Dok se načelnica Općine Novo Sarajevo Benjamina Karić za Bajram jutra slikala s baklavama ispred džamije u Pofalićima, dijeleći bajramsku radost i hashtagove, nekoliko stotina metara dalje – u srcu Grbavice – građani su dobijali sasvim drugu „podjelu“. Podjelu smrada, štakora i razbacanih fekalnih vrećica ispred pretrpanih kontejnera.
Na lokaciji između stambenih zgrada, ispod gustih krošnji koje više ne mogu sakriti zapuštenost, nalaze se prepunjeni kontejneri iz kojih vreće otpada bukvalno cure na ulicu. Hrpe smeća, stari madraci, razvaljeni kartoni i neprijatni mirisi već danima su svakodnevica stanara – ali, kako vidimo, nisu dio gradske bajramske razglednice.
I dok se na društvenim mrežama slavi „toplina zajedništva uz baklavu“, građani se međusobno upozoravaju da paze kud staju da ne ugaze u trulu salamu.
Benjamina Karić poručuje kako su ovakvi praznici „prilika da se podsjetimo na važnost međusobnog uvažavanja i solidarnosti“. Ali čini se da to uvažavanje ne uključuje osnovno – da grad ne smrdi. Da su kontejneri prazni. Da se otpad ne valja po asfaltu kao poslanici po press konferencijama.
Zajedništvo je možda lijepa riječ za status, ali miriše drugačije kad se spoji s neodvezenim smećem na +30 stepeni.
Jer Sarajevo ne smrdi od naroda – smrdi od nemara.
