To što je Sergej Lavrov, šef globalno supermoćne ruske diplomatije, upravo u Sarajevu stavio do znanja kako su Bosna i Bosanci kategorija s kojom Moskva računa, ipak nije za euforiju. I na Balkanu se, znamo to, odavno slažu samo kockice realpolitike, nažalost uz prečesto ekskluzivnu političku instrumentalizaciju Srba s obje strane Drine, čemu Rusija odavno kumuje.
Raduje, dakako, to što je ministar vanjskih poslova Ruske Federacije i u Banjoj Luci bio nedvosmislen u svom priznanju Bosne i Hercegovine. Zato bi se ova posjeta morala smjestiti samo u te državne okvire, bez obzira na drugačije pokušaje u režiji Milorada Dodika. Na koncu, šefu ruske diplomatije domaćin je bio ministar vanjskih poslova BiH Igor Crnadak, a ne predsjednik manjeg bh. entiteta.
Da je pameti, službeno Sarajevo sada bi taj odnos s Rusijom trebalo preuzeti u svoje ruke, ne dozvoljavajući daljnju “gubernizaciju” ili provincijalizaciju ijednog dijela BiH. Za BiH su važniji zvanični odnosi s Ruskom Federacijom nego bile kakve panslavenske, religijske ili druge partikularne veze, koje se, kao i u slučaju veza s Republikom Turskom, na kraju svode na nepoželjni politički paternalizam.
No, iako je bilo prijatno čuti Lavrova u Sarajevu kako tvrdi da Rusija navija za sve građane BiH te da su Bosanci ruski favorit na oktobarskim izborima, ima tu, naravno, još kritika za Ruse. Nažalost, čak i obična statistika bez posebne analize pokazuje da Moskva ne prestaje biti remetilački faktor u regionu, uključujuči BiH. Rusija prečesto ostaje na strani antibosanskih, znači antidržavnih i antidejtonskih snaga u zemlji.
To su sve same slike i prilike iz Dodikovog okruženja, koji, uz sve ostale negativne trendove, od korupcije do institucionalne anarhije, nerijetko slave ratne zločince, negiraju genocid, a time odgađaju i pomirenje u cijelom regionu. Znači li to, onda, da Rusija podržava takvu budućnost zapadnog Balkana!?
Ne samo u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, u kojem je Rusija 2015. godine uložila sramni i neoprostivi veto na izglasavanje rezolucije o Srebrenici, već i u široj diplomatskoj areni, posebno na sasvim tvrdom balkanskom terenu, Moskva propušta šansu za šansom da principijelno stane na stranu žrtve, a ne da, kako izgleda, ponekad upotrebljava njene tlačitelje.
I Lavrov je takvu priliku upravo propustio pred bosanskom kapijom.
