Prema podacima Ministarstva civilnih poslova BiH, u prvoj polovini ove godine državljanstva naše države odreklo se 2.350 građana. Podaci istog izvora govore da se od kraja rata do 2017. godine državljanstva odreklo skoro 80.000 naših građana, što nikako nije slika stanja o broju onih koji su zauvijek napustili našu zemlju.

O onima koji su je napustili u ratu, da i ne govorimo.

Nezvanični podaci govore, naprimjer, da je ovog mjeseca samo iz jednog grada u Njemačkoj stiglo više od 350 zahtjeva naših građana koji domaću vozačku dozvolu žele zamijeniti njemačkom. Takvi zahtjevi skoro svakodnevno stižu i iz drugih evropskih zemalja.

Zahtjevima koji se tiču odricanja bh. državljanstva i kidanja svih drugih administrativnih veza sa zemljom u kojoj su rođeni i u kojoj su živjeli, domaća vlast, naravno, ekspresno udovoljava. Važno je da odricatelji uredno keširaju novac na njihove račune, a zašto se odriču svoje države, to je malo koga briga.

Opće je poznato da najveći broj onih koji kidaju administrativne veze s Bosnom i Hercegovinom, čine Bošnjaci i Hrvati. Upravo oni čijim su predstavnicima u vlasti godinama usta puna divlje brige o njihovim nacionalnim i svakim drugim interesima. Da debelo lažu i varaju, pokazuju izneseni podaci.

Jer, da postoji imalo njihove brige zbog toga što zemlju kojom vladaju, njeni stanovnici masovno napuštaju, sigurno bi iskoristili svaku moguću zakonsku radnju, vodili kampanje, razgovarali i utvrđivali razloge za svaki pojedinačni slučaj odricanja od vlastite države, tražeći način da koga god mogu, uvjere da ostane u toj državi.

To bi, naravno, radila prava vlast, koja misli o zemlji kojom vlada i o građanima koji su joj dali povjerenje na izborima. Ovoj našoj, to ne pada na pamet, jer njoj je važna samo “vlast”.