Svaki napadač ima svoje krizne trenutke, ali njegova veličina ogleda se u njegovoj sposobnosti i snazi da ih nadvlada. Valjda tako podučen te&scaron;kim životnim iskustvom, Vedad Ibi&scaron;ević svoje krize redovno pobjeđuje.&nbsp;

Mada je odavno zakoračio u 32. godinu, Ibi&scaron;ević i dalje igra na vrhunskom nivou. Otkako je iz &Scaron;tutgarta do&scaron;ao u Hertu, koja mu je pružila priliku da nakon te&scaron;kog perioda otvori novu stranicu u karijeri, Vedo je ponovo na pravom putu.&nbsp;

Nakon &scaron;to je u 13 liga&scaron;kih nastupa postigao &scaron;est pogodaka, na&scaron; reprezentativni napadač bljesnuo je i u Kupu Njemačke. S dva gola, svojoj ekipi je donio pobjedu nad Hajdenhajmom, koja je Berlince provela u polufinale.&nbsp;

Ibi&scaron;ević, koji je fudbalski put počeo iz Sent Luisa, do sada je u profesionalnoj karijeri odigrao 326 utakmica za Pari Sen Žermen, Dižon, Ahen, Hofenhajm, &Scaron;tutgart i Hertu, te postigao 125 golova, a za reprezentaciju je uknjižio dodatnih 25. U historiju je u&scaron;ao kao strijelac pogotka koji je na&scaron; tim proveo na prvi Mundijal, a u Brazilu je postao prvi na&scaron; fudbaler koji je postigao gol na SP-u.

Ličnost dana Vedad Ibišević

Neuništivi golgeter

Vijest o hap&scaron;enju Jovana Tintora Joje, vogo&scaron;ćanskog dželata, jednog od najbližih saradnika Radovana Karadžića i idejnih tvoraca zločina na prostoru ove općine, kao konačnu pravdu dočekali su brojni Vogo&scaron;ćani, članovi familija ubijenih Bo&scaron;njaka!&nbsp;

Jedan od njih je i Eset Muračević, čovjek koji je bukvalno izbjegao nož koljača. Muračević je zarobljen 5. maja 1992. u logoru Bunker, iz kojeg je nakon sedam mjeseci uspio pobjeći na stranu pod kontrolom Armije RBiH iz živog &scaron;tita. U pet dana septembra 1992. u živom &scaron;titu na brdu Žuč poginulo je 15 logora&scaron;a, a 36 ih je ranjeno. U godinama poslije rata pisao je, ukazivao, podsjećao na zločine Joje Tintora i njegovih slijepih sljedbenika, povampirenih &quot;vojnika&quot;.&nbsp;

On je svjedočio postavljanju barikade na Vogo&scaron;ćanskoj petlji i riječima zločinca Joje &quot;ovo će se uskoro crvenjeti od balijske krvi&quot;. Godinama Muračević i brojni drugi Vogo&scaron;ćani čekaju pravdu i konačno su je dočekali.&nbsp;

Muračević je, dok je bio zatočen, pravio i spiskove ljudi koji su odvođeni, nestajali, pa ih onda slao preko logora&scaron;a koji su poslani na razmjenu, tako da je uspio ustanoviti da je ukupno 13.127 Bo&scaron;njaka protjerano sa svojih kućnih pragova.&nbsp;

Eset Muračević rođen je 3. januara 1955. godine u Pe&scaron;evićima kod Zenice, a od 1965. živi i radi na području sarajevske općine Vogo&scaron;ća. Kao pripadnik Patriotske lige BiH uključio se u pripreme za odbranu Republike Bosne i Hercegovine, a kasnije je, sve do kraja rata, kao pripadnik ARBiH, učestvovao u odbrani domovine. Tri puta je teže ranjavan i ratni je vojni invalid.

Ličnost dana Eset Muračević

Borac za pravdu

Ugledni ha&scaron;ki tužilac, aplicirajući na vi&scaron;u poziciju u jednom od međunarodnih sudova, označio je svojevremeno advokaticu Vasviju Vidović, s kojom je godinama prije toga u sudnici ukr&scaron;tao činjenice i dokaze u predmetima u kojima je on zastupao optužbu, a ona odbranu, kao osobu od koje taj sud može tražiti stav o njegovom profesionalnom radu i odnosu u poslu koji obavlja.&nbsp;

Tužilac se, iako su bili suprotstavljene strane, nije pla&scaron;io mi&scaron;ljenja Vasvije Vidović, jer je bio svjestan da je sve &scaron;to je radio, radio po zakonima i pravilima Tribunala po kojima je sudnica bilo jedino mjesto gdje se uz snagu dokaza mjerilo prije svega po&scaron;tivanje zakona, ali i znanje i ljudski karakter aktera strana u postupku.

