U trenucima kada je stepen &ldquo;borbene gotovosti&rdquo; dosegao najvi&scaron;i mogući nivo u policijskim upravama MUP-a Tuzlanskog kantona, očajni i obespravljeni demobilisani pripadnik Armije RBiH, držeći nož u ruci, u&scaron;ao je u zgradu u kojoj se održavala sjednica Općinskog vijeća Kalesija.

Salih Zulfić, nekada&scaron;nji diverzant, uspio je u svojoj namjeri - dokazao je da je nevidljiv!

Međutim, dramatični snimci iz sale za sjednice Općinskog vijeća Kalesija nedvojbeno ukazuju na to da se policijske strukture jo&scaron; vode floskulama: &ldquo;Neće on, znamo ga.&rdquo; Ni pomisliti ne smijemo &scaron;ta bi se dogodilo da je Zulfić u rukama imao bombu, a mogao je, očito, eksplozivnu napravu unijeti u prostoriju za sjednice, ba&scaron; kao &scaron;to je unio nož.

Patroliranjem s dugim cijevima u okolini policijskih stanica neće se osujetiti svi oni potencijalni teroristi koji u planu imaju novi napad na državu. Takvih &ldquo;spavača&rdquo; ima, barem tako govore oni koji brinu o sigurnosti svih građana u BiH.

U slučaju Saliha Zulfića priča je posve drugačija. On je branio i prolio krv za slobodnu Bosnu i Hercegovinu, ali u miru nije doživio da ga uvažavaju i po&scaron;tuju. Gurnut je, kao i hiljade drugih demobilisanih boraca, na margine dru&scaron;tvene zainteresiranosti. Niko nije imao sluha za njegove probleme, nisu ga vidjeli. Kada je dogorjelo do nokata, Zulfić se odlučio na očajnički čin, potakao lavinu reakcija i dokazao svoju nevidljivost.

Jasno je k&#39;o dan da Općinsko vijeće Kalesija nije jedino odgovorno za probleme demobilisanih boraca, ali svi oni koji trenutno sjede u vijećničkim klupama, poslije dramatičnih snimaka, moraju takvim problemima prilaziti na sasvim drugačiji način.

Nezadovoljstvo boračke populacije akumulira se dvije decenije. Posljednja događanja, hap&scaron;enje časnih komandanata Brčkog i Goražda, novo proganjanje Nasera Orića, težnja da se izjednače žrtva i agresor, njihovu nevidljivost čine jo&scaron; bolnijom.

Svima onima koji imaju probleme poput Saliha Zulfića neophodna je barem topla ljudska riječ, jer će oni, nažalost, ratni teret i ko&scaron;marne snove nositi sami na svojim plećima.

&nbsp;

Komentar dana

Nevidljivi borci

Krenuo je lov na Miralema Pjanića. Italijanski mediji su prije samo nekoliko dana iza&scaron;li s informacijom da je trener Barcelone&nbsp;Luis Enrike&nbsp;(Enrique) spreman da Romi ponudi 40 miliona eura za reprezentativca Bosne i Hercegovine i zvijezdu Rome Miralema Pjanića kako bi dodatno pojačao konkurenciju na sredini terena.

Međutim, ugledna &bdquo;Marca&ldquo; u jučer&scaron;anjem izdanju na naslovnoj strani donijela je sljedeću ekskluzivu - Real Madrid ozbiljno motri Princa iz Rima i želi da ga ukrade Barceloni!

Pjanić već duže vrijeme briljira u dresu Rimljana. U nekoliko posljednjih utakimixca u Seriji A postigao je veoma važne golove, i ponuda velikana poput Barcelone i Rome nije veliko iznenađenje.

&bdquo;Marca&ldquo; &nbsp;navodi da je uprava Reala već kontaktirala&nbsp;Pjanićevog&nbsp;agenta i upitala koje su &scaron;anse da njegov klijent dođe na Santjago Bernabeu, a da je kompletnu akciju pokrenuo prvi čovjek kraljevskog kluba&nbsp;Florentino Perez.

A kako nepisano pravilo kaže - koga&nbsp;Perez&nbsp;želi, taj ne može da se izvuče...

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana Miralem Pjanić

Kraljevi žele Princa

Predsjednica Udruženja &bdquo;Majke enklava Srebrenica i Žepa&ldquo; Munira Suba&scaron;ić dobitnica je nagrade &quot;Žena mira&ldquo; za 2015. godinu, koja joj je svečano dodijeljena u Parizu 19. novembra na inicijativu Udruženja majki za mir.

