ŽIVOT NA VAGI

Trener iz popularnog TV šoua Edin Edo Mehmedović za „Avaz“: Debljina je bolest

Hvala kandidatima koji su me trpjeli

Mehmedović: Volim pustiti da djela govore u moje ime. PR

Razgovarao: Adi Hodžić

24.11.2022

Proteklog vikenda završena je još jedna sezona "Života na vagi" na RTL-u, u kojoj je brojne simpatije publike pokupio trener Edin Edo Mehmedović.

On je za „Avaz“ govorio o svojim dojmovima, šta mu je najteže bilo u ovoj sezoni, te koliko je zadovoljan učesnicima ove godine.


Manjak vjere

- Bila je ovo još jedna fenomenalna avantura koja će mi ostati u najljepšem sjećanju do kraja života. Beskrajno sam zahvalan na prilici koju mi je RTL pružio, da dam ono najbolje od sebe kako bi kandidati koji su učestvovali ove godine pokušali ostvariti rezultate kakve priželjkuju. Hvala i njima što su mi vjerovali, što su me trpjeli i prepustili se u ovaj proces koji je zaista jedinstven i poseban, ali istovremeno nevjerovatno težak i iscrpljujući. Preponosan na moje fajtere, ali i sve ostale kandidate koji su zaista zablistali u velikom finalu i kad vidim njihove osmijehe, sreću i zadovoljstvo, onda zaista ništa nije teško – rekao nam je Mehmedović.


Mehmedović s crvenim timom. PR

Neki smatraju kako je ovaj šou prijeko potreban s obzirom na sve veći broj pretilih osoba a drugi opet tvrde da nije zdravo tako brzo izgubiti kilograme, šta vi kažete?

- Ima onih koji tvrde da nije moguće i onih koji, pak, tvrde da je sve moguće. I jedni i drugi su u pravu. Poruka koja sve govori sama za sebe. Kritičarima je kandidat Roko sve rekao. Volim pustiti da djela govore u moje ime, a ne da se moram objašnjavati s ljudima koji me ne razumiju. Činjenica je da pandemija pretilosti odnosi više žrtava od pandemije virusa COVID-19, no ne vidim da vladajuća svita čini potrebne napore kao u slučaju Covida. Za mene je „Život na vagi“ svojevrsni svjetionik u borbi protiv pretilosti jer imamo priliku na nacionalnoj razini svaki dan u udarnom terminu ukazati na tu bolest koja otežava život našim sugrađanima, susjedima, pa čak i najmilijim članovima porodice.

 Iz Vašeg iskustva s pretilim osobama, šta je osnovna kočnica kod gubljenja kilograma?

- Uvjerenje da se nisu u stanju izboriti s tom bolesti, ili još gore – indiferentnost, traženje izgovora kad je u pitanju pravilna i balansirana prehrana ili redovita tjelovježba. Manjak vjere u svoje mogućnosti, nedostatak samopouzdanja i želje za promjenom. Znate, kad bismo samo uzeli pet minuta ujutro kad se probudimo i dobro razmislili o svom životu, veće bi nam šanse bile da vidimo malo širu perspektivu.

Spektar stanja

Koliko ulogu igraju emocije, da hranom ustvari njih hranimo?

- Pitanje je razumijemo li mi uopće šta to tačno znači. Uostalom, šta je emocija uopće? Vjerujem kako bismo svi znali nabrojati nekoliko različitih emocija i bilo bi zanimljivo čuti koje bi ljudima prve pale na pamet. Upravo nas sve te emocije izdvajaju od ostalih živih bića, a kao da ih sve rjeđe koristimo ili još bolje razumijemo. I sam se često nađem zbunjen sa spektrom različitih emotivnih stanja u kojima se ponekad nađem, a pogotovo otkako sam postao tata. Da bismo bolje razumjeli emocije, trebamo prvo upoznati sebe. Upravo to je „Život na vagi“ za pojedine kandidate, prilika da bolje upoznaju sebe.

Šta im savjetujete kada napuste šou, kako da sačuvaju taj stav da održe liniju?

- Gledajući unatrag, kandidati koji su promijenili svoj životni stil i okolinu, sačuvali su se od vraćanja kilograma. Oni koji su se vratili nakon izolacije u dobro poznate uvjete, nakon izvjesnog vremena kilogrami se počnu vraćati na stare postavke. Zabluda je očekivati da je dovoljna samo avantura u „Životu na vagi“ kako bi se život tih ljudi iz temelja promijenio. Potrebno je zavrnuti rukave i prionuti na ozbiljan posao onog trenutka kad se vratiš kući.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.