Odavno na&scaron;a država nije dobila toliko snažnih poruka podr&scaron;ke iz Brisela da ubrza reformski zamah te da, ako ni&scaron;ta, ispuni dva preostala uvjeta za kandidatski status, kao &scaron;to je to bio slučaj u protekloj sedmici.

Niz sastanaka koje je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić imao s najvi&scaron;im evropskim zvaničnicima Donaldom Tuskom, Martinom &Scaron;ulcom (Schulz), Federikom Mogerini (Federica Mogherini), Johanesom Hanom (Johannes Hahn) iznjedrio je snažan podstrek, a, reklo bi se, i vjetar u leđa da uskočimo u vagon koji vodi do prve ozbiljne faze ka članstvu u EU. To je dobivanje statusa kandidata u Uniji.

Kandidatski status u 2017. godini je moguć. To nije samo pusta želja već gotovo pa realna izvjesnost. To ne govore samo bh. vlasti već ključni evropski zvaničnici. Na nama je da u ovom mjesecu rije&scaron;imo pitanje mehanizma koordinacije te da potpi&scaron;emo protokol s EU o usklađivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Ova &scaron;ansa se sada, zaista, ne smije propustiti. Novi zastoj, vjerovatno, neće biti toleriran. A da se briselsko-sarajevski susreti neće zavr&scaron;iti na pro&scaron;loj sedmici, govori informacija prema kojoj će već u narednim danima uslijediti posjeta članova Komiteta za vanjske poslove Evropskog parlamenta glavnom gradu BiH.

Evropski parlamentarci, na čiju podr&scaron;ku i lobiranje za kandidatski status možemo računati, u toku sedmice sastat će se s ključnim bh. zvaničnicima da bi se jo&scaron; jednom &quot;utvrdilo gradivo&quot; te jasno definiralo &scaron;ta nam je činiti do godi&scaron;njih odmora. U tom periodu moramo uraditi na&scaron;u domaću zadaću, a ona podrazumijeva i konačnu objavu rezultata popisa.&nbsp;

Bez toga, kako pravilno u intervjuu za na&scaron; list uočava &scaron;ef slovačke diplomatije i prijatelj BiH Miroslav Lajčak, daljnji napredak ka EU neće biti moguć.&nbsp;

Bh. vlasti moraju neumorno raditi da BiH postane kandidat, jednako kako to čini i izvjestilac za BiH u sjeni i ugledni britanski političar Afzal Kan (Khan), kako je to i rekao u jučera&scaron;njem ekskluzivnom razgovoru za &quot;Avaz&quot;. Ako već ovaj zvaničnik tvrdi da se entuzijazam u Briselu i Sarajevu po pitanju napretka BiH ka EU poklapa, u čemu je onda problem?!

Komentar dana

Iskoristiti trenutak

I danas se Bosanci i Hercegovci rado sjećaju jedne od najljep&scaron;ih bh. misica, Ane Mirjane Račanović-Jevtić, koja je lentu najljep&scaron;e ponijela 2001. godine. Ova danas sretno udata žena i majka život pod budnim okom javnosti zamijenila je porodičnim.&nbsp;

To &scaron;to je bila najljep&scaron;a Miss BiH, &scaron;to je za nju vladalo veliko medijsko interesiranje, nisu naru&scaron;ili ono &scaron;to od djetinjstva nosi u sebi. Sve te lijepe&nbsp;osobine zadržala je i danas.

Život u BiH zamijenila je novim u Njemačkom, danas živi u blizini Baden Badena, ali kad god ima priliku, rado dođe u BiH i rodnu Bijeljinu. Iako je mogla graditi karijeru pod svjetlima reflektora, krasiti naslovnice svjetskih magazina, boraviti u dru&scaron;tvu velikih modnih imena, Ana Mirjana izabrala je drugi put, put skromnosti i porodičnog života. S ponosom ističe da je Bosanka sa bh. paso&scaron;em te da razmi&scaron;lja da se nekad vrati u rodnu zemlju.&nbsp;

Ana Mirjana Račanović rođena je 1980. godine u Bijeljini. Majka je Adrijana, Aleksandra i Anđele.

