Amina Demić, urednica i voditeljica Dnevnika na Federalnoj televiziji, jedno je omiljenih lica u našoj zemlji. Uvijek spremna da se nosi sa svim predviđenim i nepredviđenim situacijama dosljedna je nasljednica svoga oca Zvonka Marića, čuvenog bh. novinara.

U razgovoru za "Avaz“ urednica i voditeljica u Informativnom programu FTV-a govorila je o karijeri, otkrila nam da li je osjetila zavist kolega, kako funkcionira u ljubavnim odnosima...

Velika odgovornost

Vrijeme je turbulentno u BiH, regionu i svijetu. Kako se to odražava na Vaš posao?

- Turbulencije o kojima govorite izmijenile su cijeli svijet. Nije to vezano samo za novinarstvo, svaka branša se prilagođava novonastalim okolnostima i vremenu. Sve je počelo s tom nesretnom koronom, koja je u jednom trenutku sasvim izmijenila način organiziranja rada u televiziji pa do ruske agresije na Ukrajinu. U međuvremenu, razne krize, političke blokade ovdje u zemlji i nesigurnost. Zbog toga je odgovornost našeg posla veća nego ikada prije. Prilagođavamo se kako znamo i moramo. Jedno se nije promijenilo - interes gledalaca da saznaju tačnu, pravovremenu i objektivnu informaciju, ostao nam je prioritet. I to zaista nije kliše, o toj opredijeljenosti svjedoči i program koji svakodnevno realizujemo.

 Vjerovatno se dešava da tokom Dnevnika stižu vanredne i nove informacije. Kako se snalazite i reagirate u tim momentima?

- To je sastavni dio ovog posla. Televizija daje priliku i da se dosta toga odglumi. Morate biti hladni i pribrani i kad mislite da to ne možete.

 Ostvareni ste profesionalno. U isto vrijeme veliki broj Vaših vršnjaka napušta BiH, smatrate li da se nisu dovoljno potrudili?

- Naravno da ne smatram. Svako donosi odluke za sebe i usklađuje se s njima. Poštujem sve ljude koji smognu snage živjeti kako žele i naprave izbore u tom pravcu. Niko nije uspješan zato što su mu se zvijezde tako namjestile. Niz dobrih odluka doveo je do toga.

Isti tim

Osjetite li zavist od strane kolega?

- Ma, kakvi, ni govora...Mi igramo u istom timu. O tome s kakvim ljudima radim, najbolje svjedoči činjenica da se s nekima od njih i privatno družim. Svakom u kolektivu pružim priliku da mi pokaže kakav je. Nekad i drugu, i meni su je davali uostalom. Treću šansu ne zaslužuje niko. Ako ima takvih za koje pitate, želim im da što prije osvijeste da nemaju problem sa mnom, već sa sobom. U meni bi zvonili svi alarmi da se osjećam tako.

 Prepoznaju li Vas ljudi na ulici, imponira li Vam to?

- Prepoznaju. Često porazgovaram s ljudima koje sretnem, razmijenimo mišljenja, ponekad komuniciramo i online. Uživo mi se još niko nije obratio s neprijatnim stavom. 

Svako može da ti kaže šta poželi

Koliko je bitan izgled u Vašem poslu?

- Ovo je posao u kojem svako može da ti kaže šta poželi. Te, što si dovela tog i tog gosta, što si ga pitala ovo, a ne ono, što si podigla kosu, a mogla si je pustiti, kako si to našminkana, što bijeli, a ne crni sako... Karikiram malo, ali hoću da kažem da su ljudski pogledi potpuno različiti. Što je nekome lijepo, drugome ne mora biti. I to je u redu. Jednima se sviđate, drugima ne. Prosto je tako, a razlozi ili motivi su nevažni. Meni je najbitnije da moje mišljenje o meni ne formiraju ni jedni ni drugi. Uostalom, izgled može biti važan samo ukoliko su ispunjeni svi drugi kriteriji. Ako dobro izgledate, a ne znate ništa, trajat ćete pet minuta. Ne samo u ovom poslu, u svakom.

Ljudski odnosi su promjenljivi

Uspijevate li održati emotivnu vezu, ima li ljubomore?

- Ako definirate sebi s čime možete živjeti, a s čime ne, stvari idu puno lakše. Ljudski odnosi su promjenljivi. Treba im puno pažnje. Iskrenost prema sebi preduslov je za sve veze s drugima, pa i ljubavne. Reći ću kako ćemo se ophoditi jedno prema drugome ili nećemo ni imati odnos. Sve drugo je suludo propadanje zdravlja i života, a vrijeme je dragocjeno.