U bezbrojnim teškim srebreničkim sjećanjima nemoguće je zaobići trenutak zabilježen i kamerom, a čija je slika obišla svijet, kada je u Potočarima 11. jula 1995. godine ratni zločinac Ratko Mladić prišao ženama i djeci te, dajući im obećanja o slobodi, pomilovao po glavi tada osmogodišnjeg Izudina Alića iz Prohića kod Srebrenice i dao mu čokoladu.
Bili smo gladni
Istovremeno, zauvijek mu je uzeo oca Šahzeta i amidžu Nuriju.
- Bila je to prva čokolada koju sam probao u mom osmogodišnjem životu. Bili smo gladni, a mi djeca nismo znali ko je taj ko nam dijeli slatkiše. Obradovao sam se poklonu i u dva zalogaja progutao čokoladu. Dok sam je jeo, moja nana Hana govorila mi je da je bacim. Kasnije mi je pričala da se bojala da čokolada nije bila zatrovana, jer, kako mi je kazala, taj zlikovac može svašta učiniti - sjeća se Alić.
Kao što je poznato, general Vojske RS Ratko Mladić nije ispunio svoje obećanje. Žene i djeca deportirani su na slobodnu teritoriju, a muškarci su izdvojeni u Potočarima i zarobljeni po šumama, mučeni, svirepo ubijeni i zatrpani u mnoge masovne grobnice u Podrinju.
Alić kaže da se malo sjeća rata, ali pamti glad i rastanak s ocem i amidžom, koji su s masom muškaraca otišli preko šuma.
Alić se danas bavi poljoprivredom, a u slobodno vrijeme radi i razne poslove za dnevnicu
Obnovljena kuća
- Dolaskom na slobodnu teritoriju s majkom Fatimom, nanom Hanom, djedom Šahinom, braćom Isadom i Nurijom, smjestili smo se u šatorsko naselje Dubrave, a nakon toga u izbjeglički centar pored Banovića. U iščekivanju oca, teško smo živjeli u izbjeglištvu. Brat i ja djeca, a majka stara i iznemogla, pa nismo mogli ništa raditi. Nekako smo završili osnovnu školu. Kada smo saznali da je otac ekshumiran i identificiran i kada je ukopan u Potočarima, odlučili smo se vratiti u rodno selo i nismo se pokajali - priča Izudin Alić.
Nakon što se s majkom i braćom prije jedanaest godina vratio u rodne Prohiće, zaselak Strane, kod Srebrenice, dali su se u poljoprivredu i stočarstvo i danas se može reći da je Izudin uspješni farmer. Žive u obnovljenoj kući. Imaju 110 ovaca, a u slobodno vrijeme rade i razne poslove za dnevnicu.
Nije imao novca da ode ocu na dženazu u Potočare
- Nisam se pokajao što sam se vratio. Na svom imanju radim dosta, ali dobro živimo. U početku je bilo teško. Bilo je dana kada nismo imali marke u kući. Zbog toga nisam mogao otići ocu na dženazu u Potočare, 40 kilometara od sela. Sada idem redovno i učim Fatihu ocu, amidži i svim žrtvama - kaže Alić.
Trenutak kada Mladić Izudinu poklanja čokoladu možete pogledati od 2.20 minute ovog videosnimka.
