- Kada igra&scaron; protiv svog idola, najdražeg igrača, priča&scaron; s njim... Ni&scaron;ta ne može zamijeniti istinsku sreću!

Koliko je samo dječaka kojima se ovakvi snovi nikada neće ostvariti, već će ostati vječita imaginacija, ali Jusuf Nurkić nije među njima. Na&scaron; ko&scaron;arka&scaron; na&scaron;ao se oči u oči sa svojim idolom i trećim najboljim strijelcem u historiji ko&scaron;arka&scaron;ke NBA lige Kobijem Brajantom (Kobe Bryant).

U susretu svog Denvera s Brajantovim Lejkersima, Nurkić je igrao oko pola sata, ali to mu je bilo dovoljno da bude najbolji strijelac svoje ekipe sa 16 poena, osam skokova i dvije asistencije, sedam poena manje od njegovog idola.

Dvadesetogodi&scaron;nji Nurkić, rođen 23. avgusta 1994. godine, igra sjajnu debitantsku sezonu u NBA ligi, u koju je do&scaron;ao kao 16. &quot;pik&quot; drafta 2014. Uz Mirzu Teletovića, na&scaron;e je najveće ko&scaron;arka&scaron;ko ime. Ostaje nada da njegov nedavni sukob s Ko&scaron;arka&scaron;kim savezom BiH neće ostaviti posljedice i da ćemo uz Mirzu i Nurkića slaviti jo&scaron; mnogo pobjeda.

&nbsp;

LIČNOST DANA    Jusuf Nurkić

Oči u oči s idolom

Radnici uni&scaron;tenih preduzeća Tuzlanskog kantona, &bdquo;Dite&ldquo;, &bdquo;Konjuha&ldquo;, &bdquo;Aide&ldquo; i &bdquo;Livnice&ldquo;, petodnevnim mar&scaron;em od Tuzle do Ora&scaron;ja i granice s Hrvatskom, odnosno Evropskom unijom, udarili su neviđeni &scaron;amar ne samo nesposobnim vlastima TK nego i svim vlastodr&scaron;cima u ovoj zemlji odgovornim za njihovu propast.

Snijeg, minusi, rane na nogama nisu pokolebali ove ojađene radnike da pje&scaron;ače do Ora&scaron;ja, a neke i da nakratko prijeđu granicu, makar na nekoliko minuta. Radnička muka jača je od fizičkog bola koji su osjećali tih nekoliko dana.

Nema razdvajanja

Po mnogočemu ćemo pamtit 2014. godinu. Ali, slika promrzlih, gladnih, izranjavanih radnika kako stoje na granici i gledaju preko, u ljep&scaron;i svijet, sigurno će ostati zauvijek urezana u pamćenje Bosanaca i Hercegovaca.

Izjave da neće odustati, da mogu prijeći granicu, ali se ne žele razdvajati, da ne žele ostavljati braću po muci koji su bez paso&scaron;a, pokazale su s koliko se odlučnosti, ali i solidarnosti ovi radnici bore za svoja prava.

Lo&scaron;e, antinarodne vlasti u posljednjih 20 godina osiroma&scaron;ile su i ojadile hiljade ljudi u ovoj zemlji. Radnici &bdquo;Dite&ldquo;, &bdquo;Konjuha&ldquo;, &bdquo;Aide&ldquo; i &bdquo;Livnice&ldquo; tipične su žrtve privatizacijske pljačke zbog koje su oni i ova država do&scaron;li na ponor propasti.

Zbog toga je odluka da dignu glas, ne obore glavu, nego da se bore protiv tiranske vlasti iz kantonalnih, federalnih i državnih vlada jasan znak da ponor možda nije jedini izlaz iz ove situacije. Samo borba, posebno radnička, može promijeniti u kriminal i korupciju ogrezle vlasti.

Tiranske vlasti

Ako neko misli da su radnici TK pet dana mar&scaron;irali uzalud, za jednokratnu socijalnu pomoć, grdno se vara. Oni su, i definitivno je jasno, udarili &scaron;amar nesposobnim vlastima, zbog kojeg će im se obrazi jo&scaron; dugo crvenjeti. I, možda ono najvažnije, radnici su poručili da je ovo prvi ovakav mar&scaron;, ali ne i posljednji.

Mar&scaron; tuzlanskih radnika prema EU najhrabriji je čin u kojem su satkane muka i bol stotina hiljada radnika u BiH koji su na isti ili sličan način prevareni i opljačkani u nezakonitim privatizacijama.