LIČNOST DANA    Ana Mirjana Račanović-Jevtić

Bila i ostala ponos BiH

Pariz se poklonio velikom majstoru, &quot;kralju golova&quot;, Zlatanu Ibrahimoviću, koji se nakon četiri godine oprostio od dresa Pari Sen Žermena.

U 10. minuti utakmice protiv Nanta čitav stadion je ustao na noge i aplaudirao &Scaron;veđaninu bh. korijena, koji je od svog dolaska 2012. godine briljirao u dresu Parižana.

Samo ove sezone Ibrahimović je zabio 38 golova, ukupno 154 otkad je 2012. godine stigao iz Milana, za 20 miliona eura.

Odigrao je 179 utakmica za PSG, pri čemu je četiri puta zaredom osvojio naslov prvaka Francuske.

Ibrahimović je rođen 3. oktobra 1981. godine u Malmu. Njegov otac &Scaron;efik je iz Bijeljine oti&scaron;ao u &Scaron;vedsku 1977. godine, a tamo je upoznao Jurku.

Igrao je za Malmo, a kao veliki talent pre&scaron;ao je u Ajaks 2001. godine. Nakon toga slijedili su transferi u najveće evropske klubove, nastupao je za Juventus, Inter, Barcelonu i Milan.

Iako uskoro puni 35 godina, Zlatan se ne namjerava oprostiti od fudbala i u narednim danima bit će poznato gdje će nastaviti karijeru.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Zlatan Ibrahimović

"Kralj golova" se oprostio od Pariza

Priznajem! Pristrasan sam, pa neka me objese ili spale na Bijelom Brijegu ili na Musali, svejedno, ali duboko vjerujem da novinar mora biti takav kada je na strani žrtve. A žrtva svih ovozemaljskih nepravdi jeste i klub kojem sam posvetio ovaj uvodnik. FK Velež!

Mostarski klub slavne tradicije jučer je u Prijedoru odigrao svoj posljednji premijerliga&scaron;ki meč. S četiri gola u mreži ispraćen je u niži rang takmičenja, uz zlurada očekivanja njegovih du&scaron;mana sa svih strana da ove 2016. zapravo poslan u historiju i da je njegova zvijezda uga&scaron;ena. Desilo se to na 30. godi&scaron;njicu kako su &bdquo;Rođeni&ldquo; po drugi put osvojili Kup &bdquo;Mar&scaron;ala Tita&ldquo;, donoseći radost cijeloj Hercegovini.

Te&scaron;ka ki&scaron;ovita nedjelja izgledala je valjda upravo onako kako izgledaju dani kada se ispraćaju oni kojima je naneseno toliko zla. I zato vjerujem da se konačni poraz Veleža nije desio u Prijedoru. Mostarcima je takva sudbina ispisana jo&scaron; onog maja 1993. godine kada je na njegovom stadionu napravljen logor na kojem su zarobljeni morali pasti travu! Sve ostalo &scaron;to se de&scaron;avalo je samo rezultat prkosa i beskrajne hercegovačke žilavosti zbog koje je Mostar preživio i 90-tih.

I mada danas Veležu niko ne daje nikakve &scaron;anse, kao &scaron;to prije 23 godine nisu davane ni herojima Mostara, stjeranim u nekoliko mahala, uvjeren sam da će svanuti dan kada će od muke prevrtati utroba svima koji mrze i ne razumiju taj veliki grad i njegove simbole. Vidimo to u mladosti Veleža, u njegovim pionirima i juniorima, koji u sjeni bilježe sjajne rezultate. Oni su dokaz da Velež neće nestati! Velež je oti&scaron;ao da bi se vratio veći i snažniji!

Ali, valjda je ovo trenutak da svi oni kojima s puna usta Mostara i njegove budućnosti prestanu lagati i sebe i druge. Dopustiti mračnim idejama i neljudima da nakon Starog mosta u Neretvu gurnu jo&scaron; jedan simbol grada, ravno je potpisivanju kapitulacije. To moraju shvatiti i Veležove legende. Od Halilhodžića, Bajevića i Marića do Tuce, Sli&scaron;kovića... Ali i svi kojima su Mostar i ova država u srcu. Svi moraju pomoći &bdquo;Rođenima&ldquo;! Koliko bude Veleža, bit će i Mostara kakvog volimo. A koliko bude Mostara bit će i BiH! Stvari su u osnovi jednostavne. Bitno je izabrati stranu.

