Kada sve vi&scaron;e neupućenih na osnovu stravičnih zločina koje čine teroristi takozvane Islamske države i drugih koji nepravdu čine nekome pravdajući to vjerom, sve muslimane svrstavaju u isti ko&scaron;, potreban je jak glas onih koji važe za autoritete u učenju islama.

Svoj glas i nedvosmislenu poruku uputio je jučer putem dru&scaron;tvenih mreža sarajevski imam Muhamed ef. Velić nakon &scaron;to je čuo vijest o ubistvu dvojice pripadnika Oružanih snaga BiH u Rajlovcu. Jasno je naglasio da svaki čovjek ima svoje stado, koje mora čuvati od sveg zla.

- Trebate, zbog dobra u dru&scaron;tvu, cinkati dilere, koji drogu dijele i prodaju, tako trebate cinkati i sve one koji vam nude lažne instant karte i prečice za Džennet. To su oni za koje ne postoje nikakve svetinje. Koji ru&scaron;e bogomolje, spaljuju žive ljude/zarobljenike i ubijaju nedužne ljude i djecu. Koji ru&scaron;e mir i selam. To su džehenemski psi. Ti duhovni dileri su opasniji od bilo kojih drugih dilera. Cinkajte ih, javno, svima nama, glasno i hrabro, i svakoga koji se upeca na njihovu poganu udicu - napisao je Velić.

Time je jasno poručio svim muslimanima da se ograde od onih koji vjeru zloupotrebljavaju da bi nekome naudili, ali i onima koji sve sljedbenike islama poku&scaron;avaju svrstati u isti ko&scaron;. 
&nbsp;

Muhamed ef. Velić

Čuvar svog stada

Ubistvo dvojice vojnika u Rajlovcu pozvalo je bh. javnost na uzbunu. Smrt dva mlada čovjeka, ni za &scaron;ta kriva i nikome dužna, ako i u čemu, ujedinila je ovda&scaron;nju javnost u osudi čina pomahnitalog ubice, ali i u odluci da se teroru takvih mora stati ukraj.

Ubistvo Armina Salkića i Nedeljka Radića okarakterizirano je kao terorizam. S pravom, jer ubijanje iz čista mira ljudi na ulici, pijaci, u prodavnici, pa i kladionici, ne može se nazvati drugim imenom. &nbsp;

Ne smijemo biti nijemi kada se ubijaju nevini, kada se nameću teror i mržnja, poručio je &nbsp;jučer u svojoj hutbi vrhovni poglavar IZBiH Husein ef. Kavazović, pozivajući državu da se teroru i teroristima suprotstavi svim dozvoljenim sredstvima. &nbsp;

A najbolje sredstvo kojim se treba obračunati s teroristima jesu zakon i njegova primjena, po&scaron;tena, pravedna i efikasna. Ne selektivna i zlonamjerna, kako je to često u proteklih 20 godina bilo, u nečijem finansijskom interesu. Zakon je taj koji daje za pravo svakoj vlasti, pa i ovoj bosanskoj, da se teroristi prepoznaju i osujete njihove namjere, da im se sudi i presuđuje onako kako zaslužuju.&nbsp;

Naime, koliko god je bh. javnost bila prestravljena zločinom koji je u Rajlovcu počinio Enes Omeragić, ni&scaron;ta manje nije bila prestravljena i saznanjem da neke na&scaron;e institucije od kojih očekujemo za&scaron;titu i provedbu zakona, ne znaju dokle sežu njihove nadležnosti te se upu&scaron;taju u nekakve prepirke i, kako tvrde zvaničnici, svađe unutar istražnih organa.&nbsp;

A kada to ne znaju, onda je uzaludno pitati kako da nisu znali za Omeragićeve zle namjere, kako nisu znali kakvih je sklonosti, ima li oružje itd. Terorizam je pojava koja naspram sebe mora imati organiziranu državu, pravedne zakone, ali i sposobne i odgovorne nosioce vlasti. Tek tada na&scaron;e osude terorističkih akata dobit će na snazi.

Komentar dana

Osude terorizma

Potpuno u skladu s poznatim balkanskim mistifikacijama rada tajnih službi, odvijao se i izbor novog direktora Obavje&scaron;tajno-sigurnosne agencije (OSA) Osmana Mehmedagića Osmice.&nbsp;

Vođa osiguranja ratnog predsjednika RBiH Alije Izetbegovića i do jučer visokopozicionirani funkcioner Agencije na čije je čelo izabran odlukom Vijeća ministara BiH, u poluglasnim analizama bio je progla&scaron;en gubitnikom koji sigurno neće doći na čelno mjesto ove, za sigurnost BiH iznimno važne službe!