Nagrada joj je dodijeljena na osnovu aktivnosti &quot;Udruženja majki enklava Srebrenica i Žepa&quot;. Majke iz ovog udruženja mnogo rade na organiziranju konferencija, okruglih stolova, javnih tribina, sarađuju s drugim nevladinim organizacijama &scaron;irom regiona i svijeta.

Hrabrost ove žene nije upitna ni dvije decenije nakon genocida u Srebrenici, u svakoj situaciji, na svakoj konferenciji, okruglom stolu, ne libi se govoriti o zločinima, na taj način ne dopu&scaron;tajući da srebreničke žrtve padnu u zaborav.

Suba&scaron;ić u svojim istupima uvijek potencira da se zločini moraju priznati, osuditi, da bi se dalje radilo na tome da se vi&scaron;e nikada ne ponove, &scaron;to i sve ostale majke Srebrenice i ostalih dijelova BiH, gdje su zabilježena masovna stradanja nevinih Bo&scaron;njaka, ponavljaju za generacije koje dolaze.

Zločincima nema oprosta, ali suživot i mir u budućnosti za djecu koja nisu bila ni rođena u vrijeme zla koje se nadvilo nad BiH, jedini su put. Munira, kao i ostale majke Srebrenice, nije govorila o osveti niti je posegnula za njom, niti se u nekoj izjavi mogao naslutiti takav ton.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana   Munira Subašić

Glasnik mira

Kome i za&scaron;to smeta veliki Me&scaron;a Selimović? Knjiga do jučer, faktički, anonimnog autora problematizirala je ulogu jednog od najznačajnijih bh. pisaca i uopće historijskih ličnosti, izazvala je polemiku, razljutila književnike i intelektualce u zemlji i regionu.

Ne zato &scaron;to se o Selimoviću ne može ili ne smije govoriti, naprotiv. Ali, o tome se mora govoriti na relevantan, sadržajan i, za&scaron;to ne reći, državotvoran način, s obzirom na to da se radi o vrijednom kulturnom naslijeđu države i Bo&scaron;njaka. &nbsp;

Usuditi se, između ostalog, reći da jedno od najvećih književnih djela &quot;Dervi&scaron; i smrt&quot; nije napisao Me&scaron;a Selimović (!?) bilo je, kako reče Majo Dizdar, prehrabro, ali to je samo blaža riječ koja opisuje autorove pau&scaron;alne, nestručne, nekompetentne tvrdnje...

Istovremeno, napisati da Selimović blati, omalovažava Bo&scaron;njake, ru&scaron;i dostojanstvo, bri&scaron;e historiju, može biti nečije mi&scaron;ljenje, ali daleko od toga da se radi o činjenici. &Scaron;tavi&scaron;e, Selimoviću se bo&scaron;nja&scaron;tvo, jednostavno, ne može osporiti. To zna svako ko je jednom otvorio bilo koje Me&scaron;ino djelo.

Ba&scaron; kako je zapisao u &quot;Tvrđavi&quot;: &quot;Svijet se sastoji od nesavr&scaron;enih ljudi. Sve drugo je laž. Ili smrt. Savr&scaron;eni ljudi su u grobu. Pa i to vi&scaron;e nisu ljudi. A kod živih je malo vi&scaron;e zla ili malo vi&scaron;e dobra, pa ponekad pretegne jedno, ponekad drugo. Ali zlo če&scaron;će. Lak&scaron;e je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.&quot;

Ni Bosna se Me&scaron;e nije nikada odrekla niti će. U BiH Selimović ima svoju veliki književnu nagradu, u Sarajevu bistu i jedan cijeli bulevar, &scaron;kole nose njegovo ime, ni njegova ga se Tuzla nije odrekla. Uz Me&scaron;inu nagradu koju je Tuzla ustanovila, jedan od tamo&scaron;njih trgova ima impresivan spomenik ovom velikanu.

Selimović je svojim djelima obilježio književnost u drugoj polovini 20. stoljeća. Zbog toga ga i danas svojataju, tvrdeći da je srpski pisac. Ali, mnogo puta do svoje smrti Selimović je kazao i napisao da svim svojim bićem pripada Bosni!