&nbsp;

Nedjelja kada je otišao Velež

Osvrćući se na minule proteste vlasti i opozicije u Banjoj Luci, američka ambasadorica u Sarajevu Morin Kormak (Maureen Cormack) izjavila je da su ti skupovi ogledalo onoga &scaron;to se događa u dru&scaron;tvu.

Ostajući diplomatski uzdržana, Kormak je u prvi plan stavila ipak jedno važno demokratsko dostignuće - slobodu govora i izražavanja, jer je to važan temelj na kojem se Bosna i Hercegovina uzdržava.

Nažalost, oba banjalučka skupa urađena su u uniformiranom, nacionalnom srpskom folkloru, pa je građanski element stavljen u tamo neki, manje nego treći plan.

Uz djecu ratnih zločinaca Ratka Mladića na Dodikovoj i Radovana Karadžića na opozicionoj strani, ali i taktove &#39;&#39;Mar&scaron;a na Drinu&#39;&#39; - pjesme koja opet (?!) poziva &ldquo;u boj&rdquo;, sve je poprimilo taj otužni dojam natjecanja u srbovanju. Ali bilo je i razlika.

Dodikova &ldquo;parada lojalnosti&rdquo; njegovoj vlasti izgledala je kao neka blaža varijanta &ldquo;jogurt-revolucije&rdquo; iz doba Slobodana Milo&scaron;evića, pa se zato ne smije potcijeniti. A neprimjerena je i intervencija iz Beograda od Aleksandra Vučića i patrijarha Irineja kao nastavak drastičnog mije&scaron;anja u unutra&scaron;nje stvari BiH, uz političku agitaciju Crkve.

Sve je to komplementarno s Dodikovim preučestalim iracionalnim transom u kojem on nastavlja urlati da je RS &ldquo;država&rdquo; i jo&scaron; bizarno potencirati da &#39;&#39;svi muslimani nisu teroristi&rdquo;.

Nažalost, i očekivani efekti protesta opozicije umanjeni su, jer su upali u Dodikovu zamku da svoj skup urame u nacionalno ekskluzivni okvir i veličanje samo manjeg bh. entiteta.

Zato su Amerikanci među prvima i konstatirali da je zabrinjavajuće to &scaron;to je na oba skupa bilo retorike koja vodi podjelama. Da bi Bosna i Hercegovina krenula naprijed, njeni politički lideri trebaju ujedinjavati ljude, a ne obrnuto.

Dodik je možda otpjevao svoje, bijesan i nervozan pred političkim i ko zna kakvim krajem. Ali BiH se, očito, tek treba suočiti i s pozitivnom denacifikacijom, posebno tamo gdje se nacija istura za odbranu kriminala.

&nbsp;

Mile svoje otpjevao

Kosovo je postalo dio fudbalskog svijeta nakon &scaron;to je i Međunarodna federacija (FIFA) primila ovaj savez u svoje okrilje. Prethodno je isto učinila Evropska fudbalska federacija (UEFA), čime je trijumf Kosova potpun.

Tako će i klubovi te reprezentacija Kosova naći svoje mjesto u međunarodnim takmičenjima, &scaron;to je predsjednik kosovskog saveza Fadilj Vokri nazvao &quot;pobjedom fudbalskih vrijednosti&quot;.

Pobjeda je to i za samog Vokrija, nekada velikog igrača, a od 2008. predsjednika Fudbalskog saveza Kosova.

Vokri (rođen 23. juna 1960. godine u Podujevu) važi za jednog od najboljih fudbalera u historiji Kosova. Nekad je bio velika zvijezda jugoslavenske lige, kao golgeter Pri&scaron;tine i beogradskog Partizana.

Kasnije je igrao i u francuskom Nimu te turskom Fenerbahčeu. Za reprezentaciju biv&scaron;e Jugoslavije sakupio je 12 nastupa uz &scaron;est golova.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Fadilj Vokri

Trijumf fudbala

I prije nego &scaron;to počnu i nakon &scaron;to se zavr&scaron;e dana&scaron;nji protesti opozicije i vladajuće koalicije u Banjoj Luci, bit će bitno samo jedno - da nijedan prozor ili glava ne budu razbijeni i da nijedan policajac ne izvadi pendrek.

