DNEVNIK Sabahudin Spahović, pripadnik Federalne uprave civilne zaštite, vođa potrage za nestalim mladićem na Ponijerima

Nemoj, sine, svakakav pred narod

Temperatura je -15 stepeni i kroz glavu mi struji samo jedna misao - kako i šta dalje

Avaz.ba
12.01.2019 17:53

Spahović: Sigurnost na prvom mjestu

Subota, 5. januar 

Od zore do ponoći

5.45 sati. Prohladno januarsko jutro. Dan ranije dobio sam poziv od menadžmenta FUCZ-a za organiziranje uposlenika firme radi odlaska u potragu za nestalim mladićem na području Ponijera u općini Kakanj. Iako je vikend, za nas je radni dan. Obavljam standardne pripreme, provjeravam opremu i dokumente, te u 6.00 sjedam u vozilo i krećem put Sarajeva, gdje je zakazano okupljanje u bazi Azići.

Nakon pakovanja opreme krećem sa ekipom do Kaknja, gdje se sastajem s načelnikom Policijske stanice Kakanj, članovima Civilne zaštite Kakanj i predstavnicima Specijalne policijske jedinice MUP-a ZDK. Zatim put Ponijera. Oko 10 stižemo na teren i krećemo s organizacijom. U izuzetno teškim uvjetima uspijevam organizirati sve učesnike u potrazi te preuzimam vođenje akcije ispred Federalne uprave civilne zaštite. Na terenu ostajem s ekipom do kasnih popodnevnih sati bez konkretnih rezultata, kada zbog mraka napuštamo mjesto potrage. Iscrpljen od aktivnosti, odlazim na zasluženi odmor 15 minuta poslije ponoći.

Nedjelja, 6. januar

Otac otvorio dušu

Nakon isprekidanog sna budim se u šest. Temperatura je -15 stepeni i kroz glavu mi struji samo jedna misao - kako i šta dalje. Svi planovi od prethodnog dana padaju u vodu. Pomalo sa strahom dolazim u bazu Azići, gdje me dočekuje nekolicina neiskusnih radnih kolega. Nakon kraćeg dogovora krećemo put Ponijera, gdje nas dočekuju užasavajući prizori. Snježni nanosi visoki oko dva metra na putu koji vodi do Ski-centra i vjetar koji puše brzinom oko 90 kilometara na sat, koji, ionako nisku temperaturu, snižava za dodatnih 5 do 10 stepeni. Nakon što je mašina pročistila put, dolazimo do objekta odakle sam rukovodio potragom.

Probleme stvara i nedostatak informacija, kao i curenje dezinformacija u javnost, što dodatno stvara pritisak na mene. Razmišljam o mogućim scenarijima, o tome kako se sada osjeća porodica nestalog. Stalno razmišljam o roditeljima nestalog mladića. I sam sam roditelj.

Oko 13.30 sati u prostorije odakle je vođena potraga dolazi otac nestalog mladića u pratnji užih članova porodice. Obavio sam razgovor s njim i iznio podatke koji do tada nisu bili poznati ni policiji. Ne znam zašto, ali sam stekao dojam da mi je otac nestalog otvorio dušu. Polako nam ponestaje dnevne svjetlosti i izdajem naredbu da se timovi povuku s terena.

U razgovoru s policijom i ocem nestalog donosim odluku o novoj taktici traganja, jer na terenu konstantno pada snijeg i svakodnevno imamo oko 20 centimetara novih snježnih padavina, a istovremeno nemam novih validnih informacija. Kolega iz GSS Bihać saopćava mi da je na području Bosanskog Grahova zarobljeno devet migranata negdje u šumi i traži pomoć. Razgovaram s dežurnim Granične policije na prijelazu Strmica i saopćavam mu problem. Nakon 10 minuta od kolege graničara dobivam informaciju da je policija u Bosanskom Grahovu intervenirala na terenu i da su migranti na sigurnom.

Ponedjeljak, 7. januar

Borba sa surovim životom

U 7.10 obavještavaju me da je ekipa koja je prethodno određena za odlazak na Ponijere radi pružanja pomoći u nastavku traganja za nestalim mladićem spremna i da kreće na zadatak. Poželio sam im puno sreće i sugerirao da se paze. Muče me sada dvije stvari. Prva - kako natjerati kolege na terenu da razmišljaju svojom glavom i stave se u poziciju spasilaca, a imajući u vidu činjenicu da nemaju apsolutno nikakvog iskustva u ovakvim situacijama. Druga - kako doći do rezultata u potrazi.

Ne mogu više da spavam. Primjećujem dosta objektivno izvještavanje na portalima i novinskim napisima, dok se na društvenim mrežama pojavljuju određene špekulacije o mjestu i viđenju nestale osobe. Oko osam pozivam komandira Policijske stanice u Kaknju i s njim vodim kraći razgovor. Taman kad sam pomislio da su stvari posložene kako treba, oko 14 sati dobivam informaciju od radne kolegice Majde Kovač da se na društvenim mrežama pojavila informacija kako je potražni pas Šmeki pronašao trag nestale osobe u jednoj od vikendica.