Te&scaron;ko je i zamisliti da iz rečenoga bilo kakvu pouku može izvući tužilac koji je prije dva dana, javno kr&scaron;eći zakon, advokaticu Vidović označio kao svjedoka u predmetu protiv Fahrudina Radončića i time je onemogućio da kao njegova braniteljica i braniteljica Bilsene &Scaron;ahman, iznese u javnost hrpu argumenata i dokaza o neviđenoj pravosudnoj montaži i blamaži u kakvu se optužbama protiv njih ovih dana uplelo Tužila&scaron;tvo BiH.&nbsp;

Vasvija Vidović nije pravna lju&scaron;tura koja će pognute glave prihvatiti &nbsp;činjenicu da je neko, kr&scaron;enjem zakona, isključi iz tima odbrane &nbsp;klijenta od kojeg je dobila punomoć da ga zastupa.&nbsp;

&bdquo;Ekstremni profesionalac&ldquo;, kako ju je svojevremeno nazvala biv&scaron;a ha&scaron;ka tužiteljica Luiz Arbur (Louise Arbour), već je o nezakonitom postupku Tužila&scaron;tva BiH obavijestila strukovne organizacije u zemlji, regionu i Evropi, gdje kao advokat, poznato je, uživa značajan ugled. Pravnici koji su već čuli za ovaj slučaj javno se sablažnjavaju ne vjerujući da je pravosuđe BiH dovedeno do tog stadija samoponiženja. &nbsp;

To &scaron;to tužioci onemogućavaju branioce Radončića da rade svoj posao, ide u prilog tvrdnjama da je postupak protiv njega montirala grupa pravno-političkih diletanata čije političke pokrovitelje, metode rada i navike Vasvija Vidović godinama odlično poznaje.

Komentar dana

Ekstremni profesionalac

Mada novi film Danisa Tanovića nosi naziv &bdquo;Smrt u Sarajevu&ldquo;, ostvarenje jedinog bh. i regionalnog oskarovca za na&scaron;u prijestonicu kao i državu znači &ndash; život! Malo je stvari koje tako snažno u vene BiH mogu ubrizgati tako potrebnu novu krv kao &scaron;to je to film. Pogotovo iz radionice velikog bh. i svjetskog majstora sedme umjetnosti.

Film &bdquo;Smrt u Sarajevu&ldquo; uvr&scaron;ten je u takmičarski program 66. Berlinalea, prestižnog festivala, gdje je Tanović već jednom, 2013., s &bdquo;Epizodom u životu berača željeza&ldquo; osvojio Gran pri i dva &quot;Srebrena medvjeda&quot;. Sada se svi nadamo &bdquo;Zlatnom medvjedu&ldquo;.

Prvi je ovo film koji je Tanović snimao u svom gradu i sa isključivo bh. glumcima. Mogao je birati na svjetskom trži&scaron;tu, ali odbarao je, s izuzetkom Žaka Vebera, domaće snage!

Hrabar potez, koji nosi snažnu poruku. U ekskluzivnom intervjuu za &bdquo;Dnevni avaz&ldquo; Tanović je istakao da je poprilično nesretan zbog cijele situacije, &bdquo;jer živim u zemlji gdje malo &scaron;ta zaista funkcionira, gdje očito smatraju da je kultura suvi&scaron;na, a samim tim i kulturni radnici&ldquo;.

Danis Tanović rođen je prije 47 godina, i to 20. februara, na dan kada će se na Berlinaleu dodjeljivati nagrade. Sretno!&nbsp;&nbsp;

Ličnost dana Danis Tanović

I ovo je za Bosnu

Milorad Dodik povukao je kočnicu i uz &scaron;kripu opozicionih guma saopćio: referenduma o radu Suda i Tužila&scaron;tva BiH neće biti! Jo&scaron;. Oni koji u lijevoj ruci drže mak, a u desnoj konac, reći će da Dodik to uopće nije tako rekao i bit će u pravu. Ali, uvjeti koje je Dodik postavio referendumu govore samo jedno &ndash; referenduma, ipak, neće biti.

