Preživjeli smo rat, preživjet ćemo i koronavirus, moto je većine građana Bosne i Hercegovine. Sad, koliko je opravdan, vrijeme će pokazati, no da je nakaradan, to je već činjenica, i to nepobitna.

Kako se vrhunac pandemije koronavirusa u BiH bliži, sve je više pojedinaca koji mjere kriznih štabova ne da ne poštuju nego ih i svjesno ignoriraju.

Ostanite u kućama, zaštitite sebe i druge, apelira se danima iz medicinskih ustanova, ali uzalud. No, umjesto izolacije i samoizolacije, građani BiH sve su više tamo gdje su bili prije izbijanja pandemije - na ulici.

Dok smo prvih dana, gledajući slike i mrtvačke sanduke iz Italije i Španije sjedili u kućama, brinuli i strahovali, s lijepim vremenom i zrakama sunca sve smo to zanemarili. Neka, proći će, komentari su.

Sarajevska šetališta su puna građana, biciklističke staze također, i auta je sve više. Mnogi više ne nose ni maske ni rukavice. Piju se i kafe, teferiči se. Sve je više i onih koji u kućnoj varijanti potpale i roštilj, organiziraju kućne zabave.

Da stvar bude gora, u BiH, s druge strane, iz dana u dan sve je više zaraženih i umrlih. Bolnice su pune, izolatoriji također. Ali sve je to za pojedince, izgleda, zanemarivo.

Sve dok se ne budemo pridržavali mjera, teško da ćemo suzbiti širenje korone, apeli su ljekara. Toga su svjesni rijetki. Djeca su u kućama, ali penzioneri na ulici. I to ne njih deset, nego hiljade dnevno. Ne poštuju se ni mjere zabrane kretanja, ni policijski sat.

Tome svjedoči i veliki broj kažnjenih građana. Neki su čak i pritvoreni. Izgleda da građanima u BiH životi ne vrijede ništa i da olako sve shvataju. Umjesto poštivanja mjere, šampioni smo u nepoštivanju pravila.