I vlast i opozicija imaju pravo da govore &scaron;ta žele, ali ni jedni ni drugi nemaju pravo da učine ne&scaron;to vi&scaron;e od toga. Pogotovo ne sutra.

Barut koji se nalazi u političkom buretu danas mora biti mokar. Ranije su fitilji bili kratki, a &scaron;ibice preblizu, ali nikome ne treba da se zapali vatra koju je ma gdje te&scaron;ko kontrolirati, a u BiH i ponajteže. Kakva Banja Luka bude danas, takva će sutra biti i RS i BiH.

Stav vladajuće koalicije je da proteste opozicije predvode izdajnici. Stav opozicije je da je miting SNSD-a, DNS-a i SP-a organiziran da bi se sakrio vi&scaron;egodi&scaron;nji kriminal i nehumano pljačkanje brojnih ustanova. I jedni i drugi zaboravili su spustiti loptu i zapitati se imaju li pravo da govore tako prije nego &scaron;to izvedu narod na ulice.

Jer, narod je lako zapaliti, nahu&scaron;kati, ali ga je izuzetno te&scaron;ko obuzdati. Prije sedam dana u Banjoj Luci je otvorena Ferhadija. Ni&scaron;ta se lo&scaron;e nije desilo. I ni&scaron;ta se nije trebalo dogoditi, naravno. Svi su pokazali da mogu kada hoće. Ako se danas desi makar i najmanji incident na banjalučkim ulicama, bit će to zbog toga &scaron;to je to neko želio.

Milorad Dodik sutra će s bine ispred &bdquo;Boske&ldquo; ponoviti da su predstavnici Saveza za promjene izdajnici, da prenose nadležnosti i da ru&scaron;e ustavni poredak. Mladen Bosić u parku &bdquo;Mladen Stojanović&ldquo; istaći će da je režim pokrao sve &scaron;to se moglo pokrasti i da je vrijeme da napuste utakmicu u kojoj su podmitili sve sudije i strane delegate.

I sve će to biti uredu. Ako se narod mirno vrati kućama.

&nbsp;

&nbsp;

Narode, u pamet!

Ne treba nam priča o ravnopravnosti, već zakoni koji to garantiraju. Kazala je to prekjučer potpredsjednica Kluba parlamentarki Zana Marjanović prilikom otvaranja konferencije koja ima za cilj omogućiti ženama da lak&scaron;e i efektnije djeluju u javnom životu.

Nije ovo prvi put da Marjanović javno iznosi svoje mi&scaron;ljenje o temi ravnopravnosti te problemima s kojima se žene u BiH susreću. Iako već ima izgrađeno ime u umjetničkom svijetu, Marjanović je odlučila da, kao članica Saveza za bolju budućnost BiH, uplovi u politički život BiH, ali da ujedno potakne i ostale žene da učine isto.

Svojim javnim nastupima, inicijativama i prijedlozima u Parlamentu FBiH pokazala je koliko žene mogu doprinijeti u pobolj&scaron;anju kvaliteta života svih građana BiH.

Zana Marjanović rođena je u Sarajevu 31. maja 1983. godine. Pohađala je čuvenu srednju &scaron;kolu za glumu &ldquo;Fiorello La Guardia&rdquo; u Njujorku. Diplomirala je glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Stalna je članica Kamernog teatra 55 te osnivačica i predsjednica &quot;Magacin Kabarea&quot;.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Zana Marjanović

Borba za ravnopravnost

Neboj&scaron;a Radmanović, potpredsjednik SNSD-a i biv&scaron;i član Predsjedni&scaron;tva BiH, nastojao je uvijek odavati utisak odmjerenog čovjeka. Pobočnik Milorada Dodika ponekad je, prosto, bio glas razuma u poku&scaron;ajima razumijevanja politike RS između džungle bahatih istupa, neotesanosti i ekstremnih nacionalističkih reakcija njegovog stranačkog lidera koji je svoje nacionalne mi&scaron;ice pumpao do samodestrukcije.

