Francuska ambasadorica u BiH Kler Bodoni (Claire Bodonyi) ostavila je snažan dojam izjavama da se ne prepu&scaron;ta strahu uprkos terorističkim de&scaron;avanjima u Parizu, koja su ovih dana uzdrmala cijeli svijet.

Hrabro i bez dlake na jeziku osudila je napad na slobodu izražavanja. Bodoni je osudila ubistva nedužnih ljudi, ali i poslala važnu poruku, nagla&scaron;avajući da se ni u jednom momentu napadi, u kojima je stradalo 12 ljudi, ne dovode u vezu s religijom.

Također, Bodoni je u ovim te&scaron;kim danima za njen narod iskazala odvažnost i dostojanstvo. Pozivala je na veću saradnju u borbi protiv terorista te izrazila nadu da će se samo tako svim građanima omogućiti sigurnost i mir. Zaključila je da će Francuska, uprkos posljednjem napadu u ovoj zemlji, ostati postojana u svom angažmanu u borbi protiv terorizma i ekstremizma.

Bodoni je rođena 1972. u Krehanžu.

Kler Bodoni

Snažna poruka

Napad na novinare satiričkog magazina &ldquo;Charlie Hebdo&rdquo; u Parizu je napad na slobodu&nbsp; bilo gdje, glasila je kratka poruka Američke ambasade u Francuskoj, objavljena na dru&scaron;tvenim mrežama u srijedu.

U telefonskom razgovoru s francuskim predsjednikom Fransoa Olandom (Francois Hollande), predsjednik Obama ne samo &scaron;to je izrazio solidarnost sa žrtvama napada nego je jasno poručio da Amerikanci stoje čvrsto uz Francuze. A to znači uz sve Evropljane, nakon ovog užasnog napada.

Ohrabruje taj pažljivi odabir riječi, koji ukazuje na istinski angažman da se ne podlegne onome &scaron;to je često pratilo borbu protiv terorizma. Da se odbace predrasude, neprihvatljive metode, pa i česti izljevi ksenofobije, jer sve to pruža municiju ekstremistima na svim stranama političkog spektra, u Evropi i nadalje.

Ova silna poruka iz najvažnije političke metropole svijeta, Va&scaron;ingtona, na fonu je prija&scaron;njih Obaminih riječi o jasnoj odgovornosti počinilaca terorističkih nedjela. U septembru pro&scaron;le godine američki predsjednik postavio je granicu između pogre&scaron;ne retorike i potrebne akcije. Tada je rekao da tzv. islamska država nije ni država niti može biti islamska!

Počinioci gnusnog zločina u Parizu jesu teroristi, kako je to rekao američki predsjednik. A to da oni nisu niti mogu biti muslimani trebaju reći i jo&scaron; vi&scaron;e svojim djelima dokazati svi muslimani kojima je stalo da njihovu religiju ne izjednačavaju s be&scaron;ćutnim terorizmom. Čekajući da se tom nasilju stane ukraj, svi smo mi sada Charlie!

Komentar dana

Municija ekstremista

Stravični pokolj u Francuskoj u kojem je krvnički ubijeno 12 ljudi jo&scaron; jednom je ukazao na potrebu globalne borbe protiv apsolutnog zla zvanog terorizam.

Krvavi pir nasilja i čin s druge strane svih granica ljudske civilizacije u srcu Pariza pokazao je da je i onima naizgled najsigurnijima dah terorizma bliži od kragne na ko&scaron;ulji.

Stoga su posljednji ataci na najveće vrijednosti - živote ljudi do kraja ogolili opravdanost formiranja svjetske koalicije protiv terorizma, &scaron;to je inicirao i na čije je pridruživanje pozvao sve zemlje svijeta predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barak Obama (Barack).

Iako je i dosada&scaron;nji odziv na zajedničku borbu protiv terorizma pokazao spremnost većine zemalja da se svim sredstvima suprotstave trenutno najvećoj svjetskoj opasnosti i prijetnji, parisko krvoproliće pokazalo je koliko je američki predsjednik bio u pravu kada je pozvao na ujedinjenje protiv zla.

