Franjo Najdek, penzioner iz Jazovca, potkozarskog mjesta kod Bosanske Gradiške, najneobičniji je harmonikaš u pola Bosne. Franjo je dvometraš, najviši čovjek u svakom orkestru i na svakom veselju na kojem je svirao.

Penzija na željeznici

Iako pripadnik poljske nacionalne manjine, harmonikaš Franjo u dušu poznaje srpske, hrvatske i bošnjačke običaje i pjesme i često je viđen gost na raznim folklornim i vjerskim manifestacijama. I Franjina harmonika je mala i odudara od njegove visoke građe, ali kada je razvuče, onda je druga pjesma. Penziju je zaradio na željeznicama u Austriji, ali rodni kraj, zajedno sa suprugom Verom, porijeklom iz Bereka, nije zaboravio. Iz Salcburga, gdje najviše boravi, Franji nije teško doći na svirku u zavičaj. Ovdje je proveo novogodišnje i božićne blagdane oživljavajući uspomene na davnašnje vrijeme.

Veseli ljudi

- Naše selo puno je vrijednih, dobrih, veselih i tolerantnih ljudi. Ovdje postoji muzička tradicija - kaže Najdek. Franjin repertoar veoma je bogat. Svira i pjeva sve osim nacionalističkih pjesama, koje je precrtao za sva vremena. Najdraže su mu ljubavne pjesme i sevdalinke. Danas je u osmoj deceniji života i najstariji je, ali i najviši potkozarski muzičar.

Franjo je krenuo roditeljskim stopama i stekao na stotine prijatelja ne samo u Lijevče polju i Potkozarju nego i u Salcburgu i drugim austrijskim gradovima. Ponosan je na činjenice da je svirao i za oba Božića, Uskrsa i Bajrama i da svojom harmonikom otključava sva srca i vrata ovog svijeta.

Ni većeg čovjeka ni manje harmonike

- Kažu, ni većeg čovjeka ni manje harmonike. To je istina, ali treba znati i staru narodnu poslovicu da boj ne bije veliko oružje, nego srce u junaka - kaže uvijek nasmijani Franjo, inače najstariji od četvero djece Jozefine i Gregora, čestitih Poljaka koji su ostali u neizbrisivom sjećanju komšija u Ćelinovcu i susjednim selima Cerovljanima i Bereku.