Dodikov prvi koalicioni partner i predsjednik DNS-a Marko Pavić rekao je da će njegova partija podržati referendum tek kada za to bude osigurana potpuna politička saglasnost, a potom je potpredsjednik SDS-a Vukota Govedarica istakao da najveća opoziciona stranka u RS neće podržati nijednu inicijativu Dodikovog SNSD-a dok ne bude održan referendum o Sudu i Tužila&scaron;tvu BiH.&nbsp;

I dok Dodik priča o konsenzusu, a Bosić o političkom kukavičluku, jedno je bitno &ndash; referenduma neće biti. Dram dobrote u cijeloj ovoj strci bez sumnje se krije u smirivanju jeftinih strasti raspucanih radikalnim izjavama predsjednika RS koji je mjesecima gromko najavljivao referendum.&nbsp;

Znači li odustajanje od referenduma i normalizaciju političkih neprilika u RS? Znači li odustajanje od referenduma i Dodikovo slijetanje s politički apstraktnih visina na tvrdo praktično tlo?&nbsp;

Znači li, na koncu, odustajanje od referenduma da ovakve i slične priče vi&scaron;e neće biti moneta za potkusurivanje u obračunima moćnika željnih vlasti?

Kada je Dodik u pitanju, ova odluka može značiti sve to, ali i ne mora. Dodik je majstor improvizacije i ovom odlukom opet je tutnuo vreo krompir u drhtave opozicione ruke. Ali, ma kako se cijela stvar zavr&scaron;ila i ma &scaron;ta Dodik na kraju uradio, ostaje nada da će odustajanje od referenduma biti povod za smirivanje i ostalih niskih strasti.

Dram dobrote

Životi troje mladih Žepčaka samo su posljednji na listi izgubljenih na kičmi bosanskohercegovačke infrastrukture, magistralnom putu M-17, odnosno budućoj dionici autoputa A-1 kroz BiH.&nbsp;

Samo povr&scaron;an pogled ka arhivi ukazuje na upozorenja stručnjaka svake dvije-tri godine da je sigurnost dionice ugrožena, jer je cesta projektirana i građena sredinom pro&scaron;log stoljeća.&nbsp;

Danas, s vi&scaron;estruko većim brojem vozila, mnogo vi&scaron;e &quot;konja&quot;, stotinama legalnih i nelegalnih priključaka, magistrala smrti odnosi svake godine desetine života, uglavnom mladih i neiskusnih vozača.&nbsp;

Lo&scaron;a infrastruktura, u kombinaciji s lo&scaron;om edukacijom i očajnim stanjem automobila, uz primjese mladalačke razuzdanosti, znače samo jedno: znatne &scaron;anse da živi ne dođete kući. Ako izuzmete barem jedan faktor, smrti je manje, dokaz je isti put, južnije, ka Sarajevu, koji nosi prefiks autoput.

Na području centralne Bosne lo&scaron;a infrastruktura na M-17 je vidljiva golim okom, na lo&scaron;u edukaciju i stanje automobila stručnjaci plaču godinama, a i mladalačke razuzdanosti ne nedostaje.&nbsp;

Lijek je, dakle, poznat: gradnja odvojenih traka, odnosno - autoput. Ovom dinamikom to znači jo&scaron; mnogo mrtvih, dana žalosti, crnih tačaka...

Magistrala smrti

Izjavom da bez bo&scaron;njačkog jedinstva, koje čine najveće bo&scaron;njačke stranke SDA i SBB, nema ni Bosne, Jovan Divjak, legendarni general Armije RBiH, jednako kao i 1992. godine prepoznao je opasnost koja se u proteklom periodu, hap&scaron;enjem te montiranjem procesa Fahrudinu Radončiću, poku&scaron;ava podmetnuti bo&scaron;njačkom političkom faktoru.

Divjak, poznat po riječima &quot;Ne pucaj!&quot;, koje je izgovorio 3. maja 1992. godine u dramatičnim događajima u Dobrovoljačkoj ulici, i ovih je dana u otvorenom i hrabrom istupu u &quot;Avazu&quot; ne&scaron;to slično poručio.&nbsp;

Pri tome je uočio da je ono &scaron;to se desilo Radončiću &quot;klip koji su bacili sami Bo&scaron;njaci&quot; te da će to, bez sumnje, utjecati na na&scaron; put u Evropu.

