Dok je u skoro svakom mandatu Vijeća ministara bilo ostavki i smjena, u Vladi RS za 12 godina bilo ih je tek pet, a u Vladi FBiH od 1999. godine 22

Zašto su ministarske ostavke i smjene rijetka pojava u BiH

Autor: G. D. - M. R. S.
05.08.2018 09:58
A
A
A

U političkom životu postratne Bosne i Hercegovine nisu bile toliko rijetke smjene i ostavke funkcionera, a pogotovo nosilaca izvršne vlasti, koliko su rijetki, odnosno skoro nezabilježeni slučajevi da se to dešava iz moralnih ili iz razloga preuzumanja odgovornosti za nerad, odnosno priznavanja krivice za situacije iz kojih su nastale određene štete po društvo, građane, institucije, budžete... 

Iz fotelje u fotelju

Stoga je prije dva mjeseca skoro senzacionalno zazvučala najava kadrovskih promjena u Vladi RS, među kojima je tada najveću pažnju izazvala mogućnost odlaska i ministra policije Dragana Lukača, ali sve se završilo samo smjenom Jasmina Komića s pozicije ministra nauke i tehnologije manjeg bh. entiteta.

Povodom ovog slučaja, iako se ni tu nije radilo o pozivanju bilo koga na odgovornost zbog nekog loše urađenog posla, jer je zapravo Komić samo prešao iz fotelje u fotelju, i to direktorsku (postavljen je na čelo Uprave za statistiku RS), pokušali smo istražiti koliko je uopće do sada bilo smjena ili ostavki u našoj zemlji.

Kada je riječ o Vladi RS, Komić je za posljednjih 12 godina tek peti ministar koji je smijenjen s te funkcije u manjem entitetu.

Ostalo je upamćeno da je Milorad Dodik od svoja ukupno tri premijerska mandata, u dva smjenjivao po jednog ministra. Malo ko se danas sjeća Rajka Ubiparipa, koji je, navodeći kao razlog zdravstvene probleme, prije deceniju podnio ostavku na mjesto ministra privrede, energetike i razvoja. Nedugo potom, tačnije 2009. godine, dogodila se druga promjena u Dodikovoj vladi, uzrokovana raspadom koalicije SNSD-a i PDP-a, pa je ostavku podnio PDP-ovac, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Boško Tomić.


Za svog premijerskog mandata u Vladi RS Aleksandar Džombić izveo je samo jednu rokadu, poslavši 2012. godine ministra pravde RS Džerarda Selmana na mjesto predsjednika Ustavnog suda RS. 

Predsjednica Vlade RS Željka Cvijanović, osim ovogodišnje Komićeve zamjene, u svom prvom premijerskom mandatu, 2013. godine zabilježila je da je zbog navodnog preuzimanja dugova zdravstvenih ustanova bez ovlaštenja Vlade, odlučila smijeniti dotadašnjeg ministra zdravstva i socijalne zaštite Slobodana Stanića. 

Kada je riječ o državnom nivou, u skoro svakom mandatu Vijeća ministara BiH dešavale su se ostavke i smjene, pa su od 2002. godine zabilježene 23, dok su se u Vladi Federacije BiH od 1999. desile 22 promjene. 

Razlozi za smjene i ostavke leže mahom u promjeni koalicionih partnera kao što je to bilo, primjerice, u mandatu 2010.-2014. godinr, kada je, umjesto Sadika Ahmetovića, za državnog ministra sigurnosti došao lider SBB-a Fahrudin Radončić, a Muhameda Ibrahimovića iz SDA zamijenio Zekerijah Osmić iz SDP-a, dok je umjesto Fuada Kasumovića, tadašnjeg zamjenika ministra finansija i trezora BiH, imenovana Edita Đapo.

No, 2014. godine, nakon što je odbio pristati na nasilno razbijanje februarskih demonstracija, Fahrudin Radončić smijenjen je u Državnom parlamentu glasovima Izetbegovićevih, Lagumdžijinih i Dodikovih poslanika, nakon čega je i Đapo podnijela ostavku u Ministarstvu finansija BiH.


  • Radončić: Nakon što je odbio primijeniti silu nad narodom, smijenili ga glasovima Izetbegovićevih, Lagumdžijinih i Dodikovih poslanika
    Radončić: Nakon što je odbio primijeniti silu nad narodom, smijenili ga glasovima Izetbegovićevih, Lagumdžijinih i Dodikovih poslanika

Neki od ranijih slučajeva koji su ostali upamćeni jesu i smjene ministara o kojima su odluke donosili visoki predstavnici. 

