedeni s ekipom na gradskom stadionu u Bijeljini rezultirali su potpuno zasluženim osvajanjem Kupa BiH.&nbsp;

Tim podvigom Radnik je napravio veliko iznenađenje te izborio plasman u kvalifikacije za Evropsku ligu. Također, bijeljinski klub na&scaron;ao se ispred finansijski jačih klubova u na&scaron;oj državi.

Glavni kreator te senzacije Slavko Petrović &quot;pogodio&quot; je skoro kod svih transfera, igrači su opravdali svaku uloženu marku, a afirmirano je i nekoliko igrača iz omladinskog pogona.

Izrazio je Petrović želju da nastavi voditi tim Radnika. Već je pokazao da je u stanju od jednog prosječnog kluba, s veoma malim finansijskim kapacitetom, napraviti snažan kolektiv.

Slavko Petrović rođen je 1958. godine u Beogradu. Kao fudbaler uspje&scaron;no je nosio dres Crvene zvezde, Fortune Diseldorf, Esena... Kao trener je radio u nekoliko njemačkih klubova. Bogato iskustvo iz Bundeslige i predanost radu uspio je dijelom prenijeti i na svoje igrače u Radniku.

Ličnost dana Slavko Petrović

Tvorac senzacije

Potpisivanje protokola o pristupanju Crne Gore NATO-u najbolji je dokaz da je proces integracije zemalja zapadnog Balkana u najjači vojno-politički savez itekako živ. Ali, &scaron;to je jo&scaron; važnije, ovo je svojevrsni poziv ostalim aspirantima, među kojima je i Bosna i Hercegovina, da idu istim stopama kao i Crna Gora i da se to isplati.&nbsp;

Sjevernoatlantski savez, naime, nesumnjivo je prepoznao napore koje je učinila na&scaron;a susjedna zemlja na prihvatanju standarda koji se traže. Reformirala je zakone, izgradila je institucije. I to je prepoznato u Briselu. Jučera&scaron;nji čin nesumnjivo je pokazao da se proces integracija u NATO uistinu odvija po onoj staroj mudroj izreci da kako posije&scaron;, tako će&scaron; i požnjeti.

Uprkos svim specifičnostima unutra&scaron;nje prirode, koje Bosna i Hercegovina nesumnjivo ima, na&scaron; put ka članstvu u NATO-u neće se odvijati drugačije. I za nas će vrijediti isti principi koji su vrijedili za Crnu Goru.&nbsp;

Najvažnije je pokazati pozitivne signale. Jedan od tih signala, primjerice, jeste pokazati ozbiljnost kod dono&scaron;enja jedinstvenog pregleda odbrane. Ovaj čin, ako ni&scaron;ta, doprinio bi pozitivnom signalu s predstojećeg samita NATO-a u Var&scaron;avi. Nad trenutnom situacijom u kojoj je Federacija uknjižila skoro sve vojne objekte na državu, a RS jo&scaron; nijednu, ne treba likovati, niti se ova situacija treba činiti nepremostivom preprekom na putu ka NATO-u.&nbsp;

Treba graditi ambijent povjerenja na ovom putu koji zaista nema alternativu. Samo zajedničkim snagama, a drugačije ne ide, može se očekivati napredak. Strpljenje i mudrost kod dono&scaron;enja odluka, jednako kao i međusobno razumijevanje, bit će od posebne važnosti. U konačnici, u pravu su oni koji tvrde da nema logike biti NATO skeptik, a ujedno podržavati put BiH ka EU. Oni koji su ubijeđeni da ove dvije stvari mogu diferencirati, ne shvataju da se radi o sistemu spojenih posuda. S druge strane, ti NATO skeptici s obje ruke prihvataju kapital koji dolazi upravo iz zemalja članica NATO-a.

Put ka NATO-u

Govoreći istinu, i to onu koja se namjerno ignorira, banjalučki biskup Franjo Komarica postavio je sam sebe u sredi&scaron;te mete koju gađaju svi zvaničnici RS, ali i svi drugi koji žele umanjiti ili negirati zločine koji su počinjeni nad Hrvatima u manjem entitetu.

Komarica je, svjestan da bez istine nema ni pomirenja ni normalnog suživota svih naroda, glasno progovorio o onome &scaron;to se uglavnom pre&scaron;ućuje ili poku&scaron;ava zaboraviti, a to je činjenica o velikom broju Hrvata protjeranih iz Banje Luke. Također, zločine počinjene nad Hrvatima u Banjoj Luci uporedio je s onima počinjenim u Blajburgu.

