Branitelji države BiH okupljeni u razna udruženja i saveze ponovo su iskazali nezadovoljstvo Zakonom o povoljnijem penzionisanju boraca odbrambeno-oslobodilačkog rata, poznatijim kao Helezov zakon.&nbsp;

Razumljivo je ogorčenje nekada&scaron;njih boraca, ali očigledno je da su&scaron;tina problema s kojima se boračka populacija u ovoj zemlji susreće već dvije decenije ima mnogo dublje korijene i uzroke. A u njima značajnu ulogu i doprinos zasigurno ima SDP, čiji je kadar i biv&scaron;i federalni ministar za boračka pitanja Zukan Helez.&nbsp;

Jer, dugogodi&scaron;nje ignoriranje problema nekada&scaron;njih boraca zasigurno je kulminiralo odnosom naročito biv&scaron;e vlasti predvođene SDP-om, koja ni&scaron;ta nije uradila da se stanje ove kategorije stanovni&scaron;tva popravi.&nbsp;

Godinama marginalizirani borci, ostavljani da se sami bore sa svojom nevoljom, i danas, 20 godina nakon rata, ukazuju kakve su gre&scaron;ke prema njima pravili oni koji su odlučivali o njihovim životima.&nbsp;

A istina je da je među najvećima gre&scaron;kama to &scaron;to vlasti nisu osigurale onima koji su branili i odbranili ovu zemlju prvenstveno pravo na rad, radna mjesta i plaću kojima bi dostojanstveno živjeli i hranili svoje porodice.&nbsp;

Umjesto toga dovedeni su u položaj da čekaju da im sudbinu kroje i primanja određuju oni poput Zukana Heleza i drugih heleza, koji su pokazali da ne mogu ovu zemlju, a ni njene stanovnike povesti naprijed.&nbsp;

Činjenica je da danas, da su u ovoj zemlji pravovremeno stvoreni uvjeti i ambijent za stvaranje novih vrijednosti i otvaranje radnih mjesta, od kojih bi koristi prvenstveno imali oni koji su se borili za dana&scaron;nju slobodu i državu, ne bismo ni imali nezadovoljne borce, nego zadovoljne građane ove zemlje.

Komentar dana

Greške iz prošlosti

Riadu Bajiću nije trebalo previ&scaron;e vremena da i u Turskoj nastavi re&scaron;etati protivničke mreže. Izvrsni fudbaler bio je najbolji strijelac bh. Premijer lige u pro&scaron;loj sezoni sa 15 postignutih golova, a ljetos ga je angažirao Konjaspor.

Iako se na&scaron;ao u mnogo jačoj ligi, Bajić je brzo izborio status standardnog prvotimca, a u decembru je eksplodirao. Na pet odigranih mečeva postigao je četiri gola, a dva posljednja bila su pobjedonosna, za 1:0 protiv Bursaspora u ligi i 1:0 protiv Etimesguta u Kupu.

Rođen je 6. maja 1994. godine, pro&scaron;ao je omladinsku &scaron;kolu Željezničara, a 2013. potpisao je profesionalni ugovor s &quot;Plavima&quot;.

U pro&scaron;loj sezoni bio je najbolji igrač i strijelac Želje, standardni mladi reprezentativac, a u septembru je dobio poziv i selektora A-reprezentacije Mehmeda Baždarevića.

Njegov transfer u Konjaspor bio je vrijedan 500.000 eura, i to je najveće obe&scaron;tećenje koje je Željezničar dobio za jednog igrača.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana    Riad Bajić

Mašina za golove

Zijo Ribić iz Skočića kod Zvornika jučer se ponovo suočio s porodičnom tragedijom koju je kao osmogodi&scaron;njak preživio 12. jula 1992. U Komemorativnom centru u Tuzli morao je potvrditi identifikaciju posmrtnih ostataka svoje četiri od &scaron;est sestara ubijenih tog dana skupa s njegovim ocem, majkom i bratom te jo&scaron; 18 mje&scaron;tana ovog sela.

