PRENOSIMO

Pročitajte nevjerovatnu priču o Titovom brodu “Galeb”

Josip Broz je "Galebom" decenijama plovio skoro svim svjetskim morima, u poznatim misijama "mira i prijateljstva"

Piše: Avaz.ba / Vijesti.me

"Brod mira" je bio službeno plovilo doživotnog predsjednika SFRJ

Foto: privatna arhiva


Crnogorski novinar Siniša Luković objavio je izvanrednu storiju u “Vijestima”, koju zaista vrijedi piročitati. Tekst prenosimo u cijelosti.

Vijest da je nekadašnji školski brod Jugoslovenske Ratne Mornarice "Galeb", najširoj javnosti poznatiji je kao "Brod mira" i službeno plovilo doživotnog predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, prije nekoliko dana otegljen na dokovanje u brodogradilipte "Viktor Lenac" u Rijeci, odjeknula je u medijima u svim državama na prostoru bivše Jugoslavije.Dokovanje brod u Rijeci potrajaće oko mjesec dana kada će na "Galebu" biti obavljeni svi neophodni radovi u čeliku na njegovom trupu, tankovima, propelerskim osovinama i djelovima nadgrađa što je možda i najbitniji korak u postupku pretvaranja ovog legendarnog broda u plutajući muzej, a iza kojeg stoje gradske vlasti Rijeke.Obnova i prenamjena "Galeba" u brod-muzej dio je projekta turističke valorizacije reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine za koji je Grad Rijeka nepovratno dobio 68,9 miliona kuna iz Evropskog fonda za regionalni razvoj u sklopu Operativnog programa “Konkurentnost i kohezija”.

  • Galeb" je 1953. krenuo baš iz Boke Kotorske za Veliku Britaniju

    Galeb" je 1953. krenuo baš iz Boke Kotorske za Veliku Britaniju

    Foto: Privatna arhiva


Josip Broz je "Galebom" decenijama plovio skoro svim svjetskim morima, u poznatim misijama "mira i prijateljstva". Na prvo u nizu takvih putovanja, "Galeb" je 1953. krenuo baš iz Boke Kotorske za Veliku Britaniju, a u Boki se 40-ak godina kasnije, tužno i završila vojno-diplomatska karijera tog sjajnog broda. Počasni stroj pripadnika Jugoslovenske Ratne Mornarice i vojna muzika ispratili su 7. marta 1953. godine iz Zelenike na put za Veliku Britaniju najveći jugoslovenski ratni brod – minopolagač "Galeb" i njegovog najbitnijeg putnika -  predsjednika socijalističke Jugoslavije, maršala Josipa Broza Tita.

Jugoslovenski lider odlazio je u istorijsku misiju - prvu poslijeratnu zvaničnu posjetu jednoj zapadnoevropskoj državi sa kojima se komunistička FNRJ, do prije par godina, odnosila sa velikim nepovjerenjem. Odnosi sa Zapadom, postepeno su otoplili nakon što je sovjetski vođa Josif Visarionovič Staljin, 1948. inicirao donošenje Rezolucije Informbiroa, kojom su Jugoslavija i Tito praktično izbačeni iz tog svojevrsnog kluba evropskih (tvrdo)komunističkih zemalja, navodno zbog izdaje osnovnih ideja socijalizma i komunizma.

  • Tito i Jovanka Broz na omiljenom brodu

    Tito i Jovanka Broz na omiljenom brodu

    Foto: Privatna arhiva


Suočen sa blokadom i "zveckanjem oružjem" sa Istoka, Tito se tih godina polako okrenuo Zapadu i počeo izgrađivati osnove onoga što je decenijama kasnije, u svijetu postalo prepoznatljivo kao jugoslovenska politika nesvrstavanja - koketiranja i sa kapitalističkim Zapadom i komunističkim Istokom, a sve radi sticanja međunarodnih političkih poena i pozicioniranja Jugoslavije kao države predvodnice zemalja tzv. Trećeg svijeta... Samo dan nakon što su sve svjetske novine prenijele iznenađujuću informaciju o Staljinovoj smrti, njihove stranice ispunila je nova velika vijest: da maršal Tito kreće u šestodnevnu zvaničnu posjetu Velikoj Britaniji, tokom koje se imao sresti sa britanskom kraljicom Elizabetom II i premijerom Vinstonom Čerčilom, na čiji se poziv jugoslovenski vođa i uputio u London.

