Posljednji javni istupi nekadašnjih boraca Armije RBiH, ujedno i najvećih heroja i sinova ove zemlje, nedvosmisleno pokazuju da je onima koji su branili i odbranili ovu zemlju jasno da je u BiH na sceni najžešći poslijeratni udar.
To što su javno progovorili generali koji su predvodili oslobodilačku borbu dužu od četiri godine i posljednje dvije decenije stoički podnosili rušenje i razgradnju države, nemar prema boračkoj populaciji, hapšenja heroja poput najvećih zlikovaca, stalna izlaganja poniženjima, nedvosmisleno govori kakvo nam je stanje.
Glasna najava da neće više trpjeti udare na svetost njihove borbe, ali istovremeno i izjave da su svjesni toga da su na sceni snage koje su i početkom devedesetih htjele obezglaviti bošnjački narod i razbiti bošnjačko jedinstvo, najbolji su dokaz da su pročitani oni koji su posljednjih mjeseci u zemlji kreirali ambijent haosa u kojem je intenziviran lov na heroje, patriote i sve one koji su opredijeljeni za bošnjačko jedinstvo.
Prepoznali su oni koji su branili i odbranili ovu zemlju u nemogućim uvjetima da se danas određene snage poigravaju i njihovim životima i životima svih građana, ali i zloupotrebljavaju institucije države, kojih danas ne bi bilo da nije bilo njihove borbe.
Upravo takvi, svjesni su heroji, stvarni su izvor opasnosti i ozbiljan problem za ovu zemlju kojoj su imperativ razvoj demokratskih institucija koje trebaju osigurati poštivanje prije svega ljudskog dostojanstva i dostojanstva boraca, a ne da ih hapse poput najvećih kriminalaca.
Stoga i ne čudi da su heroji ustali ponovo u odbranu ne samo svojih nego i prava svih u ovoj zemlji koju su oni branili životom i čašću. I baš poput čuvene Šekspirove rečenice „nešto je trulo u državi Danskoj“, isto se može konstatirati i danas u BiH više od 400 godina nakon što je ona napisana u tragediji čuvenog pisca.
Moglo bi se samo umjesto onog „nešto“ kazati da je u Bosni svašta trulo. Upravo takvu trulež trebaju pobijediti zdrave i progresivne snage, i to prije nego što ih takvi potpuno ne eliminiraju, baš kao što su zbog takve konstatacije Šekspirovog Hamleta proglasili ludim.