A malo ko je bolje poznavao Bosnu i Bosance od Me&scaron;e Selimovića. Umro je 11. jula 1982. u beogradskoj Jovanovoj ulici. Bile su mu 72 godine. Bio je nepokretan i nijem, ba&scaron; kao &scaron;to čovjek ostane nijem na sve lo&scaron;e &scaron;to neko može reći protiv velikog Me&scaron;e.

&nbsp;

Laži o Meši

Pod visokim pokroviteljstvom američkog potpredsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden) i predsjednika Evropske komisije Donalda Tuska, lideri zemalja zapadnobalkanske regije potpisali su u Zagrebu veoma značajnu deklaraciju o svojoj sigurnosti i euroatlantskoj budućnosti.

I to je, može se već sada reći, kristalno jasno određenje o upućenosti jednih na druge, u okviru vizije cjelovite, slobodne i Evrope u miru i&nbsp;u granicama koje se vi&scaron;e ne trebaju mijenjati.

Garant tome je upravo sigurnosno partnerstvo, koje za susjedne zemlje članice NATO-a, Hrvatsku, Sloveniju i Albaniju, a u dogledno vrijeme, vjerovatno, i Crnu Goru, pretpostavlja automatizam zajedničkog vojnog saveza. Ali ne manje i za zemlje poput BiH deklaracija znači da one nisu izuzete iz tog sigurnosnog ki&scaron;obrana odbrane, naprotiv, i one su već odavno u NATO čekaonici.

Ovo je i novi prijeko potrebni vjetar u leđa i opet vidljiva podr&scaron;ka Va&scaron;ingtona pomalo umornom Briselu da se, bez obzira na sve, istraje u pro&scaron;irenju EU koje će obuhvatiti i BiH. Također, ovo je jo&scaron; jedan znak da je i članstvo u NATO-u, bez obzira na domaće i strane kočničare, itekako potrebna i jasna opcija, posebno za BiH, kao, uostalom, i za Makedoniju, Kosovo, pa, ako to želi i ako prestane robovati starim predrasudama, to ostaje put i za Srbiju, bez obzira na već dugo prisutni paternalizam iz Moskve.

Na koncu, i kratki, ali važni ciljano izdvojeni susret člana Predsjedni&scaron;tva BiH Bakira Izetbegovića s potpredsjednikom Bajdenom dokaz su da SAD stoje uz građanski inkluzivnu (uključivu), a ne nacionalno ekskluzivnu i podijeljenu BiH. I da je to jedini politički okvir na kojem se može dograđivati svaki dru&scaron;tveni dogovor u zemlji.

&nbsp;

Podrška reformama

Iako su debitanti u Ligi evropskih prvaka, fudbaleri kazahstanske Astane u pet kola grupne faze osvojili su tri boda u konkurenciji velikana kao &scaron;to su portugalska Benfika, &scaron;panski Atletiko Madrid i Galatasaraj.

Tako su prekjučer na svom terenu remizirali (2:2) s Benfikom, a drugi pogodak za Astanu postigao je reprezentativac Bosne i Hercegovine Marin Aničić. Mostarac, koji igra u zadnjem redu, postao je jedna od uzdanica ekipe koja predstavlja pozitivno iznenađenje dosada&scaron;njeg dijela Lige prvaka.

Aničić je rođen 17. avgusta 1989. godine u Mostaru, a pro&scaron;ao je kompletnu omladinsku &scaron;kolu Zrinjskog. Od 2007. do 2014. bio je jedan od nosilaca igre trostrukog prvaka BiH (odigrao 124 utakmice, postigao pet golova), a od februara pro&scaron;le godine član je Astane.

Dobre igre u najboljem kazahstanskom klubu bile su mu viza za državni tim, pa se tako na&scaron;ao u notesu selektora Mehmeda Baždarevića.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana  Marin Aničić

Mostarac uzdanica Kazahstanaca

Američki potpredsjednik Džo Bajden (Joe Baiden) je dokazani prijatelj Bosne i Hercegovine. SAD već 20 godina podržavaju BiH i bezrezervno su predani napretku BiH, a jedan od ljudi koji su odgovorni za ovakav pristup Bosni i Hercegovini je i Džo Bajden.

I jučer u okviru sastanka inicijative Brdo-Brijuni u Zagrebu, Bajden je ponovio da za SAD i njega lično,&nbsp;ali i za američkog predsjednika, ova je regija u posljednjih 25 godina od iznimnog interesa. Naglasio je da u BiH je do&scaron;lo do ekonomske reforme, ali da sve traje predugo.