<h2>Ko su bili dobitnici</h2>

&quot;Dnevni avaz&quot; već 19 godina dodjeljuje uglednicima prestižno priznanje &quot;Ličnost godine&quot;. Prva nagrada je 1995. pripala prvom predsjedniku Predsjedni&scaron;tva BiH, rahmetli Aliji Izetbegoviću, a za stranu ličnost izabran je tada&scaron;nji američki predsjednik Bil Klinton (Bill Clinton). Među brojnim dobitnicima ranijih godina bili su Anđelina Đoli (Angelina Jolie), prof. dr. Ejup Ganić i Ilija Juri&scaron;ić, Fata Orlović, Danis Tanović, Oleg Čavka i Diana Kajmaković, Jasmila Žbanić, Amor Ma&scaron;ović, Adilbeg Zulfikarpa&scaron;ić, Miroslav Ćiro Blažević, Blaž Sli&scaron;ković, Barak Obama, Stjepan Mesić, Nikolas Berns (Nicholas Burns), Tomas Miler (Thomas Miller)...

DOMAĆA LIČNOST GODINE Radnici „Dite“, „Konjuha“, „Aide“ i „Livnice“

Žrtve privatizacijske pljačke

Većina građana BiH Novu 2015. godinu dočekat će s te&scaron;kim bremenom, zaokupljena brigom kako preživjeti jo&scaron; jednu, i to jubilarnu godinu nakon rata. Jer, jubilarne služe za svođenje računa, bilo ličnih ili općih. A i u jednom i u drugom slučaju za građane BiH rezultat je te&scaron;ki minus za koji, barem za sada, lijeka nema na vidiku.

Ni&scaron;ta nije nepoznato u tome &scaron;ta nam ostavlja protekla i &scaron;ta donosi naredna godina. Ova iza nas u kojoj su, kroz građanski bunt, eksplodirali neima&scaron;tina, glad, nezaposlenost i besperspektivnost, ostat će upisana u historiji među one te&scaron;ke, turobne godine koje ostavljaju samo rane i duboke ožiljke.

U ovoj koja dolazi bol iz tih rana jo&scaron; će gorjeti. Nažalost, jo&scaron; nismo dotakli dno, jer prevara i zlo s kojima se suočavamo očito imaju duplo dno. Vi&scaron;e će ljudi biti na kazanima narodnih kuhinja, vi&scaron;e na evidenciji zavoda za zapo&scaron;ljavanje, vi&scaron;e onih koji u potrazi za poslom bježe iz zemlje, vi&scaron;e beskućnika i ubogih siromaha...

Ustvari, bit će vi&scaron;e razloga zbog kojih ćemo se otvorenih očiju morati suočiti s rezultatima politike koja je vi&scaron;e od 20 godina upravljala ovom zemljom i zbog koje sve na&scaron;e zablude, posebno one bo&scaron;njačke, dolaze svaki dan na naplatu.

Prije svih i iznad svih na naplatu će nam stići privatizacijski haram i političko-tajkunski talovi koji su postali matrica po kojoj se uređuju odnosi u državi i zbog kojih je i nemjerljivom saburu i merhametu ovog napaćenog naroda istekao rok trajanja!

U 2015. godini suočit ćemo se i sa 20. godi&scaron;njicom genocida u Srebrenici i potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Bit će to suočavanje s te&scaron;kim porazom pravde u zemlji, odnosno činjenicom da jo&scaron; mnogi egzekutori srebreničkih civila uživaju u slobodi, a kosti ubijenih jo&scaron; nisu pronađene i sahranjene. Treba biti iskren i reći, kad to neće niko drugi - bit će nam jo&scaron; gore, prije nego &scaron;to nam bude, ako Bog da, bolje. A hoće, kad-tad.

&nbsp;

Komentar dana

Haram i talovi

Ivan Vilibor Sinčić, iako trećeplasirani u prvom krugu izbora u Hrvatskoj, najveće je iznenađenje. Ovaj 25-godi&scaron;nji inžinjer elektrotehnike iz Karlovca osvojio je vi&scaron;e od 16 posto glasova na izborima, čime je prevazi&scaron;ao sva očekivanja. Potpuni politički anonimus, Sinčić je tokom kampanje vi&scaron;e provocirao javnost svojim stavovima, predstavljajući se kao alternativa objema glavnim političkim blokovima, čiji su kandidati ipak pro&scaron;li u drugi krug.