No, suprotno tome, njegov izbor pro&scaron;ao je vrlo glatko. Predsjedni&scaron;tvo BiH imalo je jednoglasan stav da Mehmedagić može biti, praktično, unaprijeđen u službi u kojoj već godinama radi, Zajednička komisija Parlamenta BiH ga je (uz odnos deset naprema jedan) podržala i on je jučer na Vijeću ministara BiH postao prvi obavje&scaron;tajac na&scaron;e zemlje.&nbsp;

Igrom sudbine, to se de&scaron;ava upravo u turbulentnim trenucima terorističkog ataka i ubistva dvojice pripadnika OSBiH, i sve veće globalne opasnosti od ekstremnog radikalizma i terorizma ISIL-a.&nbsp;

Novi čovjek na čelu OSA-e, mimo svojih želja, na&scaron;ao se pred profesionalnim i sudbonosno važnim izazovom da Agencija na čijem je on čelu pronađe odgovor i način rada za nova vremena u kojima su sigurnost BiH i njenih strate&scaron;kih saveznika pred mnogo većim prijetnjama. &nbsp;

Osman Mehmedagić u Službi državne bezbjednosti Republičkog sekretarijata unutra&scaron;njih poslova zaposlio se 1984. godine. Nakon prvih demokratskih izbora Mehmedagić je radio u Petoj upravi SDB-a koja je bila zadužena za osiguranje Predsjedni&scaron;tva BiH.&nbsp;

Od 1993. je bio načelnik Odjeljenja za osiguranja predsjednika i Predsjedni&scaron;tva RBiH. Mehmedagić je poslove osiguranja predsjednika Alije Izetbegovića obavljao profesionalno i uspje&scaron;no. Učestvovao je u stvaranju i razvoju dana&scaron;nje OSA-e, pro&scaron;ao vi&scaron;e edukacija u zemlji i inozemstvu, uključujući i međunarodnu obavje&scaron;tajnu akademiju u Va&scaron;ingtonu te obuke u Irskoj i Turskoj. Bio je jedna od ključnih osoba u Odboru za sigurnost pri dočeku pape Franje. Sve ovo potvrđuje ga kao dobar izbor za uspje&scaron;no djelovanje i nastavak dobre međunarodne saradnje OSA-e.

Tokom agresije dva puta je te&scaron;ko ranjavan i dobitnik je dvije zlatne policijske značke.

Osman Mehmedagić

Novi čovjek za nova vremena

Suvi&scaron;e je dana žalosti posljednjih godina u na&scaron;oj zemlji. Od svakog takvog pa do narednog zaklinjemo se da nam se vi&scaron;e ne smije dogoditi nijedan takav!

Tako je bilo i 27. juna 2010., kada je u užasnom terorističkom aktu raznesena Policijska stanica u Bugojnu i ubijen policajac Tarik Ljubu&scaron;kić, a &scaron;estero njegovih kolega teže i lak&scaron;e povrijeđeno. Tako je bilo i ovogodi&scaron;njeg 27. aprila, kada smo oplakivali zvorničkog policajca Dragan Đurića, uz kojeg su ranjena dvojica njegovih kolega.&nbsp;

Zlo zvano terorizam odavno je zakucalo na na&scaron;a vrata - jo&scaron; od autobomba&scaron;kog napada u Mostaru 1997. godine, preko jo&scaron; užasnijeg zločina koji je kod Konjica 2002. počinio Muamer Topalović, do napada na Američku ambasadu u Sarajevu 2011. godine u režiji Mevlida Ja&scaron;arevića. I sve to su bili pucnji u državu, ba&scaron; kao i preksinoćni sumanuti čin u kojem su živote izgubila dva pripadnika Oružanih snaga BiH Armin Salić i Nedeljko Radić.&nbsp;

I tako opet imamo Dan žalosti, jer zlu nismo na vrijeme zatvorili vrata. Ako ne iz dosada&scaron;njih užasnih događaja kojima svjedočimo &scaron;irom svijeta, od 11. septembra 2001. u Americi do 13. novembra 2015. u Francuskoj, onda smo barem iz pobrojanih bh. lekcija morali naučiti kako s na&scaron;ih vrata otjerati monstruma zvanog terorizam!

Panici i psihozi straha ne smijemo podleći, a jo&scaron; manje spinovanjima kroz koja nas nastoje &scaron;to dublje podijeliti. Duh bosanskohercegovačkog čovjeka mora biti jači od ovog zla, jer barem smo mi kroz stoljeća izdržali hiljade puta gore po&scaron;asti. Moramo biti jači radi budućnosti na&scaron;e djece, očuvanja na&scaron;ih ključnih vrijednosti, ljepote različitosti religija, slobode, mira i tolerancije.