Ali, mogućnost gubitka vlasti i panika nastala kao posljedica najave masovnih protesta za ovaj vikend, očito je natjerala vodu u u&scaron;i pa je Radmanović pod starost počeo bljuvati vatru.

Reagirajući na apele premijera Srbije Aleksandra Vučića da ne dođe do nemira, ali i konkretna upozorenja čelnika SDS-a Mladena Bosića da iz Srbije stižu ekstremisti koji će navodno poku&scaron;ati da za&scaron;tite vlast Dodika, uzvratio je da su zapravo &quot;ekstremisti u Sarajevu&quot;.

Besramni su poku&scaron;aji Radmanovića da očito Bo&scaron;njake iz glavnog grada države prokaže ekstremistima, kao i da to čini u sedmici nakon svečanog otvorenja džamije Fehradije (s koje su, uzgred, poslane poruke mira i neumitnosti suživota), spomenika koji je upravo politika ekstremizma u Banjoj Luci do temelja sru&scaron;ila i odvezla na smetlji&scaron;te. Sve to pokazuje da se ta vlast davljeničkom snagom hvata za posljednju slamku.

Ne samo to. Posljednje poruke otkrivaju u Radmanovićevoj politici, kao i kod njegovog &scaron;efa, opasan refleks i spremnost da radi očuvanja vlasti izazivaju međunacionalne tenzije ili, ne daj Bože, sukobe, iako imaju vrlo jasne argumente opozicije i socijalne zahtjeve građana, mahom svojih sunarodnika, koji su nezadovoljni stanjem u manjem entitetu.

Bit će da je Radmanoviću i njegovoj partiji dosta Srba i da im, prosto, nedostaje Bo&scaron;njaka kako bi objasnili tobožnju zavjeru. Otud potreba za Sarajevom, Izetbegovićem, pa i nes(p)retnim Turcima.

Politički je legitimno boriti se za vlast, pa i očuvanje na vlasti. Može se objasniti i panjkanje opozicije. Ali, potpaljivati zlu krv međunacionalnih odnosa 21 godinu nakon agresije i genocida jeste novi zločin i sumrak politike koja je svojim građanima umjesto pogače htjela poturiti kamen, umjesto nade mržnju, a umjesto boljeg života Potemkinova sela navodne države u kojoj će sve biti dobro samo kad jednom Bo&scaron;njaka ne bude. A sad im smetaju i Srbi.

&nbsp;

Ekstremista Radmanović

Za razliku od mnogih koji odustanu od svojih snova kada se događaji u životu čine nepravednim, nestvarnim i neobja&scaron;njivim, 18-godi&scaron;nja Tatjana Đekanović uvjerila se u suprotno. Ova prelijepa streljačica, na poziv Međunarodnog olimpijskog komiteta, učestvovat će na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru te će biti &scaron;esti sportista iz BiH koji će se takmičiti na ovom velikom događaju.

Zbog neadekvatnih uvjeta, hronične nebrige za sportiste, mnoge njene kolege odlučile su nastupati za druge države. Tako su streljači iz susjednih zemalja već stigli ispitati i dvorane u Riju, a Tatjani je neizvjestan, zbog nedostatka finansija, i odlazak na pripremni turnir u Minhenu.

No, ona ima dvije ljubavi - prema strelja&scaron;tvu i prema BiH. Trudila se, trenirala, skupljala bodove... I zato ističe ponos &scaron;to joj se san ostvario. Ova srednjo&scaron;kolka predstavljat će svoju državu na najvećoj sportskoj smotri na svijetu. Koliko god nestvarno zvučalo, ali život nas zaista nerijetko nagradi za trud i donese ono &scaron;to tražimo.

Tatjana Đekanović rođena je 25. febrara 1997. godine i članica je Streljačkog kluba &quot;Geofon&quot; iz Teslića.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Tatjana Đekanović

Ispunjeni san

Dejan Kukrić, komentator BHRT-a s ovogodi&scaron;njeg takmičenja za najbolju pjesmu Evrope, s knedlom u grlu odjavio je prvu polufinalnu večer. Nije mu bilo lako, kao dugogodi&scaron;nji voditelj projekta &quot;BH Eurosong&quot; pamti i bolje dane, a u utorak navečer svjedočio je neočekivanom neuspjehu, jer BiH prvi put nije ostvarila plasman u evrovizijski finale.