Kada su ubijene, Zijine sestre imale su između pet i 13 godina, dok mu je brat imao svega dvije godine. To &scaron;to je on čudom preživio valjda je odredila Božija pravda po kojoj nijedan zločin na ovom svijetu ne može ostati neotkriven i bez svjedoka.

Mje&scaron;tane Skočića, među kojima i sedmero djece Ribića, ubili su pripadnici jedinice &bdquo;Simini četnici&ldquo; iz Srbije. I ovi kao i svi drugi zločinci koji su harali po BiH, a koji su od početka do kraja rata vođeni pod stavkom paravojne formacije, bili su dio dobro uvezane srbijanske policijske ma&scaron;ine i njihovih domaćina u RS.

To &scaron;to je Zijo kao osmogodi&scaron;nji dječak vidio u noći ubistva svojih roditelja, sestara i brata,&nbsp; Apelaciono vijeće u Beogradu smatralo je nerelevantnim. Presudu koju je Sud za ratne zločine u Beogradu prethodno izrekao sedmorici svojih, odnosno Siminih četnika i četniku&scaron;a, ovo vijeće je ukinulo i slučaj je vraćen na početak. &nbsp; 
&nbsp;&nbsp; &nbsp; 
U slučaju strijeljanja sedmero djece Ribića, pravosuđe u BiH jo&scaron; &scaron;uti. Prema tvrdnjama mnogih svjedoka, njihove su ubice posebnu za&scaron;titu uživale od lokalnih vlasti u Zvorniku, a vjerne pomagače imali su u svim vojnim, policijskim i civilnim institucijama.

Zijo Ribić jučer je ponovo javno svjedočio o hororu koji je preživio prije 23 godine. Vidjet ćemo je li iko u BiH zadužen za progon zločinaca i njihovih pomagača čuo &scaron;ta je govorio.

&nbsp;

&nbsp;

Zijino svjedočanstvo

Austrijski skija&scaron; Marsel Hir&scaron;er (Marcel Hirscher) izvje&scaron;tio se na stazi u italijanskoj Alta Badiji. Ne treba bolji pokazatelj da je tako od činjenice da je ovdje ostvario treći uzastopni trijumf, čime je postao prvi skija&scaron; u historiji kojem je to po&scaron;lo za rukom.

Međutim, to nije sve, Austrijancu je posljednja pobjeda bila ukupno peta u Alta Badiji, &scaron;to ga čini istinskim kraljem ovoga skijali&scaron;ta.&nbsp;

On je na četvrtom veleslalomu sezone, koji je vožen na čuvenoj stazi &bdquo;Gran Risa&ldquo;, do novog trijumfa, trećeg kada je u pitanju ovogodi&scaron;nji veleslalom, do&scaron;ao s ukupnim rezultatom 2:33.34. Iza sebe je ostavio mladog Norvežanina Henrika Kristofersen koji je zaostajao 19 stotinki. Iako nije briljirao u prvoj seriji, u drugoj je bio maestralan.&nbsp;

Hir&scaron;er se pobjedom ponovo probio na čelnu poziciju u generalnom poretku Svjetskoga kupa i ima 20 bodova prednosti u odnosu na Aksela Lunda Svindala koji je u Alta Badiji bio tek 28., osvojiv&scaron;i tek tri boda.&nbsp;

Marsel je rođen 2. marta 1989. U karijeri je dva puta bio pobjednik Svjetskog skija&scaron;kog kupa, u sezonama 2011/2012. i 2012/2013.

&nbsp;

Ličnost dana Marsel Hiršer

Kralj Alta Badije

Husinska buna bila je oružani otpor rudara protiv nasilja vlasti u toku generalnog &scaron;trajka rudara BiH od 21. do 28. decembra 1920. godine, nazvan po rudarskom selu Husino kod Tuzle, u kojem je otpor krenuo.