No, Sinčićev fenomen vjerovatno će biti predmet ozbiljnih analiza i istraživanja, ali njegov iznenađujući uspjeh sasvim sigurno je poruka vlastima da su ljudi, ne samo u Hrvatskoj nego i u regionu, željni promjena i novih lica. Sinčićeva afirmacija kao političara poruka je da novi projekti mogu uspjeti, uprkos tome &scaron;to etablirane politike i dalje drže glavne konce igre.

Ivan Vilibor Sinčić rođen je 28. avgusta 1990. godine u Karlovcu. Dopredsjednik je Udruženja za za&scaron;titu i pomoć žrtvama deložacija &quot;Stop deložacijama&quot;, a povezan je i s Udruženjem &quot;Živi zid&quot;, zbog čega je kao njihov aktivista hap&scaron;en u nekoliko navrata.

Ivan Vilibor Sinčić

Veliko iznenađenje

Mediji su omiljena i često najlak&scaron;a meta političara i vlasti. Kada vlast ima problem, ceh će na ovaj ili onaj način plaćati novinari i mediji. A kada su političari nervozni ili upla&scaron;eni, onda na scenu stupa policija koja će u njihovo ime pendrekom učiti građane kako da misle, a novinare kako da pi&scaron;u i govore.

Nikako drugačije do poku&scaron;ajem utjerivanja straha ne može se objasniti jučera&scaron;nja brutalna demonstracija sile u redakciji portala Klix.ba, čiji su novinari otkrili i javnosti dostupnim učinili snimak govora premijerke RS Željke Cvijanović o navodnoj kupovini glasova. Redakcija je demolirana, a novinari i urednici sedam sati policijski maltretirani.

Posljednji put takvo ne&scaron;to je viđeno kada su po nalogu SDA 2000. godine u redakciju &quot;Dnevnog avaza&quot; upali daljinski navođeni poreznici, sedmicama tražeći nepostojeće utaje i maltretirajući pri tome uposlenike ove kuće. Ustvari, iza svega se krio poku&scaron;aj vladajuće stranke da ugasi moćan mediji zbog razotkrivanja afera čiji se repovi vuku do danas. Jer, vlastima uvijek smetaju mediji koje ne mogu kontrolirati.

Novinari, novinarska udruženja, ali i cijela demokratska javnost, danas, kao i prije vi&scaron;e od deset godina, moraju ustati kako bi bili za&scaron;tićeni ne samo jedna redakcija i njeni uposlenici nego medijske slobode kao garant slobode jedne zemlje i njenog dru&scaron;tva. Danas na meti nije samo jedna medijska kuća nego svi oni koji se usuđuju javnosti govoriti istinu.

Upadi u redakcije su nedopustivi i &scaron;alju zastra&scaron;ujuću sliku nedemokratskih dru&scaron;tava te bi morali izazvati reakcije svih zdravih institucija, udruženja i međunarodne zajednice.

Ostanu li kolege s Klixa usamljene u borbi s represijama, ne treba biti čudo ako se uskoro dogode slični upadi i u druge medije, pa da, umjesto novinara i urednika, tekstove i priloge pripremaju vlasti i privilegija gladni ministri i premijeri. Ko je sljedeći? Tog pitanja među na&scaron;im novinarima neće biti samo ako odgovor javnosti na proganjanje medija bude nedvosmislen.

Ko je sljedeći?

Mlada Te&scaron;anjka Irma Kotorić se ubila prethodno ostaviv&scaron;i poruku prijateljima da joj &quot;ovaj svijet vi&scaron;e ne treba&quot;. Bezizlaznost i nemogućnost da se nose sa sve že&scaron;ćim tempom savremenog života, pseudofeudalnim shvatanjem kapitalizma i zapadnjačkim sistemom vrijednosti koji nam se nametnuo, izaziva kod mladih brojne frustracije i probleme.

Prijatelji, rodbina, Irmi bliski ljudi, od trenutka saznanja da je sebi oduzela život na dru&scaron;tvenim mrežama izražavaju žalost, ali malo ko se uistinu pita je li mogao postupiti drugačije, je li joj mogao nekako pomoći.

Linija manjeg otpora, nezamjeranje, dijeljenje samo dobra, ali ne i problema, otuđenje čovjeka od čovjeka na najpogrdniji, zapadni način, a istovremeno nespremnost institucija da prate i pomognu razvoj djece bez roditelja ili s nedovoljno roditeljske pažnje surova je stvarnost dana&scaron;njeg bh. dru&scaron;tva.

