Sinoćnja tragedija u Barama kod Kaknja kada su u klizištu u tom naselju zatrpane tri rudarske barake i poginula Samira Kovačević, pokazala je još jednom da za obični narod u BiH nema "providna" dana.

Kao da već nemaju dovoljno briga, mještane ovog naselja zadesile su nove.

U stalnoj borbi za goli opstanak i život dostojan čovjeka, sada im se na tom putu ispriječila i nova nesreća.

Njihova tuga i prava golgota u nezapamćeno hladnoj zimi na novom je početku.

Gdje će, kuda će u ove hladne januarske dane ni sami ne znaju. A strah da ih razljućena zemlja ne proguta je veći od onog koji ih čeka vani.

U međuvremenu, mnogi od predstavnika bh. političke elite koji još "mamuraju" od višenoćnog novogodišnjeg slavlja nisu još ni čuli za tragediju u Barama i mještani ovog sela dalji su im od sve ijedne njihove egzotične destinacije s koje su se upravo vratili.

Nesreća u Barama samo je još jedna i, daj Bože, posljednja opomena da vlasti konačno počnu rješavati probleme običnih građana ove zemlje. A klizišta su odavno na listi prioriteta. No, kako je krenulo, teško da će nam i 2015. biti sretna godina.