Divjak je 1937. godine rođen u Beogradu, ali se nacionalno izja&scaron;njava kao Bosanac. Na čelu je Fondacije &quot;Obrazovanje gradi BiH&quot;, koja godinama nesebično pomaže i stipendira djecu kojoj je ova pomoć potrebna.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana   Jovan Divjak

Generalovo upozorenje

Na glamuroznoj 51. dodjeli nagrada Zlatna kamera u Hamburgu, glumac Edin Hasanović (23), porijeklom iz Zvornika, progla&scaron;en je najboljim mladim glumcem. Njegovo ushićenje zbog dodijeljenog mu priznanja izazvalo je nepodijeljene simpatije miliona TV gledalaca, a posebno Bosanaca i Hercegovaca.

- Mama, volim te najvi&scaron;e na svijetu &ndash; poručio je ushićeni Edin svojoj majci Hidi nakon &scaron;to je primio nagradu, ističući da ga je ona 1992. godine &bdquo;u najtežim okolnostima&ldquo; donijela iz Bosne u Njemačku.

Edin je, naime, imao samo dva mjeseca&nbsp; kada je njegov otac Senad, skupa sa svojom braćom Seadom i Nijazom Hasanovićem, zarobljen na Bijelom Potoku kod Zvornika, a potom strijeljan sa jo&scaron; oko 700 Bo&scaron;njaka. Posmrtni ostaci njegovog oca ni do danas nisu pronađeni.

Ono &scaron;to, osim talenta, dodatno izgrađenog &scaron;kolovanjem na prestižnoj akademiji, posebno plijeni jeste Edinova skromnost, ali i&nbsp; svjesnost&nbsp; ko je i odakle je. Pokazao je to i preksinoć na svečanosti dodjele nagrade&nbsp; u Hamburgu kada je svojim riječima zahvale na noge podigao oko hiljadu gostiju u dvorani, među kojima su se na&scaron;le&nbsp; i mnoge&nbsp; poznate holivudske zvijezde. Edin Hasanović rođen je 2. aprila 1992. godine u Zvorniku.

Ličnost dana Edin Hasanović

Svjetsko priznanje

Džaba imitacija, spektakularna hap&scaron;enja, kodni nazivi policijskih akcija, u BiH se mnogo toga jo&scaron; svodi na maltretiranje pogre&scaron;nih ljudi i, &scaron;to je najgore, &ldquo;u ime zakona&rdquo;. A to nije dobra investiciona klima za potencijalne ulagače kapitala. Ekonomska pravda jo&scaron; ne stanuje na bosanskoj adresi, jer BiH jo&scaron; nije pravna država.&nbsp;

To su, nekako u isto vrijeme, navele i analiza Centara civilnih inicijativa (CCI) u Sarajevu i pismo koje je u Va&scaron;ingtonu upućeno &scaron;efu Stejt departmenta, a potpisano u američkom Kongresu &ndash; sa zahtjevom da se korupciona&scaron;ima iz BiH stane ukraj.

Pa za&scaron;to bi neko uopće &ldquo;uložio milione ili stotine miliona eura (u BiH)... a da se brine hoće li doći inspekcija koja radi za konkurentsku firmu da ga maltretira&rdquo;, pita se opravdano Adis Arapović iz CCI-ja.

Uistinu, u klijentelističkom okruženju kakvo jeste, uspje&scaron;nim bh. biznismenima selektivno se podmeće. Dok se najpoznatije korupcijske afere, poput, recimo, slučaja &quot;Reket&quot;, prema riječima Dalide Burzić, glavne kantonalne tužiteljice u Sarajevu, bez ikakvih pritužbi uglavnom arhiviraju kao &ldquo;zastarjele&rdquo;.

A kada se u prljavoj politici dogodi upotreba selektivne &ldquo;pravde&rdquo;, onda se odmah mora i upitati: Ko ima najvi&scaron;e koristi od toga. &Scaron;to se tiče &scaron;tete, gubitnici su svi građani BiH! Jer, mnogi koji znaju, mogu i žele da se bore s korupcijom, prečesto su potisnuti s predumi&scaron;ljajem.&nbsp;

Umjesto da se čuvaju, &scaron;tite, motiviraju kao nacionalno blago, jer stvaraju dohodak, plaćaju porez i grade zemlju, oni se poku&scaron;avaju osujetiti iz najbizarnijih mračnih političko-interesnih pobuda.&nbsp;

Ipak, BiH mora ostati otvorena zemlja! Na to već godinama upozoravaju Amerikanci, tražeći da ona postane zemlja jednakih &scaron;ansi.&nbsp;

