Strahote najvećeg nacističkog koncentracionog logora Aušvica, u kojem je pobijen 1,1 milion ljudi iz raznih dijelova Evrope, od toga milion Jevreja, preživio je Osječanin Branko Lustig (82), čuveni producent.

Djetinjstvo mu je prekinuto, jer je njegova porodica morala pobjeći iz Osijeka zbog ustaških režimskih mjera protiv Jevreja. Kao desetogodišnjak, sa majkom se našao u Čakovcu, odakle su deportirani u Aušvic, gdje im je jedan od zatvorenika rekao da kažu da Branko ima 16 godina. Tako su i učinili, ne znajući da je upravo to bila dobna granica koja ga je odvojila u logorske radne skupine, umjesto, kao mlađu djecu, poslala u sigurnu smrt.

Monstruozni umovi

Iz Aušvica su ga prebacili u Birkenau, a onda opet vratili u Aušvic. Uslijedio je Firstengrube, pa Mitlbau-Dora. Na kraju je odveden u Bergen-Belzen. U logorima su ga zvali Benjamin, a u njima je proveo dvije i po godine. Dobivao je razna zaduženja i svjedočio raznim zločinima. Ljude su ubijali u plinskim komorama, sistematski su ih izgladnjivali, podvrgavali medicinskim eksperimentima, vršili egzekucije strijeljanja... Sve što ni tvorci najstrašnijih horor filmova ne bi mogli osmisliti, monstruozni umovi, sljedbenici Hitlerove ideje, realizirali su tokom Drugog svjetskog rata.

Koncentracioni logori, prisjeća se Lustig, razlikovali su se samo po načinu ubijanja - negdje je broj mrtvih bio veći, a negdje manji. Bili su podijeljeni u logore za umiranje i logore za rad. Svakodnevica se u njima svodila na preživljavanje do navečer, pa do sutra.

- Doživio sam logor kao dijete. Danas, kada razmišljam o tom periodu, ništa nisam zaboravio. Interesantno je da zaboravim gdje stavim ključ od auta, zaboravim  gdje ostavim lijek, ali mi je iz onog doba sve bistro i sve jasno i u svakom momentu se mogu sjetiti šta je bilo i kako je bilo. Veoma mnogo čitam, jer ljudi koji su prošli to, opisuju, a svako njihovo iskustvo me još više podsjeti na te strahote - kazao nam je Lustig.   

U logorima su se događale stvari koje se u normalnom životu ne mogu ni zamisliti.  

- Išli smo na marš po snijegu, po ledu, po zimi... Užasno. Trpali su nas u otvorene vagone u kojima se prevozi šljunak i tako su nas vozili dva dana po snježnoj vejavici i mećavi. Bez vode, bez ičega.. Užasna slika. Ljudi su se smrzavali. A kada smo došli na odredište, izbacivali su nas kao komade drveta, kao balvane. Nekako sam izdržao - govori nam slavni producent te dodaje da su, inače, na tim marševima SS-ovci hodali sa strane i svakoga ko bi pao i nije mogao nastaviti ići, ubijali.

Pojašnjava da, kada se čovjek nađe u takvim uvjetima, prvo ne vjeruje da se to moglo dogoditi, i to njemu, te dodaje da čovječiji mozak može da se navikne na neshvatljive mogućnosti, da ih prihvati i proživljava

Druga bića

- Sve su te strahote doprinijele i tome da su se i logoraši pretvarali u druga bića. Komadić kruha bio je razlog da se ubije čovjek - dodao je Lustig.

Neko vrijeme radio je u rudniku, a nakon što se razbolio, zadužili su ga da čuva guske.

- Jednom sam zaspao, a u tom trenutku je naišao SS-ovac, koji me je počeo tući. Na kraju me je taj isti spasio, jer je moj pokojni otac svojevremeno u Osijeku pravio uslugu njegovom ocu. Potom sam se preselio kod njega i čuvao mu psa, čistio čizme – govori nam Lustig, koji još na ruci ima logoraški broj koji nikada nije uklonio, ostavio ga je da ga podsjeti na sva zvjerstva koja je doživio.

Traži svaku priliku da priča o logoru, iako pojedinci ne žele slušati o strahotama. Ima i onih koji kažu da se to nije dogodilo, "a ima i onih koji bi voljeli da se rodi neki novi Hitler".