Na tu istorijsku misiju Tito je krenuo iz Boke. U Zeleniku je naime, 6. marta iz Splita prispio "Galeb" i brodovi koji su imali zadatak da ga prate i osiguravaju do Malte - eskortni razarači "Triglav" i "Biokovo", i patrolni brod PBR-506.Maršal se dan kasnije ukrcao na "Galeb" i krenuo ka Londonu. Trebalo je Titu osigurati bezbijednost i udobnost na tako dugom putovanju morem. Pripreme za Titov odlazak u Britaniju pomno su odrađene u saradnji sa samim Englezima koji su se pobrinuli za organizovanje pratnje "Galeba" od strane njihovih ratnih brodova od Malte do Londona i nazad do Malte, kako bi važni putnik bio osiguran od eventualnog napada od strane zemalja koje su "simpatisale" Staljinov SSSR.

  •  Boki je ispisana prva stranica međunarodno poznate istorije "Galeba"

    Boki je ispisana prva stranica međunarodno poznate istorije "Galeba"

    Foto: Privatna arhiva


"Galeb", koji je u službu JRM stupio nepunih pola godine ranije, u tako se kratkom vremenu iz svoje osnovne namjene (minopolagač-školski brod) nije mogao brzo prilagoditi da bude udobna, višednevna rezidencija predsjednika države. Stoga nije preostalo ništa drugo nego da komandant broda, kapetan fregate Marko Orhanović, maršalu ustupi svoju kabinu, a ostali oficiri "Galeba" svoje kabine stavili su na raspolaganje članovima Titove pratnje.

Zanimljivo je da na brodu u tom trenutku uopšte nije funkcionisao sistem za zagrijavanje prostorija, pa su se Tito i njegova pratnja prilično neudobno osjećali u hladnim martovskim danima na Mediteranu i Atlantiku. Dana 7. marta 1953. u Boki je ispisana prva stranica međunarodno poznate istorije "Galeba". Brod je narednih decenija, sa Titom na palubi, plovio mnogim morima svijeta na putovanjima koje su imala veliki diplomatski i ekonomski značaj za Jugoslaviju, a poznata su kao "Titove misije mira i prijateljstva".

Zbog toga je i "Galeb" postao planetarno znan kao "Brod mira". Ranija istorija "Broda mira" bila je međutim, sasvim drugačija. "Galeb" je od 1940. do 1944. ratovao, i to na strani Sila Osovine.... Pod imenom "Ramb III" ovaj je brod izgrađen 1937. u brodogradilištu "Cantieri Ansaldo" u Đenovi. Bio je to treći u seriji od četiri moderna broda-hladnjače za prevoz banana. Brodove je naručilo Ministarstvo za kolonije Kraljevine Italije, i povjereni su na upravljanje državnoj kompaniji "Regia Azienda Monopolio Banane" (RAMB) iz Rima.

  • "Galeb"

    "Galeb"

    Foto: privatna arhiva


Pogonjeni sa dva moderna dizel-motora FIAT, brodovi su postizali za to vrijeme prilično veliku maksimalnu brzinu od 19,5 čvorova, odnosno krstareću od 18 čvorova. Tankovi napunjeni sa 1.250 tona nafte omogućavali su im da bez zaustavljanja završe putovanja na ruti Napoli –Mogadiš (Somalija) – Napoli, s po 2.418 tona banana. Brodovi su imali i posebne kabine i namjenske prostorije (salone, promenade i salu za ručavanje) za 12 putnika, a koje su bile i klimatizovane.

Ulaskom Italije u Drugi svjetski rat, moderan i brz trgovački brod - "Ramb III", naoružan je i pretvoren u pomoćnu krstaricu pa je u sastav italijanske Ratne mornarice uvršten 11. juna 1940. kao ratni brod. Ista je bila sudbina i dva njegova mlađa blizanca, dok je "Ramb IV" pretvoren u vojni brod-bolnicu. U novoj ulozi pomoćne krstarice, "Ramb III" obavljao je zadatke pratnje konvoja trgovačkih brodova koji su vozili ratni materijal za italijanske trupe u Libiji, a potom i konvoja koji su vozili iz italijanskih luka na južnom Jadranu za Albaniju i Grčku.