Slike užasa iz Pariza zasigurno će razuvjeriti i najveće skeptike koji su mislili da sami mogu protiv terorista i sad im je tek jasno da samo ujedinjeno dobro može pobijediti ujedinjeno zlo.

Barak Obama

Lider koalicije

Francuski predsjednik Fransoa Oland (Francois Hollande) jučer je s popri&scaron;ta tragedije u Parizu, koja je uzdrmala cijeli svijet, pozvao na jedinstvo zemlje koja se suočila s najsmrtonosnijim napadom počinjenim na njenom tlu u posljednjih 40 godina.

Vidno užasnuti Oland masakr je nazvao &quot;činom vanserijskog barbarizma&quot;. Osim utvrđivanja broja žrtava, najveći je prioritet sigurnost ostalih mogućih meta, naglasio je ovaj socijalista, dodav&scaron;i da su u Parizu uvedene najvi&scaron;e mjere sigurnosti, i to ne samo radi sigurnosti građana nego i kako bi bili pronađeni napadači.

Tako je u zasigurno najtežim trenucima u svojoj predsjedničkoj ulozi Oland pokazao da je potpuno posvećen i požrtvovan u služenju Francuskoj i da je predsjednik svih Francuza, kao &scaron;to je to obećao kada je 2012. godine odnio pobjedu na predsjedničkim izborima. Oland je rođen 12. juna 1954. u Ruanu. Socijalističkoj partiji pristupio je 1979.

Fransoa Oland

Teški dani

Smrt je jučer hodala četverono&scaron;ke sredi&scaron;tem Pariza. Horor-scene iz Francuske koje su jučer &scaron;okirale svijet jo&scaron; su jednom stavile na ku&scaron;nju normalan život čovječanstva u vremenima koja dolaze.

Dvanaest osoba je ubijeno, među njima dvojica policajaca i glavni urednik satiričnog magazina &quot;Charlie Hebdo&quot;, a deset osoba ranjeno u pucnjavi maskiranih zločinaca u redakciji francuskog lista. Oni koji su izveli napad, iako se za njima jo&scaron; traga, učinili su sve da ih svijet identificira kao muslimane i borce za &quot;stvar islama&quot;.

- Allah je najveći... Osvetili smo poslanika Muhammeda - uzvikivali su.

Nema dileme da bi, da je na ovom svijetu, poslanik Muhammed a. s. danas gorko zaplakao nad budućno&scaron;ću svojih sljedbenika. Jer, jučera&scaron;nji pucnji u policajca koji bespomoćno leži na pločniku, kao i članove redakcije lista, jeste i pucanj u srce svakog iskrenog muslimanskog vjernika u čije ime je, navodno, taj gnusni zločin, barbarizam navodno učinjen.

U vrijeme jačanja krajnje desnice u Evropi, masovnih antimuslimanskih protesta u Njemačkoj, u vrijeme vala islamofobije, nema sumnje da će u danima psihoze i straha koji slijede konačni ceh platiti običan muslimanski puk. A zasigurno su &scaron;irenje straha diljem planete i podjele među ljudima bili i krajnji cilj crnoko&scaron;ulja&scaron;a koji su ubijali goloruke ljude.

Upravo zato, &quot;svih nas se tiče ovaj zločin&quot; i, kao i brojni nevini, &quot;svi mi smo nebrojeno puta ubijeni&quot; (Selimović).

Istinski musliman ne može biti terorista. Među muslimanima svijeta, pa i onih u BiH, danas ne smije biti dilema u krajnje o&scaron;troj osudi ovog čina. Ovo nije obračun između muslimana i ostatka svijeta, Hantingtonov sukob civilizacija. Ovo je sukob između civilizacije i barbara, koji za račun mraka iz kojeg su i do&scaron;li, iznova i iznova siju smrt po planeti. O tome koliko ćemo biti jasni u osudi i otvorenoj borbi protiv zla, zasigurno će ovisiti mirnija budućnost čovječanstva.

Barbari!

