U šumovitim njedrima moćne Vranice, na nadmorskoj visini od preko 1500 metara, krije se ogoljelo uzvišenje zvano Crvena zemlja.

Ova nesvakidašnja golet na planinskom putu od novotravničkog sela Sebešić prema Uložnici, koja se “rukuje” sa fojničkom i gornjovakufskom graničnom teritorijom na vrletnoj Vranici, stoljećima privlači pažnju običnog svijeta, ali i znanstvenika, jer iz crvene zemlje ne niče rastinje, niti se zadržava snijeg, piše Aura.ba.

Ljekovita voda

Crvenkasta boja tla svjedoči o pristustvu željeznog oksida na ovom području koje su u prošlosti pohodili kopači zlata, srebra i ostalih plemenitih ruda još u vrijeme kada je fojnička “zlatna groznica” potresala stari Rim. Tragovi rudarskih iskopina i nastambi i danas su prisutni po planini, a podno brda mistične crvene zemlje postoji izvor koji je gasio žeđ tragačima za zlatom i za koga mnogi smatraju da ova voda ima ljekovita svojstva, posebno kada su u pitanju oboljenja kostiju.

Nije poznato dokle su stigla naučna istraživanja zašto je tlo neplodno, ali je očito da u crvenoj zemlji sjemenka ne može proklijati. Tako je u zagrljaju borovine ostao golet kao velika tajna i praznina nad kojom čovjek ostaje u isto vrijeme i zamišljen i zadivljen.

Šta kaže legenda?

Za ovo mistično mjesto vezuje se više zanimljivih legendi. Jedna od njih kazuje da je na ovom mjestu postojala crkva Bosanskog kraljevstva. Pominje se i crkva svetog Ilije, zaštitnika Bosne. Dolaskom Osmanlija i bijegom kraljice Katarine 1463.godine, ovdašnji vjernici su crkvu zatrpali zemljom kako bi je sačuvali.

Predaja dalje kazuje da je devedeset devet žena donosilo zemlju u pregačama. Čak se priča da su sve bile imenjakinje – Marije, koje su sačuvale crkvu pod crvenom zemljom, a da je bilo tako, neki vjernici su skloni kazati kako se i danas, uoči svakog Ilindana, prije sunca, mogu čuti crkvena zvona iz utrobe golog brda koje se uzdiže iznad crnogorice.

Sadnice se suše

Prema kazivanju starih Sebešićana, koji su svojevremeno napasali stoku na ovom području, ni šumari nisu uspjeli u naumu da pošume golet. Odustajali su, jer sadnice bi se osušile.

Priča i danas kruži: ko god je pokušao kopati po crvenoj zemlji bio bi spriječen jakim nevremenom. Zbog iznenadne kiše, grmljavine i olujskog vjetra mnogi su morali bijegom spašavati glavu. Tajna ostaje u šumovitim njedrima Vranice!