Samo tako može se promovirati investicioni patriotizam kao lokomotiva razvoja. Ali, uz uvjet da se na drugoj strani prvo stane ukraj nepotističkoj hobotnici! Ona se godinama hrani s državnih jasli, postajući opako ohola, okrutna i oguglala na patnje ostalih Bosanaca i Hercegovaca, praveći od njih ponajvi&scaron;e naciju praznog stomaka i beznađa.&nbsp;

Investicioni patriotizam

Američki senator Rodžer Viker (Roger Wicker), kopredsjedavajući utjecajne američke Helsin&scaron;ke komisije, u pismu državnom sekretaru Džonu Keriju (Johnu Kerry) ukazao je na visok stepen korupcije u BiH, koja podriva ekonomski i svaki drugi razvoj države.&nbsp;

- Ova vrsta korupcije zaustavlja ekonomiju BiH, krade napredak građanima ove zemlje, paralizira njen napredak ka evropskim integracijama i izlaže strane investitore riziku - kaže Viker.&nbsp;

Kada se pogledaju Vikerove teze, onda se jasno vidi da one, čini se, nisu slučajno iznesene ba&scaron; u vrijeme kada se protiv Fahrudina Radončića, lidera Saveza za bolju budućnost BiH, vodi politički montirana haranga.&nbsp;

Radončić je, naime, politički lider koji je u velikoj mjeri dobio ogromnu podr&scaron;ku građana na temelju programa koji je zastupao, a gdje je, uz ekonomski razvoj, borba protiv korupcije imala najvažniju poziciju. Radončić je godinama bio svojevrsni glasnogovornik borbe protiv po&scaron;asti na koju i senator Viker, ali i mnogi drugi američki zvaničnici sve vi&scaron;e upozoravaju.&nbsp;

To je dodatni znak po kojem bi se Radončićevo hap&scaron;enje i pritvaranje moglo i trebalo razumjeti kao znak da korupcijski centri moći, oni o kojima i govori Viker, žele po&scaron;to-poto spriječiti da proevropski i reformski političar njegovog kalibra unese svoj kvalitet u vladajuću koaliciju. Po principu zamjene teza, Radončić se na&scaron;ao u poziciji žrtve progona, prema svemu sudeći zato &scaron;to je postao latentna opasnost po učvr&scaron;ćene korupcijske lance koji godinama ne dozvoljavaju razvoj zemlje, otvaranje radnih mjesta i svaki drugi napredak.&nbsp;

Vikerovo pismo, iako uopćeno i pažljivo intonirano, važna je poruka kojom se pruža podr&scaron;ka zakonitom djelovanju onom koji će procesuirati zlo koje blokira zemlju, odnosi stotine miliona KM, a ne onim &nbsp;imaginarnim i montiranim procesima koji samo pojedincima služe da zadrže fotelje i utjecaj, a državu ko&scaron;taju kredibiliteta i novca. &nbsp;

Gdje je korupcija

Oni su hit! Nogometa&scaron;i Lestera servirali su zaljubljenicima u najljep&scaron;u sporednu stvar na svijetu novu bajku, za koju se svi nadaju da će trajati do kraja engleske Premijer lige.&nbsp;

Titula autsajdera iz Lestera bila bi najljep&scaron;i poklon koji se desio u Engleskoj, kolijevci nogometa, u posljednjih 20 i vi&scaron;e godina. Tvorac čuda s King Pauer stadiona je italijanski stručnjak Klaudio Ranijeri (Claudio Ranieri), koji je jučer svoj tim vodio do podviga u Mančesteru (3:1 pobjeda nad Sitijem).

Sijedi čiča s Apenina, kojeg je kroz karijeru pratio imidž gubitnika, sada bi mogao napraviti najveće čudo u historiji modernog engleskog fudbala.

Poslije pobjeda nad Liverpulom i Mančester sitijem, pred Lesterom je jo&scaron; samo jedna prepreka - gostovanje kod Arsenala. Ako tu ostanu neporaženi, titula neće djelovati vi&scaron;e kao bajka, već kao bliska budućnost Lestera.

Ranijeri, koji je rođen 20. oktobra 1961. u Romi, prije Lestera bio je trener Napolija, Rome, Fiorentine, Čelzija, Parme, Juventusa, Intera... nogometne selekcije Grčke, i nikada u svojoj 30-godi&scaron;njoj karijeri nije osvojio titulu u nekom &scaron;ampionatu.

Sada ima &scaron;ansu da ispi&scaron;e historiju.