Na&scaron;a država ba&scaron; zbog tih vrijednosti koje njeguje u srcu Evrope, i upravo zato &scaron;to je poučena užasnim kataklizmama koje su je kroz historiju pogađale, mora se znati oduprijeti onima koji siju teror. Najveći naglasak je na ovome &ldquo;znati&rdquo;, a to možemo samo zajedno - bez podjela, svađa, netrpeljivosti, hu&scaron;kanja i mržnje bilo koje vrste!&nbsp;

U suprotnom, pobijedit će nas sijači straha i terora, a ko zna onda koliko nas jo&scaron; dana žalosti čeka. Bosno i Hercegovino, nemojmo to dozvoliti!

Zlo na vratima

Izjava premijera Tuzlanskog kantona (TK) Bege Gutića da je biv&scaron;i SDP-ov ministar zdravstva Rusmir Mesihović zbog interesa farmaceutske industrije pravio esencijalne liste gdje su lijekovi za bolesne ljude u FBiH bili i do tri puta skuplji nego u RS, opet je u prvi plan izbacila ime aktuelnog direktora Kliničkog centra u Sarajevu i nekad najboljeg Lagumdžijinog prijatelja po nadimku &Scaron;anko.

&Scaron;ira javnost za &Scaron;anku Mesihovića je čula upravo kada je on preuzeo UKCS, u kojem ključaju afere. Isplata vi&scaron;emilionskih dugova pojedinim farmaceutskim kućama za opremu i lijekove koji su nabavljani po astronomskim i trži&scaron;no nerealnim cijenama, okarakterizirala je prve mjesece njegovog direktorskog mandata.

Stotine ljekara i medicinsko osoblje UKCS-a sve glasnije pričaju o 25-metarskom brodu u Splitu i stanovima izvan BiH koji se pod firmom nevjenčane supruge pripisuju drugome u vlasni&scaron;tvo.&nbsp;

Dok se UKCS davi u groznoj organizaciji, lo&scaron;im međuljudskim odnosima, nagomilanim dugovima i partijskom zapo&scaron;ljavanju nepotrebnih kadrova, Mesihović, s druge strane, mandat shvata hedonistički i pragmatično.

Isto tako, javna je tajna da pacijenti u apotekama moraju kupovati mnoge lijekove, zavoje, proteze, mrežice i bolničke materijale koji bi trebali biti pokriveni i plaćeni iz njihovog socijalnog osiguranja.&nbsp;

Inače, u Mesihovićevoj mladosti u Sarajevu je postojao omiljeni vic među njegovim generacijskim kolegama &quot;dabogda te &Scaron;anko liječio&quot;. No, vic je postao stvarnost i Mesihović je dogurao tako daleko da je kao federalni ministar političkim manipulacijama Lagumdžije i SDP-a sebi osigurao direktorsko mjesto u UKCS-u i počeo &quot;liječiti&quot; najvažniju medicinsko-naučnu instituciju u BiH.&nbsp;

Zbog tog svojevrsnog organizacionog nadriljekarstva, obaveza nove vlasti prema građanima i njihovom zdravlju je da, uz neminovnu reformu zdravstva, Klinički centar povjeri nekome ko zdravstvenu ustanovu tog nivoa zaista zna voditi. Nakon Mesihovića - &scaron;to uopće nije &scaron;ala - naći bolje i stručnije uopće nije te&scaron;ko.&nbsp;

Rusmir Mesihović

Dabogda te Šanko liječio

Ono od čega smo strepili ovih dana, izražavajući žalost za žrtvama gnusnog terorističkog napada u Parizu, ali i svim ostalim žrtvama bezumlja u svijetu, dogodilo se, nažalost, i kod nas. Smrt je pro&scaron;etala i glavnim gradom BiH.

Iako su državni, policijski i pravosudni zvaničnici bili jasni da ne mogu potvrditi da se u Rajlovcu desio teroristički napad (u međuvremenu ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić kazao je da bi slučaj mogao ići i u tom pravcu), činjenica da su tamo ubijena dvojica pripadnika Oružanih snaga BiH te da je potom pucano i na autobus gradskog prijevoza u kojem su ranjene jo&scaron; tri osobe, izazvala je sinoć veliki strah u Sarajevu, ali i diljem na&scaron;e domovine.

Jedno je jasno, pucanj na pripadnike OSBiH je pucanj u državu, i ovaj slučaj tako treba tretirati.

Psihoza straha koju ovih dana vidimo i na ulicama Pariza, ali i diljem Evrope, zakucala je, nažalost, i na na&scaron;a vrata. No, panika u ovakvim situacijama nije opcija. Građani moraju sačuvati smirenost.