Naime Bajden je u politici prisutan od 1972. godine, a većina građana BiH je zapamtila Bajdena kao političara koji je jo&scaron; u ranoj fazi srbijanske agresije na BiH, bio prista&scaron;a aktivne, po potrebi i agresivne, vanjske politike SAD-a. Među prvima je&nbsp;Slobodana Milo&scaron;evića&nbsp;nazvao ratnim zločincem, zalagao se za prekid sankcija na uvoz oružja prema srpskim protivnicima i za održavanje vojne obuke. &nbsp;

Njegov utjecaj na tada&scaron;njeg predsjednika SAD-a&nbsp;Bila Klintona (Billa Clintona)&nbsp;i zalaganje za tu opciju bilo je odlučujuće za vojni angažman NATO-a u zračnim operacijama protiv Srbije i bosanskih Srba.

Džo Bajden je rođen 20. novembra 1942. godine u gradu Scranton u saveznoj državi&nbsp;Pennsylvania, SAD. 
&nbsp; 
&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA Džo Bajden

Veliki prijatelj BiH!

Tačno 24 godine i 40 dana nakon njegove zlokobne prijetnje u Skup&scaron;tini BiH, u kojoj je najavio genocid nad Bo&scaron;njacima ako se BiH opredijeli za svoju suverenost, i posljednja ideja ratnog zločinca Radovana Karadžića poražena je ove sedmice suvereno - u parlamentu države koju je htio uni&scaron;titi.

Na sjednici uoči Dana državnosti BiH, naime, Parlament BiH konačno je dao saglasnost za ratifikaciju Ugovora o državnoj granici između BiH i Crne Gore. Stavljanjem tačke na famoznu Sutorinu, koja je, instrumentalizacijom bo&scaron;njačkih fićfirića, jeftinih populista, javnosti u Sarajevu podvaljena kao nekakvo sudbinsko pitanje, spriječena je velikosrpska i ruska igranka na na&scaron;em terenu, koju su, znakovito, svesrdno podržali istaknuti političari RS, uključujući i Milorada Dodika, kao i vladika SPC-a Grigorije.

Tako je zauvijek zaustavljena realizacija plana Ra&scaron;e Dabića da se preko Sutorine Republici Srpskoj osigura izlaz na more, &scaron;to je bilo definirano i &quot;strate&scaron;kim ciljevima srpskog naroda u BiH&quot; usvojenim 12. maja 1992. godine u Banjoj Luci. Taj je plan krvnik prvi put spomenuo kada se raspravljalo o Vens-Ovenovom mirovnom planu za na&scaron;u zemlju.

Parlament BiH većinom je vrlo odgovorno prepoznao da se iza priče o teritoriji koja je, navodno, trebala pripasti BiH krio poku&scaron;aj osporavanja cjelokupnih granica na&scaron;e domovine, otvaranja ratnih planova i uvod u novo nastojanje da se bh. država u budućnosti raskomada. To je, također, bio dio ruske strategije sprečavanja &scaron;irenja NATO-a na Balkan, &scaron;to se ovih dana potvrdilo prijetnjama i vrlo jasnom podr&scaron;kom Moskve pročetničkim protestima u Podgorici, a protiv ulaska te zemlje u Sjevernoatlantski savez.

Jer, država koja ima granična sporenja ne može imati NATO i EU budućnost dok ih ne rije&scaron;i! A kako je duh iz boce pu&scaron;ten upravo u Sarajevu, neprijatelji ove zemlje zamalo su bili na dvostrukom dobitku: spriječili bi &scaron;irenje moćnog vojnog saveza (NATO je, treba li poja&scaron;njavati, i strate&scaron;ki interes države BiH) te bi do&scaron;li u poziciju da otvore i pitanje krvavih granica na Balkanu. I sve uz pomoć velikih Bo&scaron;njaka!?

