Ceo svet protiv srpskog naroda“- jedna je od temeljnih srpskih propagandnih floskula kroz koju se decenijama nastoje opravdati pogubne srpske nacionalne politike, mit ili iluzija iza koje se vječno prikriva sva nesposobnost, neodgovornost i nezrelost države i njenih najviših funkcionera.

Ozbiljnost i liderstvo

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić već duže vrijeme krije svoju neefikasnost i političku neprincipijelnost upravo tako što maše prstom prema navodnim stranim neprijateljima BiH. Osim Srbije i Hrvatske, tu je uvijek Ruska Federacija, a u posljednje vrijeme njegovom spisku bh. neprijatelja pridružili su se i Njemačka, OHR, Sjedinjene Američke Države i Evropska unija.

Dakle, “ceo svet” protiv Bosne i Hercegovine! U nedavno poslatom privatnom pismu zvaničnom Briselu optužio je Rusiju za pritiske u vezi s NATO putem, zatim Evropsku uniju, koja, prema njegovom mišljenju, radi za hrvatske ili, preciznije, HDZ-ove interese u BiH, da bi na kraju, a ovo nije prvoaprilska šala, poručio kako je zabrinjavajuća servilnost Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država u vezi s reformskim procesima te kako nedostaje “liderstvo i jedne i druge strane u BiH.”

Ovdje se postavlja jedno legitimno pitanje - ako cijeli svijet treba pokazati ozbiljnost i liderstvo da riješi ustavne nedostatke BiH, koja je onda, uopće, uloga i svrha Željka Komšića ili drugog člana Predsjedništva Šefika Džaferovića, Parlamenta i Vijeća ministara BiH? Koja je, uopće, uloga i svrha cijele bošnjačke vladajuće garniture SDA - DF na državnom nivou, ako, prema njihovom mišljenju, svjetske sile trebaju “pokazati liderstvo”, i “veću ozbiljnost” prema našim unutrašnjim procesima?

Arogancija iskazana u poslatom pismu, u kojem se amnestira vlastita odgovornost od bilo čega, u sjedištu Evropske unije dočekano je s nevjericom i podsmijehom, a kao rezultat jedino je doprinijelo tome da se ubuduće na bošnjačke/bosanske predstavnike gleda kao na nezrele i neozbiljne diletante kojima je neophodno fundamentalno obrazovanje o tome šta je država i šta je uloga državnika u njoj!

Udobne fotelje

Ipak, ne treba biti naivan, jer je Komšić daleko od toga. Osim prikrivanja vlastite nesposobnosti na državnom nivou, kako u vezi s ustavnim reformama, sluganstvom SDA, ekonomskom propasti i, u konačnici, fijaskom u vezi s (ne)nabavkom vakcina, njegovi napadi na Satlera i EU služe kao pojas za spašavanje Bakiru Izetbegoviću, a koji je upravo s Draganom Čovićem sredinom prošle godine potpisao “Politički sporazum o načelima izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH”, prema kojem se trebaju osigurati “legitiman izbor i legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda u Predsjedništvu i Domu naroda”, čemu su prisustvovali prvi čovjek EU u BiH, ambasadori SAD i Velike Britanije, kao i Valentin Incko (Inzko) i direktorica Misije OSCE-a u BiH.

Interesantno je da Komšić tada nije osudio ove namjere niti je u medijima filozofirao o tome kako “legitimni narodi ne postoje”, nije ni napustio svoje koalicione partnere i udobne fotelje vlasti, već je sve to prešutio.

Sada, nakon što je Izetbegović javno poručio da od dogovora nema ništa, iako se na to svojim potpisom drugačije obavezao, što znači da je slagao i prevario ključne međunarodne predstavnike u BiH, što im sigurno nije svejedno, odjednom se proširio dijapazon vanjskih neprijatelja, pa to više nisu samo Rusi, Srbi i Hrvati nego su sada i Johan Satler, Evropska unija, pa i Sjedinjene Američke Države.

A oni su, ako će se gledati realno i bez Komšićevih i SDA-ovih teorija zavjere, samo radili na provođenju onoga što su Izetbegović i Čović potpisali, a njihov koalicioni partner Željko Komšić prije šest mjeseci svojom šutnjom aminovao!