Tako je, primjerice, smijenjen Ahmed Smajić s pozicije federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva 2000. godine, Nikola Grabovac s pozicije ministra finansija FBiH 2002. godine, a Momir Tošić s mjesta zamjenika ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH 2004. godine.

Ključni problem

Analitičari se slažu u ocjeni da do sada nije zabilježen slučaj odlazaka iz fotelja iz moralnih razloga. Tako Ivica Ćavar, projekt-menadžer nevladine organizacije Centri civilnih inicijativa, ističe da su koalicije koje se sklapaju prilikom formiranja vlasti, uglavnom neprincipijelne, odnosno interesne su, a ne programske, pa kada dođe do problema, dođe i do smjena.

- To je ključni problem. Kada se rekonstruira većina događa se zastoj u radu institucija i odmah je i manje usvojenih zakona, a gubitnici su uvijek građani - dodaje Ćavar.


Potvrđuje da ima izuzetaka i ministara koji dobro rade svoj posao, ali budu smijenjeni zbog „više sile“, odnosno promjene koalicije.

Banjalučki politički analitičar Milko Grmuša smatra da političke partije na ministarska mjesta postavljaju kadrove koji u tim partijama ili među njihovim liderima visoko kotiraju.

- Kod nas je parlamentarna demokratija formalna krinka iza koje se suštinski krije brutalna vladavina partijskih oligarhija koje delegiraju ministre u vladama, a parlamenti kao protočni bojleri to aminuju. Samim tim nije mnogo vjerovatno da će parlamenti nadzirati i kontrolisati rad vlada, iako im je to osnovni ustavni zadatak. Smjene ministara zato se dešavaju ili u slučaju kadrovskih rokada ili kada je riječ o penzionisanjima - kaže Grmuša.

Lider Pokreta „Restart“ Stefan Blagić ističe da je BiH država s mladom demokratijom i izrazito niskim nivoom političke kulture, a samim tim i bez osjećaja ikakve odgovornosti političara.

- Građanska svijest daleko je od poželjne, pa političari nemaju potrebu da se plaše ikakve sankcije, makar i one političke koja bi se odrazila u izbornoj volji građana. Naprosto, greške se vrlo brzo zaboravljaju, a to je baš ono što političarima odgovara. Kada građani počnu ozbiljno kažnjavati odnos nosilaca izvršne vlasti prema poslu koji obavljaju, tada možemo očekivati obrat situacije – kazao je Blagić.

Brankovićeva ostavka 



  •  Branković odstupio nakon što ga je na to natjeralo tadašnje rukovodstvo stranke
    Branković odstupio nakon što ga je na to natjeralo tadašnje rukovodstvo stranke

Kada je riječ o federalnom nivou, pamti se i jedna ostavka premijera Federacije. Učinio je to 2009. godine Nedžad Branković, i to na zahtjev tadašnjeg predsjednika SDA Sulejmana Tihića. Ovaj je tražio da Branković odstupi zbog optužnice za nezakonito stjecanje stana. Nakon što je u to vrijeme Tihić pobijedio na stranačkom kongresu, Branković je, iznoseći zadovoljstvo svojim radom, ipak odstupio, svjestan da bez podrške rukovodstva stranke ne može opstati na premijerskoj poziciji.

Turbulencije na kantonalnim nivoima


Ni kantoni nisu bili imuni na turbulencije. Tako je, primjerice, 2008. godine premijer Kantona Sarajevo Samir Silajdžić podnio ostavku nakon debakla njegove Stranke za BiH na lokalnim izborima. Smjena Vlade Fikreta Musića (SDP) dogodila se 2012., da bi i njegov nasljednik Suad Zeljković podnio ostavku, a posljednji zabilježeni takav je i slučaj Elmedina Konakovića.  

I u Unsko-sanskom kantonu bilo je raznoraznih smjena i ostavki, a jedan od većih krajiških političkih potresa u posljednje vrijeme je onaj iz 2016., kada je pala Vlada Izudina Saračevića. U Livanjskom kantonu lani je smijenjen kantonalni premijer Draško Dalić, a Vlada Zapadnohercegovačkog kantona smijenjena je 2010., kada je na njenom čelu bio Zvonko Jurišić.

U Tuzlanskom kantonu u februaru ove godine pala je Vlada Bege Gutića, nakon što je došlo do ogromnog raskola u SDA, koja je tada potpuno izgubila skupštinsku većinu, odnosno sa 16 pala na svega tri poslanika, a većina se priklonila Mirsadu Kukiću.