I GLUMAC I KNJIŽEVNIK

Feđa Štukan za „Dnevni Avaz“ govori o stvaralaštvu: Nisam samoubica, moji rizici su proračunati

Bitno je pričati o društvenim problemima i stvari nazivati pravim imenom

Facebook

6.10.2023

Istaknuti bh. glumac Feđa Štukan odnedavno je i pisac. Njegov roman „Blank“ (praznina) ostvario je zavidan regionalni uspjeh, te je doživio nekoliko izdanja. O književnosti, glumi, odnosu između te dvije umjetnosti, ali i nekim detaljima iz njegovog života razgovarali smo sa ekscentričnim predstavnikom našeg glumišta. Koliko jedan umjetnik može dati jasnu sliku društva u kojem živi možemo vidjeti na primjeru Feđe Štukana, koji našu društvenu i umjetničku zbilju vidi na poseban način.

Alegorija života

Ostvaren ste književnik, imate roman koji je postigao i zavidan komercijalni uspjeh. Zašto naslov „Blank“? Gdje je ta praznina?

-U Mac-ovom programu Pages u kojem je napisan „Blank“, novi dokument koji otvarate da biste pisali, imenovan je kao Blank. Nisam mislio da ću tu priču objaviti pa nisam imao ni potrebu nazvati taj dokument bilo kako. Zato se zove „Blank“, to je zapravo naziv knjige koja nikad nije dobila naziv. Ostalo je „Blank“ kao prazan list papira, kao alegorija života kojeg treba ispisati, kao dokument na kojem će se još raditi, koji će se i dalje pisati. Život na početku je blank, čovjek na početku života je blank, smrt je blank...

Stil romana je šarolik. To je i hronika i dnevnik i psihološka introspekcija, na momente žurnalistički objektivno dočarana. Da li je to jedini način na koji je moguće opisati savremenog čovjeka?

-Bezbroj je načina da se kaže nešto, ali najvažnije je da bude autentično i istinito jer samo tako može da izazove emociju, odnosno da komunicira sa čitaocima. 

Postavangardni postupci su jasno uočivi... Ko su autori koji su Feđi Štukanu služili kao uzori dok piše?

-Volio sam čitati Hesea kao klinac, ali sam se više trudio da ga stilski izbjegnem, prije nego da ga iskopiram. Nisam imao uzora dok sam pisao „Blank“ i nadam da se vidi da stilski nije nalik ničemu. To je offroad literatura koja ne robuje ni formi ni pravilima, mislim da me to u velikoj mjeri definiše, više kao čovjeka nego kao pisca, a to se onda ogleda i u pisanju, a i u drugim stvarima kojima se bavim.

Nekoliko ideja

Kako vidite savremnu bh. književnost u odnosu na regionalnu, evropsku i svjetsku književnost?

-Ne mogu da kažem da znam šta se ovdje tačno dešava, kad stignem da čitam, radije čitam filozofiju ili naučne radove.

Šta očekivati da će u budućnosti izaći iz pera Feđe Štukana?

-Teško je reći. Imam par ideja, a da li će me dovoljno dugo i jako držati, to je pitanje.

Da li je izazovnije biti glumac ili književnik u jednom društvu kao što je bh.?

-Nikako ne mogu da se naviknem na to "književnik" jer se u principu i ne smatram piscem, to je bio jedan pucanj koji je izgleda pogodio gdje treba, ali je moguće da ne bih znao napisati išta drugo. Ja radim nekoliko stvari u isto vrijeme, a raditi stvari koje vas ispunjavaju je najbitnija stvar u životu, sreća je nusprodukt upravo toga, nećete je naći ako je tražite na bilo kojem drugom mjestu i na bilo koji drugi način. Kratkoročno se možete usrećiti i na druge načine, dugoročno sigurno ne.

Društveni problemi

Da li je konzumiranje zabranjenih supstanci u predstavi "Mirna Bosna"umjetnička sloboda ili neophodan postupak slikanja naše realnosti, a to je bijeg u porok?

-U predstavi konzumiramo žalfiju koja ljudima koji su malo ili nikako konzumirali narkotike, miriše kao Marihuana. Bitno je pričati o društvenim problemima i stvari nazivati pravim imenom. Narkofilija je ovdje ozbiljan problem usljed nedostatka ljubavi i pažnje ili samo nedostatka kvalitetnog životnog sadržaja, ili bolje da kažem - dosade, a krivca za to ćete naći u konzervativnim čuvarima tradicije koja ne dozvolja napredak.

Poznato je da ste zaljubljenik u adrenalinske sportove i aktivnosti. Osjećate li se najživljim u momentima kad ste u najugroženiji ili time nadomješćujete turbulentne avanture iz ranijeg perioda života?

-Sve su to proračunati rizici, ja nisam samoubica, volim život i cijenim ga, gledam da ga sačuvam što duže jer je jedini koji ću ikad živjeti. Znam da ti sportovi izgledaju jako opasni ali nisu opasni u tolikoj mjeri. Padobranstvo je statistički sigurnije od skijanja ili fudbala. Puno je manje povreda. Pogibija je isto kao i u saobraćaju: 30 ljudi na 100.000. U BiH je od 1949, od kad postoji padobranstvo, pa do danas, poginulo samo dvoje ljudi, istina, bilo je pogibija padobranaca ali kao posljedica avionskih nesreća. Letenje žirokopterom je sigurnije od vožnje kolima. Motor je, mislim, najopasniji od svega, tu zaista morate biti puno koncentrisaniji nego kod vozite bilo šta drugo, a i kad ste super-oprezni, neko drugi vas može ugroziti. Ovim sportovima nadomješćujem uzalud i u nepovrat bačeno vrijeme živeći život koji sam živio, ako se to uopšte može nazvati životom. Volim da budem prisutan u ovom trenutku, on me jedini zanima, prošlost me ne zanima nimalo, budućnost me ne zanima pretjerano, volim biti jako budan i prisutan da bih mogao da upijem što više od ovog, jedinog postojećeg trenutka, a ništa vas ne može dovesti do tog nivoa budnosti i prisutnosti, kao što može adrenalin.

Zabrana ulaska u Srbiju

Poznato je da ste imali zabranu ulaska u Srbiju. Kako s ove vremenske distance gledate na taj slučaj?

-Sedmo ili osmo izdanje „Blanka“ je u Srbiji rasprodano od trenutka kad me je Vučić javno pomenuo. Zadnje informacije koje imam je da mi je zabranio ulaz u Srbiju na neodređeno vrijeme i da potpuno pobjesni na pomen mog imena. Koliko se ja u ljudski mozak razumijem, problem koji on sa mnom ima nije politički, nego primalni, testosteronski. 

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.