Ta usporedba zasmetala je Miloradu Dodiku, predsjedniku RS, koji je potom izjavio da biskup Komarica svojim riječima sprečava proces pomirenja. Svjestan je Dodik da upravo on sa svoje funkcije treba ukazivati na istinu i na njoj graditi pomirenje, ali očito nema dovoljno hrabrosti kao Komarica, koji u oktobru neće biti na izbornim listama, za razliku od Dodika i ostalih zvaničnika.

Biskup Komarica rođen je 3. februara 1946. godine u Banjoj Luci. Za banjalučkog biskupa imenovan je 1989. Bio je nominiran za Nobelovu nagradu za mir 2004.

Ličnost dana Franjo Komarica

Istina o zločinima

Predsjednik Hrvatskog sabora Željko Reiner želio je da njegova prva zvanična posjeta bude u BiH. To je i ostvario, ali nije se nadao da će trodnevnu posjetu na&scaron;oj zemlji zasjeniti diplomatski incident, odnosno veliki propust njegovog domaćina u Banjoj Luci.&nbsp;

U holu Narodne skup&scaron;tine RS nisu istakli zastavu Hrvatske, kako je to uobičajeno kod službenih razgovora dužnosnika iz različitih država, nakon čega je Reiner odbio govoriti za govornicom za kojom je istaknuta samo entitetska zastava, dok hrvatskog i bh. bajraka nije bilo.

Ovim potezom hrvatski zvaničnik ukazao je domaćinima na njihov krajnje nepristojan potez te istovremeno pokazao kako se vodi državna politika i kako se &scaron;titi i čuva svoja domovina. Osim diplomatskog incidenta u RS, Reiner je na sastancima u Banjoj Luci, Mostaru i Sarajevu istakao da je Hrvatska veliki prijatelj na&scaron;e zemlje i da je podržava na njenom evropskom putu.&nbsp;

Akademik Željko Reiner rođen je 1953. godine u Zagrebu, gdje je zavr&scaron;io osnovnu &scaron;kolu, Klasičnu gimnaziju i 1976. diplomirao na Medicinskom fakultetu. Doktorirao je 1982. na Sveučili&scaron;tu u Zagrebu. Osim &scaron;to je istaknuti političar, ljekar, akademik, on je i najvi&scaron;e citirani naučnik iz Hrvatske.

Željko Reiner

Lekcija o diplomatiji

Treću godinu od provedenog popisa stanovni&scaron;tva BiH jučer je iz Agencije za statistiku BiH konačno saopćeno da je deblokiran proces objave njegovih rezultata, &scaron;to bi trebalo biti urađeno do 1. jula.&nbsp;

Dogovor je nakon nepotrebne agonije i iscrpljivanja, koji su najvi&scaron;e ko&scaron;tali građane i državu, postignut preko noći. No, uprkos brojnim poku&scaron;ajima jo&scaron; jedne odgode i politizacije, slučaj &quot;Popis&ldquo; ipak je okončan potvrdom da se zakoni u ovoj zemlji moraju po&scaron;tovati i da država funkcionira.&nbsp;

Otvaranje puta objavi rezultata popisa stanovni&scaron;tva nije značajno samo zbog toga &scaron;to ćemo se prebrojati i dobiti tačnu sliku o broju i teritorijalnom rasporedu stanovnika. Rezultati će nam donijeti i ekonomske, demografske i socijalne pokazatelje o stanovni&scaron;tvu. A oni su, opet, neophodni za planiranje ne samo socijalne nego i drugih politika u zemlji.&nbsp;

Objavom rezultata popisa dobit ćemo i validne, pouzdane podatke o bruto dru&scaron;tvenom proizvodu bez kojih se ne mogu raditi precizni ekonomski pokazatelji. A svi oni su neophodni BiH na njenom evropskom putu.&nbsp;

Jer, kao &scaron;to je dono&scaron;enje Zakona o popisu stanovni&scaron;tva bio uvjet za podno&scaron;enje aplikacije za članstvo u Evropskoj uniji, tako su rezultati popisa neophodni za stjecanje kandidatskog statusa, a onda i za ostvarivanje prava na sredstva iz brojnih evropskih fondova, za koje se ne može ni aplicirati bez rezultata popisa.&nbsp;

Zato je jo&scaron; važnije &scaron;to su pobijeđene one snage koje su kočeći proces objave rezultata popisa, istovremeno gurale zemlju u pravnu i daljnju ekonomsku nesigurnost.&nbsp;

&Scaron;to je najvažnije, da se uspjelo u namjeri da ne bude ispo&scaron;tovan princip zakonitosti u slučaju roka objave rezultata popisa, to bi bio alibi za neka buduća prolongiranja rokova u BiH. A svi znamo da BiH nema vremena ni za kakva odgađanja niti nove rokove. I dobro je da je to konačno jasno.