&Scaron;trajk je izbio zbog vladinog kr&scaron;enja sporazuma o visini nadnica, koji je ona sama potpisala. &Scaron;trajk je ugu&scaron;en, ubijena su sedmorica, a ranjeno vi&scaron;e desetaka rudara. Surovi obračun policije s rudarima izazvao je opći revolt i protestne akcije &scaron;irom Balkana. Tako pi&scaron;e historija.

Devedeset pet godina poslije rudarima je ostao samo Dan rudara, 21. decembar, a da mnogi koji ga obilježavaju ne znaju ni odakle ni od čega potječe. Rudari, kojih se praznik najvi&scaron;e tiče, najmanje ga slave, tu i tamo obilježavaju. Svake godine prisjećaju se poginulih, te&scaron;ko povrijeđenih u jamama, a sa sjetom gledaju u one koji kako-tako živi odlaze u zasluženu penziju.

Dan rudara danas je malo vi&scaron;e od &quot;jubilarne naknade&quot;, prisjećanja je li ove godine uplaćen regres, je li neki političar opet obećao kapitalna ulaganja, nova &quot;&scaron;iroka čela&quot;. Rudari se, opravdano, i pla&scaron;e modernizacije, jer ona u ovim okolnostima znači otkaze, smanjenje broja zaposlenih.

Između smrti u rudnicima koji se nisu modernizirali od doba Husinske bune i otkaza zbog modernizacije, rudari svakodnevno silaze stotinama metara u utrobu po &quot;crno zlato&quot;, koje je mnogima &quot;zlato&quot;, a samo rudarima samo &quot;crno&quot;.

Rudarima je najmanje do praznika, puno vi&scaron;e vape za trajnim rje&scaron;enjem njihovog pitanja. Bez rudara, rudnika i uglja se (jo&scaron;) ne može. Povoda za neku novu Husinsku bunu ne nedostaje i 95 godina poslije, ali rudarsko strpljenje je taman toliko veliko koliko i poznata rudarska solidarnost i srce.

&nbsp;

Praznik koji se ne slavi

Barcelona je treći put u historiji postala svjetski fudbalski prvak, savladav&scaron;i jučer u japanskoj Jokohami argentinski River Plate s uvjerljivih 3:0. Začudo, prvo ime takmičenja na Dalekom istoku nije Argentinac Lionel Mesi (Messi), već nezaustavljivi urugvajski napadač Luis Suarez.

Naime, u polufinalu protiv kineskog Guangžua Suarez je postigao sva tri pogotka, tako da se neigranje Mesija, koji je bio odsutan zbog kamena u bubregu, nije ni osjetilo. Suarez je obilježio i finale postigav&scaron;i drugi i treći gol za &scaron;panskog fudbalskog diva, zasluživ&scaron;i epitet najboljeg igrača i strijelca turnira.

Suarez je rođen 24. januara 1987. godine u Saltu, a karijeru je počeo u Nacionalu, da bi mu prvi klub u Evropi bio holandski Groningen. Pažnju svjetske fudbalske javnosti skrenuo je odličnim nastupima u Ajaksu (2007.-2011.), &scaron;to mu je donijelo angažman u Liverpulu.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana  Luis Suarez

U sutonu rata, kada su ljudi ginuli zasuti ki&scaron;om granata i paljbom snajperista, Sarajka Meliha Vare&scaron;anović prkosno je pro&scaron;etala jednom sarajevskom ulicom, a trenutak je zabilježio fotograf Tom Stodart (Stoddart).

Meliha je radila i u ratu, ne posustajući ni pred svakodnevnom opasnosti za goli život, a sada je dočekala trenutak da ode u zasluženu penziju. Njen inat zabilježen objektivom Stodarta, dok hoda kao na pisti, bio je poruka da se zgrade mogu poru&scaron;iti, ali sarajevski duh nikada!