Na&scaron;i predstavnici na Eurosongu Deen, Dalal, Jala i Ana Rucner čak su najavljivali da u &Scaron;tokholm idu po pobjedu, &scaron;to je samo osiguralo dodatnu municiju raznim pljuvačima. Mnogi su ih ismijavali i prije nego &scaron;to su sjeli u avion za &Scaron;vedsku, a hejteri su pravu priliku tek dočekali nakon &scaron;to su članovi bh. tima smotali žicu i napustili &quot;Globe arenu&quot; suznih očiju.

U vezi s tim na&scaron;im sindromom i &scaron;egom na vlastiti račun već su potro&scaron;eni kilometri rečenica i stoga se na to ne treba ni osvrtati. No, ako ćemo biti ozbiljni u konačnoj ocjeni, onda treba reći - ove godine na Eurosongu nismo ni zaslužili finale. Za početak, na&scaron; tim sebi je dodijelio ulogu favorita ne obrativ&scaron;i pažnju na konkurenciju, a istina je da je većina ostalih učesnika polufinala djelovala mnogo bolje &quot;u svim segmentima igre&quot;.

Deen i Dalal možda su &scaron;kolski drugovi, ali hemije nemaju ni u tragovima, a pri tome su jo&scaron; djelovali poput upla&scaron;enih prepelica. Zatim, poruka sa žicom jasna je samo ako vam voditelj objasni da to ima neke veze s migrantskom krizom. Treba pojasniti i kako odluka da se pjeva na maternjem jeziku nema veze s patriotizmom, jer patriotizam se valjda podrazumijeva kada predstavlja&scaron; domovinu. Većina učesnika pjeva na engleskom, ali mi smo se, očito, htjeli napraviti pametni.

Jala? Nepotreban. Ana Rucner? Da smo je samu poslali na Eurosong, vjerovatno bi ostvarila bolji rezultat. Dijaspora? Možda smo očekivali previ&scaron;e.

Ipak - lijepo je bilo vidjeti predstavnike BiH u &Scaron;tokholmu. Srce čovjeku zaigra, pa i onom čangrizavom. Lijepa je i promocija, 120 miliona ljudi to gleda. Sramota je da tri prethodne godine nismo učestvovali na Eurosongu i sramota će biti ako opet ne budemo bili tu.

&nbsp;

&nbsp;

Štokholmski sindrom

Odluka predsjednika Saudijskog fonda za razvoj Jusefa bin Ibrahima el-Basamija da za gradnju i opremanje Univerzitetske biblioteku u Sarajevu donira 22 miliona dolara, u na&scaron;oj državi dočekana je s odu&scaron;evljenjem.

Saudijski fond za razvoj na ovaj način direktno pomaže bh. obrazovni sistem, a korist od ulaganja u biblioteku u Sarajevu imat će i sve buduće generacije studenata u BiH. No, tu nije kraj.

El-Basami je također najavio da će Saudijski fond za razvoj nastaviti pružati podr&scaron;ku brojnim projektima u na&scaron;oj državi, kao &scaron;to je to radio i prethodnih godina. Snažna podr&scaron;ka prijateljskim zemljama poput BiH za El-Basamija je prioriet.

El-Basami je rođen u Saudijsko Arabiji 1952. godine. Diplomirao je građevinarstvo na Kralj Saud Univerzitetu, a magistrirao na Univerzitetu u Mičigenu.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Jusef bin Ibrahim el - Basami

Podrška bh. obrazovanju

Prebolna je tema kojoj se već suvi&scaron;e često vraćamo, a da, nažalost, kao dru&scaron;tvo ni&scaron;ta ne mijenjamo nabolje. Jo&scaron; se nismo bili oporavili od &scaron;oka nakon samoubistva 14-godi&scaron;njeg Mahira Rakovca u decembru u Sarajevu, da bi samo dva mjeseca kasnije stigla potresna priča da se u Bugojnu ubio 16-godi&scaron;nji &Scaron;efko Hadžić, a sada smo ponovno užasnuti vije&scaron;ću da je Alan Hodžić svoj život prekinuo u 10. godini skočiv&scaron;i s prozora &scaron;kole u Bihaću.