Ličnost dana Klaudio Ranijeri

Autsajder iz Lestera

Posljednji javni istupi nekada&scaron;njih boraca Armije RBiH, ujedno i najvećih heroja i sinova ove zemlje, nedvosmisleno pokazuju da je onima koji su branili i odbranili ovu zemlju jasno da je u BiH na sceni najže&scaron;ći poslijeratni udar.

To &scaron;to su javno progovorili generali koji su predvodili oslobodilačku borbu dužu od četiri godine i posljednje dvije decenije stoički podnosili ru&scaron;enje i razgradnju države, nemar prema boračkoj populaciji, hap&scaron;enja heroja poput najvećih zlikovaca, stalna izlaganja poniženjima, nedvosmisleno govori kakvo nam je stanje.

Glasna najava da neće vi&scaron;e trpjeti udare na svetost njihove borbe, ali istovremeno i izjave da su svjesni toga da su na sceni snage koje su i početkom devedesetih htjele obezglaviti bo&scaron;njački narod i razbiti bo&scaron;njačko jedinstvo, najbolji su dokaz da su pročitani oni koji su posljednjih mjeseci u zemlji kreirali ambijent haosa u kojem je intenziviran lov na heroje, patriote i sve one koji su opredijeljeni za bo&scaron;njačko jedinstvo.

Prepoznali su oni koji su branili i odbranili ovu zemlju u nemogućim uvjetima da se danas određene snage poigravaju i njihovim životima i životima svih građana, ali i zloupotrebljavaju institucije države, kojih danas ne bi bilo da nije bilo njihove borbe.

Upravo takvi, svjesni su heroji, stvarni su izvor opasnosti i ozbiljan problem za ovu zemlju kojoj su imperativ razvoj demokratskih institucija koje trebaju osigurati po&scaron;tivanje prije svega ljudskog dostojanstva&nbsp;i dostojanstva&nbsp;boraca, a ne da ih hapse poput najvećih kriminalaca.

Stoga i ne čudi da su heroji ustali ponovo u odbranu ne samo svojih nego i prava svih u ovoj zemlji koju su oni branili životom i ča&scaron;ću. I ba&scaron; poput čuvene &Scaron;ekspirove rečenice &bdquo;ne&scaron;to je trulo u državi Danskoj&ldquo;, isto se može konstatirati i danas u BiH vi&scaron;e od 400 godina nakon &scaron;to je ona napisana u tragediji čuvenog pisca.

Moglo bi se samo umjesto onog &bdquo;ne&scaron;to&ldquo; kazati da je u Bosni sva&scaron;ta trulo. Upravo takvu trulež trebaju pobijediti zdrave i progresivne snage, i to prije nego &scaron;to ih takvi potpuno ne eliminiraju, ba&scaron; kao &scaron;to su zbog takve konstatacije &Scaron;ekspirovog Hamleta proglasili ludim.

&nbsp;

Glas heroja

U sivilu svakodnevice veoma je lako zaboraviti biti čovjek, a jo&scaron; je lak&scaron;e zaboraviti biti po&scaron;ten čovjek. Da među nama jo&scaron; hodaju po&scaron;teni ljudi, dokazuje primjer sarajevskog vozača autobusa Muamera Džane, koji je svojim humanim gestom vratio vjeru u ljude.

Džano vozi GRAS-ov autobus na relaciji Vijećnica - Dobrinja, a pro&scaron;le sedmice u svom je vozilu prona&scaron;ao torbicu u kojoj je bilo 5.409 KM. Torbicu je, kako kaže, bez razmi&scaron;ljanja vratio vlasnici.

Ovaj hvale vrijedan postupak postaje jo&scaron; bitniji kada se uzmu u obzir ekonomska situacija u BiH i ukupni standard bh. građana. Jasno je da ovih 5.409 maraka nije mali iznos za na&scaron;e uvjete, ali ljudskost je bila jača od novca. Zanimljivo je da je Džano saznao &scaron;ta je bilo u torbici tek nakon &scaron;to se njena vlasnica javila.

Ovaj po&scaron;tenjačina trebao bi nam svima poslužiti kao primjer za pona&scaron;anje prema drugima, jer ipak nije sve u novcu.

