Početkom jula prošle godine presudom Ustavnog suda FBiH Zakon o turističkim zajednicama proglašen je neustavnim i u roku od šest mjeseci trebalo je donijeti novi. Rok, pogađate, nije ispoštovan i tako je izgubljeno dragocjeno vrijeme da se oblast turizma u Federaciji stavi u odgovarajući pravni okvir.

Upravo na taj problem nedavno je skrenula pažnju nova federalna ministrica okoliša i turizma Edita Đapo, kao i na činjenicu da na razvoju ove grane entiteti, jednostavno, moraju sarađivati ukoliko zaista žele crpiti neki profit iz vlastite turističke ponude. Kako je već slikovito opisala, "ne možemo rijeku u jednom entitetu zagađivati, a u drugom poribljavati". 

No, osim ovih "problemčića", trebamo se riješiti i brojnih zabluda. Recimo, one najveće, da je dovoljno imati prirodne ljepote da bi turisti u garnizonima nahrupili u našu zemlju, lijepeći bogate napojnice na čela našim vodičima i hotelijerima. Uostalom, ni tu prirodu nismo do sada njegovali za neku pohvalu, svega tu možete naći, od plastičnih kesa pokraj obala do roštiljskih otpadaka na livadama. 

Frekventnim evropskim turističkim destinacijama sigurno ne možemo parirati u ponudi luksuznih hotela ili tradiciji, ali barem možemo iskoristiti to što imamo. Razvijati grane turizma, od banjskog do vjerskog, napraviti atrakcije od naših izletišta, rijeka i planina, ulagati u marketing, izgradnju smještajnih kapaciteta... Na golu ledinu neće doći nijedan turista koji drži do sebe. 

Za sada sve to ide tromo, djelujemo poput umornog iznajmljivača ležaljki na Jadranu. Turistička ponuda? Evo ti plaža, šta ćeš više... U Hrvatskoj to još i prolazi, ali mi ozbiljnog mora, uz izvinjenje Neumu, nemamo. 

Ulaganje u turizam isplati se višestruko. Ne samo što se tiče zarade. Kad turisti odu, sve to ostaje. Nama i našoj djeci.