Nakon što su pobunjenici koje podržava Kremlj oborili malezijski avion na istoku Ukrajine, Rusija je postala direktan sponzor međunarodnog terorizma i svijet je treba tretirati kao odmetnutu državu. Zapad se treba, također, pripremiti za direktnu vojnu intervenciju Rusije u Ukrajini.
Masovno ubistvo
Kremlj je direktno odgovoran za to što podržava separatiste, doprema im naoružanje, uključujući i rakete zemlja-zrak. Obavještajni podaci ukazuju na to da je upravo ruski oficir oborio avion. Uz to, Moskva je podstrekač i finansijer pobune u ukrajinskom regionu Donbasa i uključena je u cinično prikrivanje dokaza da su baš njeni sljedbenici uništili malezijski avion.
Masovno ubistvo civila trebalo bi probuditi zapadnu politiku i one koji je oblikuju, kako bi oni shvatili cilj i posljedice ruskog rata protiv Ukrajine. To bi trebalo dovesti do deblokade vojne pomoći za ukrajinsku vladu, koja je u ruskom obruču, te voditi ka oštrijim međunarodnim sankcijama protiv Moskve.
Predsjednik Ukrajine Petro Porošenko ispravno je istakao da „vanjska agresija protiv Ukrajine nije samo naš već i problem evropske i ukupno svjetske sigurnosti“, jer i druge države se mogu naći na meti Putinovih plaćenika. Hoće li zapadni lideri imati hrabrosti i odlučnosti da se nose s Putinom, kako se nose sa Sjevernom Korejom ili Iranom, stvar je za posebno promišljanje.
Hoće li zapadni lideri imati hrabrosti i odlučnosti da se nose s Putinom, kako se nose sa Sjevernom Korejom ili Iranom, stvar je za posebno promišljanje
Putin sada ne može uskratiti podršku za separatiste koje je toliko podržavao jer bi to značilo odustajanje od ruskog projekta slabljenja Ukrajine i sprečavanja njenog kretanja prema Zapadu. Ako Moskva više ne može računati na pobunjenike koji bi podijelili zemlju, Putin i njegova kohorta mogli bi se odlučiti na povećanje pritiska tako što će izvršiti invaziju na Ukrajinu tvrdeći da je ruska vojska poslana u ulozi „mirotvorca“.
Putin i njegovi sljedbenici žele zalediti stanje u Donbasu, gdje su njegovi pobunjenici ostvarili izvjesnu kontrolu nad teritorijem, tako što će navesti međunarodnu zajednicu na prekid sukoba i pregovore između vlasti u Kijevu i proruskih separatista. Time bi pobunjenici dobili neki oblik legitimiteta i pretvorili ih u političke partnere koji će i dalje služiti istoj svrsi - podjeli Ukrajine.
Odlučujući trenutak
No, direktna intervencija otvorila bi vrata sveopćem ratu između Ukrajine i Rusije, jer Kijev, jednostavno, ne može pregovarati s teroristima. To je princip koji su Vašington i više država članica Evropske unije do sada proklamirali u više navrata. Stoga oni mogu prihvatiti prekid vatre po kojem će pobunjenici položiti oružje i vratiti se u Rusiju, gdje je većina njih i regrutirana.
Ovo je odlučujući trenutak za predsjednika Obamu i njegov način na koji se nosi s neoimperijalističkim režimom Vladimira Putina. Sankcije po svim sektorima i žestok udar na bankarstvo Rusije, u kombinaciji sa sve izraženijom izolacijom Moskve na međunarodnoj sceni, moraju ići ruku pod ruku s naoružavanjem Ukrajine, te razmještanje stalnih NATO baza u državama koje se boje da bi se mogle naći na udaru ruskog pritiska. To se posebno odnosi na tri baltičke države te Poljsku.
Nažalost, Obama do sada nije pokazao vodstvo i manifestirao spoznaju opasnosti koju Rusija predstavlja. Bijela kuća s jasnom strategijom mora potcrtati da je Putinov režim jedna od najvećih prijetnji po međunarodnu sigurnost i, ako se ne promijeni tako što će ga naslijediti demokratska i neimperijalna alternativa, Rusija će se suočiti s dugotrajnom izolacijom koja će u konačnici dovesti do njenog raspada. Time bi se Zapad pokrenuo s politike kratkoročnog „ograničavanja“ prema dugoročnom povratku na „stari režim“.