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA Muamer Džano

Čestiti vozač

Usred rasprave na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skup&scaron;tine BiH, ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić (SDS), ne mogav&scaron;i zakonski potkrijepiti odavno poslanu najavu &quot;spektakularnih hap&scaron;enja&quot;, nervozno je odgovorio poslanicima SBB-a: &quot;Džaba me optužujete, krenulo je i hap&scaron;enja će i dalje biti.&quot;

A poslanici SBB-a pitali su Mektića na osnovu kojih je zakonskih odredbi postupao najavljujući ono &scaron;to će raditi policijske agencije, jer on kao ministar nema ovlasti mije&scaron;ati se u operativni rad tih agencija. Naime, u Zakonu o ministarstvima i drugim&nbsp;organima uprave Bosne i Hercegovine, u opisu nadležnosti Ministarstva sigurnosti u članu 14., ne navodi se nijedna stavka koja bi potkrijepila Mektićev stav.

Jasno je da je Mektić iza&scaron;ao iz okvira zakonskih nadležnosti svoje pozicije, pa se postavlja pitanje mogu li se njegove javne najave možda protumačiti kao svojevrsni politički pritisak na određene instance da &quot;spektakularnih hap&scaron;enja&quot; po svaku cijenu mora biti!?

Mektić je i na 16. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 27. avgusta 2015. godine, za govornicom kazao: &quot;Ja vam s ovog mjesta obećavam, bit će spektakularnih hap&scaron;enja. To &scaron;to ste rekli bit će otkrivanja te&scaron;kih afera, ja vam obećavam ovdje i hoće, bit će hap&scaron;enja, ja vam obećavam ovdje, te hoće, bit će hap&scaron;enja...&quot; Ista obećanja ministar sigurnosti BiH ponovio je u medijskim gostovanjima, poput onoga 23. decembra 2015. godine u emisiji &quot;Pressing&quot;.

Suočen s poslaničkim pitanjima, Mektić je u srijedu nemu&scaron;to obja&scaron;njavao da &quot;ni za &scaron;ta nije kriv&quot;. No, ostao je dužan odgovor na ključno pitanje: Za&scaron;to je onda ili u čije je ime najavljivao &quot;spektakularna hap&scaron;enja&quot; i za&scaron;to to i dalje radi?

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana   Dragan Mektić

Ministar od "spektakla"

Kad je već postalo jasno da hap&scaron;enje i montaža Fahrudinu Radončiću neće proći tek kao puki događaj za naslađivanje mahalskih strasti, a zbog čijeg se odsustva, uzgred, ovih dana glasno protestira u sarajevskim kolumnističkim krugovima, cijeli slučaj jednog drskog političkog procesa protiv stranačkog lidera koji je dobio vi&scaron;e od 200.000 glasova bh. građana, gle čuda, nastoji se razvodniti. Valjda kako bi se pravno nasilje poku&scaron;alo nastaviti u ti&scaron;ini!

To &scaron;to su akademici, profesori, advokati, novinari, borci, desetine hiljada građana, uključujući i ugledne članove ovog dru&scaron;tva, postavili pitanja na čije odgovore uznemirena javnost čeka dok jedan čovjek nedužan tamnuje, poku&scaron;ava se podvesti pod neviđeni pritisak na pravosuđe, pa čak i kao izraz zatucanosti građana!?

Ali, u kojem se pravcu gleda kada se govori o tim pritiscima? Je li pritisak na pravosuđe i najavljivanje hap&scaron;enja od osuđenika iz KPZ-a Zenica i s političkih kružoka, priprema medijske harange i razotkrivanje dokaznog materijala na portalima prije roči&scaron;ta? Je li panično dodavanje i konstruiranje optužbi Radončiću i uopće cijela predstava koja se izvela u vezi s posljednjim događajima u bh. državi također jedan krajnje ozbiljan atak na pravosuđe? &nbsp;

Takve, pa i mnogo gore, anomalije pravosudne vlasti su pre&scaron;ućene! Za&scaron;to? Je li to neko računao na onu javnost za koju bi Muharem Bazdulj rekao da joj je &quot;do prije neku godinu najveća želja bila Radončićevo hap&scaron;enje&quot;, pa je čovjek koji je stotine miliona investirao u BiH trebao biti kriv i prije suđenja? Ljudi se ne mogu hapsiti zato &scaron;to ih razni Udbini sinovi ne vole ili prizivaju njihov kraj, pa im smeta &scaron;to se i priča o Fahri! Treba li javnost u&scaron;utjeti na to ili da u sudnicu opet uvedemo one koji će montaži aplaudirati kao 1983. godine?

Ko je, dakle, pravosuđe doveo u ovakav položaj? Oni pojedinci, ali zaista pojedinci, koji su dozvolili političkoj čar&scaron;iji da umije&scaron;a prste u njihov rad, a &scaron;to, kako primijeti Gojko Berić, i vrapci na granama znaju. Takvi su u zemlji u kojoj su pokradene milijarde maraka proganjali Radončića, dok stvarni lopovi i danas uživaju u zavjetrini.