Na jednoj od tih misija, 11. novembra u Otrantskim vratima, konvoj koji su obezbjeđivali "Ramb III" i jedna torpiljarka, napale su tri britanske lake krstarice i dva razarača. Nadmoćni neprijatelj potopio je sva četiri italijanska trgovačka broda u konvoju i teško oštetio torpiljarku koja mu se pokušala suprotstaviti, dok je "Ramb III" nakon ispaljenih samo 17 salvi, pobjegao sa poprišta. Zbog toga je italijanska Mornarica, sjutradan po prispjeću broda u luku Bari, smijenila i kaznila zapovjednika "Ramba III", rezervnog kapetana fregate Frančeska de Anđelinija, kome je na teret stavljen kukavičluk i samovoljno povlačenje iz borbe.

  • "Galeb"

    "Galeb"

    Foto: privatna arhiva


Pod novim komandantom, Đuzepeom Arijentijem, "Ramb III" je nastavio da obezbjeđuje transport vojske i ratnog materijala između Italije i grčkih ostrva, odnosno sjeverne Afrike, gdje je sredinom aprila 1941, u luci Bengazi, bez oštećenja preživio jedno od najvećih britanskih vazdušnih bombardovanja tog libijskog grada. U istoj luci "Ramb III" je 30. maja 1941. torpedovala britanska podmornica "Triumph" i teško ga oštetila, pogodivši mu pramčani dio. Italijani nisu u Bengaziju mogli da remontuju "Ramb III", pa se odlučuju na nesvakidašnje komplikovanu akciju: detoniranjem malih eksplozivnih punjenja, oštećeni pramac je u visini štive broj 3 otkinut od ostatka broda.

"Ramb III" je trimovan dodavanjem dodatnog balasta, vodonepropusna pregrada na štivi 3 je ojačana, a onda je 21. avgusta 1941. uslijedila epohalna plovidba – 925 milja vožnje krmom – od Libije do Italije gdje je brod jedino mogao biti remontovan. Strojevi „Ramba III“ vozili su svom snagom krmom, ali brod nije mogao ići brže od 3 čvora. Budući da mu je u vožnji krmom kormilo praktično bilo neupotrebljivo, za održavanje kursa „Rambu III“ je pomagao jedan remorker koji ga je držao u teglju po krmi. Tako je teško oštećeni "Ramb III" u vožnji krmom prešao Sredozemlje i 20. septembra stigao je u Trst.

Brodski strojevi pritom su odradili čak 219 sati u režimu "punom snagom krmom" što je kuriozitet svjetskih razmjera. U tršćanskom brodogradilištu "San Marco" brod je remontovan. Vrativši se u službu RM Italije, nastavio je sa misijama eskorta i snabdijevanja, pri ćemu je 1. februara 1943, kod obala Sicilije, u posljednjem trenutku izbjegao torpedo kojim ga je gađala britanska podmornica "Turbulent". Kapitulacija Italije 8. marta 1943. zatekla ga je u Đenovi, gdje su dan kasnije "Ramb III", koji je pokušao isploviti i predati se saveznicima, abordažom zauzeli Nijemci sa naoružanog trgovačkog broda "John Knudsen". Brod je u njemačkoj službi dobio novo ime: "Kiebitz", i narednu godinu i po intenzivno je korišćen kao minopolagač na Jadranu. Pritom je "Kiebitz" položio preko 5.000 mina, a 13. jula 1944. će, zbog havarije na motorima, udariti u dvije sopstvene, u more tek spuštene mine, i zadobiti teška oštećenja.

  • "Galeb"

    "Galeb"

    Foto: Privatna arhiva


Opravljen je sredinom avgusta u Trstu, da bi nastavio minopolagačke aktivnosti sve dok ga 5. novembra, na vezu u Rijeci, nije zatekao napad američkih bombardera. Pogođen s tri bombe, "Kiebitz" je nakon požara potonuo i legao na dno, na 20-ak metara dubine, uz gat riječke luke. Tu se završila bogata ratna karijera kasnijeg Titovog "Broda mira". Jugoslovenska kompanija "Brodospas" 1947. sa dna riječke luke podigla je bivši "Kiebitz".