- Neki švicarski inžinjeri i vojnici odlazili su u Aušvic i išli ispitivati kamenje u kojem je srušen krematorij. Rekli su da u kamenju nisu našli nikakve tragove. Još se to pokušava zataškati - ogorčen je producent.

Pitali smo ga koliko često ode u Aušvic, ima li snage biti na mjestu gdje se desilo masovno istrebljenje naroda kojem pripada...

Marš mira

- Bio sam tamo u aprilu ove godine, vodio sam zagrebačke studente, prisustvovali smo Maršu mira, nosili smo hrvatsku zastavu. Imam snage, na mene sve to djeluje kao jedna velika priča, kao jedan san koji se, nadam se, nikada više neće ponoviti - odgovorio je on.

Oprostiti ne može onima koji su učinili razne strahote, ali smatra da generacije koje dolaze, nisu krive.

- Zašto njima ne bih oprostio? Zato što su Nijemci? Oni nisu ništa skrivili, oni su se rodili poslije - istaknuo je Lustig.

Od djeteta logoraša postao je jedan od najuglednijih producenata u Holivudu, dobitnik je dva Oskara, dvije BAFTA-e, dva Zlatna globusa, dva Emiija...

U Osijeku živi SS-ovac, ne mogu mu ništa

- Dešavaju se čudne stvari. U malom mjestu Čepin pored Osijeka našli su SS-ovca Jakoba Franka Dencingera, koji je bio čuvar u Aušvicu. Pitali su me da li ga poznajem. Pa, kako mogu poznati čovjeka kada je bilo na hiljade ljudi u stražarskim grupama. To je nemoguće. Sigurno je nekoga ubio. A da se to može dokazati, ne može. Ne mogu mu ništa, zapravo, jer su oni koji su ga vidjeli, mrtvi. Odveli su ga na ispitivanje i vratili - ispričao nam je Lustig.

Sa Spilbergom snimio iskaze 53.000 ljudi koji su preživjeli Aušvic

Slavnog Stivena Spilberga (Steven Spielberg) biografija Branka Lustiga ostavila je bez riječi. Njegovo iskustvo zatočeništva u nacističkim logorima pomoglo mu je u oblikovanju znamenite “Šindlerove liste”, filma koji je osvojio mnoge svjetske nagrade.  

- Nakon što smo u Krakovu imali premijeru “Šindlerove liste”, Spilberg mi je rekao da bismo trebali snimiti ispovijesti svih onih koji su preživjel Aušvic, jer su nam za vrijeme snimanja tog filma pristupali razni ljudi koji su govorili: "Zašto ne ispričate i moju priču?" I onda je Stiven, koji ne voli nikoga uvrijediti, našao vremena, mada ga nije imao, i slušao te priče. Nakon toga mi je predložio da napravimo iskaze tih ljudi, a ima ih veoma mnogo. U ono vrijeme bilo ih je skoro 600.000. To je koštalo veoma mnogo i odlučili smo se da ćemo snimiti 50.000 iskaza. Tako je nastala velika zbirka koja je sada na trakama i imaju je sva velika sveučilišta na svijetu - ispričao nam je Lustig.

Još nije ispitano zašto je čovjek prema čovjeku tako zločest

- Zašto govorim da je najvažnije da se trudimo da se holokaust nikada više ne ponovi? Jer, evo, ponovilo se u Srebrenici, ponovilo se u Africi, u Ruandi, ponovilo se u Sudanu, Somaliji, ponavlja se i, dok je čovjeka, uvijek će se ponavljati... Jer, još nije ispitano zašto je čovjek prema čovjeku tako zločest. Ovo što se dešavalo u Srebrenici, to nije normalno. Kada  zamislite da su svi ti ljudi zaklani, pobijeni, to je užas jedan, a sve su im uradile komšije - rekao je Lustig.  

Ispričajte svijetu kako smo ubijeni

Lustig je neumoran u podsjećanju na strahote holokausta.  

- Znate, grupa ljudi je pred mojim očima vješana. Kada su im izmakli stolice ispod nogu, viknuli su jednim glasom: "Osvetite nas, ispričajte svijetu kako smo ubijeni. Nemojte da nas zaborave." Sve to mi daje snagu da govorim o holokaustu, najvećem zlu počinjenom na Starom kontinentu, uz poruku da se nikada i nigdje ne ponovi - poručio je Lustig.

10 godina imao je kada se sa majkom našao u Čakovcu, odakle su deportirani u Aušvic

Čovječiji mozak može da se navikne na neshvatljive mogućnosti, da ih prihvati i proživljava