Dok je agresor iz bogatog arsenala ubijao Sarajlije, Meliha je bez zadr&scaron;ke pokazala neviđeni otpor zlu, u inat du&scaron;manima. Kako je i sama kazala na svečanosti koja je upriličena u njenu čast povodom odlaska u penziju, &quot;fotografija joj je posebno draga jer pokazuje bh. ženu, njen inat i želju za životom&quot;.

Osim &scaron;to se ratna fotografija Melihe Vare&scaron;anović na&scaron;la na listama brojnih svjetskih magazina, ista ovakva nalazi se i u studiju slavne Anđeline Đoli (Angelina Jolie). Oskarovka je fotografiju uokvirila dok je radila na filmu &quot;U zemlji krvi i meda&quot;, koji govori o ratu u BiH. Manekenski, graciozni hod bio je njen način da pobijedi strah i uspjela je u tome. U njenu čast kolege su izradile i ratnu fotografiju u prirodnoj veličini.

Meliha Vare&scaron;anović danas ima 59 godina, udata je i živi na Dobrinji, naselju iz kojeg je njena fotografija oti&scaron;la u svijet.

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA Meliha Varešanović

Otpor zlu

U Komemorativnom centru u Tuzli sutra će biti obavljena identifikacija posmrtnih ostataka četiri sestre Ribić iz sela Skočić kod Zvornika. One su, s jo&scaron; dvije sestre, roditeljima te dvogodi&scaron;njim bratom, ubijene 1992. godine. Posmrtni ostaci četiri djevojčice pronađeni su 2003. godine u masovnoj grobnici Crni vrh.

Za sada je DNK analiza pokazala da su pronađeni ostaci rahmetli Zijade, koja je imala sedam, Suade pet i Almase, koja je imala četiri godine, a identificirani su i roditelji, dok se za ostacima jo&scaron; dvije sestre i brata traga.

Stručnjaci jo&scaron; ne mogu utvrditi pripadaju li ostaci četvrte djevojčice Ismeti ili Zlatiji Ribić. Identitet sestara trebao bi sutra potvrditi Zijo Ribić, njihov brat, koji je jedini, kao osmogodi&scaron;nji dječak, preživio zločin nad svojom porodicom. Identifikacija ovih žrtava monstruoznih zločina s područja Zvornika, za koje niko nije odgovarao ni nakon 23 godine, zasigurno neće okončati muke kroz koje prolaze porodice preživjelih.

Djelimičnu utjehu predstavlja im jedino činjenica da će njihovi najmiliji konačno naći smiraj. Posljednja nada da će krivci i zlikovci koji su naređivali i izvr&scaron;avali zločine, čak i nad bebama i djecom, odgovarati za svoja zlodjela kod porodica zvorničkih žrtava umrla je ljetos u Beogradu kada su pred tamo&scaron;njim sudom za zločine nad Zvorničanima optužbi oslobođeni pripadnici zloglasne formacije &bdquo;Simini četnici&ldquo;.

Ipak, nadu da bi neko mogao odgovarati za zločine u Zvorniku, među kojima su i oni nad devetero članova porodice Ribić, koji su svojevrsna paradigma nekažnjenih zlodjela u tom gradu, daje pro&scaron;le sedmice pred Ha&scaron;kim tribunalom poni&scaron;tena oslobađajuća presuda Jovici Stani&scaron;iću, biv&scaron;em &scaron;efu Službe državne bezbjednosti Srbije, i njegovom pomoćniku Franku Simatoviću. 
&nbsp; 
Njima se na teret stavljaju i žrtve ubijene u Zvorniku te okolnim selima.

&nbsp;

Nekažnjeni zločin

Na posljednjoj konferenciji za novinare koju je Željezničar organizirao govorilo se o dosta stvari, ali možda i najvažnija je bila prvo pojavljivanje Senada Misimovića u javnosti.

Sarajevski biznismen je u posljednjoj godini preuzeo sve glavne poslove u klubu, a očekuje se da će nakon naredne sjednice Skup&scaron;tine kluba, koja će biti održana 30. januara, i zvanično biti imenovan na neku od rukovodećih funkcija.