Senad Smajić, predsjednik Sindikata sarajevskog &quot;Feroelektra&quot;, najzaslužniji je &scaron;to je ovaj nekada&scaron;nji gigant, koji je privatizacijom doveden do propasti, ponovo pre&scaron;ao u državne ruke. Kantonalni sud u Sarajevu donio je konačnu odluku o raskidu ugovora o privatizaciji s kompanijom &quot;Stanić Invest&quot; zbog neispunjavanja uvjeta, a revizija privatizacije trajala je četiri godine.

Ovaj uporni sindikalista od 2006. upozoravao je na pljačku u preduzeću.

Tokom ovih godina Smajić je podnio i vi&scaron;e prijava protiv &quot;Stanića&quot;, ne samo zbog privatizacije nego i zbog utaje poreza i napada na ekonomski i privredni sistem BiH.

Zahvaljujući njegovoj upornosti, agonija je okončana nakon skoro 10 godina. Svojim kolegama pružio je tračak nade i da će se uskoro pojaviti normalan kupac koji će im pomoći da vrate uzurpiranu imovinu, krenu s proizvodnjom i trgovinom i konačno dobiju plaće.

Senad Smajić rođen je 8. decembra 1966. godine u Sarajevu. Oženjen je i otac je djevojčice.

Senad Smajić

Uporni sindikalista

Ruski dobavljač &quot;Gazprom&quot; snizio je cijene plina za BiH od Nove godine, a na&scaron;e vlasti ne pokazuju nikakvu namjeru da korigiraju cijene grijanja građanima.

&quot;Gazprom&quot; je snizio cijene za na&scaron;u zemlju za oko deset posto, pa bi bilo logično da se to odrazi i na potro&scaron;ače. Korekcije cijena krajnjim potro&scaron;ačima morale su odmah stupiti na snagu. No, zvaničnici Federacije BiH najprije su se trudili da tu informaciju sakriju od javnosti, a potom, kada se za nju ipak saznao, odbili su je komentirati.

Vlasti su dugo vodile borbu da povećaju cijene korisnicima, pravdajući to rastom uvoznih cijena. No, sada, kada cijene padaju, nikome ne pada na pamet da reagira.

Cijene energenata u padu su na globalnom planu već mjesecima. Dok to zemljama koje su proizvođači i izvoznici nikako ne odgovara, građani drugih zemalja, odnosno potro&scaron;ači, zadovoljno trljaju ruke.

U BiH se ponavlja stara priča da, kada cijene bilo čega na svjetskom trži&scaron;tu rastu, to se odmah odražava na džepove građana, dok je u obrnutom slučaju efekt na cijene u maloprodaji minimalan ili ga nema. To nam se već de&scaron;avalo s gorivom, hljebom...

U slučaju plina, morat će biti otvoreno važno pitanje ko profitira na visokim cijenama energenata, odnosno ko se bogati na muci građana, koji uredno izvr&scaron;avaju svoje obaveze prema državi, a prijeti im se tužbom za svaki neplaćeni račun.

Država mora biti za&scaron;titnik, a ne pljačka&scaron; vlastitih građana, ali je u ovom slučaju ona upravo ovo drugo.

Pljačka na plinu

Bilo bi preo&scaron;tro tvrditi da je Nermin Nik&scaron;ić, jo&scaron; aktuelni premijer FBiH, jedini krivac za tragične posljedice kojima bh. javnost svjedoči u Barama kod Kaknja. Ali, on je zasigurno prvi čovjek kojeg treba pozvati na odgovornost za sve ono &scaron;to su federalne vlasti, s njim na čelu, od majskih poplava do danas trebale, a nisu uradile.

Spisak onoga &scaron;to nije urađeno na tome da se adekvatno preveniraju poplave i klizi&scaron;ta te dosljedno radi na sanaciji njihovih posljedica je ogroman, i u najvećem dijelu u nadležnosti je upravo Vlade SDA &ndash; SDP, kojom Nik&scaron;ić rukovodi.

Dovoljno je, naime, samo podsjetiti na milione koje je Nik&scaron;ićeva vlada uzimala od Civilne za&scaron;tite kako bi krpila budžetske rupe, umjesto da ta sredstva služe za prevenciju, zatim na cirkus u vezi s intervencijom robnih rezervi, te u konačnici na farsu s osnivanjem Federalnog fonda za poplavljena područja.