Koliko djevojaka ili mladića nakon proteklog rata odrasta uz nane i dede, bez stvarne kontrole i mjera predostrožnosti da se spriječi utjecaj lo&scaron;eg okruženja, prepunog droge, alkohola... A Irma je odrastala i bez roditeljske i bez pomoći dru&scaron;tva, za čije je bolje sutra njen otac dao život.

Samo formalno postoje institucije koje trebaju brinuti o problemima mladih kakve je imala Irma. Nažalost, za razliku od fiktivne brige, itekako je stvarna plaća koju primaju hiljade &quot;stručnjaka&quot; &scaron;irom države da olak&scaron;aju, predvide i spriječe kobne posljedice po mlade zbog nemogućnosti da sami pronađu izlaz iz problema.

U vrijeme silnih &quot;fejsbuka&quot;, &quot;čatova&quot;, virtuelne komunikacije, otuđeniji smo jedni od drugih nego ikad. Interesira nas samo tuđa nevolja na nivou &ldquo;klika&rdquo;, a kad se suočimo sa stvarnim, a ne &quot;fejsbuk problemima&rdquo;, okrećemo glavu. Sutra će biti kasno.

Jo&scaron; jedan mladi život je izgubljen, a dru&scaron;tvo će, nažalost, prije pronaći izgovor, nerijetko prebaciti i odgovornost na nejaka pleća žrtve, nego se konačno ozbiljno preispitati je li moglo drugačije, je li se moglo zlo spriječiti, je li Irma danas mogla biti živa.

&nbsp;

Ne okrećite glavu

Visok prosjek ocjena ostvaren tokom studija i vannastavne aktivnosti Mirzu Skenderagića, studenta četvrte godine dramaturgije na Akademiji scenskih umjetnosti, doveli su do stipendije Fondacije &quot;Karim Zaimović&quot;.

U njegovu korist, kako je navela Karimova sestra Lejla Zaimović-Kurtović, i&scaron;la je i sličnost s njenim bratom. Dakle, Mirza je, ba&scaron; kao i Karim, diplomirao na Fakultetu političkih nauka, na Odsjeku za žurnalistiku.

No, to nije sve, on pi&scaron;e kritike i eseje, trenutno radi na dokumentarnom filmu, bio je učesnik Talent kampusa na Berlinaleu i Sarajevo Film Festivalu i ima veoma &scaron;irok opus aktivnosti kojima se bavi, a Karim mu je uzor.

Mirza Skenderagić je rođen u Sarajevu 1986. Pi&scaron;e za nekoliko portala. Pod mentorstvom oskarovca Danisa Tanovića, u okviru predmeta Režija postavio je predstavu &quot;Terapija&quot;, za koju je napisao tekst.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

LIČNOST DANA    Mirza Skenderagić

Student za primjer

Kakva nam sigurnost, takva i država! Dalo bi se to zaključiti iz informacije o stanju sigurnosti u FBiH za veći dio ove godine.

U obilju stra&scaron;nih podataka policijski raporti kažu da se krivičnim djelima ljudi bave 63 puta dnevno, odnosno 1.899 mjesečno. A najvi&scaron;e te&scaron;kim krađama.

Retrospektivom se iz ovih brojki, sve gorih kad god se zbroje, i&scaron;čitava stanje naroda. Iz siroma&scaron;tva i nezaposlenosti puteva je malo, a kriminal je mnogima najizgledniji. Lopovima je mjesto u zatvorima. A &scaron;ta ako nisu svi isti?

Tako su prije neki dan momci pohap&scaron;eni jer su krali u granapu. Zapisano je da je neko krao suho meso. A police s hranom kao da su zlatare. &nbsp;

&Scaron;ta je drugo preostalo nezbrinutom radniku nego da se &quot;namiri&quot; krađom, ili maloljetniku koji nema za užinu u &scaron;koli nego da prodaje marihuanu..., pitat će se neko. Ili &scaron;ta mu je država ponudila kao izlaz - ni radno mjesto ni program &scaron;kolovanja. 
&nbsp; 
Priča o raju za lopove u kojem kradu i policajci govori i o njihovim &scaron;efovima. Isto kao kad u vicu policajac pronađe mrtvu ženu ispred policijske stanice i odjuri kod nadređenoga da to prijavi, a on mu odgovori: &quot;Pa &scaron;ta sad hoće?&quot; Nikoga nije ni briga.