&Scaron;ta se tačno dogodilo i zbog čega se ovaj dječak odlučio na takav stra&scaron;ni čin, vjerovatno se nikada neće saznati.

No, vijest o načinu na koji je oti&scaron;ao u smrt novi je malj u glavu svima u bh. sistemu, od kućnog do obrazovnog, vjerskog, socijalno-psiholo&scaron;kog, medijskog i svakog drugog dru&scaron;tveno-odgovornog segmenta, da se promjene moraju dogoditi. Jer, suvi&scaron;e smo mi mala država da tako olako gubimo svoju djecu.

Poslije ovako stravičnih slučajeva, svi apeli i analize koje nakon svake takve tragedije slu&scaron;amo svega dan-dva i onda svi utihnu, postali su izlizana priča. Sistemskih promjena jo&scaron; nema niti se ovom, nažalost, sve učestalijem problemu pristupilo na način da se povede barem ozbiljna i &scaron;ira dru&scaron;tvena rasprava o tome kako za&scaron;tititi djecu, pa i od njih samih.

Očigledno je da su odjeljenske zajednice, vjeronauke, kulture religija, demokratije... kao časovi u &scaron;kolama, nedovoljni da djeca na pravi način budu naučena kako se nositi sa sve stresnijim i bržim načinom života i konzumerizmom koji on sa sobom nosi i uzima krvavi danak!

Zato, konačno, osvijestimo se svi! Od roditelja, preko obrazovnih, vjerskih, medijskih i svih drugih institucija. Dok ne bude i zaista prekasno, uđimo u &scaron;kole, pogledajmo svoju djecu u oči, razgovarajmo s njima, poslu&scaron;ajmo ih, prodrimo im u du&scaron;u, jer oni nas trebaju. Učinimo sve da nam se vi&scaron;e nikada nigdje ne ponove Mahir, &Scaron;efko, Alan!

&nbsp;

Osvijestimo se!

Iako je tek prekjučer zvanično preuzeo funkciju gradonačelnika Londona, Sadik Kan (Sadiq Khan) već je postao jedna od omiljenih političkih figura ne samo u glavnom gradu Velike Britanije nego i &scaron;irom Evrope i svijeta.

Iako je tokom kampanje bio meta islamofobičnih napada, Kan je već u prvim izjavama nakon imenovanja dao do znanja da je on čovjek koji će se boriti za dru&scaron;tvo jednakih &scaron;ansi, a nije se libio odgovoriti ni izglednom kandidatu za predsjednika SAD Donaldu Trampu (Trump) na njegovu izjavu da je Kan &quot;rijetki musliman kojeg bi pustio da uđe u SAD&quot;.

- Nije stvar u meni, već se radi o mojoj porodici, prijateljima i svim drugim ljudima istog ili sličnog porijekla - naveo je Kan, iz čega se može zaključiti da u tom slučaju ne bi ni oti&scaron;ao u SAD.

Osim toga, Kan je svojim dosada&scaron;njim nastupima popravio &quot;imidž&quot; islama i muslimana, a u njega velike nade polažu i kr&scaron;ćani oslanjajući se na njegove ljudske vrijednosti i skromnost, koju je pokazao dolazeći na posao autobusom. Osim toga, Kan je već izrazio želju da posjeti Srebrenicu 11. jula, &scaron;to dodatno govori da se radi o čovjeku koji je svjestan da se o nepravdi i zločinima mora govoriti.

Kan je rođen 8. oktobra 1970. godine u Londonu, a potječe iz pakistanske porodice. Obavljao je dužnosti ministra saobraćaja i zajednica, a bio je i član Doma komuna.

Ličnost dana Sadik Kan

Gradonačelnik svih

Nizom manifestacija, parada, prijema i drugih skupova jučer je &scaron;irom svijeta obilježen 9. maj, Dan pobjede nad fa&scaron;izmom i Dan Evrope. Mogli su se iz svih krajeva Evrope i jučer čuti poruke da je to dan kada su principi slobode, demokratije i ljudskog dostojanstva nadvladali zlo koje je propagirala i provodila fa&scaron;istička filozofija.&nbsp;

Sedamdeset jednu godinu nakon okončanja Drugog svjetskog rata, i jučer je ponovljeno da nas ovaj dan treba podsjećati na ružnu pro&scaron;lost, ali i potaknuti na izgradnju mira i stabilnosti za buduće generacije.

