Opisujući djelovanje tajne policijske jedinice “Ševe” formirane 1992. godine u okviru tadašnjeg Republičkog MUP-a, bivši agent AID-a Edin Garaplija u intervjuu “Slobodnoj Dalmaciji” u septembru 2000. godine ustvrdio je da je način rada “Ševa” bio organiziran “na terorističkom pravcu djelovanja, u skupinama po dva do tri čovjeka, u kojima je jedan uvijek dobivao zapovjedničku poziciju i koji bi bio direktan kontakt s nalogodavcima”.
Podsjetimo, Garaplija je ovaj intervju dao tokom boravka u zatvoru Zenica, gdje je odležao pet godina, izdržavajući prvobitno izrečenu 13-godišnju kaznu za otmicu i pokušaj ubistva bivšeg pripadnika „Ševa” Nedžada Herende, a na kraju je pravosnažno oslobođen tih optužbi.
Novac na Kipar
Imate li informacija da su se pripadnici „Ševa” bavili pranjem novca i švercanjem droge za svoje nalogodavce?
- Zanimljiv je podatak koji nam je otkrio Herenda, da je jednom prilikom pratio tadašnjeg direktora Telekomunikacija, u ratu jedno od najprofitabilnijih poduzeća u BiH. On je iz zemlje iznio goleme količine novca, čini mi se, u Francusku. Drugom prilikom Herenda je, također, pratio neke transfere novca prema Beču, pa čak dva puta i na Cipar. Tu je Herenda bio vrlo precizan i govorio je kako je to bio čisto plaćenički posao. Za to praćenje dobivao bi unaprijed dogovoren iznos.
Garaplija je u intervjuu “Slobodnoj Dalmaciji” u septembru 2000. godine ustvrdio da je način rada “Ševa” bio organiziran “na terorističkom pravcu djelovanja, u skupinama po dva do tri čovjeka
Kako je uopće došlo do toga da se uhiti Nedžad Herenda i tko je izdao zapovijed za njegovo uhićenje?
- Direktor AID-a Kemal Ademović izdao je zapovijed o izvođenju operativne akcije „Orao” koja se trebala izvesti u dvije faze. Prva je faza bila motrenje i praćenje Herende, jer je službena informacija koju je Ugljen proslijedio Ademoviću bila da je Herenda razvojačen. No, informacije s terena su govorile suprotno.
Dokumentirali smo da se Herenda često i redovno sastaje s Ugljenom, Alispahićem, da ide prema Splitu, Austriji, Italiji. Primjerice, u pratnji Alispahića bio je i na sastanku predstavnika Interpola koji se održao u Italiji. U nekih mjesec dana ekipa ljudi kojom sam zapovijedao obradila je Herendu i stavila ga pod prismotru. Čak smo dokumentirali i njegovu vezu u jednoj kriminalnoj operaciji nabave oružja iz Zagreba. Bilo je riječ o nekom lakšem osobnom naoružanju.
Redovno obavještavan
Je li sa svim tim informacijama bio upoznat direktor Ademović?
- Redovno sam ga obavještavao, nakon čega je on zapovjedio drugi dio operacije, odnosno lišavanje slobode Nedžada Herende, što smo mi i izveli u jednoj operativnoj akciji. Izveli smo klasičnu policijsku operaciju uhićenja, pri tome uvažavajući sve profesionalne policijske norme. Spriječili smo da Herenda upotrijebi vatreno oružje, iako je bio naoružan. Uhićenje se izvelo po Ademovićevu nalogu tajno, zato što, nakon početnih informacija o aktivnostima „Ševa“, nismo znali dokle će se sve to odmotati i tko sve stoji iza toga – prenijela je „Slobodna „Dalmacija” Garaplijine riječi 11. septembra 2000. godine.
Otkud Herendi diplomatski pasoš
Jeste li pri uhićenju kod Herende našli nekakav kompromitirajući materijal?
- Prilikom Herendina uhićenja kod njega smo našli diplomatsku putovnicu. Kao nositelj kriminogenih aktivnosti i prije rata, po nikakvom važećem zakonu Herenda nije mogao imati diplomatsku putovnicu.
Znači, netko je iz samoga političkog vrha dao suglasnost za izdavanje takve putovnice Herendi, što mu je omogućilo nesmetan prelazak državne granice. Evidentirali smo da je samo tijekom godine dana Herenda imao više od trideset izlazaka iz zemlje.
Što je, nakon uhićenja, bilo s Herendom?
- Trebalo je čovjeka skloniti bez znanja određenih grupacija na čelu s Ugljenom, Dautbašićem i drugima, te onda uzeti iskaz o njegovim aktivnostima. Dakle, nakon prebacivanja Herende u jednu od baza pristupilo se klasičnoj policijskoj istrazi – rekao je Garaplija prije 18 godina u intervjuu za „Slobodnu Dalmaciju”.
(U srijedu: Je li Ademovićeva poruka značila da Herendu treba ubiti)