I tako je sve gore i gore. I &scaron;ta dalje? Ljudi će krasti, varati, pa i jo&scaron; gore - silovati i ubijati. Narod će se zgražavati i čuditi &scaron;to je &quot;sve poludjelo&quot;. Političari, &scaron;efovi policajaca gledat će, &scaron;utjeti i uživati u svojoj sigurnosti, bogatstvu i blagostanju. Dok ih neki nezaposleni, delinkvent i drugi satjerani uza zid ne pitaju: &quot;A gdje smo mi tu?&quot; 
&nbsp;

A gdje smo mi tu

Nogometa&scaron;i Evertona potpuno su nadigrali Stouk u okviru 18. kola Premier lige Engleske, ali su i pored toga na kraju kapitulirali i upisali sedmi ovosezonski poraz (0:1). 
 
Razlog - Asmir Begović, golman reprezentacije Bosne i Hercegovine i čuvar mreže Stouka. Igrači Evertona propustili su veliki broj izglednih &scaron;ansi, 16 puta &scaron;utirali su prema golu Stouka, ali je briljantni Trebinjac zaključao sve prilaze prema svome golu i bio je nerje&scaron;iva enigma za napadače kluba iz Liverpula. 
 
Engleski novinari s pravom su Begoviću dodijelili najbolju ocjenu, jer je, uz Bojana Krkića, strijelca pobjedonosnog gola, najzaslužniji za trijumf svoga tima. 
 
Stouk je ovom pobjedom pobjegao iz opasne zone i nalazi se na 11. mjestu s 22 osvojena boda, a već danas u Britaniji dočekuje WBA. 
 
Asmir Begović rođen je 20. juna 1987. godine u Trebinju. Dres Stouka nosi od 2010. i jedan je od najboljih igrača tog tima, za koji je nastupio 143 puta. Za reprezentaciju BiH branio je 38 puta.

Ličnost dana Asmir Begović

Noćna mora napadača

Aktuelna vlast, koja posljednjih dvadesetak godina sistemski uni&scaron;tava bh. građane i privredu, uspjela je u onome u čemu nije ni agresor. Iz domovine i s njihovih ognji&scaron;ta u miru su potjerali i otjerali do sada neutvrđen broj građana, a među posljednjima su desetine radnika uni&scaron;tenih tuzlanskih firmi.

Ovaj potez, kao svojevrsni barometar njihovog očaja, dodatno težim čini najava radnika da će se baciti s mosta u Savu!?

Žalosna kolona ljudi izazvala je saosjećanje i reakciju običnih građana u zemlji i u susjedstvu, kao i &scaron;irom svijeta. No, iznureni i iznemogli radnici ne propalih nego lo&scaron;im vođenjem uni&scaron;tenih firmi prije će rasplakati kamen nego izazvati razumijevanje ovda&scaron;njih političara.

Dokazuje to i sramna, nevjerovatna činjenica da niko od političara na vlasti nije ni poku&scaron;ao iznaći rje&scaron;enje da radnicima bude isplaćeno mizernih 400 KM, koje su davno zaradili. Umjesto toga, tuzlanska vlada počela se cjenkati s radnicima nudeći im 300 KM plus paketi pojedinačne vrijednosti 100 KM.

Je li to vrhunac bezobrazluka ili dno morala i ljudskosti, te&scaron;ko se odlučiti.

Aktuelni premijer TK Bahrija Umihanić, postavljen kao ekspert, takvim je cjenkanjem i, faktički, cirkuzanjem s izmučenim radnicima preslikao sve ono &scaron;to su njegovi prethodnici činili, a &scaron;to je primoralo ljude da sve ostave i pje&scaron;ice odu iz BiH. No, nije Umihanić sam.

Desetine funkcionera ovih dana imaju, bez ikakve sumnje, na raspolaganju tekuće rezerve i narodni novac koji ne samo da može namiriti tih 400 KM za radnike nego i pomoći da se ožive njihova radna mjesta. No, taj novac je otet, skriven u njihovim džepovima i trezorima i čeka da bude utro&scaron;en kada moćnicima na vlasti to bude po volji. Niko od njih nije ni prstom mrdnuo. A radnici &quot;Aide&quot;, &quot;Dite&quot;, &quot;Konjuha&quot; neka se u hodu prema granici cjenkaju s Umihanićem.&nbsp;

&nbsp;

Sramotno cjenkanje

Najpopularniju njemačku političarku Angelu Merkel ugledni britanski list &quot;The Times&quot; proglasio je lično&scaron;ću godine zbog, kako se navodi u obrazloženju, centralne uloge u očuvanju stabilnosti u Evropi. Kancelarka Njemačke, prema ocjeni ovog lista, najzaslužnija je &scaron;to nije do&scaron;lo do većih geopolitičkih poremećaja &quot;poslije ruske agresije u istočnoj Evropi&quot;.