Za bilo kakve &scaron;ire ocjene uzroka i posljedica stra&scaron;nog događaja bit će potrebno sagledati cijeli slučaj te hladne glavne donijeti zaključke. Ono &scaron;to je na&scaron;oj ožalo&scaron;ćenoj domovini u ovom trenutku potrebno jeste zajedni&scaron;tvo te da se brzo i efikasno djeluje.

Građani Sarajeva i BiH već su duže vrijeme, a pogotovo od početka novembra, suočeni s brojnim kriminalnim slučajevima koji unose nesigurnost i zebnju.

Nužno je da na&scaron;a država i sve njene institucije djeluju na tome da se poljuljana sigurnost vrati i da građani, ionako traumatizirani godinama agresije i poratnog života, ponovo mogu lijegati u postelju bez straha. Zato će nam biti potrebno dosta mudrosti i odgovornosti. Ali i odlučnost da po svaku cijenu očuvamo svoje vrijednosti, slobodu i stabilnost u državi.

Žrtve bezumlja

Postupajući po naredbi Tužila&scaron;tva BiH, pripadnici Agencije za istrage i za&scaron;titu BiH jučer su na području Sarajeva i Goražda uhapsili Ahmeta Sejdića, E&scaron;refa Hurića i Ibru Merkeza, osumnjičene da su tokom 1992. i 1993. godine počinili ratni zločin protiv civilnog stanovni&scaron;tva i protiv ratnih zarobljenika.&nbsp;

Heroji odbrane Goražda, kako se vidi iz tužilačkih dokumenata, uhap&scaron;eni su jer su, navodno, srpske zarobljenike tokom boravka u zatvoru u Goraždu držali gladne i u &bdquo;nehigijenskim uvjetima&ldquo;!

Kad bi ustanova poput Tužila&scaron;tva BiH bila čovjek, nakon jučera&scaron;njeg obja&scaron;njenja zbog čega su uhap&scaron;ena trojica biv&scaron;ih pripadnika vojske i policije RBiH, njeni obrazi danas bi plamtjeli od srama pred svekolikim nevino ubijenim goraždanskim i inim podrinjskim Bo&scaron;njacima, a na istragama ovih zločina ta ustanova već dvadeset godina nije ni&scaron;ta učinila. &nbsp;

Svakoga ko je počinio ratni zločin, treba suočiti sa zakonom. Ali, zar je moguće da bo&scaron;njački komandanti odgovaraju zbog toga &scaron;to neki od srpskih zatvorenika, u vrijeme dok su boravili u zatvoru u Goraždu, nisu imali paste za brijanje i toplu vodu za kupanje, a da su, istovremeno, desetine pripadnika VRS odgovornih za progone desetina hiljada Bo&scaron;njaka Gornjeg Podrinja, za masovna strijeljanja, silovanja, pogubljenja u logorima, za žive lomače kakva je ona u Vi&scaron;egradu, jo&scaron; na slobodi. Očito da je moguće!

Tužila&scaron;tvo BiH za 52 zarobljena i potom mučki ubijena Bo&scaron;njaka iz sela Jusići kod Zvornika do sada nije procesuiralo nijednog njihovog ubicu! Nije procesuiran nijedan pripadnik vojske i policije RS odgovoran za strijeljanje vi&scaron;e od 700 Bo&scaron;njaka zarobljenih na Bijelom Potoku kod Zvornika! Nisu procesuirane ni ubice iz logora u O&Scaron; &bdquo;Vuk Karadžić&ldquo; u Bratuncu ni silne ubice i mučitelji iz logora u Bijeljini, Brčkom, Vlasenici, Zvorniku itd.&nbsp;

Je li na sceni procesuiranje ili skrivanje ratnih zločina i zločinaca, vrijeme je da nam neko odgovori!&nbsp;

Progon heroja

Mehmed Baždarević vjerovatno se osjećao razočaranim i prevarenim poput Ficdžeraldovog &quot;Velikog Getsbija&quot;. Blistava budućnost bila je nadohvat ruke, samo je jedna prepreka ostala, da bi lažna slika o visokoj vrijednosti njegove ekipe bila spaljena u trenu, u ponedjeljak navečer na Aviva stadionu.&nbsp;

Javnost je, po običaju, podijeljena. Svega tu ima, od onih &scaron;to pljuju neselektivno po svemu i svačemu do onih kojih pretjeruju u odbrani nacionalnog tima i selektora.

No, rezultat je jedino pravo mjerilo u sportu, a u ovom slučaju je lo&scaron; - eliminirani smo u baražu kvalifikacija za EP. Najveću odgovornost snosi, naravno, upravo onaj koji je selektirao ekipu i postavljao taktiku. Međutim, ako uzmemo u obzir da je Me&scaron;a &quot;uletio&quot; u pola ciklusa te da nije imao previ&scaron;e prostora za eksperimente, mogli bismo naći razumijevanje, pogotovo jer nam je u jednom trenutku opasno &bdquo;visio&ldquo; i sam baraž.