Od tog momenta kao da se svijet prevrnuo naopako. Telefon neprestano zvoni. Tek kasno popodne uspijevam se konsolidirati. Odlazim kod majke koja već dvije godine leži skoro nepomična i koja mi daje snagu za nastavak borbe sa surovim životom. Napravio sam nam kafu i opušteno ćakulamo o nebitnim stvarima. Nakon kafe obavljam sitne kućanske poslove koje je majka tražila od mene i vraćam se u okrilje porodice.

Utorak, 8. januar

Nemoj, sine, svakakav pred narod

Uobičajene jutarnje aktivnosti nakon buđenja u 6.30. Sjedam u auto, obučen u uniformu i dotjeran za pojavljivanje na televiziji. Kaže mati – nemoj, sine, svakakav pred narod, ne daj obraza. Dok vozim po mokrom i klizavom putu, razmišljam o kolegama koji su već na putu ka Ponijerima i koje čeka još jedan paklen dan potrage. Primam i prve izvještaje s terena te donosim odluke o načinu našeg djelovanja na terenu.

Stalno pristižu nove informacije s terena. Dolazim kući oko 17 sati. Nastojim da ne pričam o poslu i problemima. Supruga je malo prije mene došla s posla i okupirana pripremanjem ručka sa smiješkom govori da pripremim kafu da sjednemo i malo odmorimo. Nakon kafe, telefonom pozivam sestru koja živi s majkom i razgovaramo nakratko o njihovim potrebama.

Srijeda, 9. januar

Nema prostora za opuštanje

Uprkos svemu, moram nastaviti razmišljati i o našim uposlenicima na terenu i njihovom sigurnom odlasku i povratku. Većini njih je ovo prvo zaposlenje, mladi su, neiskusni. Potreba da se energija usmjeri u pravcu pronalaska nestalog, dovela je do zaboravljanja da paralelno moram voditi računa i o privatnom životu. Nakon jutarnje kafe i prelistavanja portala te novinskih napisa krećem u Konjic.

Dok vozim prema Konjicu, pozivam ekipu koja se već nalazi na Ponijerima i razgovaram s vođom o načinu djelovanja na terenu. Obilazim majku, s kojom ostajem oko sat, završavajući sitne kućanske poslove, donošenja drva za ogrjev, a usput sam i kafu napravio da se, kako kaže, malo saberemo.

Uporedo s tim, kao načelnik Gorske službe spašavanja - stanica Jablanica vršim nabavku opreme za spašavanje u zimskim uvjetima za našu stanicu. Iako na godišnjem odmoru, za opuštanje nema prostora. Moram istrajati. Pomalo zapostavljam porodicu zbog preokupiranosti obavezama. Oko 16 sati kontaktiraju me kolege s terena i kažu da se povlače, što odobravam i nastavljam s aktivnostima.

Četvrtak, 10. januar

Obećanje sinu

Kao i do sada, kontaktiram ekipu na terenu i provjeravam ima li novih informacija. Od kolega saznajem da je moguće da se naše ekipe upute u Žepu i Srebrenicu pomoći u dostavi hrane i lijekova za sela koja su odsječena usljed velikih snježnih padavina. Dok sjedim u kancelariji, poziva me mlađi sin i pita kada ću doći. Obećao sam voditi ga da uči skijati, ali to obećanje moram prekršiti, jer ne stižem završiti sve obaveze. S terena mi javljaju kako je došlo do pogoršanja vremena i trenutno pada gust snijeg.

Oko 15 sati sjedam u vozilo i idem prema Jablanici. Dolazim kod majke koju zatičem kako pokušava da se podigne s kreveta kako bi nešto pojela i uzela svoju terapiju. Završivši obaveze kod majke, dolazim kući gdje me čeka mlađi sin i ljutito mi kaže da mu nisam trebao obećavati da ćemo ići na skijanje ako to nisam u stanju napraviti. Iako iscrpljen od aktivnosti, nastojim da razgovaram sa njim. Nakon razgovora donosimo skijašku opremu i podešavamo je da bi sve bilo spremno za odlazak na skijalište u subotu, kako sam mu obećao, ali ovaj put s garancijom da ga neću slagati.

Petak, 11. januar

Odlazak u Sloveniju

Prije odlaska na posao, zbog snijega koji je padao proteklog dana i noći, morao sam očistiti i osloboditi vozilo kako bi mogao izaći s mjesta gdje sam ga parkirao. U Azićima zatječem ekipu koja se sprema na teren kako bi nastavila s aktivnostima vezanim za potragu. Kratko se dogovaramo i izdajem im konkretne zadatke za danas.

S ostatkom uposlenika uključujem se u aktivnost čišćenja snijega u krugu baze. Kolegica iz Ministarstva sigurnosti me poziva radi odlaska u Crnu Goru, gdje bismo s kolegama trebali održati trening. Zbog ranijeg plana mojih aktivnosti nisam u mogućnosti prihvatiti poziv jer u to vrijeme boravim u Sloveniji. Uporedo sa svim ovim aktivnostima teku pripreme za učešće u organizaciji i osiguranju EYOF-a (Evropska olimpijada mladih) koja će biti održana u BiH.

NA VRH