Angelu Merkel lično&scaron;ću godine čini i to &scaron;to se uspjela nametnuti kao nezaobilazni faktor u godini kada su odnosi između Istoka i Zapada do&scaron;li do tačke pucanja u najopasnijoj geopolitičkoj krizi nakon Hladnog rata. Ova čelična dama otvoreno je upozorila na to da Rusija poku&scaron;ava povećati svoj utjecaj na zapadnom Balkanu.

U vi&scaron;e navrata progla&scaron;avana je najmoćnijom ženom svijeta, a do sada se i nebrojeno puta pokazala kao veliki prijatelj BiH. Njen nemjerljiv utjecaj ogleda se i kada je u pitanju put BiH ka Evropskoj uniji. To se najbolje ogleda u nedavno pokrenutoj britansko-njemačkoj inicijativi čiji je cilj rje&scaron;avanje gorućih problema u na&scaron;oj zemlji i deblokada puta ka EU. Merkel je rođena 17. jula 1954. u Hamburgu. Ima bogato političko iskustvo, a prva je žena na čelu njemačke vlade.

&nbsp;

&nbsp;

Angela Merkel

Moćna Njemica

Ni&scaron;ta Marka, kako ga odmilja zovu, ne prepu&scaron;ta slučaju. Neozbiljnost ne postoji u njegovom svjetonazoru, zna kako izgleda i &scaron;ta može prouzrokovati, ali ne da joj ni blizu. Selektor rukometne reprezentacije BiH, general s bilježnicom Dragan Marković žestok je tempo nametnuo na pripremama za Svjetsko prvenstvo u Kataru 2015. godine.

Njegovi izabranici rade punom parom pod mostarskim suncem i, &scaron;to je začuđujuće imajući u vidu na&scaron; tradicionalni mentalitet, uživaju u mukotrpnom radu. Selektor je uoči priprema koje će trajati ne&scaron;to kraće od tri sedmice angažirao i kondicionog trenera, svog starog znanca iz Borca Borka Petrovića, kao i trenera golmana Damira Cipurkovića pa nema sumnje u to da će &quot;Zmajevi&quot; na Mundijalu biti vi&scaron;e nego spremni.

Dragan Marković rođen je 11. oktobra 1969. u Banjoj Luci. Kao igrač nastupao je za Borac i mno&scaron;tvo njemačkih klubova. Kao trener vodio je Veclar, Borac, Bosnu... Najveći uspjeh mu je plasman na SP s BiH. Ove je godine u izboru &quot;Nezavisnih novina&quot; progla&scaron;en najboljim trenerom.

&nbsp;

Ličnost dana Dragan Marković

General s bilježnicom

Dokumenti o jezivom zločinu nad srpskim civilom u Vozući i punktu Iranske obavje&scaron;tajne službe u ratnoj Zenici nisu ni stigli do pisarnice Tužila&scaron;tva BiH, a već se na glavu Mirsada Kebe sručila orkestrirana hajka medija blisko povezanih s Bakirom Izetbegovićem i &Scaron;efikom Džaferovićem, osobama koje je potpredsjednik Federacije BiH spomenuo u pismu državnom tužiocu Goranu Salihoviću.

Nema, prema telalima bo&scaron;njačke državne mafije, ničega inkriminirajućeg u tome &scaron;to su &Scaron;efik Džaferović i Sakib Mahmuljin - sudeći prema službenoj zabilje&scaron;ci dvojice pripadnika SJB Zenica - &bdquo;18. avgusta 1994. godine prilikom posjete oslobođenoj Vozući dobili informaciju i bili udaljeni deset metara od mjesta gdje su pripadnici odreda &quot;El-Mudžahid&quot; likvidirali - odsjekli glavu civilu, pripadniku srpske nacionalnosti&ldquo;.

Izetbegovićevi i Džaferovićevi medijski trbuhozborci upadljivo ignoriraju i dokumente do kojih je do&scaron;ao Kebo i proslijedio ih Tužila&scaron;tvu, a u kojima se navodi da su iranski obavje&scaron;tajni punkt u Zenici, koji je bio aktivan od 1993. do 1995. godine, između ostalih posjećivali i Bakir Izetbegović, aktuelni lider SDA, i &Scaron;efik Džaferović, tada&scaron;nji &scaron;ef Centra službi bezbjednosti Zenica, a sada&scaron;nji potpredsjednik SDA i čelnik Predstavničkog doma Parlamenta BiH.