Međutim, da se ne lažemo, dobar dio odgovornosti je i na igračima. I upravo iz tog razloga treba pružiti novu &scaron;ansu Baždareviću. Sada je, vjerovatno, vidio gdje je grije&scaron;io. Nekima se moraju uručiti buketi i bombonjere, jasno je kao dan, kao i to da je vrijeme za neke nove klince. Za početak, klince iz na&scaron;eg prvenstva. Valjda smo do sada svi shvatili da igranje u inozemstvu ne znači nužno i dobar proizvod za reprezentaciju. Valjda je i Me&scaron;a shvatio.&nbsp;

Mehmed Baždarević rođen je 28. septembra 1960. u Vi&scaron;egradu. Nakon blistave igračke karijere, bio je trener francuskih i afričkih klubova. U decembru pro&scaron;le godine imenovan je za selektora BiH.&nbsp;

Mehmed Baždarević

Učiti na greškama

Posljednji teroristički napad u Parizu unio je opravdani, razumljivi, ljudski strah u srca svih Evropljana, ali i svih civiliziranih ljudi &scaron;irom svijeta. Bezumlje nasilja u kojem stradaju nevini strano je ljudskom biću. Poruke podr&scaron;ke i saosjećanja s Francuzima koji su ovaj put, a ranije su to bili i mnogi drugi narodi i države, bili na udaru takvog barbarskog nasilja ne prestaju stizati. U strahu od zvjerskog nasilja i nesigurnosti svi ljudi su jednako ranjivi. &nbsp;

Radikalan, kakav jeste, teroristički napad u Parizu za mnoge je bio signal za dodatnu bojazan da će odmazda, osveta i reakcija biti usmjerene ka onima koji u Evropu stižu bježeći od istog zla - migrantima.&nbsp;

Stotine hiljada sirijskih izbjeglica posljednjih su mjeseci nesigurnost izbjegličkih kampova, a ranije i razru&scaron;ene i pokorene domovine, zamijenile nadom u miran život u Evropi, koja ih je otvorenih granica, civilizirano i potpuno ljudski primila a namjerom da im bude utoči&scaron;te.&nbsp;

Oni su, možda nakon Francuza, a neki možda i vi&scaron;e posljednjih dana, najvi&scaron;e u strahu da se ne nađu između dvije vatre. Ali, srećom, sudeći prema izjavama lidera, razloga za strah ne bi trebali imati. Svi vjeruju da Evropa neće ugasiti svjetla i izgubiti svoje lice pred licem nasilja. &nbsp;

Koliko god bili svjesni i zabrinuti de&scaron;avanjima u Evropi, svi bi trebali prepoznati razliku između izbjeglica i terorista. Hermetičkim zatvaranjem granica i zabranom ulaska u zemlje EU migranti bi, mnogi strahuju, bili ostavljeni na cjedilu, a upiranje prstom u ove ljude kao potencijalnu opasnost, stavljajući ih u isti ko&scaron; sa zločincima, samo &scaron;to su iste nacije ili vjere, predstavljalo bi njihovu osudu, ali i propast demokratije koja je srž Evrope. Jučera&scaron;nja poruka Baraka Obame (Barack) vi&scaron;e je nego jasna i svi vjeruju da će razum prevladati:&nbsp;

- Ljudi koji napu&scaron;taju Siriju najugroženiji su od terorizma, oni su najranjiviji, oni direktno osjećaju posljedice građanskog rata i svađa. Oni su roditelji, djeca, siročad. Vrlo je važno da ne zatvorimo svoja srca takvim žrtvama nasilja i nikako ne smijemo upoređivati pitanje izbjeglica s problemom terorista.

Žive žrtve terora

Daleko je Irska od BiH, nemamo ni mnogo sličnosti s Ircima, niti ih volimo, niti ih mrzimo. Nakon &scaron;to je fudbalska reprezentacija BiH izvukla selekciju te zemlje u baražu za odlazak na Evropsko prvenstvo 2016., nisu nam bili najomiljeniji narod na planeti, no jedan čovjek iz tog naroda nikada neće moći prestati biti dio BiH Bono Voks (Vox)

Popularni muzičar je 1997. godine, nakon koncerta grupe U2 u Sarajevu, dobio paso&scaron; BiH i u vi&scaron;e navrata je isticao da mu je to najdragocjenija stvar koju posjeduje te da je zauvijek vezan za na&scaron;u zemlju. Bono, koji je svoju slavu uvijek koristio u humanitarne svrhe, jo&scaron; jednom je dokazao saosjećajnje i prave ljudske vrijednosti. Te vrijednosti koje su nastale na principu ljubavi, a ne mržnje.&nbsp;