Iako su Bo&scaron;njacima oči morali otvarati i na&scaron;i američki prijatelji, najveća &scaron;teta nije učinjena. BiH se, bez obzira na sve, na kraju pokazala odgovornom državom koja je faktor stabilnosti u regiji, čime na najbolji način &scaron;titimo interese na&scaron;e domovine i naroda. Pouka: Ostavite se verbalnih patriota, uključite mozak! &nbsp;

&nbsp;

Krah Raše Dabića

Krvavi teroristički napad u Rajlovcu, bomba&scaron;ki udar u Zavidovićima i ozbiljan sigurnosni incident u tunelu &bdquo;Salakovac&ldquo; kod Jablanice stavili su vlasti u Bosni i Hercegovini pred veliko isku&scaron;enje.&nbsp;

Iako je BiH i ranije bila popri&scaron;te opasnih terorističkih udara, poput onog u Bugojnu 2010. godine, ova se serija naizgled nepovezanih incidenata događa u veoma osjetljivom trenutku i, čini se, postiže cilj - &scaron;iri strah, nesigurnost i neizvjesnost u miran i slobodan život.

U trenucima kada BiH počinje osjećati da&scaron;ak stabilnosti, dobiva povoljne ocjene iz Brisela, planira opsežne reforme i izlazi, kako kažu evropski zvaničnici, na pravi put, država se suočava s te&scaron;kim zločinima i poku&scaron;ajima izazivanja haosa i smutnje.&nbsp;

Je li i u kojoj je mjeri sve to domaća verzija globalne opasnosti protiv koje ratuju svjetske sile, ili pak rezultat mučkih podvala lokalnih gospodara haosa, te&scaron;ko je u ovom momentu prosuditi. A to, možda, i nije najvažnije, jer i u jednom i u drugom slučaju posljedice trpe nevini, a odgovor mora biti jednako beskompromisan, sistematičan i odlučan.

Prva reakcija državnih vlasti, posebno Vijeća ministara, koje su, podsjetimo, u sitne sate nakon napada u Rajlovcu razmatrale stanje u državi, u određenom je smislu ohrabrujuća, ali ne i dovoljna.&nbsp;

Plebiscitarne osude koje dolaze iz &scaron;iroke baze, od građana do svih relevantnih vladinih i nevladinih institucija i vjerskih autoriteta, jedinstvena su &scaron;ansa ba&scaron; toj državi koja pokazuje znakove života, da sada provede neophodne reforme.&nbsp;

Da ustroji sistem koji će imati efikasan i stamen odgovor ne samo na terorizam nego i na svaku drugu opasnost. Na anarhiju i nered koji rađa terorizam jedini odgovor su red i sistem, i to za sve i svakoga. &nbsp; &nbsp;

 
&nbsp; &nbsp;

Šta je odgovor?

Skoro da ne postoji osoba u Donjem Vakufu kojoj likom i djelom nije poznat Mulo Hadžić, prosvjetni radnik, novinar, historičar, hroničar, sportski radnik i autor vi&scaron;e od 10 knjiga o historiji, kulturi, sportu.

Najnoviji poduhvat kojim je dospio u pažnju javnosti jeste otkriće nekropole stećaka i harema u selu Gornja Slatina, oko pet kilometara udaljenog od grada na Vrbasu.

O kako neistraženom i nepoznatom lokalitetu se radi, važnosti njegovog otkrića govori i činjenica da u se stručnoj literaturi i Arheolo&scaron;kom leksikonu BiH ovaj lokalitet ne spominje.

Međutim, fascinantan lokalitet s vi&scaron;e od 30 pločastih stećaka i haremom, kako kaže, dodatno potvrđuje tezu da se u užem prostoru Donjeg Vakufa, kao i na &scaron;irem od Prusca do Oboraca i Starog Sela, odvijao život ljudi unazad vi&scaron;e od 3.000 godina.

Hadžić je rođen u Donjem Vakufu 1939. godine. &Scaron;kolovao se u rodnom gradu, Bugojnu i Banjoj Luci, gdje je zavr&scaron;io Pedago&scaron;ku akademiju.

Hadžić je bio prvi čovjek općine Donji Vakuf, pripadnik Armije RBiH, a penziju je zaradio kao službenik u Predsjedni&scaron;tvu BiH. Bavio se i novinarstvom te su iz njegovog pera, između ostalog, iza&scaron;le brojne reportaže s putovanja po Evropi, SAD, Kini. Dobitnik je vi&scaron;e nagrada i priznanja.

&nbsp;

&nbsp;

Ličnost dana  Mulo Hadžić

Čuvar historije

Novak Đoković već je godinama najbolji teniser svijeta, ali je u ovoj godini pomjerio granice. Sportski komentatori već su Đokovićevu sezonu iz snova proglasili i najboljom u historiji tenisa.