Misimović je vlasnik firme &quot;Megamix&quot;, koja godi&scaron;nje obrće desetke miliona KM, pa navijači Željezničara očekuju da će on svojim sposobnostima, novcem i poslovnim vezama donijeti najtrofejnijem bh. klubu finansijsku stabilnost i vratiti ga na vrh.&nbsp;

U klubu s Grbavice najavljeno je nekoliko novih projekata za naredni period, a jedan od njih je i izgradnja stadiona Grbavica. Plan je novinarima predočio upravo Misimović, naglasiv&scaron;i da Željezničar javnosti želi poslati poruku da je investicija od 200 miliona maraka moguća, ali samo uz jasnu pravnu situaciju i transparentan način poslovanja.

Već u narednim danima očekuje se da će Željezničar angažirati nekoliko kvalitetnih pojačanja da bi se ispunio cilj kluba da se svake godine osigura plasman na evropsku scenu.

Ličnost dana  Senad Misimović

Spasilac Želje

Početkom jula pro&scaron;le godine presudom Ustavnog suda FBiH Zakon o turističkim zajednicama progla&scaron;en je neustavnim i u roku od &scaron;est mjeseci trebalo je donijeti novi. Rok, pogađate, nije ispo&scaron;tovan i tako je izgubljeno dragocjeno vrijeme da se oblast turizma u Federaciji stavi u odgovarajući pravni okvir.

Upravo na taj problem nedavno je skrenula pažnju nova federalna ministrica okoli&scaron;a i turizma Edita Đapo, kao i na činjenicu da na razvoju ove grane entiteti, jednostavno, moraju sarađivati ukoliko zaista žele crpiti neki profit iz vlastite turističke ponude. Kako je već slikovito opisala, &quot;ne možemo rijeku u jednom entitetu zagađivati, a u drugom poribljavati&quot;.&nbsp;

No, osim ovih &quot;problemčića&quot;, trebamo se rije&scaron;iti i brojnih zabluda. Recimo, one najveće, da je dovoljno imati prirodne ljepote da bi turisti u garnizonima nahrupili u na&scaron;u zemlju, lijepeći bogate napojnice na čela na&scaron;im vodičima i hotelijerima. Uostalom, ni tu prirodu nismo do sada njegovali za neku pohvalu, svega tu možete naći, od plastičnih kesa pokraj obala do ro&scaron;tiljskih otpadaka na livadama.&nbsp;

Frekventnim evropskim turističkim destinacijama sigurno ne možemo parirati u ponudi luksuznih hotela ili tradiciji, ali barem možemo iskoristiti to &scaron;to imamo. Razvijati grane turizma, od banjskog do vjerskog, napraviti atrakcije od na&scaron;ih izleti&scaron;ta, rijeka i planina, ulagati u marketing, izgradnju smje&scaron;tajnih kapaciteta... Na golu ledinu neće doći nijedan turista koji drži do sebe.&nbsp;

Za sada sve to ide tromo, djelujemo poput umornog iznajmljivača ležaljki na Jadranu. Turistička ponuda? Evo ti plaža, &scaron;ta će&scaron; vi&scaron;e... U Hrvatskoj to jo&scaron; i prolazi, ali mi ozbiljnog mora, uz izvinjenje Neumu, nemamo.&nbsp;

Ulaganje u turizam isplati se vi&scaron;estruko. Ne samo &scaron;to se tiče zarade. Kad turisti odu, sve to ostaje. Nama i na&scaron;oj djeci.&nbsp;

Cimer fraj

Puno je simbolike u činjenici da će Bosna i Hercegovina, netom nakon 20. godi&scaron;njice Dejtonskog mirovnog sporazuma, podnijeti zvanični zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji. Odluka državnog rukovodstva, u prvom redu Predsjedni&scaron;tva BiH, da formalno učini ono o čemu su raniji sazivi i strukture vlasti samo sanjali, krupna je i odvažna.&nbsp;

Nakon godina zapinjanja i ka&scaron;njenja, naramka iznevjerenih obećanja i propu&scaron;tenih prilika, konačno, Bosna i Hercegovina snažnije kuca na evropska vrata, i to u - za mnoge - u iznenađujuće ambicioznom ritmu. I to je s punim pravom.