Na generalni remont otegljen je u pulsko brodogradilište "Uljanik". Detaljna obnova broda, prvenstveno zbog otežane nabavke rezervnih djelova i opreme iz inostranstva, potrajala je skoro četiri godine. Iako je u suštini bio još veliko radilište, brod je već krajem 1950. dobio manje-više kompletnu posadu koja je i sama vrijedno učestvovala u restauraciji. Strojevi FIAT koji su tri i po godine proveli na dnu mora, obnovljeni su i proradili su bez problema, nadgrađe je rekonstruisano, elektro-instalacije i cjevovodi potpuno zamijenjeni.

"Dotjerati ćemo ovaj brod da bude elegantan i brz baš kao galeb", navodno su tada govorili radnici "Uljanika", pa se tako ustalilo novo ime, iako ga je JRM isprva zvanično htjela nazvati "Mornar". Kao ipak "Galeb", brod je dovršen i predat na upotrebu JRM sredinom 1952, a Tito se na njega prvi put ukrcao 10. septembra te godine u Splitu, kada je sa palube posmatrao veliki defile ratnih brodova JRM. Nakon rekonstrukcije, "Galeb" je bio dug 117, širok 13 metara, a pri gazu od 5,6 metara, deplasman mu je iznosio 5.300 tona. Brod je bio naoružan sa četiri topa kalibra 88 mm, 4 topa kalibra 40 mm, šest četvorocjevnih topova kalibra 20 mm, dva jednocjevna topa kalibra 20 mm, dva mitraljeza kalibra 12,7 mm, te dva protivpodmornička bacača dubinskih bombi.U skladištima je mogao ponijeti nekoliko stotina mina. Dva FIAT-ova dizela ukupne snage 5.000 konja, davali su mu maksimalnu brzinu od 18 čvorova. Pored 195 članova posade, na "Galeb" se moglo ukrcati i 250 pitomaca kojima je on bio školski brod. Na "Galebu" su postojale učionice, ambulanta, zubarska ordinacija, operaciona sala, stacionar za bolesnike, mehaničarska, krojačka i obućarska radionica, praonica rublja, biblioteka, brijačnica, poslastičarnica, moderna kuhinja, kantina...Nakon prvog putovanja za Veliku Britaniju 1953, koje je sa šestodnevnim boravkom u Londonu potrajalo 23 dana, Tito je na "Galebu" već sljedeće godine u aprilu putovao u posjetu Turskoj, a krajem maja, u Grčku. Dana 30. novembra 1954. "Galeb" je sa Titom isplovio iz Rijeke na do tada najduže krstarenje - put do Indije i Burme. Osim "Galeba", eskadru pod komandom kontraadmirala Josipa Černija, na ovom napornom krstarenju činili su eskortni razarači "Triglav" i "Biokovo", brodovi građeni za mala i uska mora poput Jadrana, sasvim neprimjereni okeanima, kao i trgovački brod "Dinara". Nakon prolaska kroz Suecki kanal i Crveno more, eskadra je 16. decembra uplovila u indijsku luku Bombaj gdje se Tito iskrcao i otišao u posjetu Nju Delhiju, a bodovi su proslijedili za preko 2.000 milja udaljenu Kalkutu sa istočne strane indijskog potkontinenta.U Kalkuti im se pridružio Tito pa su svi zajedno tamo dočekali Novu, 1955. godinu. Petog januara eskadra je stigla u burmansku luku Rangun, odakle je 17. januara jugoslovenski plovni sastav krenuo natrag prema domovini, zastajući usput u Madrasu, Kočinu i Adenu, dok se tokom vožnje Sueckim kanalom Tito na "Galebu" sreo i sa egipatskim liderom Gamelom Abdelom Naserom. Poslije 74 dana putovanja i pređenih preko 14 hiljada milja, "Galeb" je 11. februara 1955. uplovio u riječku luku gdje je brodove i Tita dočekalo preko 120.000 oduševljenih građana. Decembra 1955. Tito "Galebom" plovi u posjetu Etiopiji i Egiptu, jula 1956. ide u Grčku, a 2. decembra 1958. iz Dubrovnika su krenuli u do tada najdužu plovidbu na kojoj su prešli deset mora i jedan okean – posjetivši Indoneziju, Burmu, Indiju, tadašnji Cejlon, Etiopiju, Sudan, Ujedinjenju Arapsku Republiku i Grčku. U pratnji "Galeba" bio je novoizgradjeni razarač "Split" i trgovački brod "Lovćen".