Lider irske rok grupe je saopćio da je U2 otkazao dva rasprodata koncerta u najvećoj dvorani u Parizu, nakon stravičnih terorističkih napada u petak, kada je poginulo najmanje 129 osoba. Bono i momci iz benda u subotu su do&scaron;li ispred dvorane &bdquo;Bataclan&ldquo; i poklonili se žrtvama rekav&scaron;i da svi trebamo stati protiv mržnje, nepravde i terora.&nbsp;

Pol Dejvid Hjuson (Paul David Hewson), poznatiji kao Bono Voks, rođen je 10. maja 1960. u Dablinu. Trenutno je jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih svjetskih muzičara, kao i najzaslužniji za ogromnu popularnost benda U2, koji je &scaron;irom planete prodao 145 miliona primjeraka albuma. Od 1982. u braku je sa Alison i otac je četvero djece.

Bono Voks

Dragi Irac

Tokom agresije na BiH bezbroj puta smo se pitali kako to da je veliki dio zemaljske kugle prosto imun na na&scaron;e patnje, da je toliko be&scaron;ćutan svijet pa dopu&scaron;ta da u plamenu nestaje zemlja u kojoj su samo osam godina ranije održane Zimske olimpijske igre. Pitali smo se kako to da ne vide da bježimo pred snajperima, da gladujemo, borimo se za ogrjev, da nas muče žeđu, ubijaju, mrcvare, granatiraju, da ru&scaron;e na&scaron;e spomenike i bogomolje... &nbsp;

Pa i mi smo ljudi, pričali smo. Iako su trebale tri i po godine da dočekamo mir, brojni dobri ljudi digli su svoj glas, otkrili istinu o BiH i pomogli da se pakao na&scaron;ih života okonča.&nbsp;

Otkud onda danas, upravo u BiH, bolesna potreba pojedinca da relativiziraju, ignoriraju ili čak opravdavaju patnju najmanje 129 nevinih francuskih žrtava u stra&scaron;nom terorističkom pokolju u Parizu. Pitaju se ti na&scaron;i talibani (P. Matvejević) čemu osude poput one uvaženog reisa Kavazovića, za&scaron;to ljudi dižu svoj glas, za&scaron;to pale svijeće, za&scaron;to građani žale, za&scaron;to ističu boje francuske zastave... Čitamo razne teorije zavjere, iskrivljene poglede, zamjene teza, povr&scaron;nost ili pak zloću. Gdje je kraj svemu tome?

Dana&scaron;nji svijet jeste licemjeran. Svoju hipokriziju dokazao je toliko puta, od Palestine pa do Mjanmara. Ali, pravdati smrt desetina nevinih ljudi pogre&scaron;nim politikama svjetskih sila jednako je korektno kao i stavovi da je Slobodan Milo&scaron;ević bio mirotvorac, spasilac Jugoslavije ili da su potpomaganjem i organiziranjem genocida nad nedužnim Bo&scaron;njacima on, Karadžić i Mladić htjeli unaprijed sačuvati Evropu od &quot;zelene opasnosti&quot;.&nbsp;

Nema razlike između arkanovaca, Crvenih beretki i ubica koji su nenaoružane Francuze ubijali 13. novembra. Ba&scaron; onako kao &bdquo;&Scaron;korpioni&ldquo; nedužne Srebreničane. Jednog po jednog...

Zlo pobjeđuje kada dobri ljudi u&scaron;ute. Ako nakon Pariza Evropa ugasi svoja svjetla, to će biti najveća pobjeda terora, a, ujedno, najveća opasnost za nas u BiH. Upravo zbog toga mi ne smijemo biti nijemi na zlo, ma odakle i zbog čega dolazilo. Dižući glas protiv jedne bolesti čovječanstva, mraka ISIL-a koji bi na svom bezumnom putu mogao zakucati i na na&scaron;a vrata, jeste znak svrstavanja protiv novih fa&scaron;ista, svrstavanje na stranu civilizacije i čovjekoljublja. Bez kompromisa i pitanja! Kao &scaron;to ćemo to učiniti u slučaju Palestine, Sirije, Iraka i svih drugih strati&scaron;ta.&nbsp;

Zbog nastojanja ISIL-ovih zločinaca da se kriju iza zastave islamskog identiteta, u toj osudi Bo&scaron;njaci moraju prednjačiti, ističući svoje jasno: &quot;Ne u moje ime!&ldquo; Jer, islam proklinje teror!