Sve sami neuspjesi, a među njima su i politički, odnosno državnički autogolovi onih zvaničnika koji su se odlučili da konstruktivne kritike međunarodnih zvaničnika u na&scaron;oj državi dočekaju na nož. Nik&scaron;ić je, inače, tu bio jedan od najglasnijih. Aferim,

&nbsp;

Nermin Nikšić

Prvi među krivima

Tragedija u kakanjskom naselju Bare zorno je pokazala u kakvim surovim uvjetima živi dio stanovnika BiH. Tri montažne rudarske barake bile su i prije preksinoćnje nesreće toliko krhke da im je opasnost od uru&scaron;avanja prijetila i prilikom svakog većeg nevremena, a kamoli pred stravičnim klizi&scaron;tem u kojem je život izgubila Samira Kovačević te jo&scaron; tri osobe bile zatrpane.

Naravno da su članovi sedam porodica koje su živjele u tim nesigurnim kućercima dobro znali da žive s mačem iznad glave. Znali su da opasnost svakodnevno vreba, ali pravo je pitanje jesu li imali izbora. Kao da te familije ne bi izabrale bolje mjesto za život, ali besparica takva pitanja ne postavlja već ih primorava upravo na jezive sporazume tipa &quot;bolje i&scaron;ta nego ni&scaron;ta&quot;.

Čuli ste već, ili čitali, da su se mnogi vratili na kućna ognji&scaron;ta prethodno uni&scaron;tena u klizi&scaron;tima nakon majskih poplava. Znaju da tu i dalje prijete klizi&scaron;ta, da će ponovo živjeti u strahu, ali - imaju li izbora?

Država se ba&scaron; i nije pretrgla da im pomogne, ponudi neku alternativu poput sigurnijeg krova nad glavom. Žitelji Topčić-Polja čak su primijetili da mnogi ugroženi stanovnici nisu dobili pripadajuću pomoć, dok su pojedinci bliski općinskim vlastima i vikendice opremili zahvaljujući donacijama.

Ko zna koliko porodica u BiH živi u uvjetima poput onih u kakanjskom naselju Bare. Vlasti su za njih zabrinute podjednako kao i za sve ostale kojima su klizi&scaron;ta već sru&scaron;ila domove. A vlastodr&scaron;ci imaju izbora. Za početak, da prestanu razmi&scaron;ljati samo o svojim vikendicama i počnu raditi ono za &scaron;ta su masno plaćeni. Ako već nisu u stanju ublažiti opće siroma&scaron;tvo, neka barem za&scaron;tite na&scaron;e živote.

Dome, surovi dome

&nbsp;

Sinoćnja tragedija u Barama kod Kaknja kada su u klizi&scaron;tu u tom naselju zatrpane tri rudarske barake i poginula Samira Kovačević, pokazala je jo&scaron; jednom da za obični narod u BiH nema &quot;providna&quot; dana.

Kao da već nemaju dovoljno briga, mje&scaron;tane ovog naselja zadesile su nove.

U stalnoj borbi za goli opstanak i život dostojan čovjeka, sada im se na tom putu ispriječila i nova nesreća.

Njihova tuga i prava golgota u nezapamćeno hladnoj zimi na novom je početku.

Gdje će, kuda će u ove hladne januarske dane ni sami ne znaju. A strah da ih razljućena zemlja ne proguta je veći od onog koji ih čeka vani.

U međuvremenu, mnogi od predstavnika bh. političke elite koji jo&scaron; &quot;mamuraju&quot; od vi&scaron;enoćnog novogodi&scaron;njeg slavlja nisu jo&scaron; ni čuli za tragediju u Barama i mje&scaron;tani ovog sela dalji su im od sve ijedne njihove egzotične destinacije s koje su se upravo vratili.

Nesreća u Barama samo je jo&scaron; jedna i, daj Bože, posljednja opomena da vlasti konačno počnu rje&scaron;avati probleme običnih građana ove zemlje. A klizi&scaron;ta su odavno na listi prioriteta. No, kako je krenulo, te&scaron;ko da će nam i 2015. biti sretna godina.

&nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Tuga golema

Učestali napadi na Selvedina ef. Beganovića, imama iz Trnova kod Velike Kladu&scaron;e, opasna su prijetnja svim Bo&scaron;njacima koji dignu glas protiv radikalizacije omladine. Efendija Beganović prvi je hrabro pogovorio.

Sve je počelo kada je u otvorenom pismu adresiranom na Bilala Bosnića, neformalnog vehabijskog vođu u BiH, prije dvije godine o&scaron;tro kritizirao slanje omladine na strana rati&scaron;ta. Od tada nema mira, ni on ni njegova porodica. 
&nbsp; 
Podmetanje požara pod automobil, vrijeđanje, zastra&scaron;ivanje porodice, prijetnje likvidiranjem djece, kukavički napadi iz mraka, udarci u glavu, napadi nožem, razna druga zastra&scaron;ivanja, sve to je pro&scaron;ao ef. Beganović, ali ni&scaron;ta ga nije pokolebalo i skrenulo s pravog puta.

Poslije svakog napada ustajao je jači, postajao sigurniji, odlučniji i glasniji. Nije se upla&scaron;io.

Selvedin ef. Beganović rođen je 1971. godine u Zenici. I njegov rahmetli otac bio je imam i profesor u Medresi u Visokom. Zavr&scaron;io je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Oženjen je i otac dvoje djece.

&nbsp;

Selvedin ef. Beganović

Na pravom putu

Malo je u Bosni i Hercegovini bilo razloga za smijeh iako su praznični dani. Uglavnom lo&scaron;e vijesti, cinični komentari, vlastite, ali i tuđe brige priti&scaron;ću većinu. No, način na koji Osman Džiho, humorista i veseljak, uspijeva nasmijati naciju i u najtežim vremenima pothvat je vrijedan divljenja.

Džihin dnevnik koji je objavio u &quot;Avazovom&quot; prilogu &quot;Sedmica&quot; samo je jedan od njegovih uradaka kojima, neselektivno, vraća osmijeh na tvrda i te&scaron;ka lica Bosanaca i Hercegovaca. Njegove su &scaron;ale često jedini melem za prazne novčanike, minuse na bankovnim računima i termometrima. Smijeh je i lijek, mnogi će reći.

Osman Džiho rođen je 14. novembra 1963. godine u Mostaru. Humorom se počeo baviti u srednjoj &scaron;koli, a svoje prve nastupe na televiziji i radiju imao je 1986. Obi&scaron;ao je planetu nekoliko puta i nastupao u vi&scaron;e od 50 država. Poznat je i po humanitarnom i patriotskom djelovanju.

&nbsp;

&nbsp;

Osman Džiho

Smijeh kao lijek

Polarne hladnoće koje su posljednjih dana zahvatile na&scaron;u državu odnijele su, prema dostupnim podacima, najmanje tri ljudska života. Tijela tri mu&scaron;karca pronađena su u Zenici, Tuzli i Jablanici, a sumnja se da su umrli zbog niskih temperatura. Stravičan je to bilans prvog vala niskih temperatura u BiH.

Posebno je alarmantan slučaj iz Zenice, gdje je u centru grada pronađen smrznut beskućnik, kojem niko, bez obzira na upozorenja bh. meteorologa da dolazi val zahladnjenja, nije ponudio nikakvu za&scaron;titu niti toplo utoči&scaron;te.

Država je, po običaju, opet zakazala, slično kao i za vrijeme nezapamćenih poplava iz maja pro&scaron;le godine ili velikih požara iz avgusta godinu ranije. I ovoga puta građani su prepu&scaron;teni sami sebi, vlasti su ih stavile na &quot;hladni režim&quot;. Na ulicama je svakim danom sve vi&scaron;e beskućnika koji se zbog neima&scaron;tine skrivaju u napu&scaron;tenim kućama, gradili&scaron;tima i parkovima.

Ni&scaron;ta bolje nije ni u Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Travniku... Sve je vi&scaron;e gladnih, golih i bosih, dok političke elite koje su na vlasti vode brigu o tome kako i na kojoj će austrijskoj ili &scaron;vicarskoj planini u udobnim i toplim apartmanima provesti praznike.