  • Tito i Jovanka posmatraju svoj brod

    Tito i Jovanka posmatraju svoj brod

    Foto: Privatna arhiva


Na putu prema Maldivskim ostrvima, sastav je 19. decembra presjekao Ekvator, što je na brodovima obilježeno tradicionalnom zabavom sa bogom Neptunom - preobučenim jednim od mornara, kao i tradicionalnim "krštenjem" svih koji su tako premijerno prešli polutar. U masi skvašenih vodom iz brodskih manega (vatrogasnih crijeva), našao se tada i sam maršal. Pri povratku u domovinu, sastav je u Mediteranu pred sirijskom obalom upao u veliko nevrijeme. U brodskom devniku razarača "Split" ostalo je zapisano: "Jačina valova 8, vjetar olujni 8, nagib broda do 45 stupnjeva". Nakon više od tri mjeseca provedenih na putu i pređenih preko 16 hiljada milja, "Galeb", "Split" i "Lovćen" 8. marta 1959. uplovili su u splitsku luku.

Februara 1961. Tito "Galebom", s razaračima "Split", "Kotor" i "Pula", te trgovačkim brodom "Lovćen" u pratnji, odlazi u posjetu afričkim državama Gani, Togou, Liberiji, Gvineji, Maliju, Maroku, Tunisu i Ujedinjenoj Arapskoj Republici. Pored ostalih, među Titovim saputnicima na ovoj plovidbi, bio je i slavni srpski književnik Dobrica Ćosić. Uprkos riziku da ih možda čak i napadnu francuski ratni brodovi koji su bili uključeni u ratna dejstva u Alžiru, čiju je nezavisnost Jugoslavija podržavala, Tito je 23. februara naredio da se plovni sastav zaustavi na Atlantiku, jer je to bila jedina mogućnost da se pruži hitna medicinska pomoć mornaru sa "Lovćena" kojem je naglo pozlilo.

Dva sata su jugoslovenski brodovi plutali nemirnim i rizičnim vodama Atlantika, dok su Titovi lični ljekari dr Izidor Papo i dr Radivoje Berović čamcem sa "Galeba" prebačeni na "Lovćen" i vraćeni nazad na maršalov brod, nakon što su zbrinuli oboljelog mornara. Plovni sastav se u Jugoslaviju vratio 22. aprila nakon 74 dana putovanja i pređenih 10.830 milja. Naredne godine Tito plovi u posjete Egiptu i Sudanu. U Egipat je otputovao i oktobra 1964, radi učešća na Drugoj konferenciju Pokreta nesvrstanih, a aprila 1964. opet odlazi za Alžir i Egipat. Tom prilikom „Galeb“ je južno od Sicilije naišao na teško more i oluju snage između 8 i 10 Bofora. Naginjao se i do 31 stepen, a olujni valovi "počistili" su palubu i sa nje odnijeli ponavljač kompasa i istrgli bubanj sidrenog vitla iz ležišta. Svi su patili od morske bolesti, pa je tako 13. aprila u salonu „Galeba“ servirana večera za samo troje ljudi koji su još podnosili olujno more - komandanta združenog odreda, kontraadmirala Iva Purišića, komandanta "Galeba", kapetana fregate Veljka Dokmanovića i samog Tita.

Tokom dugih putovanja Tito je, prema brojnim navodima, posvećivao veliku pažnju posadi i često navraćao u sve djelove broda u kojima nije baš uobičajeno zateći predsjednika države - komandni most, brodsku kuhinju, bolnicu, kantinu. Nezaobilazne su bile njegove posjete mašinskom odjeljenju gdje je nerijetko pokazivao veliku solidarnost i brigu za svoje "kolege po struci" kako je nazivao strojare.