Pobjeda zakona

Iskreno i bez uljep&scaron;avanja, preksinoć je pomoćnica državnog sekretara SAD Viktorija Nuland (Victoria) putem videoporuke nabrojala ono &scaron;to je pozitivno, ali i negativno u dru&scaron;tveno-političkom životu BiH.

Jasno je rekla da se vidi i osjeti napredak koji su bh. vlasti napravile u posljednjem periodu, od usvajanja do početka provođenja Reformske agende, pa sve do predaje aplikacije za članstvo u EU. Time je dato do znanja da SAD pomno prate i bilježe sve pozitivne pomake koji se načine.

Ipak, nije sve tako ružičasto, pa je Nuland iskoristila priliku i da ukaže na ono &scaron;to i dalje predstavlja problem. Ključna stvar, kako je navela, jeste korupcija koja usporava reforme te obeshrabruje investitore, ali i koja je omogućila enormno bogaćenje pojedinaca.

U borbi protiv te po&scaron;asti, Nuland je istakla da BiH ima podr&scaron;ku vlade i Ambasade SAD te navela da se raduje zajedničkom radu kako bi sve ideje i zamisli koje BiH ima postale stvarnost.

Rođena je 1961. godine u gradu Bejker u saveznoj državi Luizijana. Studirala je političke nauke, historiju i rusku literaturu na poznatom Univerzitetu Brown.

&nbsp;

Ličnost dana Viktorija Nuland

Poruke podrške

Uzburkala se politička scena u Federaciji BiH. Ni izbliza onako kako se ljulja već mjesecima u manjem bh. entitetu, ali dovoljno da se osjeti na krhkim reformskim procesima. Zapelo je, ako nastranu ostavimo Mostar kao paradigmu nerije&scaron;enu jo&scaron; od Dejtona, na oporezivanju kladionica.&nbsp;

Otkrilo se, naime, da vlasnici biznisa koji se posljednjih godina &scaron;iri kao zaraza, uživaju poprilične povlastice kada je riječ o plaćanju naknada državi. Svaki uspje&scaron;an kladioničarski tiket vrijedan do 100 KM država tretira bolje nego humanitarnu pomoć, veknu hljeba u javnoj kuhinji ili porciju graha za socijalno ugrožene.&nbsp;

Na takav tiket ne plaća se nikakav porez, pa ni PDV zbog kojeg su, primjerice, prije tačno dvije godine desetine kamiona s pomoći za poplavljene građane BiH čekale danima na bh. granicama. Otklanjanje te očite nelogičnosti i nepravde izazov je s kojim se ova vlada u kojoj su SDA, HDZ i SBB imala hrabrosti suočiti, za razliku od ranijih koje su ga ili proizvele ili ignorirale.&nbsp;

Ali, u politici malo toga klizi kao puter te je bilo nerealno očekivati da će izmjene zakona kojima bi građanima i državi bile vraćene stotine miliona KM, koje su zavr&scaron;avale u privatnim džepovima, proći bez bure kakvu gledamo.&nbsp;

Hrvatska demokratska zajednica, jasno je, ima drukčiju perspektivu od SDA. Ali, u toj političkoj borbi kako rije&scaron;iti ovaj izazov svima mora biti jasno da je neplaćanje poreza pozicija koja se te&scaron;ko brani. Porez je svetinja demokratskih dru&scaron;tava i lakmus-papir za pravnu državu. Hrvati ne smiju tražiti luksuz da zbog interesa nekoliko kladioničara tro&scaron;e te&scaron;ko stečeni koalicioni kapital i tek uspostavljeno povjerenje te ulaze u spiralu blokada koje su ranije zavr&scaron;avale na Gordijevom čvoru postdejtonske BiH - vitalnom nacionalnom interesu. &nbsp;&nbsp;

Jer, novac koji će se prikupiti novim zakonom podjednako treba penzionerima u &Scaron;irokom Brijegu, nastavnicima u Zenici, policajcima u Livnu ili budžetskim korisnicima u Kalesiji. Zar to nije zajednički, vitalni interes svih u BiH? &nbsp;&nbsp;

Tešanjska priča

Nećemo im halaliti!

Podla praksa

Dokazao kvalitet

Uspješni lider

Poticaj za BiH

Odgovor na hajku

Dijalog s djecom

Projekti budućnosti

Tvorac senzacije

Put ka NATO-u

Istina o zločinima

Lekcija o diplomatiji

Pobjeda zakona

Poruke podrške

Bura koja to nije

Kolumne

Tešanjska priča

Nećemo im halaliti!

Podla praksa

Dokazao kvalitet

Uspješni lider

Poticaj za BiH

Odgovor na hajku

Dijalog s djecom

Projekti budućnosti

Tvorac senzacije

Put ka NATO-u

Istina o zločinima

Lekcija o diplomatiji

Pobjeda zakona

Poruke podrške

Bura koja to nije