Na bazi Reformske agende - faktički jedinstvenog državnog programa za evropske integracije - i nove parlamentarne većine, ove vlasti imaju obraz zatražiti pokretanje procesa priključenja bogatim, stabilnim i uređenim evropskim zemljama.&nbsp;

Već godinama iz Brisela javno i tajno bh. vlastima poručuju da je evropski put jasan, provediv i da u njemu nema skretanja, prečica niti tajnih prolaza. Integracija u EU nije lutrija za zeleni karton, u njoj nema politizacije, dvostrukih ar&scaron;ina ni gledanja kroz prste. Kažu i da su spremni pomoći - finansijski, tehnički i politički.&nbsp;

Faktički, sve &scaron;to su iz EU posljednjih godina tražili od BiH jeste da - funkcionira. Da radi ono &scaron;to radi vlast: ispunjava planove, donosi zakone, uredbe, pravilnike, da regulira život i razvoj i u tome postepeno usvaja evropske standarde.&nbsp;

No, ranijim je režimima to bilo nemoguće. Dijelom zbog toga &scaron;to to mnogi nisu htjeli - u mraku i anarhiji se lak&scaron;e lovi u mutnom, ali i dijelom zbog činjenice da vladajuće koalicije nisu funkcionirale u interesu cijele države na bazi iskrenosti, državotvornosti i jasnog plana, već samo u ličnom interesu. Kako su radile, najbolje govori to &scaron;to su napredovali samo pojedinci, a država tonula. Sada se stvari mijenjaju, i to, prema svemu sudeći, ne samo simbolički. &nbsp;

Vjetrovi promjena

Nakon &scaron;to je prije 20 godina u američkom gradiću Dejtonu mirovnim sporazumom prekinut krvavi rat u na&scaron;oj državi, ponovo je iz istog mjesta pokrenuta inicijativa da se ono &scaron;to tada nije dobro urađeno, uradi sada.

Američki kongresmen Majkl Tarner (Turner), koji dolazi iz Dejtona, uputio je u Kongres SAD nacrt rezolucije u kojoj od američkih vlasti traži održavanje konferencije koja bi rezultirala novim Dejtonom.

Jasno je Tarneru da je Dejton imao značajnu historijsku ulogu, samim tim &scaron;to je prekinuo najkrvaviji sukob u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, kao i genocid nad Bo&scaron;njacima, &scaron;to i navodi u dokumentu, ali također je svjestan da su mogućnosti Dejtona iscrpljene i zastarjele, pogotovo kada se uzme u obzir namjera BiH da se priključi NATO-u i EU.

Upravo zbog toga Tarner je uz podr&scaron;ku velikog broja ostalih kongresmena uputio rezoluciju kojom zahtijeva reformu Dejtona i tako otkloni prepreke koje smetaju i koje koče na&scaron;u državu na putu ka boljoj budućnosti.

Tarner je rođen 11. januara 1960. godine. Član je Republikanske partije, a u Kongresu SAD JE od 2003. godine. Prije toga bio je od 1994. godine gradonačelnik Dejtona.