Za&scaron;to pravosudni autoriteti nisu na vrijeme prepoznali jednu ujdurmu koja za konačan cilj nesumnjivo ima da u na&scaron;e dru&scaron;tvo donese haos, nemir, smutnju koja i dalje traje, a sve s nadom da će na vrhuncu progona ljudi i očitog tihog državnog udara, politički odnosi biti postavljeni onako kako su htjeli organizatori posljednjih događaja opasnih i po BiH i Bo&scaron;njake. No, oprostite gospodo, kako bi rekao rahmetli Alija Izetbegović, na&scaron; narod nije blećak!

&nbsp;

Narod nije blećak

Teza o montaži procesa protiv Fahrudina Radončića svakodnevno dobiva na težini, jer ne potkrepljuju je samo ocjene novinara, advokata, ogromnog broja građana nego i sve očitiji poku&scaron;aji u&scaron;utkivanja uglednih intelektualaca koji se usude javno potvrditi činjenicu o brutalnoj zloupotrebi cijelog jednog sistema radi progona lidera SBB-a.

Ovih dana, naime, vr&scaron;e se stra&scaron;ni pritisci po sistemu čiji se obrazac funkcioniranja opet vrlo lako prepoznaje iz starih udba&scaron;ko-kosovskih metoda &ldquo;discipliniranja&rdquo; onih koji svijetla obraza pred Bogom i pred narodom rasvjetljavaju činjenice o montiranim procesima čije su žrtve nekada i sami bili, kada su pro&scaron;li kroz stra&scaron;na iskustva.

Sve podsjeća na atmosferu koja je vladala tokom famoznog Sarajevskog procesa vođenog 1983. godine protiv Alije Izetbegovića i grupe muslimanskih intelektualaca, a koja je u brojnim knjigama i historijskim dokumentima opisana kroz svjedočenja žrtava tada&scaron;njeg sistema.

Eklatantan slučaj ovih dana de&scaron;ava se pojedinim uglednim ljudima na&scaron;e zajednice, žrtvama tog nekada&scaron;njeg rigidnog sistema, a koji su javno iskazali bojazan da iza Radončićevog hap&scaron;enja stoje užasni poku&scaron;aji destrukcije BiH, kao &scaron;to je to bio slučaj i u Sarajevskom procesu.

Nevjerovatni su detalji na kakve pritiske nailaze čak i od radnih kolega iz svog najbližeg okruženja. Na svojim radnim mjestima, naime, sada su izloženi najgorim hajkama raznih kerbera jednog starog sistema vrijednosti, koji ih ucjenama tjeraju da se odreknu svojih izjava o montiranim procesima. U tom lovu na po&scaron;tene ljude, vrlo indikativno, koriste se i određeni provehabijski portali koji su već duže negativno okrenuti prema Radončiću zbog njegovog jasnog zalaganja za sekularističke ideje države.

Poku&scaron;aji da se monstruoznim informbiroovskim i metodama zabilježenim u vrijeme staljinističke Rusije ljudi danas smjenjuju s pozicija unutar institucija u kojima trenutno rade, samo zato &scaron;to su javno iznijeli svoje mi&scaron;ljenje, imaju za cilj jedno - otjerati kompletno dru&scaron;tvo u jednoumlje. A bolest jednoumlja vodi ka bezumlju svojstvenom dobu inkvizicije kada su protiv ljudi drugačijeg mi&scaron;ljenja primjenjivane čak i metode spaljivanja na lomačama! Zar smijemo takvo &scaron;to dozvoliti?!

&nbsp;

Neuništivi golgeter

Borac za pravdu

Ekstremni profesionalac

I ovo je za Bosnu

Dram dobrote

Magistrala smrti

Generalovo upozorenje

Svjetsko priznanje

Investicioni patriotizam

Gdje je korupcija

Autsajder iz Lestera

Glas heroja

Čestiti vozač

Ministar od "spektakla"

Narod nije blećak

Lov na ljude

Kolumne

Neuništivi golgeter

Borac za pravdu

Ekstremni profesionalac

I ovo je za Bosnu

Dram dobrote

Magistrala smrti

Generalovo upozorenje

Svjetsko priznanje

Investicioni patriotizam

Gdje je korupcija

Autsajder iz Lestera

Glas heroja

Čestiti vozač

Ministar od "spektakla"

Narod nije blećak

Lov na ljude