Naši talibani

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović najo&scaron;trije je osudio terorističke napade u Parizu i ubistva nevinih ljudi, ne libeći se govoriti o terorizmu kao o globalnom zlu i prijetnji po čovječanstvo, a o teroristima kao gre&scaron;nicima prema Bogu koji ne predstavljaju ni vjeru ni zajednicu.&nbsp;

Kavazović je u otvorenoj poruci izrazio najdublje saosjećanje i solidarnost s francuskim narodom u njegovoj boli, pozivajući na adekvatan odgovor francuske države i dru&scaron;tva prema namjerama terorista da svojim napadima izazovu gnjev i odmazdu prema muslimanima u Evropi.&nbsp;

Kao istinski vjerski lider, reis Kavazović pozvao je muslimane &scaron;irom Evrope da sačuvaju mir i pribranost i da nemaju nikakvih dilema u osudi onih koji pod pla&scaron;tom vjere ubijaju nevine ljude, jer &bdquo;svjesno ubistvo jednog nevinog čovjeka je napad na cijelo čovječanstvo&ldquo;.&nbsp;

Zagovornik istine, islamskog nura, reis Kavazović tako je poslao jasnu poruku u svijet da muslimane i islam ne povezuje ni najtanja nit s teroristima i ubicama nedužnih ljudi.

Husein ef. Kavazović

Islam nije terorizam

&Scaron;ok! Užas! Nevjerica! Uglavnom, tako bi se mogao opisati dojam koji su kod svakog miroljubivog čovjeka izazvale preksinoćnje slike terorističkog napada u Parizu u kojem su ubijeni nevini ljudi. Ubice su poznate, bez obzira na to &scaron;to im se, pojedinačno, ne znaju imena. Radi se o teroristima, &scaron;to je zajednički imenitelj za sve ubice svijeta, bez obzira na to odakle da dolaze i kojoj naciji i vjeri pripadaju.&nbsp;

Odgovornost za zločin u Parizu preuzela je organizacija ISIL, koja se krije pod imenom nepostojeće Islamske države Irak i Levant. Za svakog čestitog pripadnika islama to je razlog vi&scaron;e za sablažnjavanje i osudu nad pariskim masakrom, ali i poziv na odlučnu borbu protiv najgore vrste zloupotrebe vjere, čega su se prihvatile ISIL-ove ubice.&nbsp;

&Scaron;ta je ISIL, ko je ISIL, ko ga &nbsp;je osnovao, gdje njegovi pripadnici vade dokumente, od čega žive i čijim parama nabavljaju oružje kojim po svijetu ubijaju nevine ljude, posebno ko im je gazda, mi običan svijet koji smo preksinoć u &scaron;oku pratili direktan TV prijenos ubijanja Parižana u koncertnoj dvorani, na stadionu, restoranu... za života, te&scaron;ko da ćemo saznati.

Ali, ono &scaron;to svi mi koji godinama gledamo ubijanje nevinih ljudi, počev od javnog odrubljivanja glava zarobljenicima, do napada u metroima, restoranima, demonstracijama, kinima&hellip; trebamo znati jeste da nas se svi ti zločini, koliko god mi teritorijalno bili daleko od mjesta njihovog počinjenja, itekako tiču. Muslimana pogotovo!

Terorizam nema ni vjeru ni naciju, već samo nalogodavce i izvr&scaron;ioce. Stoga oni koji &nbsp;zločine poput ovog u Parizu čine i kažu da to rade u ime islama, odnosno muslimana, čine dodatni zločin, i to upravo nad muslimanima. Bilans preksinoćnjeg napada u Parizu je užasan. Pronalazak nalogodavaca i izvr&scaron;ilaca ubistva značit će obračun s teroristima, a ne s muslimanima.

&nbsp;

&nbsp;

Borba svih nas

Francuski predsjednik Fransoa Oland (Francois Hollande), kada su teroristi ISIL-a započeli krvavi pir u centru Pariza, nalazio se na tribinama stadiona na kojem se odigravao prijateljski meč fudbalskih reprezentacija Francuske i Njemačke.&nbsp;

Iako su eksplozije odjekivale neposredno uz stadion, Oland je uz pomoć službi sigurnosti evakuiran, da bi jo&scaron; dok je trajalo spa&scaron;avanje stotinjak zatočenika u koncertnoj dvorani &bdquo;Bataclan&ldquo;, bio direktno uključen u sve akcije vezane uz ovaj stra&scaron;ni događaj. Vrlo brzo je proglasio vanredno stanje u zemlji i izdao naredbu o zatvaranju francuskih granica.&nbsp; 
&nbsp; 
Oland se u prvim satima suočavanja sa stra&scaron;nom tragedijom koja je pogodila Pariz, iako pod vidljivim emocijama, nije dao zbuniti. Pozvao je Francuze na jedinstvo i hrabrost kako bi se suočili sa zlom terorizma, istovremeno ih ohrabrujući da, iako je povrijeđena, njegova zemlja &bdquo;nastavlja rasti&ldquo;. &nbsp;

Razboritost i državničko pona&scaron;anje, ali i odlučnost francuskog predsjednika u te&scaron;kom trenutku mnogo su pomogli Francuskoj i njenim građanima. Tu razboritost pokazao je i u januaru prilikom napada na list &bdquo;Charlie Hebdo&ldquo;. I tada je stao ispred svojih građana upozoravajući ih da je njegova zemlja &bdquo;u ratu protiv terorizma, a ne protiv jedne vjere ili civilizacije&ldquo; i javno se suprotstavljajući svakom poku&scaron;aju odmazde za ovaj teroristički akt.