Srbijanski igrač pobjedom u finalnom meču u Londonu nad &Scaron;vicarcem Rodžerom Federerom (Roger) postao je prvi teniser koji je osvojio četiri uzastopne titule na zavr&scaron;nom Mastersu, i to u godini u kojoj je u 15 finala osvojio ukupno 11 titula, uključujući tri najprestižnije na gren slemovima.

Također, priključio se Federeru i Rodu Lejveru (Laver), kao jedinim teniserima koji su u istoj sezoni igrali sva četiri gren slem finala. Ogromni uspjesi pomogli su Đokoviću da probije i rekorde kad je u pitanju zarada na turnirima.

Poslije slavlja u Londonu, teniser iz Beograda, rođen 22. maja 1987., probio je granicu od 21 milion dolara zarađenih u sezoni, a pre&scaron;ao je i brojku od 16.000 poena na svjetskoj ATP listi. Odigrao je ukupno 88 mečeva, od kojih je samo &scaron;est izgubio.

U julu 2014. Đoković se vjenčao s dugogodi&scaron;njom djevojkom Jelenom Ristić, s kojom ima dvogodi&scaron;njeg sina Stefana.

&nbsp;

Ličnost dana  Novak Đoković

Sezona iz snova

Novoimenovani ministar energije, rudarstva i industrije u Vladi FBiH Nermin Džindić, samo mjesec nakon &scaron;to je stupio na dužnost u javnost je iznio podatke o alarmantnom stanju u rudnicima koji posluju u sastavu koncerna &bdquo;Elektroprivrede BiH&ldquo;, a&nbsp; koji su njegovi prethodnici dugo i vje&scaron;to skrivali.

Zbog smanjenje proizvodnje uglja za vi&scaron;e od 10 posto, Ministarstvo i EPBiH uveli su niz mjera za spa&scaron;avanje domaćih rudnika,&nbsp; među kojima kontrolu njihovih&nbsp; Uprava i menadžmenta. Eh, to smo dugo i čekali!

Godinama Tuzlom kruži priča o Krekinim milionerima, a da jo&scaron; nismo čuli vijest da su&nbsp; tužioci ili&nbsp; policija, kako&nbsp; sa kantonalnog tako i federalnog nivoa, zavirili u njihove papire i evidencije. Nisu jer je Kreka nakon rata bila tipična &bdquo;krava muzara&ldquo; za sve partije i njihove&nbsp; predstavnike u vlasti, koji su redovno na njeno čelo postavljali kadrove &bdquo;za ličnu upotrebu&ldquo;, a ne one koji će brinuti&nbsp; o tehničkom unapređenju proizvodnje uglja i&nbsp; pobolj&scaron;anju&nbsp; statusa rudara .

Upravo su takvi kadrovi, naprimjer, po nalogu politika koje su ih imenovale, za rad na&nbsp; rudničkim kopovima, godinama, angažirali ma&scaron;ine lokalnih tajkuna i kriminalaca, a svoje, rudničke, istovremeno vodili kao bajagi, neispravne. I to je samo jedan krak kriminala kojim su iz Kreke izvučeni milioni maraka. Koliko tona uglja je preprodato &bdquo;u četiri oka&ldquo; to znaju samo oni&nbsp; koji su svojim autoritetom pokrivali&nbsp; taj&nbsp; kriminal. &nbsp;

Nije vi&scaron;e nikakva tajna kako rudari u rudnicima FBiH rade u nemogućim uslovima , kako svako malo zbog kvarova na liftovima i trakama pje&scaron;ače po nekoliko kilometra do svojih gradili&scaron;ta, a da njihovi menadžeri primaju plate od kojih zastaje dah. &nbsp;

Federalni ministar industrije i rudarstva Nermin Džindić i direktor EPBiH Bajazit Ja&scaron;arević najavili su uvođenje kontrole rada, ali i obavezu &bdquo;polaganja računa&ldquo;&nbsp; za poslovanje&nbsp; rudnika FBiH. Pod uslovom da istraju i u sve uključe policiju i tužioce, bio bi to prvi korak u spa&scaron;avanju domaćih rudnika.&nbsp;&nbsp; &nbsp; 
&nbsp; &nbsp;

&nbsp;

Krave muzare

Najveća predstava u evropskom klupskom fudbalu prekjučer je bila utakmica između Real Madrida i Barcelone. Na &quot;Santjago Bernabeu&quot; u toku je bila 77. minuta kada je Luis Enrike (Enrique) izvr&scaron;io i posljednju izmjenu. Munir el-Hadadi (Haddadi) zamijenio je kapitena Barcelone Andresa Inijestu (Iniesta), kojeg su navijači ispratili aplauzom.&nbsp;

