BIH

Supruga ubijenog imama izvela djecu na pravi put

Težak životni put porodice Omera ef. Drkića iz Kiseljaka

S. MUHIĆ

12.9.2014

Hafiz Abdulaziz Drkić (29) odrastao je u skromnoj bošnjačkoj porodici kao dijete šehida. Njega, dvojicu braće i najmlađu sestru sama je othranila, odgojila i školovala njihova majka Zineta. Bez babe Omer ef. Drkića ostali su 1993. godine.

Imam Drkić ubijen je u svom džematu u naselju Han-Ploča u Kiseljaku. Njegove kosti do danas nisu pronađene.
 
Temeljna dužnost
 
Teška sudbina koja ju je zadesila, hrabru majku nije spriječila da, uz Božiju pomoć, svoje četvero djece izvede na pravi put. Kao kruna svega lijepog što su joj upriličili njeni sinovi i kći, Zineti će ove godine biti ispunjena još jedna želja - nijet svih muslimana. Mladi hafiz Drkić i njegova majka odlaze na hadž.
 
To je peta temeljna islamska dužnost - putovanje u Meku radi obavljanja niza obreda kao što je posjeta Kabi, najvećem islamskom svetištu. Ikrar-dova, koja se uči uoči odlaska budućih hadžija, hafizu i njegovoj majci proučena je prije nekoliko dana u džamiji u Hrasnici, nedaleko od Sarajeva.  
 
Hafiz Drkić asistent je na sarajevskom Fakultetu islamskih nauka, a za "Dnevni avaz" kazao je da je kroz život njegove porodice najveću žrtvu podnijela majka.
 
- Imali smo težak životni put. Babo mi je za vrijeme agresije na BiH bio imam u Kiseljaku. Godine 1993. ubijen je sa još 77 džematlija. On i njih 37 još se vode kao nestali. Ni danas ne znamo šta se desilo, a babino tijelo još nismo pronašli. Postoji priča da su ubijeni u jednoj garaži i spaljeni - kazao je Drkić.
 
Prije toga, priča mladi hafiz, njegovog oca Omer-efendiju hrvatska vojska je odvela u jednom pravcu, a njega, braću i majku, koja je bila trudna sa sestrom, u drugom.
 
- Bili smo 15 dana u pritvoru u Kiseljaku, da bi nas u julu 1993. uputili u Visoko. U avgustu te godine majka je u Fojnici rodila sestru. Prije toga, mi smo bili na sigurnoj teritoriji u Pazariću. Babo je sam bio u Han-Ploči, gdje su ga maltretirali. Iako su mu džematlije savjetovale da se spasi, da ide porodici, on je to odbio. Štaviše, i nas je vratio u Han-Ploču, da i njegova porodica bude s ostalim džematlijama i proživljava zajedničku sudbinu. Nažalost, babo je tu svoju žrtvu platio životom - ispričao je Drkić.

Častan primjer
 
No, kako ističe budući hadžija, kada sve analizira s današnje distance, velikim mu se čini primjer njegovog oca Omer-efendije, kojeg ni prijetnje smrću nisu mogle odvojiti od njegovih džematlija.
 
- Taj njegov častan primjer, da nije želio pobjeći od džemata, nekada mi se čini da mi je više pomogao u životu nego što bi mi koristilo da je ostao živ i bio tu fizički s nama. Ali, to Allah najbolje zna. Uvijek iz najtežih situacija i okolnosti čovjek izvuče najviše. Život bez oca bio je težak, ali me tjerao da budem bolji i postižem više - ističe mladi hafiz.
 
hafiz-drkic-odlazak-na-hadz13mk

Abdulaziz s majkom Zinetom

Završili medresu

- Oženjen sam i imam dvoje djece. Supruga Amina je hafiza, a završila je arapski jezik i književnost. Stariji brat Munir završio je Filozofski fakultet i trenutno je profesor na Katedri za perzijski jezik. Drugi brat Abdurahman je menadžer u privatnoj firmi, a sestra Merima studira turski jezik i treća je godina. Svi osim Abdurahmana završili smo medresu - priča hafiz Drkić.

 

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.