Nekada vrsni napadač, a danas trener juniora Čelika, Sabahudin Bujak, koji je u ratnom i poratnom periodu predvodio zenički napad u osvajanju jedinih domaćih klupskih trofeja - 3 naslova prvaka i 2 Kupa BiH, u srijedu je morao zatražiti ljekarsku pomoć.

- Jednostavno, pukao sam. Nisam više mogao podnijeti sve pritiske - kaže Bujak, kojeg smo jučer zatekli na jutarnjoj kafi.

Ljekar mu je propisao lijekove za smirenje i otvorio mu 15-dnevno bolovanje.

- Nisam znao da je ovakvo stanje oko juniorske ekipe. Pritisci su sa svih strana, najviše od roditelja čija djeca ne igraju. Ali nas nema ko štiti - kaže Bujak, koji ne otkriva od koga dolaze pritisci.

Međutim, ističe da je on već treći trener koji ove sezone napušta juniore.

- Ne, neću se više vraćati. Moji prethodnici, Benjamin Terzić i Amir Japaur, koji su se sklonili, nisu mi ni kazali da je situacija ovakva - kaže Bujak.

On ističe da je blizu odluke da, u 55. godini života (rođen 20.oktobra 1959.), počne tražiti novi posao, mada je fudbal jedino što zna raditi u životu. U karijeri je igrao samo za Čelik (u 2 navrata 42 nastupa, 23 gola) i Leotar (178 utakmica, 67 golova).

- Ne znam šta raditi. Dođe mi da, nakon 23. godine staža u Čeliku, koji mi, istina, nije i uplaćen svih ovih godina, odem u NSBiH i zatražim da budem portir u Trening centru. Ovo je postalo neizdrživo - kaže Bujak, koji je bio reprezentativac naše zemlje.

Dodaje da su mu u klubu prije nekoliko godina izgubili i radničku knjižicu, u kojoj mu je bio upisan prijeratni staž iz Leotara i dok je bio zaposlen u "Željezari".