Čovjek koji je vrlo uvredljivim javnim komentarima na račun hrvatskog naroda htio da ubire najjeftinije političke poene kod Bošnjaka, pokazao je do sada u našem parlamentarnom životu neviđenu drskost koja se jedino može mjeriti sa maloumnim, nedostojnim i najprimitivnijim uvredama Milorada Dodika, koje izriče na račun Bošnjaka.

Kada je pokrenuto pitanje smjene trojkaši su zaboravili na predizborna lažna obećanja o političkom moralu, dostojanstvu, suživotu i kolektivno su stali u odbranu neodbranjivog: Sabina Ćudić je, čak, smislila dosad neviđenu nepodobštinu da parlament neće da njeguje kulturu izvinjenja.

Sluđeni Mioković je pokušao da uplaši SDA, HDZ, DF i SBiH da će se glasanjem protiv njega promijeniti parlamentarna većina, da će nastati velike društvene štete i da će se maltene srušiti svijet.

A, srušio se svijet samo bolesnim karijeristima i primitivnim foteljašima, koji se već tri godine takmiče u uvredama na račun drugih i drugačijih na način da se što više dodvore bošnjačkim glasačima.

Zato je odlazak Miokovića politički ljekovit i svrsishodan. Čelnici najvažnijih institucija, jer uvrede očigledno nisu nešto zbog čega trebaju odgovarati ministarska blebetala, trebaju i moraju biti sankcionirani u Predstavničkom domu FBiH.

Uostalom, koliko će trojkaši tek kukati kada u oktobru đuturile svi odu s vlasti.