Inijesta je tako postao tek treći igrač u &Scaron;paniji kojem su navijači najvećeg rivala aplaudirali u Madridu - tu čast zaslužio je Dijego Maradona, da bi potom i Ronaldinjo (Ronaldinho) odu&scaron;evio pristalice Reala.&nbsp;

U &quot;El klasiku&quot;, koji je odigran u subotu, fantastični Inijesta je, ko zna koji put, odu&scaron;evio fudbalski svijet. Bio je dirigent Barcelonine velike pobjede na &quot;Bernabeuu&quot;, učestvovao je u svim napadačkim akcijama svog tima i bio direktno odgovoran za dva od četiri pogotka (asistencija i gol). Savr&scaron;enom kontrolom lopte, osjećajem za igru, hitro&scaron;ću, staloženo&scaron;ću i sigurno&scaron;ću Inijesta je jedan od najvažnijih pokretača Barcine ma&scaron;inerije.

Inijesta je rođen 11. maja 1984. godine u Fuentebilji. &Scaron;panski veznjak je s Barcelonom bio sedam puta &scaron;ampion Primere, a osvojio je i četiri puta Ligu prvaka. S reprezentacijom &Scaron;panije prvak Evrope je bio dva puta, a 2010. godine bio je jedan od najzaslužnijih &scaron;to je &ldquo;Crvena furija&rdquo; osvojila Svjetsko prvenstvo.

&nbsp;

Andres Inijesta

Dirigent Barcelone

<div>Poruka Džona Kerija (John Kerry), američkog državnog sekretara, upućena na&scaron;oj zemlji povodom 20. godi&scaron;njice Dejtonskog mirovnog sporazuma, da Sjedinjene Američke Države pozdravljaju reformski put BiH ka Evropskoj uniji i da BiH na tom putu ima punu podr&scaron;ku SAD, veoma je značajna.&nbsp;</div>

<div>&nbsp;</div>

<div>Činjenica da u vrijeme kada se svijet suočava s terorizmom, trenutno najvećim globalnim problemom, pri čemu Amerika predvodi koaliciju u borbi protiv tog zla, iz te zemlje stiže poruka da BiH nije zaboravljena i da može i dalje računati na pomoć jedne od najvećih svjetskih sila. To bi, svakako, trebao biti novi vjetar u leđa akterima naprednih procesa koji su u posljednje vrijeme uzeli dugoočekivani zamah.</div>

<div>&nbsp;</div>

<div>Riječi visokog zvaničnika zemlje koja u izgradnji mira i očuvanju stabilnosti u na&scaron;oj zemlji, ali i pružanju raznih vrsta pomoći duže od dvije decenije ima izuzetnu ulogu, same po sebi su dovoljno te&scaron;ke, ali i obavezujuće za domaće političare da nastave sa započetim reformama i zemlju, 20 godina nakon rata, sada barem približe predvorju EU.&nbsp;</div>

<div>&nbsp;</div>

<div>Zasigurno je da će ulazak u evropsku porodicu iziskivati mnogo vi&scaron;e napora, odricanja i rada od onog &scaron;to smo vidjeli u posljednje dvije decenije, ali na&scaron;i političari moraju iskoristiti podr&scaron;ku prijateljskih zemalja, posebno SAD. Pri tome ne smiju zaboraviti da ih samo, kako je to kazao i Keri, zajednički i rad za dobrobit svih građana može dovesti do cilja zvanog Evropa, kojem podjednako aplaudiraju svi narodi ove zemlje.&nbsp;</div>

<div>&nbsp;</div>

<div>Stoga je pohvala SAD za ono &scaron;to je učinjeno kako bi BiH uskoro mogla podnijeti aplikaciju za članstvo u EU istovremeno i imperativ da političari ovu zemlju moraju izvesti iz dugogodi&scaron;njeg mraka i razuvjeriti građane da se u BiH ne čeka jo&scaron; samo &ldquo;ko će ugasiti svjetlo&rdquo;, nego ih uvjeriti da će konačno &ldquo;svanuti&rdquo;.</div>

Vjetar u leđa

Biv&scaron;i američki predsjednik Bil Klinton (Bill Clinton) je ko zna koji put javno demonstrirao svoju privrženost Bosni i Hercegovini, pokazujući tako da ga život i problemi njenih građana itekako interesiraju.&nbsp;