&nbsp;

Fransoa Oland

Državničko ponašanje

Svijet jutros vi&scaron;e nije onaj isti svijet od jučer.&nbsp;Serija terorističkih napada koja je noćas potresla&nbsp;Pariz događaj je bez presedana na evropskom tlu, a njegove posljedice svi mi ćemo osjećati u narednim godinama i decenijama. Kao &scaron;to se svijet drastič no promijenio nakon&nbsp;napada od 11. septembra 2001., tako će se, bez sumnje, promijeniti i nakon ovih napada. Evropa će 
morati drastično povećati mjere sigurnosti mnogo snažnije pristupiti borbi protiv terorizma.

Svijet će se morati ujediniti u borbi protiv zla, jer je to jedino rje&scaron;enje da ono bude pobijeđeno. Svi raspoloživi resursi demokratskih zemalja bit će angažirani na borbi protiv radikalizma.

Teroristi postaju sve okrutniji u svojim namjerama da unesu strah među ljude, da pokidaju veze među njima, te da&nbsp;uni&scaron;te zapadne vrijednosti slobode i demokratije.

Sve države i svi ljudi, bez obzira na vjeru ili naciju,&nbsp;moraju se uključiti u odbranu od ovog zla. Vojska, policija i obavje&scaron;tajne agencije radit će svoj posao na sprečavanju novih napada, ali dru&scaron;tva u cjelini moraju se aktivnije uključiti u tu borbu.

Mora se vi&scaron;e uraditi na sprečavanju radikalizacije mladih ljudi koji postaju topovsko meso i pristaju da poginu ili ubiju za nečije sulude ideje. Obrazovni sistemi, vjerske&nbsp;zajednice, nevladine organizacije, lokalne zajednice...&nbsp;moraju raditi vi&scaron;e na edukaciji ljudi, naročito&nbsp;mladih, kako bi se spriječilo da oni budu zavedeniovim bolesnim idejama.

Svijet više nije isti

Srebrenica je u proteklih 20 godina bila simbol tuge, ti&scaron;ine, boli, krvoločnog stradanja i mjesto najveće evropske tragedije i genocida nakon Drugog svjetskog rata. Nakon 11. jula i službenih izraza tuge i žalosti domaćih i međunarodnih zvaničnika, o Srebrenici se tokom godine ne čuje mnogo.

No, u utorak i srijedu u ovom mjestu sastali su se privrednici i političari iz BiH i regiona, a načelnik Srebrenice Ćamil Duraković dobio je sve pohvale za organiziranje Investiciono-razvojne konferencije. Ona predstavlja značajan korak u pravcu sprečavanja nestanka ovog mjesta, iz kojeg su proteklih godina masovno odlazili mladi. Poku&scaron;aj oživljavanja je, sudeći prema reakcijama aktera, bio veoma uspje&scaron;an.

Ćamil Duraković je rođen 18. januara 1979. u Srebrenici. Jedan je od preživjelih Srebreničana koji su putem &bdquo;Mar&scaron;a smrti&ldquo; u julu 1995. godine stigli do Tuzle. Na općinskim izborima 2012. kao nezavisni kandidat za načelnika Srebrenica dobio je povjerenje građana. Oženjen je, sa suprugom Merdisom ima kćerke Ajnu i Merjem.

&nbsp;

&nbsp;

Čuvar svog stada

Osude terorizma

Novi čovjek za nova vremena

Zlo na vratima

Dabogda te Šanko liječio

Žrtve bezumlja

Progon heroja

Učiti na greškama

Žive žrtve terora

Dragi Irac

Naši talibani

Islam nije terorizam

Borba svih nas

Državničko ponašanje

Svijet više nije isti

Odlična organizacija

Kolumne

Čuvar svog stada

Osude terorizma

Novi čovjek za nova vremena

Zlo na vratima

Dabogda te Šanko liječio

Žrtve bezumlja

Progon heroja

Učiti na greškama

Žive žrtve terora

Dragi Irac

Naši talibani

Islam nije terorizam

Borba svih nas

Državničko ponašanje

Svijet više nije isti

Odlična organizacija