Osim države, čini se da sve vi&scaron;e nestaje i na&scaron; nadaleko poznati kom&scaron;iluk. U BiH se preko noći izgubio osjećaj za kom&scaron;ijske odnose, za ruku pomoći koja je uvijek krasila bh. građane, na &scaron;ta je u intervjuu na&scaron;em listu nedavno upozorio i poznati književnik Dževad Karahasan. Je li nas to sustigla najgora kletva: Dabogda se o sebi zabavili! &nbsp;

&nbsp;

&nbsp;

Hladni režim

Između ostalog, i ove 2015. svijet je suočen s otrovnim pipcima produženog radikalizma s Bliskog istoka i neizvjesno&scaron;ću u vezi s Ukrajinom. U tom kolopletu sve do Balkana stiže i rastuća autoritarnost - od Turske do Rusije, nažalost opet s makijavelističkom porukom, da cilj opravdava sredstva!?

Onu ciničnu Kisindžerovu (Henry Kissinger) maksimu po kojoj država koja &ldquo;demonstrira moralnu perfekciju ne ostvaruje ni to niti svoju državnu sigurnost&rdquo;, sada kao da primjenjuju i veliki i mali. Svijet se pretvorio u &ldquo;za&scaron;titnika&rdquo; ljudskih prava, ponekad samo do one mjere koja koristi geostrategiji.

U takvom se okruženju i bh. diplomatija često doima kao brod bez kompasa i kormilara. Ponekad i sasvim neopravdano! Od izostanka osude opasne reinkarnacije govora mržnje (u &Scaron;e&scaron;eljevom izdanju 2014.) do primjera &scaron;utnje, o Palestini recimo, čak i kada Evropa o tome jasno govori.

Zapravo, BiH bi morala biti moralni svjetionik, jer na Bosnu se, principa radi, jo&scaron; pozivaju generalni sekretar UN-a, predsjednik SAD i mnogi drugi državnici svijeta.

A nakon potpisane obaveze o reformama u skladu sa standardima EU, koje pred BiH stoje ove 2015., tu je i imperativ ubrzanog hoda ka NATO-u, jer to ne znači samo kolektivnu sigurnost nego investicije za BiH. I kada smo već kod ekonomije, ni bh. diplomatija vi&scaron;e ne bi smjela biti kidnapirana od kolektivnog &scaron;efa države.

Na bh. političkoj sceni mora se dokinuti &ldquo;alibi&rdquo; o odgovornosti &ldquo;nekoga drugog&rdquo;, a onima koji zemlju predstavljaju u svijetu - nametnuti obaveza da se bave ekonomskom diplomatijom. A ne sobom i svojim karijernim oportunizmom.

Ekonomska diplomatija

Biv&scaron;i visoki predstavnik u BiH i veliki prijatelj na&scaron;e zemlje lord Pedi E&scaron;daun (Paddy Ashdown) ponovo se na&scaron;ao u centru pažnje, ovaj put kao dobitnik Ordena časti koji mu je dodijeljen u Velikoj Britaniji.

Riječ je o priznanju za biv&scaron;eg vođu liberalnih demokrata, koje se dodjeljuje za rad od nacionalnog značaja, a lista nosilaca ovog velikog ordena ograničena je na samo 65 osoba pored kraljice.

E&scaron;daun je kao biv&scaron;i kraljevski marinac, kako se navodi u obrazloženju nagrade, odigrao ključnu ulogu iza kulisa u osiguravanju i održavanju podr&scaron;ke svoje stranke za koaliciju s konzervativcima te jačanje vođe stranke Nika Klega (Nick Clegg).

Lord Pedi E&scaron;daun najstariji je od sedmero djece, rođen je 27. februara 1941. godine u Nju Delhiju. Poznat je kao britanski političar koji je između 1988. i 1999. bio predsjednik Liberalno-demokratske stranke. Nakon &scaron;to je napustio britansku politiku, E&scaron;daun, koji je uvijek podržavao međunarodnu intervenciju u na&scaron;oj zemlji, postao je visoki predstavnik u BiH 27. maja 2002. Tu funkciju obavljao je do 2006. Oženjen je, ima dvoje djece i dvoje unučadi.

