Šta raditi kada nikako ne možete da zaspite, kada se prevrćete i nervirate sve do kasno u noć? Kako prenose španski mediji, ljudi su odvajkada taj problem rješavali na dobro poznati način – brojanjem ovaca.

Prvi pisani podaci koji govore o brojanju ovaca prije spavanja datiraju sa početka XII vijeka. Tada nije bilo riječi o terapeutskoj prirodi ove misaone aktivnosti, već o priči koja bi uspavala osobu koja je sluša.

U knjizi „Disciplina klerikalis”, koju je napisao španski Jevrejin Pedro Alfonso de Ueska, može se, između ostalih, pronaći i priča o jednom kralju u čijoj je službi bio pripovjedač koji je svake noći smišljao pet priča koje bi kralju pomagale da zaspi. Pošto je patio od nesanice, monarh je svake večeri zahtjevao sve dužu priču, pa se pripovjedač dosjetio da mu priča o jednom seljaku koji je kupio 2.000 ovaca i koji je na putu do kuće morao da pređe rijeku. U priči je seljak imao samo jedan mali brod na koji su mogle stati dvije ovce, što je pružilo priliku pripovjedaču da nabraja svaki prelazak čamčića sa ovcama. Budući da je trebalo prevesti toliko ovaca, priča se odužila i kralj je pao u ruke boga sna, Morfeja, prije nego što je seljak sa svojim stadom bezbjedno stigao kući.

Navedeno djelo De Ueske bilo je napisano na latinskom i sadržalo je 33 priče didaktičke prirode koje su poticale iz hrišćanskih, jevrejskih i muslimanskih usmenih izvora. Dokaz uspjeha ove knjige bila je činjenica da se priča o brojanju ovaca vremenom počela pripovjedati u Italiji i u drugim zemljama u kojima su bile popularne priče za spavanje. Čak se i Servantes poigrao sa ovom pričom bez raspleta u romanu „Don Kihot”, zamjenivši ovce kozama.