Ličnost dana	Majkl Tarner

Inicijativa za BiH

Odbrana ratnog zločinca Ratka Mladića u ha&scaron;ku sudnicu dovela je svjedoka koji je imao zadatak da pod zakletvom potvrdi sve dosada&scaron;nje laži njihovog klijenta. Svjedok, koji je svjedočio pod kompletnom za&scaron;titom je Bo&scaron;njak i poznat je javnosti BiH.&nbsp;

Riječ je o psihopati koji je za novac, naravno, uvjeravao sudije da su Sarajlije same sebe poubijale na Markalama, kao i da su se Alija Izetbegović i tada&scaron;nji reis Mustafa Cerić tokom rata sastajali s Naserom Orićem i dogovarali napade na Srebrenicu.&nbsp;

Toliko neistina i budala&scaron;tina koje su se čule od Mladićevog sarajevskog svjedoka, te&scaron;ko da je neko do sada izrekao u ha&scaron;koj sudnici. Dodu&scaron;e, kada je u pitanju nečija spremnost da svjedoči u korist Ratka Mladića i usto debelo laže, onda taj, zasigurno, karakterom i ne može biti drukčiji od samog Mladića. &nbsp;

Ratko Mladić, priklje&scaron;ten dokazima iz kojih, gdje god da ih takne, potekne krv ubijenih Srebreničana, svoju odbranu od početka suđenja gradi po sistemu izokrenute priče.&nbsp;

Nečasni general Mladić, svjestan da iz ha&scaron;kog kafeza te&scaron;ko može izaći na slobodu, i nakon toliko ponuđenih dokaza protiv njega, uporno se otima da lažima dokaže nedokazivo. Misli, valjda, da se laži i u sudu primaju bespogovorno kao &scaron;to su se nekad bespogovorno primale njegove naredbe za strijeljanja, mučenja, hap&scaron;enja, progone itd.&nbsp;

Krvave laži

U vremenu u kojem cijeli svijet strahuje od novih terorističkih napada i masovnih ubistava, Saudijska Arabija je povukla odlučan potez da bi se suprotstavila tom, sve bezobzirnijem neprijatelju iz sjene.&nbsp;

Ova država okupila je jo&scaron; 34 zemlje s većinskim muslimanskim stanovni&scaron;tvom da bi u&scaron;la u konačni obračun sa svima koji, kako kaže saudijski princ Muhamed bin Salman, &quot;teroriziraju narod i degradiraju islam kao vjeru&quot;.&nbsp;

Princ Salman, ujedno i ministar odbrane Saudijske Arabije, na&scaron;ao se na čelu moćne koalicije, čiji je cilj za&scaron;tititi islamske nacije od zla terorističkih organizacija, ali i spriječiti nastajanje novih ekstremističkih ćelija. Da je na pravom putu, govori i podr&scaron;ka koju su jučer novoformiranom savezu uputili zvanični Va&scaron;ington i Brisel.&nbsp;

Princ Muhamed bin Salman rođen je 1985. godine kao sin biv&scaron;eg saudijskog kralja. Diplomirani je pravnik i trenutno najmlađi ministar odbrane neke zemlje.

Ličnost dana   Muhamed bin Salman

Zaustaviti sile zla

Kao da su vapaji žrtava konačno doprli do Haga, gdje je jučer naređeno ponovno suđenje biv&scaron;im čelnicima SDB-a Srbije Jovici Stani&scaron;iću i Franku Simatoviću Frenkiju, i to dvije i po godine nakon &scaron;to ih je prvostepeno sudsko vijeće oslobodilo krivice. Stani&scaron;ić i Simatović tako, opet, do daljnjeg ostaju iza sheveningenskih re&scaron;etaka, pod optužbama za uče&scaron;će u udruženom ratnozločinačkom poduhvatu na čijem čelu je bio Slobodan Milo&scaron;ević.

Prvostepenom presudom utvrđeno je da su Stani&scaron;ić i Simatović slali zloglasnu specijalnu jedinicu &bdquo;Crvene beretke&ldquo; u Hrvatsku i BiH, ali da nije dokazano da su imali namjeru počiniti zločine. Jučera&scaron;njom, pak, sudskom odlukom nanovo je probuđena nada da će se, ipak, dokazati postojanje takve namjere, kao i veza s drugim agresorskim paravojnim jedinicama iz Srbije, poput Arkanovih &bdquo;Tigrova&ldquo;, &bdquo;&Scaron;korpiona&ldquo;, &bdquo;Knindži&ldquo;...&nbsp;

