Na današnji dan 1929. godine, rođen je Ilija Ladin, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih lirika, koji je, osim o ljudima, pjevao o pticama, gljivama, cvjetovima i travkama; o antičkim junacima i starozavjetnim likovima…

Rodio se kao Ilija Kozić, u selu Stratinska kod Banje Luke. Otac mu se zvao Lado, pa je on tako postao Ilija Ladin. Nakon osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja u Banjoj Luci, u Sarajevu je završio Višu pedagošku akademiju, a potom i studij romanistike, odnosno francuskog i talijanskog jezika na Filozofskom fakultetu. Radio je kao učitelj i profesor francuskog jezika u mnogim bosanskohercegovačkim mjestima, a najduže u Sarajevu.

Račun svodeći

Prvu zbirku pjesama “Prije tebe ničega” objavio je tek 1968., u četrdesetoj godini života, a u zbirkama “Gospodin Mo” i “Muzama se ispričavam”, koje je objavio 1995. godine, opisao je svoje doživljaje i preživljavanje u ratnom Sarajevu tokom agresije na BiH 1992.-1995. Svaka od tih stotinjak pjesama izražavala je njegovu saživljenost s patnjom i nesrećom svojih sugrađana, a najviše ga je boljela dječija tragedija.

„Račun svodeći“ je autobiografska pjesma Ilije Ladina, za koju je kazao da ju je najduže pisao, prepravljajući je i mijenjajući iz zbirke u zbirku skoro trideset godina, te da je nikad nije smatrao dovršenom:

Samo san: o tom san

I obilje mene što već jede mene

Nije počelo nije još ništa ili gotovo ništa

Ali jest moja patnja počela ona je počela: davno

Pod vjeđama moj san: još ničega ovdje

Pod nogama moj put: još ničega tamo

Na izmaku snaga samo san: o tom san

Nije počelo nije još ništa ili gotovo ništa

Ali jest moja patnja počela ona je počela: davno

Pod datumima san: ništa upisano

Pod naslovima san: sve je prazno ispod

Na svim kazaljkama: vrijeme je odavno

Nije počelo nije još ništa ili gotovo ništa

Ali jest moja patnja počela ona je počela: davno

Pod zvijezdama san: još ničega dolje

Pod oblacima san: još ničega gore

Na izmaku snaga samo san: o tom san

Nije počelo nije još ništa ili gotovo ništa

Ali jest moja patnja počela ona je počela: kakav divan

početak!

Grah za Iliju Ladina

Ilija Ladin je dobitnik brojnih književnih nagrada, kao i Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva, 1998. godine. Nakon njegove smrti ustanovljena je pjesnička manifestacija “Grah za Iliju Ladina”, kojom su kolege pjesnici željeli sačuvati sjećanje na njegov lik i djelo. Naziv „Grah za Iliju Ladina“ manifestacija je dobila prema sjećanju na ratne godine, kada se grupa sarajevskih pisaca, uprkos granatama, već u ljeto 1992. počela okupljati u devastiranom „Domu pisaca“, gdje je i Ilija dolazio „da pojede grah“.

Preminuo je 23. oktobra 2001., u sobici jednog sarajevskog staračkog doma, a pred kraj života, od posljedica nervnog sloma, nije ni znao da je bio pjesnik. 

Umro književnik Frančesko Petrarka

Godine 1374., na današnji dan, umro je italijanski književnik Frančesko Petrarka (Francesco Petrarca), dan prije svog 70. rođendana (rođen 20. jula 1304.).

Petrarka je mladost proveo u Avinjonu, gdje se zljubio u Lauru de Sade, koja mu nikad nije uzvratila ljubav, a on joj je bio zauvijek odan, čak i nakon njene smrti. Svojoj vječnoj inspiraciji Lauri pisao je pjesme, od kojih je izabrani dio sakupio potkraj života u zbirku naslova “Rasute rime”, odnosno “Kanconijer”, kako je nama danas poznata.

Zbirka sadrži 366 pjesama, među kojima su najbrojniji soneti u kojima je opjevao svoju neuzvraćenu ljubav, a ustvari je to ispovijest čovjeka o njegovim dilemama: kako uskladiti nove, prethumanističke ideale s tradicionalnom kršćanskom ideologijom, kako riješiti suprotnosti između zemaljske i nebeske ljubavi, između neodoljive težnje za srećom u ovom životu i racionalnog straha od smrti i vječnog prokletstva.

Rođen izumitelj čuvenog revolvera Kolt

Semjuel Kolt (Samuel Colt), američki izumitelj i proizvođač istoimenog revolvera, rođen je 19. jula 1814. godine. Historičar oružja Džejms Serven (James) opisao je izum ovog revolvera kao “događaj koji je oblikovao i odredio sudbinu američkog vatrenog oružja.”

Revolver Kolt je, ustvari, usavršen i populariziran revolver iz kojeg se moglo ispaliti nekoliko puta, a da ga nije trebalo stalno puniti mecima, što je unaprijedilo njegovu proizvodnju i kreiralo masovno tržište. Prije Kolta, većina revolvera izrađivana je individualno, iz njih je ispaljivan metak po metak, a na isti način su punjeni.

Znao prodati svoj proizvod

Godine 1836., kad su mu bile 22 godine, Sem Kolt je imao prijavljen patent za svoj revolver. Iduće godine osnovao je fabriku za njegovu proizvodnju, u Nju Džersiju. Rat SAD s Meksikom i ekspanzija na Zapad doveli su do povećane potražnje za oružjem i Kolt gradi novu tvornicu u Hartfordu, pa država Konektikat postaje glavni proizvođač vatrenog oružja tokom 19. i 20. vijeka.

Manje je poznato da Semjuelu Koltu pripadaju i zasluge u postavljanju podvodnih mina i konstrukciji prvog podvodnog kabla, što će kasnije biti od velike koristi izumitelju telegrafa Semjuelu Morzeu (Samuel Morse) u polaganju telegrafskih linija.

Prema mišljenju mnogih historičara, uspjeh Koltovih mehaničkih izuma treba više pripisati njegovom smislu za publicitet, sposobnosti da privuče pažnju javnosti, nego njihovim svojstvenim odlikama, iako ni one nisu zanemarive. Sem Kolt je bio sjajan preduzetnik koji je znao kako svoj proizvod ili ideju reklamirati i svijetu prodati.