Na otvaranju konferencije &ldquo;20 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma&rdquo; u Dejtonu Klinton je, najprije, osudio ubistvo dvojice vojnika u Rajlovcu, izražavajući pri tome duboko sauče&scaron;će njihovim porodicama, pa tek onda govorio o Mirovnom sporazumu kao aktu koji je donio mir u na&scaron;oj zemlji. &nbsp;

Iako je BiH u svijetu imala i ima nebrojeno prijatelja, među njima, ipak, niko kao Klinton nije tako dugo prisutan, uporno podstičući mir i prosperitet za građane na&scaron;e zemlje. Kao i tokom posjeta BiH, Klinton je i govoreći na mnogim svjetskim konferencijama i forumima uvijek spominjao na&scaron;u državu, pokazujući tako da aktivno prati &scaron;ta se zbiva u na&scaron;oj zemlji. &nbsp;

Bil Klinton jeste veliki američki državnik koji je za osam godina svog predsjedničkog mandata ostavio dubok trag na svjetskoj političkoj sceni. &Scaron;to se BiH tiče, pokazao je i da je njen jo&scaron; veći prijatelj.&nbsp;

Bil Klinton

I državnik i prijatelj

Domaći lideri, ali i međunarodna zajednica, koja je u BiH glavna svih ovih 20 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, trebaju uraditi bolji posao kako bi građani razumjeli da oni imaju vlasni&scaron;tvo nad političkim procesom, rekao je u Va&scaron;ingtonu zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara Hojt Brajan Ji (Hoyt Brian Yee).&nbsp; 
&nbsp; 
Za ispunjenje te Reformske agende, kako je to Ji obrazložio, važno je shvatiti da se radi o partnerstvu, ali s vrlo određenim rokovima - do kraja 2016. godine.&nbsp; 
&nbsp; 
A partnerstvo, kao i svaki interesni savez, podrazumijeva sasvim jasne uvjete i obaveze. Znači, uz već sasvim jasnu mapu puta, uspje&scaron;na implementacija ne smije izostati. Međunarodna zajednica u BiH treba, također, biti efikasniji partner, poručili su iz američkog Stejt departmenta. 
&nbsp; 
Ji je dodao i da je potpora koju Svjetska banka i druge međunarodne finansijske institucije pružaju ustrajavanju na reformskim procesima itekako važna za BiH. Naravno, na domaćim je akterima da vode računa o plafonu zaduživanja. 
&nbsp; 
Ako se tome doda i stav koji je, skoro istovjetno kada je iz Va&scaron;ingtona odaslan poziv o novom partnerstvu uz rokove, izrekao američki zamjenik visokog predstavnika za BiH Brus Brenton (Bruce), da &ldquo;dejtonski okvir&rdquo; za primjenu Reformske agende ostaje isti, onda je jasno da sljedeća godina mora biti 100 posto ispunjena i sve akcije skoro hirur&scaron;ki precizne! 
&nbsp; 
Nesavr&scaron;enost Dejtona ne može vi&scaron;e biti alibi za odugovlačenje s reformama.&nbsp; 
&nbsp; 
Nema vi&scaron;e kockanja vremenom, niti prostora za lažni patriotizam ili nacionalna iživljavanja, koja su neki bh. lideri svih ovih postdejtonskih godina koristili da bi opravdali svoj nerad. Računi su do&scaron;li na naplatu, jer rat je zavr&scaron;en prije 20 godina!

Nevidljivi borci

Kraljevi žele Princa

Glasnik mira

Laži o Meši

Podrška reformama

Mostarac uzdanica Kazahstanaca

Veliki prijatelj BiH!

Krah Raše Dabića

Šta je odgovor?

Čuvar historije

Sezona iz snova

Krave muzare

Dirigent Barcelone

Vjetar u leđa

I državnik i prijatelj

Partnerstvo uz rokove

Kolumne

Nevidljivi borci

Kraljevi žele Princa

Glasnik mira

Laži o Meši

Podrška reformama

Mostarac uzdanica Kazahstanaca

Veliki prijatelj BiH!

Krah Raše Dabića

Šta je odgovor?

Čuvar historije

Sezona iz snova

Krave muzare

Dirigent Barcelone

Vjetar u leđa

I državnik i prijatelj

Partnerstvo uz rokove