No, činjenica je da je fa&scaron;izam prije vi&scaron;e od sedam decenija oružano pobijeđen, ali da ideja onih koji su &scaron;irili zlo i činili zločine nikada nije do kraja poražena.&nbsp;

Znamo najbolje to mi u BiH. Jer, ba&scaron; kada je Evropa proslavljala pola stoljeća pobjede nad fa&scaron;izmom, netom nakon toga u BiH je počinjen genocid i sabirane su žrtve skoro četverogodi&scaron;nje agresije, pred kojom je svijet zatvarao oči.&nbsp;

I danas kada se u regionu rehabilitiraju zločinci i pokreti osuđeni u Drugom svjetskom ratu na ovim prostorima, i kada se njihova nedjela veličaju kao herojska i junačka, mi se vi&scaron;e od drugih moramo podsjećati da fa&scaron;izam nikada nije do kraja poražen i da borba protiv njega mora biti stalna i svakodnevna.

Posebno zbog toga, jer iako nema jedinstvene naučne definicije fa&scaron;izma, u praksi se ovo zlo manifestiralo kroz etničku, rasnu i vjersku netoleranciju, gdje su prava i slobode pojedinaca ukinuta i ugrožena.&nbsp;

Ba&scaron; ovakvim primjerima i mi u BiH danas u 21. stoljeću svakodnevno svjedočimo, naročito prema povratnicima u manji bh. entitet, kojima se često osporavaju sva njihova prava.&nbsp;

Također, jačanje desničarskih pokreta i snaga u Evropi koje ba&scaron;tine odlike fa&scaron;izma, dokazuju nam da je fa&scaron;izam ne&scaron;to protiv čega se treba permanentno boriti. Stoga, i obilježavanje 9. maja ne smije biti samo simbolički čin nego i poruka da će borba protiv zla uvijek trajati.

Neprestana borba

Najbolji atletičar Bosne i Hercegovine Amel Tuka u nedjelju navečer na mitingu u njemačkom Plichauzenu ostvario je pobjedu u utrci na 600 metara postigav&scaron;i rezultat sezone u svijetu.&nbsp;

Naravno, ovo je sada i novi državni rekord, ko zna koji po redu u vlasni&scaron;tvu fenomenalnog Tuke, sportske ličnosti za 2015. u izboru &ldquo;Dnevnog avaza&rdquo; i &ldquo;Sporta&rdquo;.

Tako je Tuka, tri mjeseca prije Olimpijskih igara u Rio de Žaneiru, najavio da će na najvećoj svjetskoj smotri sporta biti ozbiljan kandidat za medalju u utrci na 800 metara.&nbsp;

Tuka je rođen 9. januara 1991. godine u Kaknju. Atletikom se počeo baviti relativno kasno, tek 2008. Prije toga trenirao je karate. Na sreću javnosti u BiH, Tuka se opredijelio za kraljicu sportova, i sada se možemo ponositi jednim od najboljih atletičara na svijetu.&nbsp;

&nbsp;

Iskoristiti trenutak

Bila i ostala ponos BiH

"Kralj golova" se oprostio od Pariza

Nedjelja kada je otišao Velež

Mile svoje otpjevao

Trijumf fudbala

Narode, u pamet!

Borba za ravnopravnost

Ekstremista Radmanović

Ispunjeni san

Štokholmski sindrom

Podrška bh. obrazovanju

Osvijestimo se!

Gradonačelnik svih

Neprestana borba

Ponos države

Kolumne

Iskoristiti trenutak

Bila i ostala ponos BiH

"Kralj golova" se oprostio od Pariza

Nedjelja kada je otišao Velež

Mile svoje otpjevao

Trijumf fudbala

Narode, u pamet!

Borba za ravnopravnost

Ekstremista Radmanović

Ispunjeni san

Štokholmski sindrom

Podrška bh. obrazovanju

Osvijestimo se!

Gradonačelnik svih

Neprestana borba

Ponos države