Tako bi vjerne Milo&scaron;evićeve saradnike, barem i 20 godina nakon rata, mogle stići suze majki na desetine hiljada ubijenih, od Vukovara do Srebrenice, a time ujedno cijelom svijetu i pravno dokazati umije&scaron;anost onda&scaron;nje zvanične Srbije u agresiju!&nbsp;

Ako Ha&scaron;ki sud na kraju i zaista udari svoj pečat potvrde na, mnogima od nas, dobro poznatu činjenicu da su Stani&scaron;ić i Simatović bili spona između Milo&scaron;evića, Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Milana Martića, Gorana Hadžića i Milana Babića, vi&scaron;e niko neće imati ba&scaron; nikakvog osnova da iznese dvojbu u krivicu biv&scaron;e srbijanske vlasti za rat!&nbsp;

Nakon smrti Milo&scaron;evića prije presude i oslobađanja njegovih najbližih operativaca, a koje se zbog postojanja bezbroj dokaza nije moglo protumačiti nikako drugačije nego sramotnim političkim potezom Suda u Hagu, mnogim pravednicima bile su uga&scaron;ene nade da će mozgovi zločinačke politike ikada biti osuđeni za genocidne i istrebljivačke namjere stvaranja &bdquo;velike Srbije&ldquo;.

Vrijeme Ha&scaron;kom tribunalu neumitno istječe i ovo je, vjerovatno, posljednja prilika da očisti mrlju sa svoga obraza, nanesenu oslobađanjem Stani&scaron;ića i Simatovića. Zato se ne smije propustiti ova prilika da se jednom za sva vremena, međunarodnom sudskom presudom potvrdi da su tvorci političkog velikosrpskog projekta sjedili u Srbiji i učestvovali u planiranju, organiziranju i izvr&scaron;enju agresije i genocida!

Nova šansa za pravdu

Banjalučki biskup Franjo Komarica poznat je po svojim istupima u kojima poziva na mir, pra&scaron;tanje i suživot svih naroda u Bosni i Hercegovini. Iako je cijeli život bio naklonjen crkvi, biskup Komarica vjerni je čuvar i na&scaron;e zemlje. Stoga se nije libio da, povodom obilježavanja 20. godi&scaron;njice potpisivanja Dejtonskog sporazuma u Parizu, pozove na izmjene ovog sporazuma da bi se otklonio dugogodi&scaron;nji zastoj zemlje.&nbsp;

Zabrinutost je izrazio i zbog neravnopravnosti tri konstitutivna naroda te ukazao da je stanjem u BiH posebno pogođen hrvatski narod.

Uvažavajući veliki ugled i utjecaj, ne samo u BiH nego i u Vatikanu, jasno je da će njegove poruke imati veliki odjek. Ne treba zaboraviti njegovu veliku ulogu u procesu pomirenja naroda te na veliki ugled koji uvažava ne samo među katolicima nego i među muslimanima i pravoslavcima.&nbsp;

Banjalučki biskup Franjo Komarica rođen je 3. februara 1946. u mjestu Novakovići kod Banje Luke.&nbsp;

Greške iz prošlosti

Mašina za golove

Zijino svjedočanstvo

Kralj Alta Badije

Praznik koji se ne slavi

Mašina za golove

Otpor zlu

Nekažnjeni zločin

Spasilac Želje

Cimer fraj

Vjetrovi promjena

Inicijativa za BiH

Krvave laži

Zaustaviti sile zla

Nova šansa za pravdu

Čuvar crkve i države

Kolumne

Greške iz prošlosti

Mašina za golove

Zijino svjedočanstvo

Kralj Alta Badije

Praznik koji se ne slavi

Mašina za golove

Otpor zlu

Nekažnjeni zločin

Spasilac Želje

Cimer fraj

Vjetrovi promjena

Inicijativa za BiH

Krvave laži

Zaustaviti sile zla

Nova šansa za pravdu

Čuvar crkve i države