Nadaren je jezikoslovac, tečno govori nekoliko svjetskih jezika, a interesantno je da govori mandarinski i kineski jezik.

&nbsp;

Lord Pedi Ešdaun

Rame uz rame s kraljicom

Pitaju se ovih dana mnogi, onako tradicionalno, kli&scaron;eizirano, može li nam u 2015. godini biti bolje. Pravo pitanje, ispostavit će se, jeste može li nam biti gore u mjesecima koji dolaze. Ako se po jutru dan poznaje, te&scaron;ko da će na dobro izaći.

Dok su se, naime, mnogi jo&scaron; trijeznili od najluđe noći, dočekale su nas vijesti o poskupljenjima struje i cigareta, a u nekim dijelovima zemlje vode i grijanja, kao i studentskog smje&scaron;taja. U Zenici se smrznuo neki ubogi beskućnik, a žrtve privatizacijske pljačke u Tuzli cvokotale su pod dekom.

Pitanje s početka ovog teksta, dakle, nije nategnuti pesimizam ili pretjerivanje, jer mnogo toga smo se mi nagledali u na&scaron;im životima od devedesetih naovamo pa nas te&scaron;ko ne&scaron;to može iznenaditi. To je samo nastojanje da se istini pogleda u oči i da u ovoj zemlji svi zajedno započnemo podvlačiti račun.

A kako nam je? Uporedite samo prilike u Jugoslaviji 20 godina nakon Drugog svjetskog rata (1965. godina) i u dana&scaron;njoj BiH (2015.) i bit će vam jasno gdje smo i kamo možemo ići u budućnosti.

Zato naivni pozitivistički pristup i &quot;nadanje boljem&quot; u vremenima pokradene državne sehare, dok vladajući i moćni unutar svojih halki i porodica dijele i ono &scaron;to je jo&scaron; preostalo od naroda, u nevremenu kada je dobiti posao ravno dobitku novogodi&scaron;nje lutrije, a i onih malo koji rade uglavnom &quot;&scaron;ute i trpe&quot;, kada su nam na izdisaju zdravstveni i obrazovni sistemi, u vaktu kada si budala jer si po&scaron;ten i dijete uči&scaron; pravim vrijednostima i moralu... e to je tek nojevska ludost zabijanja glave u pijesak.

U ovoj zemlji, narodski rečeno, nakaradno se živjelo i radilo od rata naovamo. Lopovska vlast sačinjena od moralnih četveronožaca, raznih salmira kaplana koji će uzimati 600 KM mjesečno od države, jeftino dobiti stan (!) i jo&scaron; moralizirati drugima; kombinirana sa životom na skupe kredite, u skladu s poznatom bosanskom filozofijom oličenom u rečenicama &quot;kako ćemo, lako ćemo&quot; ili &quot;samo nek ne puca&quot;, stigla je 20. godina nakon agresije na BiH pred svoj zavr&scaron;ni čin. Na naplatu će tako uskoro doći sve na&scaron;e zablude i iluzije.

Pred ovom zemljom i njenim građanima malo je izbora, ali podvlačenje računa neće nas mimoići. Istini se mora pogledati u oči. Valjda ćemo se potom moći nadati nekoj sreći, ako ovdje uopće raste to voće.

Snažna poruka

Municija ekstremista

Lider koalicije

Teški dani

Barbari!

Uporni sindikalista

Pljačka na plinu

Prvi među krivima

Dome, surovi dome

Tuga golema

Na pravom putu

Smijeh kao lijek

Hladni režim

Ekonomska diplomatija

Rame uz rame s kraljicom

Može i gore

Kolumne

Snažna poruka

Municija ekstremista

Lider koalicije

Teški dani

Barbari!

Uporni sindikalista

Pljačka na plinu

Prvi među krivima

Dome, surovi dome

Tuga golema

Na pravom putu

Smijeh kao lijek

Hladni režim

Ekonomska diplomatija

Rame uz rame s kraljicom

Može i gore