  • Tito u unutrašnjosti broda

    Tito u unutrašnjosti broda

    Foto: Privatna arhiva


"Tito je više puta za vrijeme moje smjene dolazio u mašinski prostor i dosta puta sam mu kao dežurni oficir straže, predavao raport. Uvijek je bio nasmijan i govorio je da mu je drago što je sa nama - mašincima. Jednom prilikom, temperatura u stroju je bila zaista velika - oko 50 stepeni Celzijusa, vidio je da smo svi oznojeni i da nemamo vode ili nekog osvježenja i pitao nas je imamo li šta da jedemo i pijemo. Izbjegli smo da mu kažemo pravu istinu i rekli smo da smo upravo večerali. Dvadesetak minuta pošto je Tito otišao iz strojarnice, stigla nam je obilna pošiljka najkvalitetnije hrane i pića i to ne onog što se davalo običnoj posadi, već onog što se služilo Titu i njegovim gostima. Od tada se uvijek vodilo računa da se strojarima daju pojačana sledovanja hrane i pića", prisjeća se jedne od tih epizoda penzinosani zastavnik I klase Rade Jovanović koji je na "Galebu" u mašinskom odjeljenju bio od 1962. do 2000. godine.

Godine 1966. i 1967. Tito na "Galebu" plovi za Egipat, a 1976. brod je isplovio iz Pule, na 5.000 milja daleki put do Kolomba, Šri Lanka. Iako je zbog poodmaklih godina putovao avionom, Tito je tokom trajanja Pete konferencije Pokreta nesvrstanih na Šri Lanci, boravio na "Galebu", gdje je u zvanične audijencije primio tada čak 67 šefova država ili vlada nesvrstanih zemalja. To je ujedno bio Titov posljednji boravak "Galebom" u inostranstvu, dok je na Jadranu maršal 36 puta plovio svojim omiljenim brodom. Koliko mu je "Galeb" bio prirastao srcu, potvrđuje i podatak da je krajem 70-ih, već pritisnut bolešću koja ga je prisilila da se liječi u Igalu, tražio i da na taj put do Boke ide "Gašom", kako je često tepao ovom jedinstvenom brodu.

  • Godine 1966. i 1967. Tito na "Galebu" plovi za Egipat

    Godine 1966. i 1967. Tito na "Galebu" plovi za Egipat

    Foto: privatna arhiva


Tito je sa "Galebom" bio i na jednoj od najraskošnijih proslava "Bokeljske noći" u Kotoru, 6. septembra 1959. U "Titovim misijama mira i prijateljstva" kako su ih zvali u bivšoj SFRJ, "Galeb" je proveo ukupno 564 dana i pri tome prevalio 86.519 milja vodama Jadrana i mnogih svjetskih mora i okeana. Britanska kraljica Elizabeta II, Naser, Nehru, Hruščov, Brežnjev, Čerčil, Gandi, Čaušesku, Valdhajm, Gadafi... samo su neka od imena svjetskih državnika koji su boravili na brodu na kome je Tito ugošćavao i filmske zvijezde poput Sofije Loren, Elizabet Tejlor, Kirka Daglasa i Ričarda Bartona. U Boki gdje je prije pola vijeka (iz Zelenike, 1953) počela njegova "diplomatska" karijera, "Galeb" je dočekao i svoj tužni kraj.

Po izbijanju rata u bivšoj Jugoslaviji, brod je zajedno s većinom ostalih plovila JRM, iz Hrvatske stigao u Tivat gdje je ostao do 1995. Tada ga je Vojska Srbije i Crne Gore uz još par pomoćnih brodova JRM, ustupila Vladi Crne Gore u zamjenu za stambeno naselje Pinješ kod Ulcinja. Oronuli i zapušteni brod otegljen je u brodogradilište Bijela gdje je narednih godina dobrim dijelom poharan pod još misterioznim okolnostima, kada su s njega nestali brojni vrijedni predmeti. Crnogorska Vlada je godine 2000. nekadašnji Titov "Brod mira" za samo 750.000 dolara prodala grčkom brodovlasniku Džonu Polu Papanikolauu, koji je, sa namjerom da iskoristi "Galebovu" harizmu i bogat istorijat, brod oteglio na remont u Rijeku, s planom da ga pretvori u ekskluzivnu jahtu za bogati džet-set. To se ipak nije dogodilo. Nakon Papanikolauove finansijske propasti, hrvatska je Vlada proglasila "Galeb" za spomenik kulture od nacionalnog značaja. Brod je formalno pripao gradu Rijeci koji sada novcem iz evropskih fondova "Galeb" obnavlja i pretvara u stacionarni brod-muzej u riječkoj luci.

NA VRH

Komentari