Potpisivanje protokola o pristupanju Crne Gore NATO-u najbolji je dokaz da je proces integracije zemalja zapadnog Balkana u najjači vojno-politički savez itekako živ. Ali, što je još važnije, ovo je svojevrsni poziv ostalim aspirantima, među kojima je i Bosna i Hercegovina, da idu istim stopama kao i Crna Gora i da se to isplati.
Sjevernoatlantski savez, naime, nesumnjivo je prepoznao napore koje je učinila naša susjedna zemlja na prihvatanju standarda koji se traže. Reformirala je zakone, izgradila je institucije. I to je prepoznato u Briselu. Jučerašnji čin nesumnjivo je pokazao da se proces integracija u NATO uistinu odvija po onoj staroj mudroj izreci da kako posiješ, tako ćeš i požnjeti.
Uprkos svim specifičnostima unutrašnje prirode, koje Bosna i Hercegovina nesumnjivo ima, naš put ka članstvu u NATO-u neće se odvijati drugačije. I za nas će vrijediti isti principi koji su vrijedili za Crnu Goru.
Najvažnije je pokazati pozitivne signale. Jedan od tih signala, primjerice, jeste pokazati ozbiljnost kod donošenja jedinstvenog pregleda odbrane. Ovaj čin, ako ništa, doprinio bi pozitivnom signalu s predstojećeg samita NATO-a u Varšavi. Nad trenutnom situacijom u kojoj je Federacija uknjižila skoro sve vojne objekte na državu, a RS još nijednu, ne treba likovati, niti se ova situacija treba činiti nepremostivom preprekom na putu ka NATO-u.
Treba graditi ambijent povjerenja na ovom putu koji zaista nema alternativu. Samo zajedničkim snagama, a drugačije ne ide, može se očekivati napredak. Strpljenje i mudrost kod donošenja odluka, jednako kao i međusobno razumijevanje, bit će od posebne važnosti. U konačnici, u pravu su oni koji tvrde da nema logike biti NATO skeptik, a ujedno podržavati put BiH ka EU. Oni koji su ubijeđeni da ove dvije stvari mogu diferencirati, ne shvataju da se radi o sistemu spojenih posuda. S druge strane, ti NATO skeptici s obje ruke prihvataju kapital koji dolazi upravo iz zemalja članica NATO-a.