Na djelu je klasična paraobavje&scaron;tajna akcija zamjene teza i prikrivanja identiteta. Nisu, dakle, sporni Izetbegović i Džaferović, sporan je Kebo, koji &bdquo;napada Bo&scaron;njake&ldquo;. Njemu treba začepiti usta, treba ga upla&scaron;iti, izmi&scaron;ljenim pričama i jeftinim konstrukcijama treba potkopati njegov kredibilitet kod tužilaca i javnosti.

Bo&scaron;njačka politička mafija to tako radi - prvo medijski snajperisti poku&scaron;aju u&scaron;utkati i zaustaviti donosioca kompromitirajućih vijesti ili nepoćudnog političkog rivala. Ako to ne uspije, stvar preuzimaju oni drugi snajperisti. U ratnom Sarajevu zvali su ih &quot;&Scaron;eve&quot;.

Hajka na Kebu

Radnici Fabrike obuće &bdquo;Aida&ldquo; u Tuzli jučer su pje&scaron;ačili prema graničnom prijelazu Ora&scaron;je kako bi zakucali na vrata Evropske unije i u njoj zatražili azil, odnosno kakvo-takvo rje&scaron;enje za bezizlaznost u kojoj su se na&scaron;li u svojoj zemlji.

Na putu im se pridružilo i stotinjak radnika drugih tuzlanskih firmi koji su u sličnoj ili goroj situaciji od one u kojoj je &quot;Aida&quot; i koji su u vi&scaron;egodi&scaron;njoj borbi za spas svojih radnih mjesta iscrpili sve ljudske i zakonske mehanizme &quot;radničkog ratovanja&quot;.

Da se razumijemo: niti će radnici, koji su, mrtvi umorni, do sinoć prepje&scaron;ačili skoro pola puta do granice, ući u EU onako kako su to zamislili, niti će im EU, sve i da zakorače na njeno tlo, dati traženi azil, a jo&scaron; manje rije&scaron;iti probleme koji su ih natjerali na ovaj put. 
&nbsp; 
Za stanje u kojem su se na&scaron;li radnici Fabrike obuće &quot;Aida&quot; odgovornost leži na Vladi Tuzlanskog kantona, odnosno na vladama koje su od početka privatizacije do danas kupovale socijalni mir, a realne probleme nisu rje&scaron;avale na način na koji to zakon predviđa.

Prema poznatim informacijama, tokom vi&scaron;egodi&scaron;njeg mrcvarenja radnika &quot;Aide&quot; ovoj fabrici je iz budžeta TK dato vi&scaron;e od pet miliona maraka kojekakvih grantova i pomoći, a da za to vrijeme nijednom radniku nije uvezan radni staž i plaćeni doprinosi kako bi, ako ni&scaron;ta, barem oni koji imaju uvjete, mogli otići u penziju.

Očajnički potez na koji su se jučer odlučili radnici iz Tuzle posljednji je stadij njihove mirne borbe za radnička prava. Vlast koja nije svjesna &scaron;ta to znači, morala bi, prije svih onih koji su se jučer zaputili prema granici EU, razmisliti o mjestu vlastitog azila. &nbsp;

&nbsp;

Pravi azilanti

Iako roman &quot;Dagmar&quot; Zlatka Topčića nije imao zvaničnu promociju niti su se promotori pred kamerama nadmetali i saplitali od komplimenata autoru, knjiga je dobila već drugu značajnu nagradu.

Ovo djelo jednog od najznačajnijih živućih bh. književnika, nakon priznanja &quot;Fra Grgo Martić&quot;, i žiri Dru&scaron;tva pisaca BiH proglasio je najboljim romanom među bh. autorima objavljenim u 2013. godini. Priča je realizirana kroz mailove supruge biv&scaron;eg če&scaron;kog predsjednika Vaclava Havela, Dagmar Ve&scaron;krnove-Havlove, i bh. pisca Oskara Ferageta (Oscar). Inače, &quot;Dagmar&quot; je svojevrstan nastavak romana &quot;Zavr&scaron;na riječ&quot;, iako funkcionira i kao potpuno nezavisna romaneskna cjelina.

Zlatko Topčić rođen je 1955. godine u Sarajevu. Na poziciji direktora i umjetničkog rukovodioca Kamernog teatra 55 bio je deset godina. Objavio je zbirke priča, romane, pozori&scaron;ne drame, a potpisuje i scenarije za igrane filmove &quot;Remake&quot; i &quot;Ostavljeni&quot;. Njegova djela prevedena su na brojne svjetske jezike.

&nbsp;

&nbsp;

Zlatko Topčić

Bez promocije, dvaput najbolji

Gledajući kroz historiju, želja svake vlasti bila je (i ostala) da nema jake opozicije. Opozicija je gu&scaron;ena, a opozicionari proganjani, hap&scaron;eni, zatvarani, a nerijetko i ubijani. Želja dana&scaron;njih despota jeste da apsolutno kontroliraju opoziciju, naprave je po svojoj mjeri ili, pak, kupe.&nbsp;

Rezultat takvog koncepta je atrofiranje cijelog sistema, opće nazadovanje, upravo &nbsp; 
stanje koje danas imamo u BiH. Žal za opozicijom koja bi bila po mjeri vlasti mogao se i&scaron;čitati iz jučera&scaron;njeg intervjua zamjenika predsjednika SDA Bakira Izetbegovića u &quot;Oslobođenju&quot;. Bakir je, ničim izazvan, onako ba&scaron; jaranski predao SDP-u &quot;ulogu vođe opozicije&quot;, vjerujući da je to prilika za &quot;ponovno jačanje i ozdravljenje te stranke&quot;.

- SDP je bio dobar u toj ulozi - mudrovao je Izetbegović.

Nastranu &scaron;to vjerovatno u historiji nije zabilježen slučaj da vlast želi &quot;brzo ozdravljenje&quot; opozicionoj stranci, ali za to u bh. primjeru ima golemih razloga.&nbsp;

Za&scaron;to je SDP bio dobar za SDA? Zato &scaron;to su ih (SDP) jo&scaron; netom nakon agresije kupili dozvoljavajući Zlatku Lagumdžiji i družini raspolaganje i rentanje objekata biv&scaron;eg Saveza komunista (SK), zato &scaron;to su uglavnom &scaron;utjeli o kriminalu, nepotizmu i korupciji, otrovu koji se &scaron;irio svim porama na&scaron;e države, zato &scaron;to nisu smjeli spominjati brojna nerije&scaron;ena ubistva, ukazivati na opasnosti radikalnih ideologija, govoriti o prodaji Mostara i Hercegovine... politici koja je gurala BiH u nestanak.&nbsp;

Danas to nije tako. Na Izetbegovićevu žalost, lider opozicije je SBB. Ta stranka na proteklim je izborima osvojila ukupno 56 mandata, nasuprot 43 SDP-ova mandata. Fahrudina Radončića podržalo je vi&scaron;e od 201.000 građana kojima nije dao ni&scaron;ta osim nadu za promjene. Osim toga, Radončić je, odbijajući čvrsto da uđe u smrtonosni zagrljaj s ovakvom SDA, vratio bh. političkoj sceni ulogu opozicije kao istinskog korektiva dru&scaron;tva, ulogu kakvu je Lagumdžija, očito ne slučajno, sasvim obesmislio.

Otud poljupci koje Izetbegović &scaron;alje SDP-u. S opozicijom na čijem bi čelu bio Nermin Nik&scaron;ić (a Lagumdžija u sjeni?) Bakir bi i unucima bjanko mogao prepisati i &quot;BH Telecom&quot; i vladavinu nad zami&scaron;ljenim bosanskim emiratom.

&nbsp;

Oči u oči s idolom

Žrtve privatizacijske pljačke

Haram i talovi

Veliko iznenađenje

Ko je sljedeći?

Ne okrećite glavu

Student za primjer

A gdje smo mi tu

Noćna mora napadača

Sramotno cjenkanje

Moćna Njemica

General s bilježnicom

Hajka na Kebu

Pravi azilanti

Bez promocije, dvaput najbolji

Opozicija po mjeri Bakira

Kolumne

Oči u oči s idolom

Žrtve privatizacijske pljačke

Haram i talovi

Veliko iznenađenje

Ko je sljedeći?

Ne okrećite glavu

Student za primjer

A gdje smo mi tu

Noćna mora napadača

Sramotno cjenkanje

Moćna Njemica

General s bilježnicom

Hajka na Kebu

Pravi azilanti

Bez promocije, dvaput najbolji

Opozicija po mjeri Bakira